Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Premijer ignorirao obitelj Levar, a predsjednik se ulaguje ratnim zločincima

Oops...
Slider with alias none not found.

Premijer Zoran Milanović nije odgovorio pozitivno na dvije molbe obitelji Levar da im se pomogne kao braniteljskoj obitelji oko rješavanja stambenog pitanja. Njegovi ministri Miljenić i Matić su dali sve od sebe da se zaštite “branitelji” Perković i Mustač od izručenja Njemačkoj. Ususret 21. godišnjici od ubojstva Milana Levara, predsjednik Milanović obezvrjeđuje presudu suda u Münchenu i presude ICTY-a.

 

Predsjednik Zoran Milanović će povodom ovogodišnje obljetnice “Oluje” opet odlikovati postrojbe HVO čiji su pripadnici suđeni za ratne zločine u BiH. Vratio je odlikovanja i čin Branimiru Glavašu. Zauzeo se za Mihajla Hrastova.  Prije osam godina kao premijer zalagao se za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača optužene za zločin Udbe. Za njih dvojicu, ali i ostale niže u Udbinom lancu koji bi tek trebali biti procesuirani, Milanović se bori i danas kao predsjednik. Zašto bi nas onda čudilo, ako ikog uopće javno zanima, zašto Milanović nije za svog premijerskog mandata imao imalo obzira prema obitelji Milana Levara, gospićkog svjedoka ratnih zločina, čije ubojstvo je karika koju se skriva u lancu državnih zločina – od Udbe do današnjih dana.

Prije osam,devet godina postojala je zadnja nada da bi tadašnji premijer mogao barem riješiti stambeno pitanje obitelji Levar, ako ne i potaknuti nadležne da se razriješi Milanovo ubojstvo.  Slavko Goldstein je  bio premijerov savjetnik za kulturu, a Orsat Miljenić ministar pravosuđa. Prvi je poznavao pokojnog Levara i dao snažnu izjavu na njegovom pogrebu. Drugi je kao ovlaštenik predsjednika Ive Josipovića pokušao kod premijerke Jadranke Kosor ishoditi pozitivnog rješenje stambenog pitanja za Levarove. Vesna Levar me upoznala 2012-e s pokušajom Miljenića da joj pomogne kod Kosor. Potaknuo sam ju da se obrati Milanoviću i pozove na Miljenića, a ja sam kontaktirao Goldsteina. Nakon prvog dopisa s početka 2012-e Slavko Goldstein mi je rekao da je Milanović prepustio stvar upravo Miljeniću na rješavanje. Međutim, cijele se te godine nije događalo ništa, pa je Vesna u prosincu poslala i drugi dopis. Negdje početkom 2013-e Levarovi su dobili odbijenicu od Ministarstva branitelja koju je potpisao Bojan Glavašević. Tada je već postajalo jasno da su premijer i njegovi ministri Orsat Miljenić i Fred Matić fokusirani na otklanjanje mogućnosti da šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustač ne budu izručeni Njemačkoj i da ih prava obitelji  branitelja koji je dao život da bi se se skinula ljaga sa svih onih koji su se časno borili u ratu, baš i ne zanimaju. Orsat Miljenić je kreirao “lex Perković”, a Fred Matić je Perkovića i Mustača nazivao braniteljima i pravdao zakon tvrdeći da ako on ne bude usvojen, postoji mogućnost da će hrvatski branitelji biti na udaru EUN-a.

Nakon odbijenice iz Ministarstva branitelja, u dogovoru s obitelji, objavio sam njihovu korespodenciju s Milanovićevom vladom:

Kako je Orsat Miljenić riješio slučaj Levar

 

 

A na 13. godišnjicu ubojstva, potpuno svjestan da su “branitelji” Perković i Mustač, Milanovićev prioritet, za  forum.tm napisao sam donji komentar.

[box type=”note”] SLUČAJ LEVAR: TRINAEST GODINA POSLIJE

Željko Peratović za forum.tm Čet, 29/08/2013 – 11:38

Jučer se navršilo 13 godina od političkog ubojstva najpoznatijeg zviždača o ratnim zločinima s prostora bivše Jugoslavije, Gospićanina Milana Levara. Nesretna se obljetnica poklopila s djelomičnim uzmakom Milanovićeve Vlade oko «lex Perkovića».

Tako smo na dnevnicima svih triju nacionalnih televizija opet imali priliku slušati ministra pravosuđa Orsata Miljenića kako se izvlači na pitanje zastare za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, zločin za koji je optužen Josip Perković, upornim ponavljanjem kako će se Vlada boriti protiv zastare “gnjusnih političkih zločina” izmjenom Ustava. Ubojstvo Milana Levara, da se pitalo dosadašnje Vlade i represivni sustav, palo bi u zastaru za dvije godine. No, ne treba zbog njega mijenjati Ustav. Potpisnik ovih redaka osobno je samoinicijativno svjedočio na okolnosti ubojstva u DORH-u u Gospiću 2006. i tako je rok zastare pomaknut.

Atentat na Milana Levara najpoznatiji je slučaj političkog ubojstva od osamostaljenja Hrvatske. Počinjen je za vrijeme prve SDP-ove koalicijske vlasti. Osim svjedočenja potpisnika ovih redaka, nikakvih drugih pomaka u predistražnim radnjama nema. Bi li se rješavanjem Levarova ubojstva istjerao King Kong kako je to slikovito zaprijetio premijer Zoran Milanović HDZ-u i Crkvi najavljujući izmjene Ustava? Bi, ali tada bi se u njemu, osim HDZ-a i Crkve, prepoznao i SDP, pa se slučaj ne pomiče s mjesta.

Kako sam u 13 godina privatne istrage ustanovio, opstrukcija slučaja započela je mjesec dana nakon ubojstva kada je pomoćnik ministra policije Šime Lučina, današnjeg SDP-ovog saborskog zastupnika, zapovjedio šefu gospićke policije Dubravku Novaku da sa slučaja skine SZUP jer da nije riječ o terorizmu ili političkom već o običnom ubojstvu.

A i sadašnji ministar pravosuđa upleten je u priču o Levaru. Prije tri godine ga je predsjednik Ivo Josipović ovlastio da u njegovo ime pravnički pomogne pokojnikovoj obitelji da otkupi stan na ime Milanova braniteljskog statusa. Kad mu to nije uspjelo kod Kosoričine Vlade, sadašnji ministar je otpisao udovici i sinu da neka se strpe do promjene vlasti, pa će im nova Vlada odlukom pokloniti stan. U proteklih godinu dana obitelj Levar se dva put obraćala Milanovićevoj Vladi podsjećajući na Miljenovićevo obećanje, ali nikakvog odgovora nije dobila.

Prema tome, sva je prilika da je priča o izmjenama Ustava kako “gnjusni politički zločini ne bi zastarijevali” običan licemjerni spin kojim bi politička ubojstva dobivši svoj ustavni okvir, ostala zauvijek neriješena.

I da nema Amnesty Internationala koji u svakom svom izvještaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj ne podsjeća na nedopustivost nerazriješenosti Levarovog ubojstva jer se zbog tog svi drugi svjedoci ratnih zločina boje govoriti, bi li se osim njegove obitelji i nas nekoliko prijatelja, itko više sjećao da je taj čovjek postojao?

A isti taj tvrdoglavi čovjek iz Gospića svojim je životom svjedočio i platio sve one vrijednosti što ih od 2000. slavimo kao demokratske pomake na putu u EU, zajednicu vladavine prava i mira, slobode izražavanja, zaštite zviždača, zabrane govora mržnje i diskriminacije…

Jučer su se dvije priče slučajno poklopile, a dojam koji je ta sinergija, barem na mene ostavila, poražavajuća je istina o sustavu državnog terora s kojim nismo prekinuli veze postavši punopravna članica EU. Mi smo svoj najprljaviji veš iz komunizma i tzv demokratske tranzicije, zapravo, kao miraz unijeli u EU.

Kao Levarov prijatelj koji neće posustati u namjeri da Milanove ubojice i njihovi zaštitnici nemaju miran san, ne vjerujem hrvatskoj vlasti bez obzira što ona za sebe tvrdila da je i europska.[/box]

  1. […] Milanović često se služi narodnom izrekom „Koga svrbi, taj se i češe“. Vjerojatno tu izreku nije […]

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: