Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Vladimir i Vladimir Čunko opet ilegalno šljunčare

Oops...
Slider with alias none not found.

I nakon podnošenja ove prijave USKOK-u, te nove obavjesti Hrvatskim vodama, kako kaže moj prijatelj Franjo Požgaj, Vladimir i Vladimir Čunko, opet su viđeni kako odlaze na ilegalno šljunčarište automobilom iz Karlovca, a onda jedan od njih vozi kamion s šljunkom natrag, a drugi automobil. Pravna država na djelu.

S bivšim zapovjednikom Vojne policije u Gospiću i haškim svjedokom gospićkih ratnih zločina, Zdenkom Bandom 13. lipnja 0.g. posjetio sam ilegalnu šljunkaru i pjeskaru Vladimira Čunka (1950), osobe koja me zajedno sa svojim sinom Vladimirom (1977) i njihovim radnikom na crno, Zihnijom Grahovićem (1969) pokušala ubiti 28. svibnja o.g. na obiteljskom imanju u Pokupskoj Luki 126, navodno jer sam pisao o njihovom poslu.

Nakon što me isprovocirala izjava dežurnog zamjenika ŽDO Karlovac Mladena Krajačića da u slučaju napada na mene nema nikakve političke pozadine jer da je on saslušao osumnjičene i sad svi znaju čime se oni bave, a da sam ja pisao o pjeskarenju, a oni vidno alkoholizirani, odlučio sam sam stvarno vidjeti čime se to napadači bave, jer ja to nisam znao niti sam o njihovom poslu pisao, niti im je moje pisanje ikako naštetilo, a naravno – u životu ih nisam ni vidio sve dok me nisu pokušali ubiti.

Zdenko Bando, ratni i poratni sudrug u političkom atentatu ubijenog Milana Levara i drugih svjedoka gospićkih ratnih zločina: Zdenka Ropca, Tomislava Oreškovića, Fatime Skule Tomičić…, ponudio mi se za pomoć jer je karlovački istražni sudac Ivan Perković pustio napadače da se brane sa slobode i odredio im mjere opreza kojih se nisu pridržavali, a nitko ih zbog toga nije sankcionirao. Nakon napada, svakodnevno su se vozili iz Karlovca kroz Rečicu, Pokupsku, Zamršje do tog svog ilegalnog rudnika na Kupi između Donje Kupčine i Pisarovine, i vraćali kamionima punim ukradenog rudnog blaga prodavajući ga u Karlovcu, opet na crno. U međuvremenu, prenošene su mi poruke, kako Vladimir Čunko stariji prijeti da će ubiti mene, moju suprugu, i kćer.

Zdenko Bando, ratni šef gospićke Vojne policije i tadašnji suradnik, gospičkog vojnog tužitelja Željka Brkljačića, današnjeg, zamjenika ŽDO u Karlovcu, kojem su bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i njegov zamjenik, Dragan Novosel, povjerili rješavanje ubojstva Milana Levara.
Zdenko Bando, ratni šef gospićke Vojne policije i tadašnji suradnik gospičkog vojnog tužitelja Željka Brkljačića, današnjeg zamjenika ŽDO u Karlovcu, kojem su bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i njegov zamjenik Dragan Novosel, povjerili rješavanje ubojstva Milana Levara.

Kad me vlast već nije štitila, kad mi podršku nije pružio prvi koji je to trebao, Željko Šafar, predsjednik MO Rečica, već je iz njegovog stožera krenulo huškanje mještana da sam Čunkima zabranio da šljunčare ispred moje kuće, da sam zabranio prolaz svima saniranom nerazvrstanom cestom ispred kuće i polusaniranog klizišta, da sam ja pretukao Roma Zihniju Grahovića, udružio sam građansku hrabrost sa Zdenkom Bandom i otišao zabilježiti ilegalne aktivnosti napadača za koje do tada nisam znao.

Kod kapelice u Donjoj Kupčini iz smjera Karlovca, skrenuli smo desno Zdenkovim automobilom. Onda lijevo skrenuli kraj župne crkve i vozili uz Kupu. Pozdravljali smo okolne seljake, ribiče, koji su se vozili uz Kupu budućom trasom ceste D36 koja bi trebala povezivati Karlovac i Sisak. Negdje između Kupčine i Pisarovine naišlo smo na sasvim neprikriveni “ilegalni rudnik” obitelji Čunko. S desne strane odmah uz cestu stajao je veliki kontejener u kojem su, moguće ponekad prespavali. Nešto niže, uz samu rijeku bio je smješten ogromni bager na pontonima koji je rudno blago skidao sa same obale. Preko ceste bila je veća parcela na koju su Čunki odvozili izvađeno i prosijavali ga na velikim sitima i rešetima, još jedan bager, drugi strojevi i njihov automobil crna “jetta”. Mirno smo prošli stotinjak metara nizvodno prema mostu za Lasinju pa okrenuli natrag. Sjeo sam na zadnje sjedište i pripremio kameru da vizualno zabilježim čime se to bave, a o čemu spoznaje ima zamjenik ŽDO Karlovac Mladen Krajačić, a ja do tad nisam.  Posavjetovao sam Zdenka da vozi sporije, ali da ne zaustavlja automobil jer sam se instiktivno bojao njihovog novog napada. Sad mi je s desne strane bio prostor gdje su prosijavali i tovarili materijal u kamion, a gdje se oko nekog stroja motao Vladimir Čunko, mlađi. Snimio sam njega, bagere, sita i rešeta, njihov osobni automobil (u kojem su se vozili kad su me dvaput pokušali ubiti 28. svibnja o.g.). Zdenko je usporio na dijelu gdje se najbolje vidio bager koji vadi šljunak i pijesak iz Kupe. U tom trenutku nam se ubrzanim koracima, samo u kupaćim gaćama, sav istetoviran uspoemnama na desetgodišnje robijanje približavao “izvođač radova” Zihnija Grahović. Zdenko je sasvim mirno zaustavio automobil. Grahović se približio automobilu i prepoznavši me kroz otvoren prozor počeo psovati i prijetiti. Zdenko je otvorio vrata proturio glavu i mrtav-hladan upitao bivšeg robijaša o čemu se radi? Zihnija se iskezio od zbunjenosti i prestrašenosti Bandinim iskusnim ratničkim pogledom te okrenuo natraga žurnim korakom. U tom trenutku penjući se iz smjera bagera uz Kupu pridružio mu se Vladimir Čunko stariji i otišli su prema Vladimiru Čunku mlađem, koji je na deponiju nešto popravljao.

Prijavio sam ovaj događaj Operativnom dežurstvu PU karlovačke i njihovi službenici uzeli su  izjave od mene i Zdenka Bande. Ubrzo su nas obavijestili  da je prijavu odbacio dežurni državni općinski odvjetnik jer da smo se mi nalazili na “terenu prijavljenih”. O činjenici da smo Zdenko Bando i ja, ilegalne šljunčare i pjeskare na licu mjesta kako se bave kriminalom, istog dana, uz foto dokumentaciju obavijestio sam osim PU karlovačke, ŽDO Karlovac i  PU zagrebačku jer se na području potonje nalazi mjesto kriminala, ali nitko ništa nije poduzeo da se taj kriminal nastavi.

Prije razgovora s policijom,  istog tog 13. lipnja, oko 14 sati, Zdenko Bando i ja razgovarali smo u Karlovcu sa Stjepanom Čunkom (1930) na terasi kafića “AS” prekoputa njegove obiteljske kuće u ulici Banija 20, kada nam je isti rekao da se njegovi rođaci, Vladimir Čunko (1930) i Vladimir Čunko (1977) “već deset godina bave ilegalnim šljunčarenjem i pjeskarenjem na spomenutoj lokaciji”, da to svi u Karlovcu znaju, a da im je on savjetovao “da se bave nekim legalnim poslom”, ali ga oni nisu htjeli poslušati.

Deset dana kasnije otac i sin Čunko i njihov “izvođač radova ušli su oko 21 sat u kafić “Cener” u zaseoku Zamršje, u vlasništvu šefa pisarnice Prekršajnog suda u Karlovcu, Dražena Frklića gdje se već nalazio glavni svjedok u tada kvalificiranoj istrazi pokušaja nanošenja teških tjelesnih ozljeda Franjo Požgaj. Samim ulaskom u kafić čiji unutarnji prostor nije veći ni od 10 kvadratnih metara, Vladimir Čunko mlađi i Zihnija Grahoivić prekršili su mjeru opreza ne približavanja svjedoku na blizinu od 500 metara. Uz to, Čunkov “radnik na crno” Grahović prišao je Požgaju i napao ga da riječima da će “oni obračunati s njim jer je svjedok onom novinaru Peratoviću”. Sudac istrage, Ivan Perković, saslušao je 24. lipnja o.g. Zihniju Grahovića pustio ga slobodu, pa ga opet 26. lipnja saslušao  kao i ugroženog , te radniku na crno familje Čunko odredio istražni pritvor zbog kršenja mjera opreza.

Dražen Frklić pisarnica Karlovac
U krvavi pohod na mene napadači Čunkoti i Grahović krenuli su 28. svibnja o.g. iz kafića “Cener” gdje ih je posluživao Dražen Frklić, vlasnik i voditelj pisarnice Prekršajnog suda u Karlovcu. Njega policija nije ispitala o okolnostima događaja, a njegov otac kaže da su napadači prvo mislili napasti nekog iz Donje Kupčine. Ni Frklićevog oca, popularnog bivšeg “muyikaša” Coju policija nije ispitala.

Da otac i sin Čunko imaju snažnu zaštitu u institucijama svjedoči i činjenica da je policija namjeravala uhititi svu trojicu što sam čuo na svoje uši kad je vođa patrole razgovarao sa svojim nadređenim. Međutim, ubrzo je deđurni državni odvjetnik izdao naredbu policiji da se privede samo Zihnija Grahović i to zbog narušavanja javnog reda i mira. Otac i sin Čunko ostali su dalje piti u kafiću “Cener”, a posluživao ih je šef pisarnice Prekršajnog suda u Karlovcu, Dražen Frklić. Kada se Vladimir Čunko mlađi, negdje oko ponoći prepio, otišao je do toaleta povraćati. Strahujući da se ne udavi u wc školjci, penjučići se do prozora toaleta, kroz koji je povraćao potrgao je lavabo i wc školjku. Vlasnik lokala to nije prijavio policiji kao prekršaj. Naručio je majstora koji je popravio polomljeno, a nekoliko dana kasnije Vladimir Čunko je donio Frkliću 500 kuna za “sanaciju štete”.

– Ništa tu nije čudno, jer i Frklićev šef, predsjednik karlovačkog Prekršajnog suda, Zvonimir Rauch, strastveni ribič često dolazi pecati na Kupu kod Zamršja, a Frklićeva ekipa mu se brinula o čamcu na plaži kod Vas u blizini u Pokupskoj Luki, objašnjava mi isprepletenost veza lokalnih službenika.

Dana 23. lipnja kada su se zbio opisani događaj, kao i sve prethodne, Čunkoti i Grahović svakodnevno su se išli baviti ilegalnim šljunčarenjem i pjeskarenjem na potezu Karlovac Donja-Kupčina i natrag –  što osim Franje Požgaja, karlovačke policije, ODO-a, ŽDO-a, zagrebačke policije zna i sudac Ivan Perković. Odgovorne osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv “Kupa” sa sjedištem u Karlovcu, na čelu s Biljanom Željeznjak, ako nikako drugačije, a onda iz medija morale su znati da se se “napadači” bave ilegalnim poslom kojim si pribavljaju nepripadajuću materijalnu korist.

Obavijestio sam 19. kolovoza odgovornu osobu Vodnogospodarske ispostave za mali sliv “Kupa” sa sjedištem u Karlovcu, Biljanu Željeznjak,  Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i ostale nadležne da se Čunkoti i Grahović i i dalje bave ilegalnim poslom – prvi i drugi, dok je trećio bio u pritvoru, a nakon pritvora, opet sva trojica zajedno, o čemu mogu posvjedočiti brojni svjedoci mjesta Rečica, Luka Pokupska, Zamršje…, među kojima i Janko Rudin, kroz koja prolaze kad odlaze i vraćaju se s mjesta ilegalnog šljunčarenja i pjeskarenja.

Vladimir Čunko Biljana Željeznjak Hrvatske vode
Stari HDZ-ov kadar protiv kojeg ni Milanovićeva Vlada nema ništa

Na tu prijavu mailom mi je stigao odgovor 03. rujna od Zvonimira Mayera, višeg inspektora za vode pri Ministarstvu poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, 10 000 Zagreb u vidu službene zabilješku nadzora šljunčarenja na rijeci Kupi. Iz odgovora je razvidno, da je vodočuvar Miroslav Vlašić još u srpnju primijetio na navedenom lokalitetu i stroj za vađenje šljunka, a da su nakon moje prijave on i Zvonimir Mayer jednog dana od 09 do 14 sati zatekli neke hrpe šljunka, uredno posložene strojeve, ali da nisu prim ijetili stroj za vađenje šljunka niti zatekli ikoga. Ipak, napomenuli su da na Kupi nitko nema koncesiju za šljunčarenje i pjeskarenje te da je to jedan od poslova koji je Vladimir Čunko osnivajući obrt 1995 naveo među inima. Mayer je dodao da će nastaviti nadzor čim dobiju nove informacije.

Dana 04. rujna o.g. Franjo Požgaj, Luka Pokupska 113/A i ja primijetili smo u karlovačkom predgrađu Orlovac, crveni kamion za prijevoz pijeska i šljunka, vlažnih spojeva na stranicama, u čijoj su kabini sjedili Vladimir Čunko otac i sin. Bilo je očito da su naručeni šljunak za Karlovac prekrili nekim tanjim slojem drva.

Zato sam  06. rujna o.g. osobno sam automobilom u popodnevnim satima obišao sporno ilegalno šljunčarište i pjeskariše i zatekao svježe tragove kamiona kojim se odvozio ilegalni teret, ali i stroj za vađenje pijeska-šljunka, za kojeg u izvješću višeg inspektora za vode Zvonimira Mayera, piše da nije primijećen.

 

U međuvremenu za ovaj slučaj zauzela se saborska zastupnica ORaH-a Mirela Holy te je Vladi preko predsjednika Sabora, Josipa Leke uputila sljedeće zastupničko pitanje:

MIRELA HOLY,

zastupnica u Hrvatskom saboru

Zagreb, 24. kolovoza 2015.

 

PREDSJEDNIK VLADE RH

GOSPODIN ZORAN MILANOVIĆ

 PREDMET:ZASTUPNIČKO PITANJE

Poštovani predsjedniče Vlade,

 

obratio mi se gospodin Željko Peratović i upozorio da je dana 13. lipnja 2015. godine svjedočio ilegalnoj eksploataciji pijeska i šljunka na Kupi na području između Donje Kupčine i Pisarovine o čemu su obaviještene i nadležne represivne službe. Na ove su radnje nadležne inspekcije upozoravali i aktivisti za zaštitu okoliša no nisu dobili nikakve povratne informacije o poduzetim mjerama. Aktivisti su se raspitali kod nadležnih službi i dobili informaciju da na spomenutoj lokaciji nitko nema koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina što može značiti samo jedno – ilegalno šljunčarenje.

Slijedom prethodno rečenog molim Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja:

Je li Vlada Republike Hrvatske upoznata s ovim slučajem? Jesu li nadležne inspekcije postupale po ovom predmetu? Što je utvrđeno nadzorom i jesu li odgovorni sankcionirani?

S poštovanjem,

dr. sc. Mirela Holy                                                                                                            

 

O dokazima koje sam 06. rujna prikupio, da nitko ništa, pa čak ni Hrvatske vode, ne poduzima da se sankcionira kriminal Vladimira Čunka (1930) i članove njegova tima za krađu rudnog blaga i pokušaje ubojstva novinara: sina Vladimira (1977) i radnika na crno Zihnije Grahovića, upoznao sam 07. rujna o.g. spomenutog inspektora iz Hrvatskih voda Mayera (od tad mi se nije javljao), saborsku zastupnicu Holy, i podnio kaznenu prijavu USKOK-u.

 

Vladimir Čunko USKOK
I nakon podnošenja ove prijave USKOK-u te nove obavjesti Hrvatskim vodama, kako kaže moj prijatelj Franjo Požgaj, Vladimir i Vladimir Čunko, opet su viđeni kako odlaze na ilegalno šljunčarište automobilom iz Karlovca, a onda jedan od njih vozi kamion s šljunkom natrag, a drugi automobil. Pravna država na djelu.
  1. stanko says

    navodno se i za suprugom od spomenute osobe iz ždo karlovac, irenom lipka krajačić iz odo karlovac vuku neki kriminalni repovi

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: