Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Orešković vs Rajčić kod vojnog suca u Valjevu

Oops...
Slider with alias none not found.

Kad ga je u suočenju pred sudom sam Rajčić upitao otkud mu svi ti podaci o njemu, Orešković mu je odgovorio:”Ja sam o tebi saznao više saznao u vrijeme istrage, no iz naših razgovora… Moji odgovori u istražnom postupku djelomično su bili koncipirani iz onoga što sam saznao u istrazi.”
Njemačke istrage o ubojstvima Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića u kojima se kao jednog od osumnjičenih spominje i Tihomira Oreškovića, privode se kraju. Istražitelji su otkrili da je otac Željka Ćuka, HČSP-ovca iz Berlina, koji se lažno predstavljao sudionikom istrage, Mate Ćuk iz Gradca Posuškog bio na popisu suradnika UDBA-e u BiH u knjizi “Čuvari Jugoslavije – Hrvati suradnici UDBA-e u BIH”, koju je priredio Ivan Bešlić, a predgovor joj napisao Bože Vukušić.

Mate Ćuk je svojedobno bio prozvan i od lokalnog fratra zbog suradnje s UDBA-om pa se definitivno iz Berlina i Posušja preselio u Novi Vinodolski. Njegovo ime je navodno, na intervenciju Bože Vukušića, izbačeno iz drugog izdanja spomenute knjige, koju se može pronaći i na internetu, a u kojem je ostao samo njegov posuško-berlinski kolega Mato Šušak. Ovim otkrićem, njemački istražitelji su dobili još jednu dodatnu sumnju u lojalnost Bože Vukušića kad je riječ o istragama udbaških ubojstava na tlu Njemačke.
Podsjećam da je i Tihomir Orešković svojedobno u hrvatskoj javnosti prozivan kao suradnik UDBA-e i KOS-a, ali da se njegovo ime ne može naći ni na jednom takvom popisu koje je priredio i objavio Bože Vukušić.

Čak je i prilikom objavljivanja odluke Vrhovnog suda kojom se potvrđuje odluka Županijskog suda u Rijeci da se Tihomir Orešković kažnjava s 15 godina zatvora zbog dokazanog ubojstva najmanje 50 gospićkih civila, pretežno Srba, sudac izvjestitelj Damir Kos, naglasio kako je prvoosuđeni tražio da se spisu proloži njegov dosje iz UDBA-e kako bi se vidjelo da je on proganjan kao domoljub, a kad je to učinjeno, da je onda isti rekao da je taj dosje falsifikat. Dakle, iz Oreškovićeva dosjea priloženog spisu za ratne zločine, razvidno je da je hrvatski vitez bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi.

Medijski sigurno najpoznatiji dokaz o Oreškovićevoj suradnji s KOS-om je napis u Feral Tribuneu od 17. ožujka 2001 u kojem se citiraju Oreškovićeve izjave u istrazi i suđenju prvooptuženom Rajčić Mirku i drugima optuženima za velikohrvatsko djelovanje. Mirko Rajčić je nakon Oreškovićevog svjedočenja dobio pet godina zatvora, a Orešković se hvalio Jasni Babić u Globusu da je i on odsjedio u vojnom zatvoru u Beogradu nešto više do godinu dana, a spominjao je i svoje kumstvo sa Ivanom Zvonimirom Čičkom. I u tekstu iz Ferala Orešković u istrazi protiv Mirka Rajčića spominje Ivana Zvonimira Čička kojem je bio vjenčani kum.

Rajčić, Valjevo, Orešković
Faksimil saslušanja Tihomira Oreškovića od strane vojnog istražnog suca u kasarni u Valjevu u postupku Rajčić Mirku

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dd8808″ border=”#ea1038″]OREŠKOVIĆ – VITEZ I DOUŠNIK
Tihomir Orešković, hrvatski vitez kojemu se ovih dana sudi u Rijeci zbog ubojstva civila 1991. u Gospiću, bio je, ali u svojstvu svjedoka, sudionikom još jednog suđenja. Ono je održano krajem sedamdesetih u Zagrebu, a Orešković je bio svjedokom optužbe protiv skupine svojih studentskih kolega i poznanika optuženih za velikohrvatsko djelovanje

Toni Gabrić, Feral Tribune, 17. ožujka 2001, 17 stranica

Feral je ovih dana došao u posjed dokumenata koji potvrđuju priče o denuncijacijantskoj prethistoriji pritvorenog hrvatskog viteza Tihomira Oreškovića. Radi se o tri odvojena sudska materijala. datirana kasnih sedamdesetih. “Zapisnik o saslušanju svjedoka” bio je sastavljen 17. srpnja 1978. godine, pred istražnim sucem Brankom Sarapom u Valjevu, gdje je Orešković služio vojni rok. Saslušanje je bilo provođeno u sklopu krivične istrage protiv Mirka Rajčića, Marka Juranovića, Fabijana Dumančića, Jakoslava Rojnice, Josipa Čeke i Ante Rakića, osumnjičenih za “neprijateljsko djelovanje” s pozicija hrvatskog nacionalizma. Okružni sud u Valjevu Oreškovića je ispitivao u ime Okružnog suda u Zagrebu, koji je vodio postupak protiv Rajčića i ostalih.

Orešković je, kao pravi čovek, drug i starešina, svjedočio protiv svojih studentskih kolega i poznanika, konstruirajući pritom optužbe koje nije mogao potkrijepiti preciznijim navodima. Njegov današnji “viteški” status jako nagriza ono što je te 1978. godine ostalo zabilježeno u zapisniku istražnog suca Sarape, kao i Oreškovićeve izjave u toku suđenja. Za prvookrivljenog Mirka Rajčića Orešković je izjavio da su nakon polnoćke 1977. godine u Studentskom domu Stjepan Radić pjevali “između ostalog pjesmu “Vila Velebita”. Kad su se vidjeli ponovo nakon petnaestak dana, Rajčić mu se ispovijedio kako “ide gore”, misleći na Njemačku. Iz Njemačke je Rajčić, navodno, povremeno donosio “emigracionu štampu”, uglavnom novine Nova Hrvatska. Rajčić je, kazivao je Orešković istražnom sucu, tvrdio da se u Jugoslaviji hrvatska politička emigracija predstavlja kao ustaška. Radilo se, naprotiv, uglavnom o mladim ljudima koji su u poslijeratnom razdoblju otišli u Njemačku. Oni bi se stoga mogli tretirati samo kao politički emigranti, a ne kao ustaše. “Iz razgovora sam primijetio da je (Rajčić) nacionalistički nastrojen kao velikohrvat. Ja ne mogu sada točno formulirati njegove izjave, ali koliko se sjećam pričao je da se Hrvatska nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na naše druge republike. Rajčić to nije otvoreno govorio, ali iz čitavog razgovora s njim to je bio moj zaključak”, rekao je tada Orešković.
Njegovo distanciranje od cijele skupine u koju je “nesretnim slučajem bio upleten vidi se i iz njegovih sljedećih riječi: “Napominjem da sam i kasnije dobio dojama da me ta grupa isprobavala. Izgleda da nisu imali povjerenja u mene, pa nisu otvoreno istupali preda mnom.”

Zanimljivo je i Oreškovićevo svjedočenje o o Jakoslavu Rojnici, za kojega je tvrdio da je poznavao stigmatiziranog Ivana Zvonimira Čička, da je za njega “prodavao torbice” po jadranskim ljetovalištima, što je u to vrijeme vjerojatno bio jedan od načina Čičkovova preživljavanja. Iz upletnja Čička u čitavu priču na kraju je proizašla – kako se vidi iz zapisnika zamjenice Okružnog javnog tužitelja u Zagrebu – priča o sastanku Rajčića i Juranovića sa Čičkom, na kojemu je ovom potonjem bila prenesena ideja emigranta Antuna Štambuka, o organiziranju peticije kojom bi se KESS upozorio o neravnopravnosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Orešković je u postupku istaknuo i rodbinske veze Jakoslava Rojnice s njegovim prezimenjakom Ivom Rojnicom, istaknutim ustaškim dužnosnikom. Jaroslav Rojnica je 1976 godine Oreškoviću dao nekoliko brojeva Nove Hrvatske, povjerivši mu da je te novine dobivao od jednog diplomiranog ekonomista koji dolazi koji češće odlazi u Njemačku. “Tek nakon godinu dana ja sam zaključio da je te novine njemu davao Mirko Rajčić”, priznao je Tihomir Orešković istražnom sucu. Orešković je pritom tvrdio da ga njegove kolege nisu vrbovali za rad u bilo kakvoj političkoj organizaciji, te da takva organizacija nije ni postojala “dok sam ja bio s njima”. Ipak, tvrdi on, svi su na Rajčića gledali kao na “intelektualno superiornijeg”. On se, ističući svoje veze s hrvatskom političkom emigracijom, izjašnjavao za “političku borbu, a ne za terorizam”.

Iz zaključnog spisa okružne javne tužiteljice u Zagrebu, Đurđice Vinterštajger vidi se da je protiv Rajčića i ostalih pokrenut krivični postupak zbog udruživanja neprijateljske djelatnosti. “Iskazima preslušanih svjedoka Janković Ivana, Orešković Tihomira, Rončević Josipa, Čondić-Jurkić Ante, Matošić Branke, Petrović Ante i dr. u potpunosti je dokazana krivična odgovornost 1.-5.-okrivljenih” stoji u tužiteljičinoj odluci. U toku suđenja okrivljenima Orešković je, suočen s pitanjima branitelja, pokušavao malo razvodniti neke izjave koje je dao u toku istrage. Rekao je tako da su ga organi sigurnosti JNA pokušali “podsjetiti na neke događaje”. Nije mu bilo jasno kako je u zapisnik ušla njegova izjava da je Rajčić velikohrvat, jer on je u tom smislu samo rekao da je (kod Rajčića) malo prenaglašeno rodoljublje u smislu njegova velikohrvatstva”. Kad ga je u suočenju pred sudom sam Rajčić upitao otkud mu svi ti podaci o njemu, Orešković mu je odgovorio: “Ja sam o tebi saznao više saznao u vrijeme istrage, no iz naših razgovora… Moji odgovori u istražnom postupku djelomično su bili koncipirani iz onoga što sam saznao u istrazi.”

Iz svega rečenog proizilazi da Orešković, bez obzira na konačni epilog sudskog postupka za zločine u Gospiću prije deset godina, ipak, glede & unatoč, nije najprimjereniji ljudski materijal koji se mogao prijaviti na javno raspisani natječaj za novoskelpanog heroja hrvatske ultradesnice.[/box]

  1. […] Sam Hrvoje PEtrač u intervju za “Jutarnjem listu” od 30. ožujka 2001. spominje još jednog Perkovićevog bivšeg emigranta i SIS-ovca, bliskog prijatelja Tihomira Oreškovića. […]

  2. […] tvrdi, KOS i Udba od njega tražili da otkrije što su oni sve radili. Odbio je te je osuđen na 16 mjeseci zatvora. Četiri i pol mjeseca odslužio je u Beogradu u samici, a ostatak u Lepoglavi. Tvrdi da ga nikad […]

  3. […] protiv Josipa Perkovića, Zdravka Mustača, Miše Deverića, Milana Štimca, Tomislava Mičića i Tihomira Oreškovića. Andrej Plenković je sigurno sposoban političar. On je vješto otklonio mogućnost sukoba s […]

  4. […] u nastavku knjige kad piše o OO “Kupa” i suđenju kao posljedici, Mičić prešućuje, bio je svjedokom optužbe i teretio je gore prvospomenutog Mirka Rajčića, ali i Jakoslava Rojnicu, bratića Stipinog. Glavni svjedom optužbe bio je Goran Maglić iz Samobora i on se u sklopu […]

  5. […] osobe iz Operativne obrade “Kupa”, povezane sa OA “Park” i to redom: 1. Mirko Rajčić, 2. Tihomir Orešković i 3. Stjepan (Stipe) Rojnica”. To je jedno od tri mjesta u cijeloj […]

  6. […] Sada je ista ta prijateljica Ranka Ostojića, poput svog omiljenog oporbenog predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ne samo odbacila informacije da SOA vodi prljavi rat u BiH, već je za sve okrivila KOS. Je li to isti onaj KOS koji je vrbovao njenog šogora Tihomira Oreškovića 1978-e, i pripremio ga za sudjelovanje u udbaškim ubojstvima u Njemačkoj 198…? […]

  7. […] Sada je ista ta prijateljica Ranka Ostojića, poput svog omiljenog oporbenog predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ne samo odbacila informacije da SOA vodi prljavi rat u BiH, već je za sve okrivila KOS. Je li to isti onaj KOS koji je vrbovao njenog šogora Tihomira Oreškovića 1978-e, i pripremio ga za sudjelovanje u udbaškim ubojstvima u Njemačkoj 198…? […]

  8. […] Tihomir Orešković sagte 1978 beim Militärdienst in Serbien dem Ermittlungsrichter gegen seine Kollegen von der Fakultät in Zagreb, sie seien Feinde des jugoslawischen Staates. Zwei seiner Kollegen wurden daraufhin zu fünf Jahren Gefängnis und ein dritter zu drei Jahren Ge… […]

  9. […] Stipe Rojnica je inače rođak Jakoslava Davida Rojnice, čovjeka koji je zbog terećenja  Tihomira Oreškovića pred istražnim s…. I sam Stipe je bio uhićen 1978-e kao student u okviru UDBA-ine OA “Kupa”, kojoj je […]

  10. […] Tom se akcijom tražilo veze Brune Bušića među studentima zagrebačkog sveučilišta. Orešković je u organizaciji UDBA-e i KOS-a posvjedočio da su njegove kolege Mirko Rajčić, Jakov… KOS-ovi psiholozi i psihijatri su ga vještačili i ustanovili su da je riječ o izrazito […]

  11. […] napuštao New York, Orešković je navodno prijateljima Dizdaru, Brekalu i Buconjiću priznao da je svojedobno vrbovan od KOS-a, ali da sada odlazi u Hrvatsku kako bi se osvetio […]

  12. […] Primjerice: godine 1978:, pred zagrebačkim Okružnim sudom vodio se sudski proces protiv šestorice Hrvata koji su optuženi za “neprijateljsku propagandu” protiv SFRJ, za “veze s emigracijom” i stvaranje urotničke skupine protiv ustavnog poretka Jugoslavije. Tihomir Orešković, tada na odsluženju vojnog roka u Valjevu, pojavio se u sudnici, odjeven u uniformu JNA, kao svjedok optužbe. Potvrdio je pred sudskim vijećem da je jedan od šestorice optuženih – Jakoslav Rojnica – distribuirao zabranjenu Novu Hrvatsku. Među ostalim, i na osnovu tih izjava, Rojnica je osuđen na dvije godine robije na Golom otoku. No to sada naoko isključivo “crna” priča o Tihomiru Oreškoviću – mjerena običnim ljudskim mjerilima – ima i svoju shvatljivu stranu: šestorica optuženih bili su Oreškovićevi znanci i politički istomišljenici koji su dosita, čak zajedno s njim, smišljali urote protiv komunizma i Jugoslavije. Zato je možda Orešković u pravu kada priča svojim prijateljima da je Rojnici mogao natovariti na vrat i mnogo teža djela koja je tadašnji režim još strože kažnjavao. No, ako Oreškovićevi prijatelji govore istinu kada svjedoče o njegovoj silnoj strasti prema pragmatici kojoj nije dorastao, on je opet posegnuo za lukavim ali promašenim kompromisom. Kako je svojedobno sam pripovjedao o tim događajima, ucijenjen, pod prijetnjama bio je prisiljen na sudu reći što je već ionako bilo rečeno. Ipak, dva mjeseca kasnije i Tihomir Orešković je bez milosti završio na robiji. Naime, vojne vlasti bile su nezadovoljne njegovim navodno odveć škrtim svjedočenjem pred zagrebačkim Okružnim sudom. U biografiji hrvatskog Fidela Castra ta je zgoda potisnuta u zaborav. Sjećanja i dokumenti o plitičkom procesu u Zagrebu iz 1978. pojavili su se kada je Tihomir Orešković demistificiran, za njega na najgori mogući način: pričom o heroju Domovinskog rata koji je, eto, proglašen zločincem. […]

  13. […] Jasna Babić ni u jednom trenutku na dovodi u mogućnost da je njen prijatelj Orešković uopće kriv za ikakve zločine. U nastavku biografije, ona će relativizirati i njegovu ulogu iz 1978 kao KOS-ovog svjedoka protiv Mirka Rajčića i drugih studentskih kolega u procesu za hrvatski nacionalizam. […]

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: