45lines
Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Mladen Bajić je pomagao da Gotovina ne bude procesuiran za zločine

Oops...
Slider with alias none not found.

Prošli tjedan Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem steklo je nove spoznaje koje bacaju drukčije svjetlo na slučaj Gotovina. Najteži zločin koji se pripisuje Gotovini u optužnici Carle Del Ponte jest ubojstvo 16 srpskih civila 5. kolovoza 1995. u neposrednoj blizini Knina. A što se zapravo dogodilo?

 

 

Nakon ubojstva novinara i izdavača Ive Pukanića ostalo je mnogo tragova njegove bliskosti s brojnim državnim dužnosnicima i službenicima, između ostalih i sa Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Jedan od tih tragova je i iz vremena Pukanićevog angažiranja na pomaganju odbjeglom Anti Gotovini.

CARLA DEL PONTE PRED PORAZOM

 

Tri nova oslobađajuća dokaza za Gotovinu

 

Državno odvjetništvo otkrilo je tko je počinio i prikrio masakr srpskih civila za koji Haag sumnjiči Gotovinu, stoga je haaška optužnica, kažu diplomati, na klimavim temeljima

No prošli tjedan Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem steklo je nove spoznaje koje bacaju drukčije svjetlo na slučaj Gotovina. Najteži zločin koji se pripisuje Gotovini u optužnici Carle Del Ponte jest ubojstvo 16 srpskih civila 5. kolovoza 1995. u neposrednoj blizini Knina. A što se zapravo dogodilo?
Prošlog tjedna do Bajića je doprla anonimna prijava u kojoj je potanko objašnjeno tko je počinio ta zvjerska ubojstva i tko ih je prikrio. Na kontrolnom punktu “Konj” u neposrednoj blizini Knina bila je stacionirana satnija koja je pripadala 142. domobranskoj pukovniji iz Drniša. U jednom trenutku do punkta je došlo 16 srpskih civila koji su htjeli proći i maknuti se od vojnih operacija. Kad su se približili punktu, na njih je, bez ičije zapovijedi, ničim izazvan, otvorio vatru tada 24-godišnji I.K. Pucao je iz mitraljeza tipa “crvena zastava” kalibra 7,62 mm. Dok nije pokosio cijelu skupinu, I.K. nije prestajao pucati. Dok su se ostali njegovi suborci snašli, sve je bilo gotovo. U lokvama krvi pred kontrolnom točkom ležali su ustrijeljeni ljudi, ni krivi ni dužni. Umjesto da istoga trenutka strpaju I.K.-a u vojni zatvor i rafalno umorstvo prijave policiji ili državnom odvjetništvu, zapovjednik satnije i I.K.-ovi suborci stali su na brzinu uklanjati tragove zločina. Zakopali su ih, i ne pokušavajući ih identificirati, oprali krv s ceste i cijelu sramotu odlučili zataškati, ne prijavljujući je nikomu od nadređenih. Tako je zapovjednik satnije htio prikriti zločin što ga je počinio njegov umno poremećeni vojnik, koji zbog svog zdravstvenog stanja nije smio nositi oružje niti uopće biti u jedinici. Nakon što su civili zakopani na tajnom mjestu, uklonjeni svi tragovi, sklonjeno je i oružje kojim je počinjen zločin, a taj događaj, koji baca ljagu na Domovinski rat, nikada nije prijavljen višoj vojnoj instanci. Kad su u petak, 3. listopada 2003., policajci zakucali na vrata zapovjednika satnije, odmah je znao zbog čega su došli. Shvatio je da se ipak nekomu od njegovih podređenih, koji su s njim prikrili zločin, probudila savjest i da više nije mogao izdržati da strašnu tajnu nosi u sebi. A za taj je zločin optužen Gotovina koji, kao i ostali u njegovu stožeru, o njemu nije imao pojma. Kako doznaje Nacional, državni odvjetnik Bajić podići će tužbu za ratni zločin protiv počinitelja i onih koji su pokušali prikriti okrutnost što ju je počinio pripadnik HV-a.

 

+ Ivo Pukanić, Nacional, 412, 2003-10-07

Osoba koja je Mladenu Bajiću, gledajući ga oči u oči, predala informacije o zločinu koji je navodno počinio I.K., dakle ne anonimno kako je napisao Pukanić, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, tražila je od DORH-a odgovor u kakvu je statusu predmet i dokle se došlo s najavljivanom istragom. Tražitelj informacija je još napomenuo da će Mladen Bajić, pogleda li se u ogledalo znati, tko je iz DORH-a zaprimio informacije o zločinu. Stigao joj je odgovor ovih dana od Antuna Kvakana, Bajićevog zamjenika, da se na upit ne može pozitivno odgovoriti jer je slučaj u predkaznenom postupku.
Da će do ovoga doći, tražitelj informacija naslutio je čim je vidio Pukanićev tekst u Nacionalu. Naime, kako se osobno, u dogovoru s Mladenom Bajićem, potrudio skupiti potrebne informacije za pokretanje istrage, i predati ih Glavnom državnom odvjetniku, ostao je šokiran kad je dva dana nakon što je napustio ured Mladena Bajića u Gajevoj ulici u Zagrebu, vidio da je njegov trud, umjesto u istrazi, osvanuo u javnosti. Moglo mu je odmah biti jasno da je riječ o prostituiranju dokaza, ali, dodaju oni koji ga poznaju, u početku nije mogao vjerovati da se to čini po nalogu samoga Glavnog državnog odvjetnika.
Tek, nedugo, kad je sam postao žrtvom političko-policijsko-pravosudne urote, a Mladen Bajić je odbijao pomoći da se postupak koji je Državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo protiv njega, odvija po zakonu, Bajićev pomagač je mogao biti siguran da se njegov bivši neformalni šef želi riješiti neugodnih svjedoka svoje opstrukcije.
Protiv I.K.-a, za kojeg je Bajićev pomagač prikupio informacije da je skrivio zločin, ali ni protiv njegovih nadređenih koji su ga prikrivali, očito nije vođen nikakav postupak. I.K. je časno umirovljen i mirovina mu je nešto veća od 8 tisuća kuna. Kako je poznato do sada nije proveo ni minute iza brave. Ni njegove pretpostavljene koji su ga štitili nitko nije dirao i napredovali su u karijeri nakon preko Nacionala najavljene Bajićeve istrage.
Slobodna Dalmacija je samo dva dana nakon Nacionala objavila i popis 16 ubijenih civila u selu Konj.

Marina Jurković je objavila i razgovor sa suprugom ubijenog Ljubomira Đapića, Milkom:

TRAGOM VIJESTI O POKRETANJU ISTRAGE ZBOG RATNOG ZLOČINA U OKOLICI KNINA
Di su ćaćine kosti?
Rodbina 16 srpskih civila ubijenih 5. kolovoza 1995. očekuje da će istraga pokrenuta na temelju anonimnog pisma otkriti i mjesto na kojem se nalaze ostaci njihovih najbližih kako bi ih mogli dostojno pokopati

U opustjelom Biočiću nailazimo na staricu Milku Đapić, suprugu nestalog Ljubomira kojeg je, kaže, tražila svuda gdje se tražiti moglo.
S djecom sam krenula iz sela uvečer oko devet sati, a on je uzeo kamion kako bi oko ponoći prevezao ostale iz sela. Od tada od njega ni traga ni glasa. Čula sam da je ljude prevezao do Knina i smjestio ih u neki podrum pa pošao naći gorivo – kazuje kroz suze Milka.
Pozvali su je, kaže, i iz Zagreba na prepoznavanje posmrtnih ostataka jer su otkrili zajedničku grobnicu u kojoj su ispod leševa pronašli suprugovu joj vozačku dozvolu.
Tu dozvolu mi nisu pokazali, nego neka dva ključa. I danas nemam sna zbog njih. Nisu mi ih htjeli dati da provjerim jesu li to ključevi naše zadruge koju smo imali prije rata. Ovako se stalno pitam jesu li to bile njegove kosti ili nisu…. I dica me pitaju. Vele: majko jesi li našla ćaćine kosti… A ja svih ovih godina nemam mira. Da sve nestale nađu na jednom mistu zakopane, samo bi ih trebalo preselit u zajedničku grobnicu. Ko bi im kosti odvaja? Neka su zajedno da im možemo odnijet cvijeće na grob. Samo da ih nađu.
Milka nas je ispratila, držeći u ruci sliku svog Ljubomira.

Marina Jurković, Slobodna Dalmacija, subota, 11. 10. 2003.

Tako do danas, vrlo vjerojatno, djeca Ljubomira Đapića ne znaju di su ćaćine kosti. Carlu Del Ponte nisu strogo zanimale činjenice s terena, pa je Mladena Bajića pohvalila za suradnju prilikom predaje, ups, htjedoh napisati, uhićenja Ante Gotovine, a on je šaljivo komentirao projekciju dokumentarnog filma o njoj u Švicarskoj naglasivši da i ona mora priznati da je politika djelovala na njen posao.

– 15:09 – Komentari (3) Isprintaj #
  • Ooops, izgleda da sam ostavio komentar na krivom mjestu. Ispod prijasnjeg posta. Zzato ga ponavljam opet, a ti ne zamjeri:
    Malo pretjerujes u pogledu Bajica. Nije Bajic kriv. A nije ni Gotovina. Radi se o tome, a sto svi znamo, da se sve mora relativizirati kako se ne bi pocelo cackati po ulozi britanaca i francuza koji su inicijalno pomagali Srbiju. Pa cak i amera. Jer za sve sto je Srbija pocela 1990 imala je zeleno svjetlo sa zapada. I ono je bilo upaljeno sve dok nisu shvatili da nas ne mogu sje…. Pa sad traze kako da prikriju svoje tragove.
    Citava komedija oko Haaga je jedno veliko sranje u kojem se jos uvijek upire na Hrvatsku i traze dlake u jajetu. A tko trazi, taj ce uvijek naci pa onda okriviti onog kojemu mu zbog politickih ili tko zna kakvih sve ne interesa zeli nauditi. Stara prica otkada je i vijeka i svijeta i ljudi.
    Zato ne boli mene to nego nesto sasvim drugo. Kad pogledas druge strane, koliko god se izmedju sebe kolju, svi su slozni. A kad pogledas nas – sranje. Kao u slijedecoj prici:
    Kada je Bog stvarao svijet, odlučio je svakom narodu podariti dvije vrline. Tako su Švicarci postali precizni i pedantni, Japanci radišni i strpljivi, Talijani veseli i romantični, Španjolci temperamentni i ritmični… Kada je došao do Hrvata, reče: Hrvati će biti pametni, pošteni i političari.
    Anđeo koji cijelo vrijeme bi uz Boga, nakon završenog posla Ovog upita:
    ‘Bože, svima si dao dvije vrline, samo Hrvatima tri, zar neće biti nadmoćniji od svih drugih naroda?’
    Na to Bog reče:
    ‘Imaš pravo, ali kako se bogom dane vrline ne mogu naknadno ukidati, Hrvati će ih imati sve tri, ali svaki Hrvat, osobno samo po dvije, i to tako: tko je pošten i političar ne može biti pametan. Tko je pametan i političar ne može biti pošten. Tko je pošten i pametan ne može biti političar.

    Lijep pozdrav,
    Bocaccio (bocacciozg 08.04.2009. 18:29)
  • Oluja – legitimna akcija.
    Ostalo je samo statistika.
    Ko je ikad odgovarao za Vietnam, Kambođu, Afganistan ili Irak ???
    I ko kaže da su to sve bili civili ??? Možda da u civilnoj odjeći s puškom u ruci… (Pacijent 08.04.2009. 20:32)
  • @ pacijent i to težak! Oluja: dobro si me nasmijao, sigurno si učesnik pa tražiš spomenik? i naravno desetak iljadarki… plantažu jabuka u Rakovom Potoku i…Moglo bi se nabrajati i bilo bi lepo.
    Samo i haški sud je legitiman i to je problem. “Nema zočina u obrambenom ratu” -pogotovo kad ti Obrad Kosovac i Josip Perković urade logistiku!? I još kad onaj Mirko Galić iz Pariza prenese vijesti direktno iz Mrduše Donje o planovima kako četnici žele hrvatsku Istru pretvoriti pustinju?
    Ne,ne, samo i jedino istina oslobađa, pa taman i na uštrb one cifre od 550.000 Spartanaca koji poraziše treću svetku Silu. (fusgenger 12.04.2009. 06:48)
Leave a comment