Kada je tadašnji američki veleposlanik Warren Zimmerman intervenirao kod hrvatskog predsjednika uz šefa hrvatske policije uhićen je i nedugo potom pušten Tihomir Orešković. Zagrebački pokušaj smjene, tada brigadira, Mirka Norca, zapovjednika 118. brigade završen je neuspjehom. Visoko vojno izaslanstvo nije ni ušlo u grad u kojeg je Norac ranije povukao vojsku spreman da se vojno odupre zapovijedi državnog vrha. Nakon toga Norac je unaprijeđen u pukovnika, pričaju Bando, Levar i Ropac, trojac čiji je naredni korak bio haaški tribunal.
Prilog Linde Miliše
Milan Levar 43. godine. 1991. godine bio je zapovjednik izviđačko-diverzantske grupe i prislusnog centra u Gospiću. Zdenko Ropac 45. godina. U isto vrijeme je bio šef informativno-prislušne službe izravno odgovorne Josipu Manoliću. 41- godisnji Zdenko Bando tada je bio zapovjednik Vojne policije u Gospiću. Spomenuti su svjedoci gospickih ratnih zlocina cije su žrtve tamošnji Srbi, ali i Hrvati. Koliko je točno ljudi ubijeno ne znaju jer nisu bili svjedoci svih egzekucija. Zdenko Ropac svjedok je, tvrdi, mnogih uhićenja i otmica. U vrijeme dok je bio na dužnosti ubijeno je 127 gospićkih Srba, ali je konačna brojka višestruko veća. O stradanjima gospićkih Srba i Hrvata mogli bi posvjedociti mnogi Gospićani, ali ih je strah. Žrtve su vlastite savjesti, progovorili bi, ali kako nakon toga ostati živjeti u Gospiću, pitaju se Levar, Bando i Ropac.
Milan Levar nakon svjedočenja pred zgradom ICTY-a u Haagu
Dokazivanje hrvatstva ubijanjem Srba
“Živimo u gradu gdje pop nosi automatsku pusku, gdje je predsjednik crkvenog odbora predvodio egzekucije, gdje je šef policije pismeno priznao ovome čovjeku da je ubijao ljude za Mirka Norca i Tihomira Oreškovića i svijet šuti”. Strah ne za vlastiti već za život obitelji Ropca i Bandu potjerao je u Zagrebu. Levar je ostao bez sredstava za život koji s obitelji živi pod stalnim prijetnjama gdje ni bombe nisu rijetkost. O gospićkim zločinima progovorili su još 1991. godine usmeno i pismeno obavijestivši nadređene u Zagrebu ukazujući im na odgovorne. “Za zločine su odgovorni general-bojnik Mirko Norac, Tihomir Orešković, Milan Čanić i ljudi koje neću spominjati jer smatram da su bili prisiljeni sudjelovati zajedno s njima”. Primili su ih tada Perica Jurič, Zdravko Mustač, tajništvo HDZ-a, ukratko, sve su ih relevantne službe saslušale. Stoga, tvrde, nije moguće da za gospićke zločine, smaknuća Srba i nepodobnih Hrvata nisu znali ministar obrane Šušak ili predsjednik Tuđman. Naređenja gospićkih naredbodavaca slušali su i oni koji se s politikom ciscenja nisu slagali, ali izbor je bio ubij ili ces biti ubijen, objašnjava Levar. “Ako ste došli iz bivše JNA morali ste dokazati da ste dobar Hrvat ubojstvom par Srba. Ako ste bili Srbin morali ste se dokazati da ste podoban Srbin. Ako imate ženu Srpkinju trebali ste dokazati da mislite hrvatski”. Oči su se zatvarale sve dok u tri dana 16., 17. i 18. listopada 1991. godine nisu ubijena 24 gospićka Srbina čiji su leševi ostavljeni na crti razdvajanja kod Široke kule nakon sto su Srbi u Širokoj kuli masakrirali nekoliko tamošnjih Hrvata.
Zdenko Bando, Josip Manolić i umirovljeni general Petar Stipetić na pogrebu Josipa Boljkovca
Propali pokusaj smjene Norca i Oreskovića
Kada je tadašnji američki veleposlanik Warren Zimmerman intervenirao kod hrvatskog predsjednika uz šefa hrvatske policije uhićen je i nedugo potom pušten Tihomir Orešković. Zagrebački pokušaj smjene, tada brigadira, Mirka Norca, zapovjednika 118. brigade završen je neuspjehom. Visoko vojno izaslanstvo nije ni ušlo u grad u kojeg je Norac ranije povukao vojsku spreman da se vojno odupre zapovijedi državnog vrha. Nakon toga Norac je unaprijeđen u pukovnika, pričaju Bando, Levar i Ropac, trojac čiji je naredni korak bio haaški tribunal. Prvi su se put s haaškim istražiteljima posredstvom američkog veleposlanstva sreli krajem kolovoza 1996. godine. Potom su haaški istražitelji stigli u Gospić, a Levar i Ropac u Den Haagu su boravili prvih pet dana prosinca prošle godine kada su osim izjava, Međunarodnom sudu za ratne zločine proslijedili dio dokumentacije audio i video zapisa. Haag je od trojice zatražio da ne kontaktiraju s medijima do 5. siječnja ove godine do kada su im, pričaju, obećali da će slučaj sagledati. Rok je prošao, haaški tribunal nije povukao poteze koje su očekivali, a nisu jamčili ni zaštitu svjedoka.
Slavica Lukić, novinarka Globusa 2003-e, Zdenko Ropac i Željko Peratović, negdje u blizini Stuttgarta.
Svjedočenje bez blagoslova haaškog tribunala
U britanskom veleposlanstvu rečeno nam je da imaju spreman program zaštite svjedoka, ali da im je potreban blagoslov iz Den Haaga čiji ga predstavnik, smjeste u uredu na zagrebačkom aerodoromu, nije dao, tvrdi Levar. Zato su se obratili medijima, domaćim i stranim, potonjima, kako bi svojim izvješćima pridonijeli da vlade njihovih zemalja pomognu u stvaranju klime u kojoj bi Gospićani svjedočili o događajima iz 1991. godine, a da nakon toga ne nestanu. Koji je motiv ili pozadina Levarovog, Bandina i Ropčeva poteza? “Vjerojatno niste vidjeli zapovjednika s niskom srpskih ušiju, niste vidjeli u stanu raskomadanu ženu i dijete, nisu vam odveli muža, hrvatskog vojnika samo zato sto je Srbin. Ja sam vidio puno gore od toga”, kaže Levar. “Utopljeni, zadavljeni, pun kamion leševa”, Levar, Bando i Ropac zamjeraju haaškom tribunalu na birokratskom odnosu, ne pružanju zaštite, i ne zaštičivanju lokacije masovnih grobnica od kojih su u međuvremenu, tvrde, uklonjene ona u Čitluku, nekoliko na Velebitu i neke okolici Gospića. “Ja se ne bojim, umrijeti se mora jednog dana, ali imam ženu, majku i osmogodišnjeg sina. Žena njegovog učitelja je Srpkinja kojoj su odveli i ubili roditelje. Od kako zna da sam bio u Den Haagu učitelj umire od straha kad me vidi samo da ga nešto ne pitam”, kaže Milan Levar, jedan od rijetkih Gospićana koji je ostao živjeti u svome gradu, u Gospiću u kojem i dalje stoluje strah. Mirko Norac, danas, general-bojnik, kaže Levar , stoluje u Kninu, Tihomir Orešković je aktivni pukovnik hrvatske vojske pri Mirku Norcu u Kninu. Obojica i dalje dovoljno jaki da Gospićani 1991. godinu šute i sanjaju. Neki u sanatoriju u Rijeci.
Tihomir Orešković zapovijeda svima nakon zauzimanja gospićke kasarne JNA
Prijava protiv nepoznatog počinitelja!?
Na tvrdnje koje su u javnosti iznijeli Levar, Bando i Ropac u hrvatskom političkom, vojnom i policijskom vrhu ne reagira nitko. Podržava ih Josip Manolić. “Ne zato što nas voli nego zato šmo mu došli preblizu”, tvrde Levar, Ropac i Bando. Tek je jučer “Večernji list” objavio izjavu Odjela za informiranje Ministarstva unutranjih poslova u kojoj stoji da je na temelju razgovora s Levarom, Ropcem i Bandom, te drugim izvorima 16. prosinca 1997. godine Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću protiv nepoznate osobe podnijelo kaznenu prijavu zbog ubojstva više građana Karlobaga. Pokrenuta istraga traje.
2 Comments
Pingback: Komisija za zaštitu ustavnog poretka o stranim agentima u HV-u - 45lines
Pingback: Jasna Babić u Nacionalu 1998 (1): Orešković je nježni gubitnik - 45lines