Puška za uspavljivanje

Kolikogod se novi ministri pravosuđa i unutarnjih poslova i stari Glavni državni odvjetnik trudili držati pod kontrolom informacije iz svojih resora/sektora, svakodnevno im promakne neki “biser”, dragocjen kamenčić za slaganje mozaika domaće kriminalne scene i njenih spona s vlašću. Svaljivanje odgovornosti za povlašteni zatvorski tretman Hrvoja Petrača na pleća Ivanu Damjanoviću dugogodišnjem državnom tajniku u Ministarstvu pravosuđa zaduženom za zatvorski sustav, izazvalo je kod njega ljutitu reakciju i javnost je dobila potvrdu okolnosti ubojstva Davora Zečevića o kojima je svojedobno pisao nekadašnji urednik Crne kronike Jutarnjeg lista Dušan Miljuš:

Kada je ubijen Davor Zečević, tadašnji ravnatelj policije Marijan Benko lagao je kad je kazao da policija nije znala da izlazi na vikend i da im se nije javio. Tri dana ranije dobili smo mišljenje policije, a u Zečevićevu kartonu bio je pečat da im se odmah po izlasku iz Lepoglave javio.

Ivan Damjanović, dojučerašnji državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa zadužen za zatvorski sustav u razgovoru s Marinom Borovac u Večernjem listu, 13. 11. 2008.

Policija je znala da je na slobodnom vikendu iz Lepoglave jer je ta informacija proslijeđena iz zatvorskog sustava. Nije smatrala shodnim nadzirati ga iako se raspolagalo operativnim saznanjima da se sprema njegova egzekucija. I to da bi se preduhitrila najavljena Zečevićeva osveta bivšim šefovima.

Navodno su potencijalne žrtve, bivši članovi ‘zločinačke’, doznali što im se sprema. Prema pouzdanim informacijama, iza lepoglavskih rešetaka Zečević je htio na predstojećim suđenjima za drogu ‘trpati’ Nikicu Jelavića jer nije bio zadovoljan što je bio zaboravljen nakon što je dospio u zatvor.

Dušan Miljuš, Jutarnji.hr, 03.12.2007

Tekstovi Dušana Miljuša o slučaju Zečević kao da su otvorili put fizičkom napadu na novinara Jutarnjeg lista.

Izvještavanje o ubojstvu Davora Zečevića bilo je presudno da Jutarnji list smijeni urednika crne kronike Dušana Miljuša – kazao je Munir Podumljak iz udruge Partnerstvo za društveni razvoj gostujući u emisji “Nedjeljom u dva”.

Javno.hr, 03.02.2008.

Sastanku Zbora istraživačkih novinara prisustvovalo je devet članova: Nataša Ban-Leskovar, Damir Dević, Renata Ivanović, Ivan Zvonimir Čičak (na početku), Danica Juričić, Dušan Miljuš i Željko Peratović u dvorani HND-a u Perkovčevoj 2, te Helena Puljiz i Slavica Lukić u telefonskom kontaktu.

Sastanak je sazvan povodom prikupljanja informacija i razmatranja najnovijih slučajeva vezanih za profesionalnu i radnu degradaciju u matičnim redakcijama dvoje članova Zbora: Danice Juričić, novinarke tjednika Business.hr-a i Dušana Miljuša, novinara i donedavnog urednika crne kronike Jutarnjeg lista.

1. Dušan Miljuš izvjestio je Zbor kako mu je 4. veljače, kad je došao na posao nakon više od mjesec dana bolovanja glavni urednik Jutarnjeg lista Tomislav Wruss usmeno priopćio da ga se smjenjuje s mjesta urednika crne kronike. Kao razlog je navedeno, rekao je Miljuš, da je kao urednik imao pogrešne procjene, a razlog je i njegova loša komunikacija sa zamjenicima glavnog urednika. MiljušuMiljuš kaže da nije niti jedan, iako je i sam istom prilikom tražio da mu se primjerima obrazloži smjena. Tražio je i pismeno obrazloženje. Tijekom proteklih deset dana Dušan Miljuš još nije dobio pismeno obrazloženje smjene s uredničkog mjesta, a još uvijek ga JL vodi i u impressumu kao urednika, iako je tražio da se isti dan od smjene njegovo ime iz impressuma briše. je istodobno pohvaljen njegov autorski doprinos novini i toj rubrici. Na pitanje članova Zbora je li iznesen koji konkretan primjer pogrešne uredničke procjene ili uredničkog propusta,

Zbor istraživačkih novinara poslao je prije sastanka molbu za informacijama glavnom uredniku JL-a Tomislavu Wrussu o razlozima smjene kolege Miljuša. Do održavanja sastanka Zbora, a ni do dana pisanja ovog izvještaja, odgovor nije stigao.
Na pitanje na koji način on sam može protumačiti razloge svoje smjene kolega Miljuš je rekao:
„Ne mogu izričito tvrditi da ona ima veze s čituljom objavljenom u Večernjem listu i sa slučajem Ivane Šikić, ali, te su stvari povezane. Kako to da mi par mjeseci prije tih događaja i mog pisanja o ubojstvu Zečevića i prije propitkivaja u tekstovima o podrijetlu imovine Zečevića, te prije objave čitulje, koju je potpisala Zečevićeva sestra, a objavljena je povodom upravo tog mog teksta – u redakciji nije izrečen niti jedan prigovor na moj urednički rad. Do tada nisam dobio prigovor koji bi bio povezan s nekim od navedenih razloga moje smjene.“
Na pitanja članova Zbora kako se osjeća nakon što je smijenjen Miljuš kaže: „Osjećam se izloženim. Kao da je redakcija, novina u kojoj radim, odaslala poruku ne meni, nego njima, pripadnicima kriminalnog miljea i organiziranog kriminala, da su oni pobjednici, a drugim kolegama koji u kroz svoj novinarski rad prate pravosuđe, crnu kroniku – da nisu zaštićeni u redakcijama u kojima rade.“

Zbor istraživačkih novinara HND-a (Izvještaj sa sastanka održanog 14. veljače 2008.)

Kako nas je nedavno izvijestio Miljuš, moguće je da policijska obrada slučaja Pukanić dovede do pomaka i u istrazi o ubojstvu Davora Zečevića.

Nađena puška poput one kojom je ubijen Zečević

Robert Matanić, koji tvrdi da ga u vezu s atentatom dovodi jedino skuter kojeg je pribavio Milovanoviću radi protuusluge za plaćanje duga dok je bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici nakon uhićenja naznačio je da ima saznanja o nekim neriješenim likvidacijama.

Upravo na to ukazuje i oružje koje je nađeno u kući u Donjem Vukojevcu. Kućom se koristio njegov prijatelj Dario Anić (31). Većinu oružja kojeg je našla u kući policija je pokazala u petak na konferenciji za novinare u Ravnateljstvu policije. No, ne i nekoliko snajperskih pušaka, među kojima je jedna austrijske proizvodnje koja po modelu i kalibru odgovara oružju iz kojeg je 1. prosinca prošle godine likvidiran Davor Zečević-Zec (40).

Puška koja je nađena u kući u D. Vukojevcu po modelu i kalibru odgovara i oružju kojim je ubijen D. Zečević, no tek će se nakon vještačenja moći reći radi li se o istom oružju.

Dušan Miljuš, Jutarnji.hr 02.11.2008

Bude li pomaka u istrazi o ubojstvu Davora Zečevića, dalo bi se očekivati da se i slučaj pokušaja ubojstva Dušana Miljuša, makne s policijske mrtve točke.

A možda bi se napredak u tim istragama mogao osjetiti i prije nego li kakve korisne podatke da Robert Matanić ili se nađu dokazi kojima bi se nedvojbeno utvrdilo da je snajper iz Dunjeg Vukojevca isti onaj iz kojeg je ubijen Zečević, kada bi Tomislav Karamarko na odgovornost pozvao svog savjetnika Marijana Benka, za kojeg je Damjanović rekao da je slagao u slučaju Zečević. Ako je Benko lagao, onda se to može smatrati i opstruiranjem istrage. Ako je Benko lagao da bi prikrio činjenicu o kojoj piše Miljuš da je policija znala da bi Zečević mogao biti ubijen, a nije ništa poduzela da ga zaštiti, onda je policija suodgovorna za to ubojstvo. Jesu li Karamarko i Faber u stanju, da bi doista pokazali da iza njihovih pompoznih javnih istupaZečević, protiv recimo, bivšeg ravnatelja policije, a trenutnog savjetnika ministra? stoji stvarna odlučnost da se stane na kraj organiziranom kriminalu, krenuti od čistiti od vlastitog praga, i podnijeti kaznenu prijavu u slučaju

Ako na koncu ništa ne bude od pomaka u slučajevima Zečević i Miljuš, pa i ako se nitko zbog toga ne bude osobito žalio, Karamarko i Faber bi mogli imati velikih problema sa Zvonimirom Hodakom, koji se ne miri sa načinom i rezultatima rada policije u slučaju ubojstva njegove kćeri Ivane pred pet i pol tjedana:

I dok ravnatelj policije kritizira način na koji su njegove kolege odradile svoj dio posla na sam dan ubojstva Ivane Hodak, otac ubijene odvjetničke pripravnice Zvonimir Hodak rekao nam je da se s tom konstatacijom slaže i da je o tome već i ranije govorio.

“Smiješno je da policija sada prati mene i moju suprugu, da nas vozi okolo i nadzire naše kretanje. Nama to neće pomoći niti će to vratiti našu Ivanu”, rekao nam je Zvonimir Hodak.

“Mogao bih o svemu otvoreno progovoriti”

Dodao je da je policija istražni postupak na sam dan ubojstva odradila katastrofalno i već u idućoj rečenici pretekao naše iduće pitanje.

“Što vrijeme više odmiče to su manje šanse da policija otkrije ubojice i naručitelja ubojstva moje kćeri. Ali još uvijek policiji dajem određeno vrijeme da odradi svoj posao i pronađe osobe odgovorne za njeno ubojstvo. U protivnom ću iskoristiti drugu mogućnost i gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2, o svemu ću otvoreno progovoriti”, istakao je Hodak.
…
Poznati zagrebački odvjetnik također je rekao da je policija svoj posao zapravo trebala odraditi prije ubojstva njegove kćeri.

“Savjetnik predsjednika republike (Saša Perković op.a) mojem je klijentu (Vladimiru Zagorcu op.a.) rekao da je njegovi i život njegove obitelji u Hrvatskoj ugrožen. Oni su to znali i sami su to rekli. Zagorec je na dan privođenja u Remetinec bio hermetički zaštićen i logično je bilo da će onaj tko mu je želio nauditi krenuti na prvu iduću njemu blisku osobu. Zašto onda nisu ništa poduzeli i stavili jednog policajca ispred ulaza zgradu u u ulici Pavla Hatza 2 (mjesto ubojstva op.a.) i tako spriječili smrt moje kćeri. Ona je bila marljiva i poštena odvjetnička pripravnica i sigurno nije nikome ništa skrivila”, zaključio je na kraju razgovora odvjetnik Zvonimir Hodak.

I.K., Index.hr, 13. 11. 2008.