Već četvrt stoljeća pismen i nepismen puk Bijedne Naše razbija glavu enigmom i ne dolazi k sebi od čuda zašto „najbolji od najboljih“, upravo vrhnje opće nacionalne pameti – HAZU, sveučilišta, Matica hrvatska… – šutke gledaju kako se „ostvaren tisućljetni hrvatski san“ tiho gasi kao glinena svjetiljka u kojoj hlapi zadnja kapljica ulja. Zar nitko ne želi podmetnuti leđa pod recesijska kola? Kako ne želi, pa tu su akademici Zvonko Kusić (predsjednik HAZU-a), Velimir Neidhardt i Gordan Družić
Bijedna Naša – dokazano! – prepuna je pametnjakovića i neshvaćenih nobelovaca ama baš za sve i svašta čega se može dosjetiti ljudski um. Zdrav ili bolestan, svejedno. Odbije li se prirodan broj djece do predadolescentne dobi, kvota neuračunljivih iza rešetaka specijaliziranih ustanova i bolesno zaboravnih na samom kraju životne staze, ostaje možda tri i kusur milijuna vrhunskih hrvatskih genijalaca! Izbornika za sve i svašta, onih koji uvijek sve i o svemu najbolje znaju. Svjetskih šampiona! „Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta!“ Pa i u gluposti, koju ne znamo prepoznati ni kad nam razmažena vrsta brzopotezno izleti u aut od nekih amatera, koji su nam istrčali na megdan netom što im je završila radna šihta.
Svaki od nas, beziznimno – provjerite! – kadar je za tili čas sastaviti pobjedničku sportsku momčad, najbolju vlast na svijetu (i šire), iskorijeniti ebolu i reći što treba učiniti da RH već sutra u podne uskrsne iz recesijskog lijesa na mjestu ukopa! A kako to ne bi znali oni zbog kojih porezni obveznici nesebično odbijaju od vlastitih i usta svoje djece ne bi li im carski platili da znaju što bi morali znati. Izvući zemlju iz katastrofalnog sranja u koje su je još prije četvrt stoljeća počeli gurati „mali zeleni“ iz najudaljenije galaksije.
Kola na strmini
Već četvrt stoljeća pismen i nepismen puk Bijedne Naše razbija glavu enigmom i ne dolazi k sebi od čuda zašto „najbolji od najboljih“, upravo vrhnje te opće nacionalne pameti – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), sveučilišta, Matica hrvatska… – šutke gledaju kako se „ostvaren tisućljetni hrvatski san“ tiho gasi kao glinena svjetiljka u kojoj hlapi zadnja kapljica ulja. Zar nitko ne želi podići glas institucionalnog autoriteta i podmetnuti leđa pod recesijska kola na strmini gospodarskog, društvenog i moralnog srozavanje RH?
Bit će da je to ipak samo privid, jer „koncentrat“ planetarno razvikane hrvatske intelektualne pameti upravo je ovih dana došao do punog izražaja. Jest, s četvrt stoljeća zakašnjenja, ali, bože moj… Društvene mreže, internetski portali i „papirnati“ mediji vrve ironičnim reagiranjima na prijedloge za „spašavanje Hrvatske“, koje su u Nedjeljnom Jutarnjem iznijeli akademici Zvonko Kusić (predsjednik HAZU-a), Velimir Neidhardt i Gordan Družić. Sva hrvatska javnost opet vrti istu Rubikovu kocku, ali s protivnim pitanjem onomu o intelektualnoj šutnji: kako je moguće da se ozbiljnim akademicima motaju po glavi tako neozbiljne misli!?
Pompozna oprema istupa trojice akademika u Nedjeljnom Jutarnjem l
„Trojica akademika svojom analizom i preporukama apsolutno vrijeđaju normalnu inteligenciju svakog hrvatskog građanina“, reagirao je u Jutarnjem listu dr. sc. Branimir Čatipović, znanstvenik mlađeg naraštaja sa zavidnim iskustvom u najboljim američkim medicinskim ustanovama (citiran od 1993. do 2006. u Science Citation Indexu 309 puta, a neki naši akademici tek 80-90 puta). On tvrdi da je „sa zaprepaštenjem pročitao“ prijedloge akademika i ostao začuđen „dubinom nebuloza“ koje su iznijeli. „Glavno pitanje koje preostaje jest treba li raspustiti ovakav HAZU i praviti novi jednog dana kada budemo sposobni pridržavati se kriterija pri izboru članova?“ – zaključio je, zgrožen i samom pomisli da bi država mogla isploviti iz krize gradnjom trgovačke mornarice!
„To je recept iz 17. stoljeća“, replicira Čatipović, „koji su primijenili Velika Britanija, Nizozemska, Portugal i Španjolska globalno, a Dubrovnik i Venecija lokalno. Danas predlagati to kao rješenje za krizu je, blago rečeno, totalni anakronizam. Grčka ima ogromnu trgovačku mornaricu, pa je opet u teškoj krizi. Čime bismo mi to trgovali i s kim? Tko bi to trebao raditi nakon što država napravi mornaricu: neki kadrovi koje su imenovali naši političari? Akademici, naravno, nisu bili specifični.“
Ali, bili su „specifični“ u ključnim tvrdnjama iz dijagnoze stanja upropaštene države, koje Čatipović pobija i smatra nebuloznim. Redom, tvrde akademici: političari nisu glavni krivci za stanje u zemlji, nego građani koji trebaju raditi više za manje novca; kad ljudi izgube posao, optužuju druge umjesto da traže novi; država treba poticati poljoprivredu, strane investicije, korištenje vjetra, sunčeve energije, biotermalnih izvora, biomase, vodnog potencijala…; hrvatski zdravstveni sustav najbolje je organiziran, itsl.
„Svakom tko ima osnovnu školu jasno je da su političari svojim kadroviranjem i totalnim neznanjem i neodgovornošću upropastili ovu državu“, eksplicitan je Čatipović, suglasan s prevladavajućim stajalištem o „stanju nacije“ svih koji rasuđuju vlastitom glavom. „ I to političari svih boja, iz HDZ-a, SDP-a, HNS-a i ostalih stranaka koje mi financiramo proračunom. Što je motivacija našim trima akademskim perjanicama za amnestiranje političara kao glavnih krivaca za krizu u Hrvatskoj? I to je jasno svakome tko ima osnovnu školu, pa HAZU je značajnim dijelom klub elitnih političara znanstvenika u koji se ulazi politikom, vezama, spletkama, trgovinom. Uz časne rijetke iznimke kao što su akademik Viktor Žmegač, akademik Vlatko Silobrčić i nekolicina njima sličnih, mnogi članovi HAZU tamo su došli po pogrešnim kriterijima.“
Plaća, za što?
Mladi znanstvenik problematizira i samo svrhu postojanja institucije, koju je osnovao đakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer za cijeli „slavjanski jug“, a 4. ožujka 1866. pravila joj je potpisao Austro-Ugarski car i kralj Franjo Josip te je počela radom kao Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU). Ustaše su je na početku tzv. NDH preimenovale u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU), Titova Jugoslavije joj je vratila Strossmayerov naziv JAZU, a Tuđmanova vlast u RH ukinula je JAZU i ozakonila HAZU. Tako je ostalo do danas. Ispunjava li HAZU ulogu, koja mu je zapisana u programu, namijenjena zakonima i koja se u društvu očekuje od institucije tog ranga?
„Koga mi plaćamo 60 milijuna kuna godišnje, koliki je sadašnji proračun HAZU, i za što?“ – retorički pita dr. sc. Branimir Čatipović u Jutarnjem listu. „Znači oko 400.000 kuna po akademiku. Akademik Kusić vozi se službenim Mercedesom i ima službenog vozača. Istodobno, nedavno mu je, u 68. godini, produljen rad na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i KBC-u Sestre milosrdnice jer se bez njega ne može. Bilo bi zanimljivo napraviti analizu o tome koliko je bolesnika akademik Kusić liječio u posljednjih godinu dana te koliko je predavanja i vježbi studentima održao na Medicinskom fakultetu. Jer za to je plaćen. A plaćen je i da vodi HAZU te da nam daje ovakve analize i preporuke.“
Kuda/kamo plovi ovaj brod, više nije pitanje za biti ili ne biti. Stanje se zna, a i budućnost je lako pogoditi i bez legendarne „Babe Vange“ (Vangelia Pandeva Dimitrova Gušterova). SDP-ov Plan 21 se nije počeo ostvarivati ni nakon tri godine njegove koalicije na vlasti, a HDZ-ov „Plan 18“ (navodno ga priprema 18 stručnih skupina) bit će gurnut u ladicu čim šef DIP-a Branko Hrvatin obznani prve neslužbene rezultate idućih parlamentarnih izbora. Budućnost – ruku u vatru! – sigurno neće biti kakvu ju zamišljaju ovdašnji političari i preporučuju trojica akademika, nego o kakvoj odluče u Bruxellesu i Strasbourgu, nakon što konzultiraju direktive iz Washingtona.
Trgovačkom će mornaricom Bijedna Naša isploviti iz šestogodišnje krize, a na palubama tih ukletih Holandeza – za koje RH također nema ni lipe! – ima biti paradno postrojena sva politička „elita“, koja je dovela RH na prosjački štap. Redom, u stavu „po-zor!“ očekuje se: duh Oca Domovine (sic!) Franje Tuđmana u bijeloj maršalskoj odori s lentom, pa naniže sve do privremeno iz Remetinca za tu prigodu puštenog Ive Sanadera i bezrazložno stalno nasmijane momčadi premijera Zorana Milanovića. Koja se u tri godine hladne vode nije napila!
Plan akademika za spas Hrvatske predmet sprdnje na Facebooku“ – naslov je članka na Tportalu. Ističe se kako je „formula oporavka gospodarstva“ ponukala brojna poznata imena da se na Facebook zidu poduzetnika i zagovornika slobodnog tržišta Davora Huića izraze o akademicima „nimalo pohvalnim ocjenama“. Osobito je ismijana ideja akademika Gordana Družića, voditelja Osjeka HAZU za ekonomska istraživanja, o 50-100 trgovačkih brodova, koji će izvesti krizu iz RH te njegovo pitanje bez veze sa zdravim razumom: „Zašto Hrvatska nema kruzere?“ Huićev komentar, prema Tportalu: „Evo na što ide pedesetak milja godišnje, kao da su pali s Marsa ovi ljudi“.
Akademici se svi zajedno mogu pokriti ušima po glavi, ne samo ismijana trojica, jer investitor u dionice i poduzetnik Nenad Bakić ima rješenje za „spas Hrvatske“, neusporedivo bolje od njihovog. Dapače, genijalno! Ravno najsofisticiranijim „spasiteljskim idejama“ budućih nobelovaca iz „novog HDZ-a“ (sic, novog!) o podvodnim tunelima među jadranskim otocima i hidrogliserima na kanalu Dunav-Sava, što će sve, naravno, izgraditi Tomislav Karamarko. Čim dogodine pobijedi na parlamentarnim izborima, zasjedne u premijersku fotelju i isprati natmurenog Milanovića sitnim plagijatom: „Odlaziš, Zorane, odlaziš!?“ (Tko se još sjeća Vladimira Šeksa i Stipe Šuvara iz onih dana kad su pobjednici iz „stranke opasnih namjera“ sjedali u još tople saborske klupe gubitnika koje će, ako već nisu preko noći tuđmanovski poplavili, Ivica Račan uskoro preimenovati u SDP.)
„Mislim da me na osnovi njega (svog rješenja kontra trgovačko-brodarskom akademika Družića – op. M.V.) mogu primiti u Akademiju“, prepisuje Tportal Bakića s Huićevog zida. „Ovako. Umjesto brodova trebamo graditi avione, vojne. Ali modernije nego što imaju Amerikanci i Rusi. Prednost te formule je da ta izgradnja povlači mnogo više nego izgradnja brodova. Jer kad imaš puno aviona, trebaš i nosače aviona, pa si pokrio brodogradnju. Zatim aerodromi. Zatim rafinerije, jer trebaš kerozin, dakle riješili smo rafinerije u Sisku i Rijeci. Zatim industrija kože – jer avioni imaju kožna sjedala. Da bi imao kožu, moraš imati poljoprivredu i stočarstvo, što ne možeš pokriti samo brodogradnjom (jer brodovi nemaju kožna sjedala). Zatim industrija radara, itd.“
„To je ona ekipa koja, ako se ne varam, nije primila Radmana ili Đikića, ili obojicu“, dodao je na rečenom zidu predsjednik Uprave Emmezete Slobodan Školnik. „Kaj to nije dovoljno!“ Kako komu. Zašto bi HAZU primao u svoje članstvo učenjake kojima se klanja sav znanstveni „truli Zapad“ kad je, recimo u Razredu za književnost, naredao i takve „veličine“, čija sva djela zajedno nisu čitana kao „Gola istina“ Nives Celzijus. Uistinu, što HAZU čeka s Celzijusovom? Koliko je Hrvata pročitalo „Pse iz svratišta“ ili „Berenikinu kosu“ zajedno, a koliko samo „Golu istinu“?
Navozi „made in HAZU“
HAZU je već godinama na ciljniku intelektualne javnosti, ali ne i političara. Bila desna ili lijeva opcija na vlasti, kao po dogovoru, političari ne diraju HAZU, Maticu hrvatsku i „Crkvu u Hrvata“, a ovi – osim „Crkve u Hrvata“ kad su „komunjare“ na vlasti – uspješno izbjegavaju očešati se o političare. „Koncentrat znanja i mudrosti“ komotno zoblje velik novac poreznih obveznika, uživa društvene povlastice i praktično ni za što ne odgovara. Poduzetnik se Huić, piše Tportal, zapitao koja je zapravo svrha HAZU-a: „Možda bi neka druga organizacija s tim novcem mogla napraviti više, a možda bismo mogli i uštedjeti tu lovu. Niti ti ljudi moraju nekome objasniti što rade, ni kako troše lovu, ništa… Katastrofa.“
Ne boli ih glava ni kada im Državna revizija utvrdi propuste u poslovanju, pa izda tek uvjetno mišljenje. U izvješću za 2012. godinu zabilježeno je neprovođenje javnih natječaja za zakup poslovnih prostora, isplata autorskih honorara bez prethodno zaključenih ugovora i za poslove koji nisu autorska djela. Te godine su rashodi bili oko tri milijuna kuna veći od prihoda (ukupno 67,3 milijuna kuna), a najveći dio rashoda odnosio se na zaposlene. Utvrđena je nebriga prema vrijednoj imovini; od 35,5 milijuna kuna financijske imovine čak je 27,2 milijuna položeno na račune u bankama, a HAZU pretežno financira država!
Ali, što je sve to prema lijeku za „spas“ Bijedne Naše!? Kakvi lonci, kakvi bakrači! Vrijedi taj lijek i debljih milijuna! Možda potakne građane na dugotrajan smijeh, pa će lakše svladati duboku recesijsku depresiju. Hrvatska sigurno izlazi iz krize, ljuljuškajući se na trgovačkim brodovima s pogonom na obnovljivu energiju, koji će se – blago političkoj pameti! – graditi na domaćim navozima „made in HAZU“. Tko se u zemlji svjetskih šampiona i nobelovaca ikad žalio da nema pameti!?
