Po mojoj, ali i procjeni analitičara koji su se bavili poviješću HRB-a, jedino se za Ludviga Pavlovića sa sigurnošću može reći da nije imao veze s vodstvom HRB-a, a za koje i danas postoji osnovana sumnja da je za račun KOS-a ove ljude poslalo u sigurnu smrt uputivši ih da u ljeto 1972-e dižu ustanak u Jugoslaviji. Zato se Ludviga Pavlovića i poštedilo jer on o HRB-u nije znao ništa, ali kako se vidi iz Zapisnika preko njega se moglo optuživati Maticu Hrvatsku i druge u zemlji i Europi koji nisu imali veze s UDBA-om i KOS-om.
Ludvig Pavlović je bio jedini preživjeli gerilac iz “Bugojanske skupine”. Njegova smrt nakon odsluženja kazne zatvora i danas je obavijena velom tajne, a po mnogo čemu podsjeća na ubojstvo Mire Barešića. No, osim kontroverzi o njegovom ubojstvu, pojavile su se i one o njegovoj lojalnosti UDBA-i.
Tako je slovenski istraživač Roman Ljeljak sinoć na Facebooku objavio dokumente sa 4. sjednice Titove Komisije Predsjedništva SFRJ za usklađivanje rada organa, koji vrše poslove državne sigurnosti, održana dana 25.rujna 1972. godine u 17,00 sati u kabinetu predsjednika savezne Vlade, Džemala Bijedića.
On je ovu objavu popratio sljedećim rečenicama:
Istina je samo jedna. Istina o Raduši 1972. godine. Tajni dogovori oko suđenja. Da li je Ludvig Pavlović bio vrbovan, kodno ime LUTAK? Da li je to bio razlog, da je bio jedini osuđen na vremensku kaznu? Objavljujem tajne dokumente Komisije predsedništva SFRJ za usklađivanje organa koji vrše poslove državne sigurnosti.
Molim portale, da dokumente objave. Sledi i drugi deo dokumenata…
Koliko mi je poznato ovaj dokument je posjedovao i autor knjige i filma o Bugojanskog skupini, hrvatski udbolog Bože Vukušić, ali ga nije želio objaviti. Vukušićevi protivnici zaključuju da razlog leži u tome što Vukušić ne želi da se naruši mit o Bugojancima koji je on sam poprilično izgradio. Vukušić je objelodanjivao prethodne dokumente ove specijalne Titove komisije, ali ovaj nije. Međutim, analizom Ljeljakovog dokumenta ne može se zaključiti da je UDBA vrbovala Ludviga Pavlovića i da mu je dala kodno ime Lutak. Lutko je njegov nadimak koji je on koristio u emigraciji, i zapravo ime koje mu se nalazilo na njemačkoj vozačkoj dozvoli, a iz Ljeljakova dokumenta jasno proizilazi da sudionici sastanka kad govore da je on vrbovan, misle da je vrbovan od emigracije iz Karlsruhea. Po vlastitom priznanju Pavlovića je u Bugojansku skupinu ubacio Tomislav Naletilić, najpoznatiji emigrant iz Karlsruhea, čovjek koji je kasnije tvrdio da Lutko ubijen po zapovijedi iz Zagreba.
Ludvig Pavlović je u Njemačkoj boravio s jugoslavenskom putovnicom i imao je njemačku vozačku dozvolu na ime Lutka Pavlovića. Dakle, Lutko nije njegovo kodno ime koje mu je dala UDBA.
DŽEMAL BIJEDIĆ Drugovi, da pređemo neposredno na temu prve tačke. Pored članova Komisije danas su ovde prisutni i drugovi Gorenc, Bukovac i Čolak, iz Saveznog sekretari- jata za unutrašnje poslove i sekretarijata za unutrašnje poslove SR BiH drug Gačić,
a Valent iz SRH je javio da će doći, valjda je ih tehničkih razloga zakasnio. Materijal po ovoj tačci dostavio vam je drug Luka Banović. U dogovoru sa drugom Dolancem, preneto je da Huzjak i Gačić konsultuju preodsednike CK republika po ovoj tačci dnevnog reda.
O stavovima koje ćemo danas zauzeti obavestiću ispred Komisije samo Predsednika Republike i potpreotsednika Predsedništva. Želim da naglasim da smatram da je ovo o čemu raspravljamo državna tajna i da se to kon-statuje u zapisniku.
lz ovog materijala koji je Banović dostavio, ja vidim da se predlaže suđenje za četiri uhvaćena člana terorističke grupe. Drugo pitanje, koje se ovde iznosi, je pitanje nadležnosti koji sud da im sudi, i treće pitanje konsekvence koje treba da proizilaze iz stavova koje ćemo danas zauzeti. Da li je broj koji se predlaže za suđenje najpogodniji? Ili bi moglo biti više ili manje.
STANKO ČOLAK: Od postojećih, po našoj oceni, to je najbolje izabrani broj, jer veći ne dolazi u obzir. Razlog je u ovlaštenjima radnika koji su vodili do sada ispitivanje, jer svi banditi nisu bili spremni da kažu sve. Ova četvorica su bez primene naročitih mera ispričali bitno. Jedan je bio tvrd, nije odmah govorio, ali nema tragova na koje bi se mogao pozivati na suđenju o primeni bilo kakvih mera. O tome se vodilo raečuna. Posebno su tu značajni Horvat i Keškić. Oni su zapravo po našoj ocelu najvažniji, oni govore i njihovim izjavama možemo dokazati vrlo značajna pitanja.
…
DŽEMAL BIJEDIĆ: Iz podaťaka mogu da zaključim da je Horvat vrlo značajna ličnost. Ovaj drugi je takođe značajan. Treći može da posluži za dokazivanje vrbovke i da objasni postupke vrbovanja, a četvrti da govori o njihovoj aktivnosti u Austriji. Ja bih bio saglasan da za svu četvoricu treba pripremiti sve za sud, s tim da eventualno jedan otpadne, ako dođemo do ocene da je to pogodnije.
NIKOLA LJUBIČIĆ: Po mom treba da se opredelimo, polazeći od toga šta nam oni mogu preko suda pružiti i poslužiti kao dokazni materijal i kao svedoci šta se iza ove grupe sve krije, čija aktivnost.
SILVO GORENC: Išlo se na to da ova četvorica daju sliku ne samo našoj, već i svetskoj javnosti o bitnim pitanjima ove terorističke aktivnosti prema Jugoslaviji. Po našoj oceni, taj broj je i minimum i maksimum. Bilo koga od njih ispustiti ne bi valjalo. Posebno smo razmišljali o Keskiću, međutim, ocenili smo da je to kapitalna ličnost za proces, jer je on doneo otrov.
BUKOVEC: U Strasburgu on je saučesnik donošenja odluke za ulazak u zemlju.
NIKOLA LJUBIČIĆ: Da li će se na sudu spominjati slučaj pripremanja diverzantske akcije beogradski vodovod?
SILVO GORENC Hoće, ima dovoljno dokaza i materijalne dokumentacije za to.
VASA GAČIĆ: Valjalo bi oceniti da li “Lutka” dati na sud. Naime, on može da iznese sudu o zloupotrebi putnih isprava.
DŽEMAL BIJEDIĆ: Prva trojica su pravi banditi, ali ” Lutko” je vrbovan.
NIKOLA LJUBIČIĆ: Mislim da moramo imati u vidu šta će se dobiti sa ovim brojem. Zavisi od toga da li će samo pričati o sebi. Treba oceniti ko može da posluži i k0 može da raskrinka, na primer, Maticu hrvatsku i sličnu aktivnost. Onaj koji može iz ove bande koji može takvu stvar da iznese na sudu svakako bi se valjalo da se pojavi na sudu.
JAKŠA PETRIĆ: Mislim da ima ovde novih pojava u aktivnosti terorista. Rolovićeve ubice su bili također mladi ljudi. To je vrlo opasno, ali vrlo značajno da se i neko od ovih mladih pojavi na sudu i da na sudu govori.
DŽEMAL BIJEDIĆ Mi moramo videti odraz tog suđenja i u jugoslovenskim dimenzijama – od Đevđelije do Radovljice. Ne treba to gledati kao lokalnu stvar.
LUKA BANOVIĆ: Iz razgovora sa Genšerom sam osetio, a to kažu i Austrijanci, da oni ne mogu sve videti, i oni predlažu da se i mi organizujemo. Pitanje putnih isprava je poseban problem. Osloncem na putne isprave do sada je ušlo više diverzanata, a još ni jedan nije izgubio glavu. Ovaj koji se ovde predlaže da ide na sud, a imao je putnu ispravu, navešće imena i iz Matice hrvatske, dalje, navešće problem ponašanja crkve i to objasniti sudu. Ovo nam je bilo prisutno kad smo sve to razmatrali, mislim da je značajno da se to na sudu javno kaže.
JAKŠA PETRIĆ Polazimo od slučaja ubistva Rolovića (ubojica Miro Barešić, op. ž.p.). Kako je moguće da mladi ljudi pođu ovim putem? Ja se ne bi ustezao, niti plašio, da zato što je neko mlad i što ima pasoš da ga ne uključimo u grupu kojoj će se suditi.
NIKOLA LJUBIČIĆ: Toga se ne treba plašiti. Bar će neko videti da i taj koji dođe sa pasošem može da strada.
DŽEMAL BIJEDIĆ: Mislim da je sada bitno da se istraga što više ubrza.
STANKO ČOLAK: “Lutko” nije dolazio dve godine u zemlju. Da nije bilo HRB-a i organizacije Matice Hrvatske u Karlsruheu gde su ga vrbovali, on verovatno i ne bi bio bandit. Činjenica je i dokaz da je Matica Hrvatska organizovala trideset ogranaka u Nemačkoj i da su se ti ogranci bavili ovim poslovima. On može da govori o sprezi sa Šarcem (Dane Šarac op. ž.p.). Dobili su njegov blagoslov. On je svedok i priča o zakletvi, o ponašanju, nabavi naoružanja, dače sudu izjave kako ekstrmisti rade među našom radnom snagom i kako vrše pritisak na radnu snagu i kako, kad se neki uključi u njihovu aktivnost, za njega povratka iz toga nema.
DŽEMAL BIJEDIĆ Valja videti i drugu stranu. Može Istok da ovo koristi kao kontrapropagandu i da ponovo počne sa tezom političkih posledica što puštamo radnike na rad u inostranstvo.
NIKOLA LJUBIČIČ: Ovo je naša stvarnost i od toga trebamo poći.
IVAN MIŠKOVIĆ: Pitanje je procene da li će nama više štetiti ako prećutimo ili da to damo na sud.
DŽEMAL BIJEDIĆ: Pitanje je da li će on reći o organizaciji u koju je upao. Za ova tri prva meni je sasvim jasno. U svakom slučaju predlažem da odlučimo da istragu treba ubrzati i da u toku daljnjih isleđenja posebno treba obratiti pažnju na otkrivanje faktora u zemlji.
str. 4-7
VALENTIN HUZJAK: Na osnovu ovlaštenja koja sam dobio, konsultovao sam drugaricu Milku Planinc. bio je prisutan i drug Bakarić, koji je postavio pitanje: pošto se sudi grupi četvorice, za koga se od njih pretpostavlja ili predviđa da bi mu smrtna kazna mogla biti zamenjena vremenskom kaznom?
DŽEMAL BIJEDIĆ: Predlažem da prepustimo to sudu, ali da nam je to prisutno i da se to pitanje sa sudom takodje razmotri.
NIKOLA LJUBIČIĆ: Verovatno bi to bio najmlađi od ove ěetvorice, on je inače vrbovan i pasošar.
str. 15
Ludviga Pavlovića Lutka Vojni sud u Sarajevu osudio je na kaznu smrti, ali mu je kasnije Predsjedništvo SFRJ, zamijenilo najstrožu, kaznom od 20 godina zatvora. Neistina je koju i Bože Vukušić često ponavlja u svojim radovima da je Predsjedništvo SFRJ Pavlovića ostavilo na životu jer je bio maloljetan. On je rođen 10. travnja 1951 i 1972 je već napunio 21 godinu.
Ovaj zapisnik dokazuje da je najviši državni vrh bivše države odlučivao o životu i smrti, a sudovi su tu bili samo puki izvršitelji. Ludvig Pavlović nije bio suradnik UDBA-e do uhićenja kao što je to na prvi pogled pomislio Roman Ljeljak, ali je razumljivo surađivao sa istražiteljima kasnije kao što su surađivala i njegova trojica suboraca s kojima je suđen, ali nad kojima je izvršena smrtna kazna: Đuro Horvat, Vejsil Keškić i Mirko Vlasnović.
Razlog je u ovlaštenjima radnika koji su vodili do sada ispitivanje, jer svi banditi nisu bili spremni da kažu sve. Ova četvorica su bez primene naročitih mera ispričali bitno, izrekao je Stanko Čolak, bivši šef mostarske UDBA-e, a u inkriminarano vrijeme šefa 2. odjela savezne UDBA-e. Time je objasnio zašto su ova četvorica ostavljena za suđenje, a zbog čega se zarobljenici: Nikola Antunac, Petar Bakula, Vidak Buntić, Vili Eršeg, Vinko Knez, Ilija Lovrić i Ivan Prlić, likvidirani bez suđenja.
Samo 8 od 19 pripadnika Bugojanske skupine poginulo je u borbi: Ambroz Andrić, Adolf Andrić, Pavao Vegar, Ilija Glavaš, Viktor Kancijanić Filip Bešlić, Stipe Ljubas i Vlado Miletić.
Dakle, iz svega do sad navedenog dade se zaključiti da je Bože Vukušić prešućivao ovaj zapisnik kako se ne bi saznalo da su četvorica kojima se sudilo surađivali s istražiteljima te da zbog toga nisu likvidirani kao ostala sedmorica zarobljenih koji su to odbijali. Po mojoj, ali i procjeni, ali i analitičara koji su se bavili poviješću HRB-a, jedino se za Ludviga Pavlovića može sigurno reći da nije imao veze s vodstvom HRB-a,a za koje i danas postoji osnovana sumnja da je za račun KOS-a ove ljude poslalo u sigurnu smrt uputivši ih da u ljeto 1972-e dižu ustanak u Jugoslaviji. Zato se Ludviga Pavlovića i poštedilo, jer on o HRB-u nije znao ništa ali kako se vidi iz Zapisnika preko njega se moglo optuživati Maticu Hrvatsku i druge u zemlji i Europi koji nisu imali veze s UDBA-om i KOS-om. Ludvig Pavlović je u zatvoru proveo skoro punih 20 godina i imao je vremena o svemu tome razmisliti. A da ga je po izlasku na slobodu netko s hrvatske strane ubio, jer je surađivao s istražiteljima nakon što je uhićen ili u zatvoru, potpuno je besmisleno i pomisliti. Mnogima za koje se znalo i u ratu i danas da su bili suradnici jugoslavenskih tajnih službi i da su odgovorni za stradanja potpuno nevinih ljudi u vrijeme socijalizma, pa onda i u ratu, nije pala vlas s glave.
Hits: 39
4 Comments
Pingback: HDP-ovac Pilko alias Omeragić 1992-e igrao ruski rulet? - 45lines
Pingback: Huzjak izvijestio Tita o 8 likvidacija emigranata od 1970-1972 - 45lines
Rado Pejic
Prema izjavi Ivana Fumića koji je iz Zagreba došao u Sarajevo (u ispomoć) KOS je znao sve o grupi te je kod ispitivanja i mogao razlučiti koliko istinu govore zarobljeni članovi grupe! (“Razlog je u ovlaštenjima radnika koji su vodili do sada ispitivanje, jer svi banditi nisu bili spremni da kažu sve. Ova četvorica su bez primene naročitih mera ispričali bitno, izrekao je Stanko Čolak”)
Jerko Begic
….,,Po mojoj, ali i procjeni, ali i analitičara koji su se bavili poviješću HRB-a, jedino Ludvig Pavlović nije imao veze s vodstvom HRB-a,,….
Ako netko iz Bugojanske grupe nije imao veze sa vodstvom HRB-a onda je to Petar Bakula jer je jos do prije Uskrsa 1972.godine radio u Posusju u ,,Sokolu,, pogonu Mostarskopg Sokola u Posusju.