
Pitao sam Gažija je li se bojao za život kada je smijenjen:
Čujte, poznavajući Miku Špiljka još iz partizana i njegovu ratnu okrutnost, te činjenicu da je kao šef zagrebačke partije otpravljao „informbirovce“ na Goli Otok, i da je osobno dao da se razmontira spomenik bana Jelačića s glavnog zagrebačkog trga, te da me smatrao bakarićevcem, a Bakarića je mrzio iz dna duše, nije mi bilo svejedno. Kad god bih išao u vinograd uz mene bi bio izdresirani njemački ovčar. Čak mi je kasnije Branko Mamula rekao da je Mika Špiljak tražio od Armije da me se uhapsi, al’ je Mamula to, navodno odbio.
Ali, ja sam kao skojevac 1944. izbjegao vješanje od strane Bobanovih ustaša, koji su kasnije na koprivničkoj ciglani ubili moju sestru, pa sam nekako zarana bio pripremljen na opasnosti i tragedije. Nezgodno mi je bilo zbog kćeri koje su još studirale, a žena je bila nezaposlena.
* Zanimljiva je veza Mike Špiljka i Franje Tuđmana?
– To je prava tema koju će se još trebati detaljno izučavati. Inače, 1982. na jednoj od sjednica republičkog Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, na kojoj je sa mnom bio i Zdravko Mustač, razgovaralo se kako postupati u slučajevima tada zatvorenih Franje Tuđmana, Vladimira Gotovca i Marka Veselice. Obzirom da smo mi partizani ipak bili sentimentalni prema svojim drugovima, predložio sam da se Tuđmana pod hitno pusti iz zatvora, i da mu se ako treba, odredi neka vrst kućnog pritvora. Obrazložio sam to njegovim narušenim zdravljem. Za Gotovca sam rekao da bez obzira što je govorio, da je glupo da ga držimo u zatvoru jer kakva smo mi to civlizirana zemlja koja zatvara pjesnike. Marka Veselicu sam branio kako je on najveći neprijatelj sam sebi. Međutim preko ovih mojih prijedloga se šutke prešlo.
E, a zato je Štefa Špiljak često održavala kontakte s Kaptolom posredujući između Mike i kardinala Kuharića, a kako bi se pomoglo Tuđmanu! To znam pouzdano jer je Udba imala svog čovjeka tik uz Kuharića koji nas je redovito izvještavao. Kakve god da sam ja dao podatke Miki o Crkvi, Kaptol bi to saznao. I obrnuto. Naravno samo Kaptol nije znao tko je naš čovjek tamo jer sam ja u partizanima naučio da nikad ne spominjem imena.
Pokazao sam jedan izvještaj s Kaptola Miki i ukratko ga pitao zna li što to znači. Nije ni pogledao taj transkript rekavši da je sve točno što tu piše.
* Zašto se Mika Špiljak tako zalagao za Tuđmana? Jel već tada igrao na kartu raspada Jugoslavije?
– Ne vjerujem. Morate znati da je Špiljaku, dok je bio predsjednik Sindikata Jugoslavije, šef kabineta bio Vuk Drašković koji se meni znao ulizivati i klanjati kad bih službeno dolazio u Mikin ured. Ali kad god bih došao s nekom ozbiljnom temom primijetio sam da Mika nije mogao bez Vukovog savjeta, što mi je bio pokazatelj da mu je on u sindikatu, zapravo siva eminencija. Naprosto Mika nije bio dorastao svojim ambicijama pa se koristio svim i svakim kako bi ih ostvario. Tako mu je i Tuđman, kao ipak partizan, i ratna kukavica, kakav je bio i sam, trebao za saveznika u Hrvatskoj jer ga je podržavao Kaptol, a bez obzira na sve, Kaptol je i u to vrijeme bio utjecajan. Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo nisu voljeli Špiljaka pa im se nije mogao približiti. Malo tko ga je volio od tadašnjih funkcionara na vlasti, a Franjo Tuđman je bio kao i on u nemilosti Bakarića, pa je to valjda i to bio razlog što si ga je izabrao za tajnog sveznika.
* Pitao sam vašeg nasljednika na mjestu ministra policije Vilima Mulca koliko je Špiljak imao utjecaja na to da Tuđman kao prvi politički zatvorenik, odnosno disident dobije putovnicu još 1987., i otputuje u Kanadu… Mulc je bio zagonetan rekavši tek da je tadašnji SDS procijenio da je Tuđman pravi ideolog, te da su mu zato odobrili putovnicu. Kakvu je u tome ulogu imao Josip Perković, dugogodišnji načelnik uprave za emigraciju?
– O Perkoviću nemam pojma, čak ni iz vremena kad sam ja bio ministar. Možda smo i sjedili na nekom sastanku, al ja ga se ne sjećam. Vilim Mulc je bio obični činovnik i očito je da je važne odluke umjesto njega donosio netko drugi. No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom. Međutim i ja sam čitao da je Tuđman po dolasku na vlast održavao dobre odnose sa Špiljkovima, naročito s Vanjom, koji ga je vodio u švicarski Davos na Svjetski gospodarski forum, pa da je, pisalo je to u nekom stenogramu, Vanja krajem devedesetih bio i osobni kurir između Tuđmana i Miloševića. Dakle, sve to dokazuje da je ta veza bila stvarno dugotrajna i čvrsta.
Većinu ostalih javnosti zanimljivih zabilježio sam na posljednjem ispraćaju Mike Špiljka.
Izaslanik predsjednika Stjepana Mesića, Budimir Lončar /
Zajednički prijatelj Tuđmana i Špiljka, Josip Manolić
– 19:43 – Komentari (6) Isprintaj #
Kažeš “klan Špiljak imao interesa od Đurekovićeve smrti jer je on kao sekretar unutarnjih poslova SRH 1983. htio dovesti Stjepana Đurekovića u Hrvatsku da svjedoči u procesu menagerima INA-e koji su se bavili malverzacijama s naftom zajedno s Vojkom Santrićem, koji je u Beogradu imao jako političko i obavještajno zaleđe.”
Sjećaš li se sudskog spora Dikana Radeljaka i Ive Pukanića? Moguće je to na sudu dobiti kao zapisnik. Uglavnom, Radeljak, koji je bio kućni prijatelj sa Santrićem – rado pokazuje zajedničku fotografiju njih dvojice kako se ludiraju pred suprugama – mrtav je hladan na sudu potvrdio da je “Nacional” financiran Santrićevim, dakle novcem koji je Udba u svoje fondove nacimala trgovinom nafte. O tome kako se trgovalo jednom drugom zgodom. (NEMANJA 24.05.2007. 11:57)
Zajedno su radili kao šusteri u Bjelovaru (Symposion 26.05.2007. 10:51)
Hits: 109