45lines
Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Dobronić u svom programu potvrdio da je protiv izručenja udbaša

Oops...
Slider with alias none not found.

Sasvim je jasno da se Radovan Dobronić morao javno obvezati Zoranu Milanoviću da će kao njegov kandidat raditi na tome da se obustave izručenja udbaša Njemačkoj.  Na takav zahtjev nisu htjelie pristati osobe kojima je Milanović nudio podršku u kandidaturi prije nego ju je ponudio Zlati Đurđević. Dakle, to je jedina sporna točka cijele priče oko izbora čelne osobe Vrhovnog suda. I sudac Radoslav Dobronić je, iz njemu, Milanoviću i eventualno Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, znanih razloga pristao sudjelovati u ovoj blatnoj kupelji.  

Kandidat predsjednika Zorana Milanovića za predsjednika Vrhovnog suda, Radovan Dobronić, u svom je programu potvrdio da se protivi izručenju udbaša temeljem EUN-a. Državno sudbeno vijeće objavilo je životopise i programe svih petoro kandidata trećeg javnog poziva, a na stranicama  19 i 20 svog programa Dobronić je napisao:

Isto tako, bilo je puno govora o europskom uhidbenom nalogu. lako to nije grana prava kojom sam se bavio, mislim da je jedna stvar nesporna. Ako je riječ o primjeni EU prava i to onog koje je obvezujuće, onda naše tumačenje i primjena tog prava mora biti u skladu s onom praksom koju je usvojila većina zemalja EU-a i koju je već, eventualno, potvrdio i sud EU-a, dakle nikakva posebna hrvatska praksa s tim u vezi, a koja bi bitno odstupala od prakse ostalih zemalja članica, nije moguća. Budući da se ovdje radi o izručenju hrvatskih državljana i pitanju njihovih osobnih sloboda i ljudskih prava (makar i da su počinili kaznena djela) potrebno je čim prije preispitati praksu, a na raspravu treba pozvati i predstavnike akademske zajednice, s obzirom na važnost ovog pitanja kako iz motrišta primjene prava EU-a tako i iz motrišta zaštite ljudskih prava i pravne sigurnosti.

Dobronić se odazvao na Mustačev poziv

Životopis i program rada Milanovićevog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, Radovana Dobronića, izgledaju kao uradak nevoljko pisan pod maliganima. Sve je prepuno tipfelera. Stranice su ručno numerirane. Kad je riječ o stilu i sadržaju, takvo što se netko tko drži do svog renomea ne bi usudio poslati ni u novine, a kamo li na javni poziv DSV-a za predsjednika VS-a.

I životopis i program su pisani anegdotalno – primjereno nekoj skici za novinski autoportret. Sve je pisano iz Dobronićeve životne vizure, pa tako ovaj osvrt na EUN naprosto djeluje kao šaka u oko.

O problematici EUN-a kod nas nitko nije govorio sve dok početkom ove godine nije obznanjeno u Novostima i Nacionalu da je Zdravko Mustač, osuđenik na doživotni zatvor, zatražio od parlamenta da ukine praksu izručivanja osoba koje se tereti za djela koja su po hrvatskim zakonima u zastari.

Potom se to pitanje provlačilo kroz kandidaturu Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, jer je ista na tu temu pisala stručno mišljenje za obranu Josipa Perkovića. A onda je Zoran Milanović 23. travnja prilikom posjete Križevcima rekao o Zlati Đurđević i ovoj problematici sljedeće:

Radi se o jednoj izvrsnoj kandidatkinji koju su pokušali difamirati na osobnoj razini. Lažima oko uloge u tom “lex Perkoviću”, a o tom ću govoriti nešto kasnije. Dakle, u tjednima koji dolaze. Jer, posljedica tog nesretnog lexa Perkovića i izručenja ove dvojice Tuđanovih udbaša (Perkovića i Mustača, op. ž.p.), k vragu, ne tak je, imaju i oni neke zasluge za hrvatsku državu, zbog nekakvog emigranta (Stjepana Đurekovića, , op. ž.p.) kojeg smo počeli izjednačavat s Brunom Bušićem – a oni su nebo i zemlja – ta dva čovjeka, rezultira time da Hrvatska već osam godina izručuje svoje državljane šakom i kapom. Dakle, nastavit ću ovu priču. Ljude koje ne bi trebalo izručiti za nekakva djela koja su u zastari, džepare – ne ubojice. To su naši državljani. Nisu najbolji među nama. Mi ih izručujemo. I nitko drugi u Evropi. Jer je ta praksa postavljena tada zbog ove dvojice koji su sad u zatvoru. Ja ih pomilovat neću, ne kanim kao ni ikoga. Ali hrvatski ljudi, možda ne najuzorniji građani, kao zadnji tanki ćumur iz Bosne, idu u vagonima a drugi nama odbijaju. Osam godina to traje da bi se štitila stražnjica nekolicine sudaca koji su u toj zavjeri sudjelovali. Dosta je. Ukinite to više! Država koja ne štiti svoje građane, pa i barabe, nije država.

 

Marin Mrčela sudjelovao u zavjeri u korist Njemačke

Suca Radovana Dobronića nastoji se prikazati kao suverenistu jer se suprotstavio stranim bankama u slučaju franak. Predsjednik Milanović je pokazao izrazito suverenističku crtu suprotstavljajući se izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj. U Križevcima je ponovio da su i oni imali zasluga za stvaranje države. Po toj logici, Marin Mrčela, o kojem se intenzivno oglašava Zdravko Mustač u svojim kolumnama u Nacionalu, sudjelovao je u zavjeri protiv Hrvatske, a u korist Njemačke. On je zapravo izdajnik, i jasno je da po logici Zdravka Mustača i Zorana Milanovića, u odnosu na Radovana Dobronića, nema šanse postati novi predsjednik Vrhovnog suda.

Sasvim je jasno da se Radovan Dobronić morao javno obvezati Zoranu Milanoviću da će kao njegov kandidat raditi na tome da se obustave izručenja udbaša Njemačkoj.  Na takav zahtjev nisu htjelie pristati osobe kojima je Milanović nudio podršku u kandidaturi prije nego ju je ponudio Zlati Đurđević. Dakle, to je jedina sporna točka cijele priče oko izbora čelne osobe Vrhovnog suda. I sudac Radovan Dobronić je, iz njemu, Milanoviću i eventualno Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, znanih razloga pristao sudjelovati u ovoj blatnoj kupelji.

Show Comments (8)