Hanžeković vs Zeljko ili koliko bole odvjetničke tarife

POZIV

Marijan Hanžeković, jedan od čelnih ljudi Hrvatske odvjetničke komore, pokrenuo je sudski postupak protiv Zlatka Zeljka, predsjednika udruge JURIS PROTECTA, zbog klevete, a glavna rasprava će se održati
u petak, 13.11.2009. u 12.45 sati
pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Ilica 207 (Ilica-Selska), sudnica br. 217/II .
Predmet tužbe je „Izvješće o hrvatskom pravosudju 2004 – 2007.“, objavljeno u travnju 2007., točka 2.2. (Odvjetničke tarife).

Kopija izvješća se nalazi u prilogu.

Budući se radi o verbalnom deliktu, čije su žrtve vrlo cesto novinari, pozivamo Vas da nazočite gornjoj raspravi i time date svoj doprinos medijskim slobodama u Hrvatskoj.
JURIS PROTECTA
Z. Zeljko

Predsjednik Juris Protecte neumorno istupa u javnosti kritizirajući odvjetničke tarife. Prenosim sporni dio iz Izviješća zbog kojeg ga je tužio Marijan Hanžeković:

2. 2. Odvjetničke tarife

Visinu i način obračuna odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj samostalno određuje Hrvatska odvjetnička komora. Odvjetnička komora organizirana je kao interesna zajednica za zaštitu interesa svojih članova. Ona se ni na koji način ne može usporediti s odvjetničkim komorama u demokratskim zemljama, koje su sastavni dio pravosuđa.
Nakon osamostaljenja hrvatske države, koja nije imala demokratsku i pravosudnu tradiciju, tadašnji je režim na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom nastoji uspostaviti totalitarni režim s jednom strankom i jednim vođom, u kojem su ključne pozicije trebale zauzeti 200 obitelji po uzoru na neke države Južne Amerike. Neke od tih 200 obitelji trebale su svakako doći iz redova odvjetnika. Za predsjednika Hrvatske odvjetničke komore izabran je 1992. god. odvjetnik Marijan Hanžeković, sin prvog Tuđmanova ministra financija. Marijan Hanžeković, jedan od vodećih pristaša režima, ostao je na čelu HOK-a do gubitka izbora HDZ-a početkom 2000. god. Tokom 1994. god. Hrvatski je sabor donio jedinstven zakon za europske prilike u kome je dozvolio Hrvatskoj odvjetničkoj komori da samostalno određuje visinu i način obračuna odvjetničkih naknada (tarife), s tim da odluke HOK-a imaju zakonsku snagu. Drugim riječima Hrvatski sabor je prenio zakonodavne ovlasti na jedno interesno (cehovsko) udruženje. Hrvatska odvjetnička komora na čelu s njezinim predsjednikom Marijanom Hanžekovićem zloupotrijebila je ove ovlasti do krajnjih granica, na taj način što je odredila apsolutnu pojedinačnu visinu odvjetničkih tarifa dvostruko većom od naknada njemačkih odvjetnika, a broj obračuna takvih naknada nije ograničila. Pri tome je predviđeno da se obračunava posebna naknada za svaki izlazak na ročište i pisani podnesak sudu, što je u potpunoj suprotnosti sa sustavom obračuna odvjetničkih tarifa u socijalno pravnim državama Europe (na primjer SR Njemačka) i dovodi do direktnog sukoba interesa odvjetnika i njegove stranke. Pored toga tarifni sustav HOK-a predviđa i mogućnost ugovaranja postotka od dosuđenog iznosa, što odvjetnika čini direktno zainteresiranim za ishod sudskog postupka.
Posljedice su takvog tarifnog sustava:
1. Odugovlačenje sudskih postupaka, a time i sukob interesa između odvjetnika i njegove stranke. Odvjetnik ima interes da se održi što više rasprava i preda što više pisanih podnesaka sudu, jer za svaki izlazak na ročište i za svaki pisani podnesak sudu odvjetnik dobiva posebnu naknadu. Stoga je odvjetnik zainteresiran da postupak traje što duže, kako bi mogao obračunati što veće honorare.
2. Enormna, na „zakonu“ zasnovana pljačka hrvatskih građana i pravnih osoba, pri čemu su neki od odvjetnika postali najbogatiji Hrvati. Jedan od njih, najutjecajniji odvjetnik u Hrvatskoj Marijan Hanžeković, zapošljava više od 100 službenika i zastupa mnoge paradržavne organizacije, među njima i Hrvatsku radioteleviziju. Odvjetnik Hanžeković posjeduje između ostalog i kontrolni paket dionica na DINERS-u, najvećoj kartičnoj kući u Hrvatskoj.
3. Masovan odlazak sudaca u odvjetnike i opustošenje sudova zbog nerazmjerno visokih očekivanja zarada u odvjetništvu u odnosu na sudačka primanja. Na sudovima su ostali uglavnom mladi i neiskusni suci i manje kompetentni kadrovi, a zbog nedostatka muškaraca naročito veliki postotak žena je imenovan za suce.
4. Mogućnost dogovora postotka od dosuđenog iznosa vodi nužno do zainteresiranosti odvjetnika za ishod sudskog postupka i time povećana mogućnost utjecaja na suce.
Za usporedbu odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj i SR Njemačkoj naveden je nastavku primjer iz kojeg je vidljiv način obračuna i visina odvjetničkih tarifa u obje zemlje za određenu vrijednost spora:
Vrijednost spora: 600.000,00 EUR
SR Njemačka – iznos tarife: 3.296,00 EUR
Hrvatska – iznos tarife: 6.000,00 EUR
SR Njemačka – broj obračunatih tarifa u pravilu: 3
Hrvatska – broj tarifa u prosjeku: 15
SR NJEMAČKA – ukupan honorar odvjetnika: 9.888,00 EUR (3×3.296)
HRVATSKA ukupan honorar odvjetnika: 90.000,00 EUR (15×6.000)
Iz navedenog primjera proizlazi da odvjetnici u siromašnoj Hrvatskoj (kod vrijednosti spora od 600.000 EUR) zarade 10 puta više u apsolutnom iznosu od svojih kolega u bogatoj SR Njemačkoj, a ako se uzme razlika u prihodima i standardu građana, onda građani i pravne osobe u Hrvatskoj plaćaju 50 puta veće cijene od građana i pravnih osoba u SR Njemačkoj. Komentar je izlišan.
Jedan dio odvjetnika u Hrvatskoj uortačen je u takozvani odvjetnički lobi. Taj lobi je bio, i još je uvijek, usko povezan sa utjecajnim krugovima iz politike od osamostaljenja Republike Hrvatske. Pod izlikom patriotizma ovaj lobi je beskrupulozno slijedio vlastite interese bez obzira na međunarodne standarde i povredu osnovnih ljudskih prava. Beskrupuloznost i zloupotreba monopolističkog položaja odvjetnika u Hrvatskoj dovela je do izrabljivanja građana i pravnih osoba, a da oni pritom svoja prava nisu ostvarivali u razumnom roku. Prosječan građanin u Hrvatskoj nije u stanju potražiti pravnu zaštitu po razumnim cijenama i dobiti je u razumnom roku. U Hrvatskoj je nepoznat pojam socijalno-pravne države, kakav je uobičajen u demokratskom društvu većine zemalja EU-a.
Hrvatska odvjetnička komora nije organ pravosuđa. Ona je više beskrupulozna interesna zajednica odvjetnika s posebnim statusom i posebnim zakonodavnim ovlastima, koja se teško može naći u ma kojoj državi svijeta.
Odvjetnički lobi ima enormni utjecaj na zakonodavstvo u Hrvatskoj. Tako je odvjetnički monopol kroz razne zakonske odredbe osiguran iznad svih granica, a sve na teret prava ostalih građana. Nedozvoljeno davanje pravnih savjeta (nadripisarstvo) uvršteno je kao prijestup u Kazneni zakon i zapriječena je kazna do 1 godine zatvora, što je u suprotnosti je s normama civiliziranog demokratskog svijeta (na primjer u SR Njemačkoj nadripisarstvo je prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom). Zakon ne dozvoljava interesnim i profesionalnim udrugama davanje pravnih savjeta svojim članovima. U Zakon o parničnom postupku ugrađena je zabrana zastupanja pravnih osoba bez odvjetnika za sporove veće vrijednosti od 50.000,00 kuna, a ista odredba ne vrijedi za fizičke osobe, što se može tumačiti kao diskriminacija pravnih osoba u odnosu na fizičke. Sve su navedene odredbe isključivo u interesu odvjetnika i uvrštene su u zakone na njihovu intervenciju.
Svi pokušaji ograničavanja utjecaja odvjetničkog lobija su propali, jer njihovi predstavnici sjede u Ministarstvu pravosuđa kao i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Mnogi odvjetnici imenuju se na određeno vrijeme u Ministarstvo pravosuđa kao vodeći kadar tako da tamo blokiraju sve zakonske prijedloge koji su na ma koji način protivni njihovu interesu. Prije 2 godine formirana je radna grupa sastavljena od sindikata, poslodavaca i predstavnika Hrvatske odvjetničke komore kako bi izradila prijedlog Zakona o odvjetničkim tarifama. Kada su se predstavnici sindikata i poslodavaca dogovorili o bitnim pitanjima, predstavnik HOK-a Marijan Hanžeković uspio je izlobirati čelne ljude Hrvatske udruge poslodavaca, a posljedica toga je bila smjena dotadašnjeg predstavnika HUP-a u radnoj grupi. Novi predstavnik HUP-a je dobio nove instrukcije, koje su bile u suprotnosti s interesima poslodavaca, ali vodstvo HUP-a ih je podržalo i na taj način izdalo interese svojih članova. Istu sudbinu je doživio Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji nije u interesu odvjetničkog lobija. Oba prijedloga zakona čekaju u Ministarstvu pravosuđa na bolja vremena, a ta vremena su u Hrvatskoj neizvjesna. Time pravosudni lobi, koji predvodi grupa dobro organiziranih i beskrupuloznih odvjetnika, terorizira cjelokupno stanovništvo Republike Hrvatske. Ovrhe zbog naplate odvjetničkih honorara u milijunskim iznosima hrvatska su svakidašnjica. Mnogi građani su materijalno upropašteni zbog plaćanja odvjetničkih troškova.
Stegovni postupci protiv odvjetnika zbog povrede zakona i strukovnih propisa pokreću se vrlo rijetko. Hrvatska odvjetnička komora osnovala je vlastito osiguravajuće društvo i sama regulira eventualne odštetne zahtjeve fizičkih i pravnih osoba protiv odvjetnika zbog neizvršavanja njihovih obaveza. Odvjetnička komora vrlo rijetko proglašava svoje članove krivim i time u pravilu odbija odštetne zahtjeve, jer bi sama morala nadoknaditi štetu. Takav način nadoknade štete putem vlastitog osiguranja tipičan je primjer sukoba interesa.
Odvjetnička komora nadalje kod upisa u članstvo Komore diskriminira osobe koje nisu provele pripravnički staž u odvjetničkoj kancelariji i traži od njih plaćanje upisnine u visini od 5.000,00 eura, dok ostali nisu dužni platiti upisninu. To je u suprotnosti s principom jednakosti.
Hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje kazneno djelo izdaje stranke (Parteiverrat), tako da odvjetnici vrlo često rade za obadvije stane u postupku, pri čemu zasigurno jednoj od njih ugrožavaju interese.
Ako se uzme o obzir činjenica da odvjetnik zaradi 10.000,00 eura i više za pristup ročištu, koje u prosjeku ne traje duže od pola sata, a sudac mora za to raditi cijelu godinu, teško je zamisliti da će iole kompetentan sudac ostati u svom zanimanju. Lihvarske tarife odvjetnika time razaraju trojako temelje hrvatskog pravosuđa: 1) visoke tarife onemogućavaju ostvarenje pravne zaštite; 2) način obračuna odvjetničkih tarifa uzrokuje sukob interesa odvjetnika i njegove stranke i pridonosi odugovlačenju sudskih postupaka; 3) enormne mogućnosti zarade u odvjetničkom zanimanju obeshrabruju pravnike da se odluče za zanimanje suca, a one koji su se odlučili vrlo često ponuka da ga napuste i odu u odvjetnike. Dakle bez zakonske regulative odvjetničkih tarifa i usklađivanja njihove visine s hrvatskim mogućnostima nema nikakva izgleda da će doći do pomaka u hrvatskom pravosuđu.

– 09:16 – Komentari (2) Isprintaj #

Hits: 27

Uključi se u raspravu