Smiljan Reljić (okrenut leđima u prugastoj košulji kratkih rukava) na drniškoj kavi, u društvu pokojnog Predsjednika Franje Tuđmana, njegove supruge Ankice, Tuđmanova tjelohranitelja Dragana Škrtića, generala Mile Ćuka i Ivića Pašalića, samo dan nakon što je po kazivanju jednog svjedoka šibenskom županijskom državnom odvjetništniku Željku Žganjeru, dao nalog da se likvidiraju tri ratna zarobljenika kod Siverića
– Ponovno bih se vratio na vaše pitanje o likvidaciji trojice ratnih zarobljenika. Znate li kako je uopće došlo do tog slučaja? Nekadašnji vojni policajac Mario Barišić, jedan od famoznih svjedoka u Lori i inim slučajevima, je sa svojim mukama i problemima otišao određenim ljudima iz vlasti, danas iz oporbe, i izmislio im čitavu priču o tome kako on zna da sam ja naredio likvidaciju te trojice ljudi. Moj crimen u čitavoj priči je što sam u to vrijeme bio u Drnišu. Svaki detalj moga tadašnjeg boravka u Drnišu (za Oluje op. ž.p.) snimio sam fotoaparatom i te sam snimke predao policiji. Ovo vi sad izmišljate.
*Nije točno da izmišljam. To vi vrlo dobro znate.
– Čekajte, sve ću vam reći. Dobro, postoji zapisnik zamjenika glavnog državnog odvjetnika. Ali postoji i svjedok koji se zove Petar Ivić kojeg je taj isti državni odvjetnik pokušao "stisnuti" da potpiše lažnu izjavu kako je čuo da sam ja to naredio, iako tamo, prema njegovim riječima, nije ni bio prisutan. Osim toga, imam snimljen razgovor s Petrom Ivićem koji je vrlo ružan za zamjenika državnog odvjetnika Željka Žganjera.
* Zašto razgovor s tim vašim svjedokom niste objavili ili dostavili DORH-u?
– Zašto bih ga objavio?
*Možda bi to pomoglo da se slučaj raščisti?
– Mislite da bi ja to s njim raščistio. Mario Barišić je bolesnik. Zašto ga uzimate kao vjerodostojnog svjedoka?
Dio razgovora Vuka Đuričića sa Smiljanom Reljićem, objavljen u Slobodnoj Dlamaciji, prilog Magazin, 03. prosinca 2005.
Hits: 73
