Auf wiedersehen, Stadt Karlovac und Kroatische Wasser!

Jedna od najvećih noćnih mora u švicarskom egzilu mi je klizište ispred suprugine kuće u Luki Pokupskoj (Rečica-Karlovac) oko čije sanacije se ne mogu (ili ne žele) dogovoriti Hrvatske vode i Grad Karlovac.

Čim smo u veljači došli na prvo “ferije” u domovinu iz Švicarske zaprepastile su me slike klizanja stare lokalne ceste i šume u vlasništvu susjede Mare Klarić tik ispred suprugine kuće, a u smjeru Kupe. Već je bio ugrožen i elektrin betonski stup za kojeg se nije moglo znati hoće li se srušiti na kuću ili prema Kupi, ali u svakom slučaju, njegovim rušenjem susjedno mjesto Šišljavić ostalo bi bez struje.

Fotografije koje sam priložio urgentnom mailu šefici Hrvatskih voda u Karlovcu zaduženoj za Kupu s napomenom da želim hitan odgovor. Nakon što sam gospođu Biljanu Železnjak nakon tjedan i pol uspio dobiti na telefon i čuti da joj je žao, ali problem nije u nadležnosti Hrvatskih voda mail njoj uz dopunu proslijedio sam na mnoge relevantne adrese (vidi quotirani prilog dolje

za:[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected]
kopija: [email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
Radio Mrežnica – Uredništvo ,
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected]
skrivena kopija: [email protected],
[email protected]
datum 1. travnja 2010. 01:58
predmet: Klizište u Luki Pokupskoj – urusavanje ceste, uskoro eletrinog stupa i privatne kuce
poslao/la peratovic.net

Poštovani!

Zabrinut aktivnim djelovanjem klizišta između Kupe i stare lokalne ceste tik ispred moje kuće u Luki Pokupskoj, (Rečica, Karlovac) proslijeđujem vam mail na koji sam dobio negativan odgovor iz Hrvatskih voda (tok Kupe – Karlovac)

———- Forwarded message ———-
From: Zeljko Peratovic
Date: 2010/3/22
Subject: Luka Pokupska, urusavanje obale u smjeru stambenog objekta
To: [email protected]

Poštovana gospođo Železnjak,

moja supruga Nada Peratović od jesenas je vlasnica kuće i okućnice u Luki Pokupskoj 126 tik uz obalu Kupe. Podzemne vode koje su intenzivno djelovale u zadnje vrijeme zbog obilnih padalina, ali i neuređenih jaraka urušile su obalu ispred naše kuće, skoro do polovice bivše seoske ceste i tik uz betonski stup dalekovoda. Urušavanje se nastavlja. Predsjednik Općinskog vijeća Rečica uputio me je na vašu instituciju, a koja da je nadležna za saniranje ovakvih problema, odnosno vrlo realne havarije naše kuće. On je rekao da bi vaša institucija najbolje riješila problem hitrim postavljanjem “pilota” Obzirom da sutra neću biti online – biti ću u Luki, biti ću slobodan obratiti Vam se i telefonski.
P.S. Prve 4 slike pokazuju situaciju od pred tjedan dana. Sad je jos gore. Zadnje tri slike pokazuju situaciju od ljetos.

Srdačan pozdrav,

Željko

U telefonskom razgovoru s gospođom Železnjak u srijedu 31. 03. dobio sam odgovor kako Hrvatske vode nisu nadležne za sanaciju ovoga klizišta. Ona se je o tome informirala i u Zagrebu. Njihova nadležnost je u domeni prve čestice uz samu Kupu, a do moje kuće nalaze se još dvije/tri čestice. Neka livada, privatna šuma i seoska cesta. Kako se obala nastavlja urušavati, a prema izjavi gospođe Železnjak, uskoro bi se mogao srušiti i elektrin betonski stup – nadam se na na našu kuću, a lokalna cesta se i dalje urušava i to i na drugim mjestima uz ovo, šaljem vam ovaj mail da vas upoznam sa situacijom, a prema uputama gospođe iz Hrvatskih voda o mogućoj nadležnosti.
Kako sam čuo od mještana, oni su s ovom situacijom podzemnih voda koje uzrokuju klizišta na ovome području upoznati unatrag najmanje 30 godina i na sve moguće načine do sada su pokušavali kod nadležnih državnih institucija nešto poduzeti da se stanje sanira.
Neću dopustiti da moja privatna imovina bude ugrožena zbog tuđe neodgovornosti, pa vas šaljući vam ovaj mail, upozoravam da ću poduzeti sve što je u mojoj moći da odgovorn i ipak snose posljedice ukoliko se hitno ne poduzme nešto da se klizište sanira.

Srdačan pozdrav,

Željko Peratović

Luka Pokupska 126
Rečica, Karlovac /

Na ovaj mail, osim dopisnika Novog lista iz Karlovca, kolege Damira Kundića, nitko mi se nije javio, a on njegove su novine objavile dva teksta na koje dajem linkove:

NE ZNA SE TKO JE ODGOVORAN ZA SANACIJU OPASNOG KLIZIŠTA U LUCI POKUPSKOJ

Drvena kuća na obali Kupe propada u zemlju

Imanje s drvenom kućom na obali Kupe, koje je lani kupio poznati novinar Željko Peratović, posljednjih se mjeseci počelo urušavati. Još se ne zna tko je nadležan za sanaciju opasnog klizišta

ZA SANACIJU ERODIRANOG TLA UZ KUĆU U POKUPSKOJ LUCI IPAK NADLEŽAN GRAD KARLOVAC

Hrvatske vode: Klizište nema veze s Kupom

Radimo na rješavanju snuacije i vjerujem da ćemo za koji dan imati
odgovor na pitanje što učiniti u Luci Pokupskoj, kaže pročelnica Ribar

Smatrajući da po zakonu o medijima Glava VI imam pravo na ispravak i odgovor uputio sam tadašnjem v.d. glavnog urednika Novog lista reakciju, proslijedivši ju na niz adresa:

za [email protected]

kopija: [email protected],

[email protected],

Ivica Đikić, v.d. glavnog urednika “Novoga lista”

Poštovani!

U Vašim cijenjenim novinama, 1. i 2. travnja o.g. na stranicama “Hrvatska” objavljena su dva teksta o ekološkom incidentu na Kupi kod Karlovca kojom je ugrožena nekretnina u vlasništvu moje supruge Nade Peratović – članci karlovačkog dopisnika Damira Kundića: “Drvena kuća na obali Kupe propada u zemlju” i “Hrvatske vode: Klizište nema veze s Kupom”, a u kojima se spominje moje ime. Zahvaljujem se na iskazanom interesu za ovaj problem i vjerujem da će tekstovi iz Vaših novina potaknuti nadležne da ga riješe, ne samo na zadovoljstvo moje porodice već i naših susjeda u Luci Pokupskoj koji se s istim susreću desetljećima. No, u tekstovima se, vjerujem nenamjerno, potkralo nekoliko novinarskih omaški, a objavljene se i neke netočne tvrdnje odgovornih osoba.

Stoga Vam se ovim putem obraćam da sukladno Zakonu o medijima (NN 59/2004) i pripadajućim odredbama članaka iz Glave VI, objavite niže navedene ispravke i odgovore!

Sporna nekretnina nije u mom već u isključivom vlasništvu moje supruge Nade Peratović. Nije riječ o vikendici već o stambenom objektu kojeg preuređujemo za život moga oca koji se ima namjeru tamo preseliti čim adaptacija bude gotova, odnosno ako se u međuvremenu zbog aktivnog klizišta kuća ne sruši. Činjenice o vlasništvu i namjeni su provjerljive u Područnom uredu Porezne uprave Karlovac gdje su zavedene zimus kada je supruga platila porez na kupnju nekretnine.

Obzirom da sam od 2005. nezaposlen i da ne dobivam nikakve novčane naknade za novinarski i blogerski posao kojim se i dalje bavim, te da učestalo na raznim sudovima moram davati izjave o posjedovanju nekretnina i prihodima, nenamjerna pogreška Vašega novinara o mom vlasništvu/suvlasništvu nad predmetnom nekretninom može izazvati zabunu u javnosti, ali i kod pravosuđa koje se i dalje bavi mojim novinarstvom, izjavama i slično.

Vezano za izjavu dogradonačelnika Karlovca i suvlasnika “Vodoprivrede” Dubravka Delića koji je u tekstu objavljenom 2. ravnja izjavio da je sanacija klizišta u pravilu vrlo skup i tehnički vrlo zahtijevan posao te dodao da se s “prirodom se jako teško borili, a mnogi su ljudi, nažalost kuće gradili na takvim mjestima”, odgovorio bih sljedeće:
– Kuća koju je moja supruga jesenas kupila, napravljena je neposredno nakon 2. svjetskog rata na mjestu predratne trgovine i gostionice u vlasništvu porodice Štajner. Braća Rikard i Adolf Štajner sluteći zlo pobjegli su pred ustašama u Švicarsku, da bi zločinci njihovu majku Jozefinu i sestru Elzu otpremili u selo Prkos, na desnoj obali Kupe, nedaleko Lasinje, gdje su ih prema pričama naših današnjih susjeda iz Luke Pokupske, jednostavno likvidirali. Kuću su srušili sve do podruma, a prethodno su iz trgovine kolonijalnom robom i gostionice, opljački sve što se dalo odnijeti.
Po završetku rata braća su se vratila iz emigracije, a solidarni susjedi su im od vlastite građe (stare drvene građe i cigle) napravili novu kuću. Rikard se oženio za znatno mlađu katolkinju Veru iz Ozlja i zajedno su otvorili trgovinu i gostionicu. Adolf je svoj dio imanja prodao obitelji Glavinić – to je sad livada uz naše imanje, oko koje ni uz staru (vidi fotografiju pod brojem 12) ni uz novu cestu (vidi fotografiju pod brojem 2) nitko od nadležnih ne prokopava jarke tako da se voda s nje cijedi dijelom prema našem imanju, a dijelom prema obali Kupe. Uz dio stare ceste, preko puta livade Glavinićevih širi se pukotina klizišta (vidljivo s fotografije priložene pod brojem 1).
U tekstu Vašega novinara piše da tvrtka dogradonačelnika Delića ima iskustva sa sanacijom klizišta, a od susjeda u Luki Pokupskoj čuo sam da njegova tvrtka obavlja i radove na odvodnji oborinskih voda. Višednevnim obilaskom spornoga terena, fotografirajući i razgovarajući s mještanima došao do zaključka, da “Vodoprivreda” na spornome području gotovo da i nema iskustva.
Naime, kako je vidljivo iz gore priloženih fotografija, sustav odvodnje oborinskih voda je neodržavan, neprimjeren, nefunkcionalan.
Postoji niz nesaniranih klizišta uzvodno uz staru cestu, od kojih su neka postala ilegalna odlagališta otpada.(vidi fotografije pod brojevima 3, 4 i 5. Do 65-e je to bila glavna cesta kroz mjesto i glavni put prema Pisarovini i dalje te su njome vozili i kamioni. Imala je ograde i kuće s obje strane. Stoga ne čudi da su Štajnerovi obnovili kuću na prestižnoj lokaciji u mjestu (Rečica je mjesni odbor ) koje je između dva svjetska rata imalo javnu rasvjetu (1928-e), mlin, pilanu… Ispod kuće Štajnerovih, sve do prošlog ljeta vadio se pijesak. Svraćali su mnogi lađari, “peskari”, putnici… po potrepštine, okrjepu u hrani i piću, o čemu svjedoče i nakon zadnje erozije, vidljivi ostaci staklene i metalne ambalaže (vidi sliku 10), koju je moja obitelj ljetos htjela ukloniti da ne bude ruglo i nanese ozljede, pa smo u tu svrhu kosirima sasjekli neku bazgu i par grmova agacija.

Kako sam već nepristojno prešao okvir recipročnog odgovaranja dogradonačelniku Deliću i duboko zašao u odgovaranje na netočne navode iznesene od strane Hrvatskih voda i pročelnice Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Vesne Ribar, u tekstu od 03. travnja o.g., dopustite mi da se precizno osvrnem na potonje.
“- Djelatnici Hrvatskih voda su 2. travnja 2010. godine izašli na teren i nakon obilaska i pregleda ove lokacije potvrdili da utjecaj Kupe ne može biti razlog aktiviranja odrona. Na lokaciji su uočene cijevi profila 20 centimetara koje su proklizale s odronom, vjerojatno od ispusta septičke jame ili slično, što ukazuje da Hrvatske vode nikako ne snose odgovornost za navedeni odron – priopćili su jučer iz Ureda direktora Hrvatskih voda…”
Susjedi su me 3. travnja (kada su u prisutnosti nekoliko domaćih ljudi nastale fotografije koje prilažem – imam ih i u visokoj rezoluciji bude li potrebe za tisak) obavijestili da su 2-oga na našem posjedu i ispred njega uočili dvije ženske osobe koje se nisu dugo zadržale.
Nijedna cijev profila 20 cm koje su djelatnice Hrvatskih voda uočile za svoje inspekcije nemaju veze s ispustom septičke jame. Jedina septička jama koja postoji na posjedu ima propisno betonirano dno, nije maksimalno korištena jer ne držimo stoku na imanju, nemamo stroj za pranje rublja, nitko nije boravio tamo, tuširao se obavljao nuždu ili prao posuđe od jesenas. A da su djelatnice Hrvatskih voda samo podignule poklopce uočile bi da su dva dijela septičke jame još uvijek polupuna i da nema nikakvog ispusta na koje bi se nastavljale spomenute cijevi. Uostalom položaj septičke jame u odnosu na odron je dijagonalan i neznam kojom bi se to tehnikom dalo izvesti da takvim cijevima ispuštam prljavštinu na mjestu gdje su ih one uočile (vidi fotografiju pod brojem 7).
Spustivši se u podnožje klizišta uočio sam samo jednu cijev koju bi se moglo povezati s nekakvim ispustom, moguće s odvodom za koji su mi pričali neki stariji susjedi da ga je od podruma ispod ceste dala napraviti pokojna Vera Štajner, predzadnja vlasnica kuće (vidi na slici 7 pri vrhu odrona cijev koja viri). Međutim, u podrumu ni ove godine a ni prethodnih nije bilo toliko vode da bi njeno odvođenje moglo uzrokovati odron (vidi na slici 9 mjesto betoniranog jarčića u podrumu s pogledom prema cesti – odronu).
Posve sam siguran da većina od strane djelatnica Hrvatskih voda “uočenih cijevi” potječe od staroga mostaca kojega sam proljetos dao srušiti, kako bih ugradio šire cijevi jer smo i jarak sa strane nove ceste produbili i proširili sve u svrhu učinkovitije odvodnje oborinskih voda, pa su ih radnici jednostavno odbacili na već aktivirano klizište ( na slici 10 su odbačene cijevi od mostaca – nisu u istom položaju kao cijev koja bi mogla voditi od podruma, ali i ne mora, a na slici 11 je novoizgrađeni mostac sa znatno većim profilom cijevi i vlastitim sredstvima produbljen i proširen jarak).
Kad su Hrvatske vode odokativnom inspekcijom skinule odgovornost sa sebe, pročelnice Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Vesna Ribar, istom takvom metodom prebacila odgovornost, našla “najveći uzrok” u ljudskom faktoru.
Njen podređeni iz odjela za ceste obišao je kuću i klizište 1. travnja kada smo se tamo zatekli moj otac, susjed Franjo Požgaj i ja. Ispričao sam mu da je na tome mjestu godinama nije bilo drveća te da smo mi ljetos posjekli tek neko nisko raslinje kako bismo maknuli smeće. Nitko nije dirao korijenje, a ono je najvažniji vezivni dio tla koji sprječava eroziju. Ipak je pročelnica, valjda na osnovu njegova izvještaja ustvrdila za Vaš list da je jedan od razloga vezan za ljudski faktor “taj što su u posljednje vrijeme tamo uklonjene agacije i raslinje koje su kao vezivno tkivo držale zemlju.” Čime bi pročelnica Ribar objasnila klizište ispod kuće Josipa Žužka uzvodno uz Kupu koje je usred šume i odnijelo je elektrin betonski stup (već spomenuta slika 5) ili odron između tog klizišta i “našega” isto usred šume (na već spomenutoj slici 4). Moguće je da bi se pročelnica Ribar trebala raspitati kod Hrvatskih voda jesu li one pred 4,5 godina dale koncesiju za pjeskarenje jednoj tvrtki iz siska koja je navodno isisava pijesak ispod obale te je tako nastalo podlokavanje, pa je unosan posao brzo prekinut jer se srušio stup, a ne zato što je stroj bio užasno bučan kako neki tumače. Eto i ljetos je jedna tvrtka “pjeskarila” nasuprot naše kuće i bučala, ali nije usisavala pijesak ispod obale već ga grabila s dna nekakvim sustavom žlica na pokretnoj traci. Vjerojatno pročelnica nešto zna kako dolazi do podlokavanja kad ga spominje kao treći uzrok klizišta pod našom kućom, ali nekako joj je neprilično ulaziti u pojedinosti. No, i ona kao ljudski faktor, dakle moju krivnju opet spominje septičku jamu. Stvarno ne znam kojom je to metodom njen djelatnik 01. travnja mogao ustanoviti? Do 03. travnja nitko nije skidao poklopce sa septičke jame, a ni ja niti bilo tko od susjeda nije primijetio da je itko bilo čime bušio tlo od septičke jame, preko ceste do odrona da bi sutanovio imaju li te cijevi uopće veze sa septičkom jamom. Da stvarno nemaju i da bi to bio jedan od uzroka, gore sam iscrpno objasnio i ilustrirao.
Unatoč svim tim neistinitim tvrdnjama, drago mi je da je pročelnica izjavila: “No, ono što je sigurno, Grad neće čekati sa sanacijom klizišta, jer posljedice bi u suprotnom mogle biti teške.”
Dok ovo pišem, u noći s 04. na 05. travnja u Zagrebu pljušti kiša. Vjerojatno je ista situacija i u Luki Pokupskoj. Novinari rade i “svetkom ponedjeljkom”, a nadležne službe će vjerojatno pričekati radni dan utorak kako bi još detaljnije ispitale situaciju. Ja se bojim danas (ponedjeljak) otići u Luku vidjeti što se još strašnije dogodilo, ali imam dokaze i svjedoke da tome nismo krivi mi koji smo se trudili ne samo stvoriti bolje uvjete za život sebi već i svojim susjedima – očistili smo jedan dio stare ceste zarastao u grmlje, pa je jesenas tamo nakon mnogo godina opet mogla prolaziti vjerska povorka – mještani ići ljetos kraćim putem do plaže, svi postati ekološki svjesniji, a doveli smo i grupu od dvadesetak roditelja s dvosturko toliko djece koji su mogli uživati u prirodi i širiti priču po Zagrebu o ljepotama Kupe i Luke Pokupske.

Hvala na uvrštenju,

srdačan pozdrav,
Željko Peratović,
upravitelj imanja na adresi Luka Pokupska 126

Fotografije priložene redakciji Novog lista

Nakon ovog pisma, dan nakon Mladog Uskrsa na imanju su se “nacrtali” predsjednik mjesnog odbora Rečica Željko Šafar i dogradonačelnik Karlovca Damir Jelić. Obilaskom terena, postigli smo visoku suglasnost da ne stoje iznesene tvrdnje sugovornika Novoga lista da sam ja skrivio klizište, da će se hitno pristupiti početku sanacije, kako bih mogao nastaviti nužne radove na “revitalizaciji povijesne baštine” itsl…

Opet su prolazli tjedni. Mi smo bili u Švicarskoj, a na terenu se od strane Grada nije poduzimalo ništa. Poslao sam pismo gradonačelniku Karlovca Damiru Jeliću:

za [email protected],
[email protected]
kopija [email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected]
skrivena kopija [email protected],
[email protected],
[email protected],
Branko Mijic ,
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
[email protected],
Novi Liber ,
[email protected]
datum 23. travnja 2010. 02:09
predmet Hitno – kliziste u Luci Pokupskoj!
poslao/la peratovic.net

sakrij detalje 23. 4. (Prije 5 dana)

Poštovani gradonačelniče Karlovca, gospodine Damire Jeliću!

Primiče se kraju zakonski rok kojim je Novom listu ostavljeno da objavi moje reagiranje, odnosno ispravak i demanti informacija objavljenih u njihovom listu, a vezano za klizište u Luki Pokupskoj 126, o čemu sam vas u dva navrata detaljno izvještavao.
Nakon isteka 30 dana od slanja mog reagiranja, ostvaruje se moje zakonsko pravo tužiti redakciju zbog neobjavljivanja istog, a otvara mi se i mogućnost obavijestiti širu, domaću i stranu javnost o problemu s klizištem, odnosno odnosu Grada Karlovca i Hrvatskih voda spram istog.
Obzirom da me nakon slanja reagiranja redakciji Novoga lista (prilog 13), dan nakon Mladog Uskrsa, točnije 08. travnja o.g. na imanju u Luki posjetilo izaslanstvo Grada: dogradonačelnik Damir Delić i predsjednik Mjesnog odbora Rečica Željko Šafar te da smo obišavši klizište postigli visoku suglasnost glede uzroka klizanja tla i načina saniranja istog te da mi je gentlmenski obećano da će se što hitrije prići nužnim radovima kako bi se dio problema u nadležnosti Grada počeo rješavati da bi moja obitelj mogla nastaviti s prijeko potrebnim radovima na imanju i kući: renoviranje krovišta i drenaža tla oko kuće, nisam požurivao kolege iz Novoga lista da objave reagiranje, nadajući se da će se što skorije stvoriti okolnosti da predmetne ispravak i demanti povučem.

Dogradonačelnik Karlovca Damir Delić, desno s vlasnikom rečičke etno galerije “Žunac”, Josipom Žuncem, prigodom tradicionalna izložba ‘Rečički vez i pisanice’ bit održane ove godine na Cvjetnu nedjelju.

Obzirom da sam u međuvremenu otputovao u Švicarsku, odakle se vraćam u Rečicu sljedeći tjedan, kontaktirao sam susjede i radnike na imanju da me informiraju jesu li Mjesni odbor i Grad poduzeli prve nužne korake na drenaži tla između mjesne ceste i imanja moje supruge kako bi se prekinuo dotok vode koja stvara klizište.
Gospoda Delić i Šafar su bila suglasna da nikakva septička jama ili posječene agacije – kako se to tvrdilo u izjavama za Novi list Hrvatskih voda i pročelnice Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Vesne Ribar, nemaju veze s trenutnom i još uvijek izrazito aktivnom erozijom tla koje prijeti HEP-ovom betonskom stupu i kući moje supruge.
Informiran sam da nitko ništa nije poduzeo. Zatim sam kontaktirao telfonski gospodina Šafara, a on me obavijestio da se prvo mora konzultirati s gospodinom Delićem, pa da će mi se javiti. Gospodin Šafar mi se evo već danima ne javlja, pa ni ne odgovara na moje SMS poruke, a isti je slučaj i s gospodinom Delićem.

Poštovani gradonačelniče, nakon spomenutog obilaska terena
vaših kolega, prilikom kojeg je dogadonačelnik Delić napomenuo da svakoko kuću, koja je sad u vlasništvu moje supruge, a povijesno se pamti kao imanje rečičkih (karlovačkih) Židova, pokojnih Rikarda i Adolfa Štajner, treba zaštiti od klizišta i zbog zaštite povijesne baštine, a napose nakon Vašeg govora 11. travnja na karlovačkom Židovskom groblju Dubovac, kojega smo moj otac i ja s osjećajem ponosa gledali u izravnom prijenosu na HTV-u, još više su porasle naše nade da će Grad žurno spriječiti daljnju ugrozu, kako mjesne ceste, HEP-ovog betonskog stupa, a napose kuće i imanja.

Bilo je u međuvremenu i sunčanih dana za kojih se to moglo učiniti.
Ako Vi ne znate, predsjednik Gradskog vijeća gospodin Željko Gojšić zasigurno zna, da je kuća pokojne Vere Štajner za vrijeme Domovinskog rata bila jedan od punktova prve obrambene linije grada. Većina naših današnjih susjeda iz Luke bili su pripadnici slavne karlovačke brigade i svoje mjesto, svoj grad i Hrvatsku čuvali su i iz predmetne kuće. A s njima je cijelo vrijeme bila i pokojna Vera Štajner, ne želeći se preseliti kod kćeri Štefice Sikirice na sigurnije.

Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić u društvu izaslanstva Bet Israela (Ivo i Slavko Goldstein), ministra kulture Bože Biškupića, potpredsjednika Sabora Ivana JArnjaka, bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića i drugih, govori na obilježavanju ovogodišnjeg Jon Hašoa, o neizbrisivom tragu koji su Židovi ostavili u Karlovcu.Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić u društvu izaslanstva Bet Israela (Ivo i Slavko Goldstein), ministra kulture Bože Biškupića, potpredsjednika Sabora Ivana JArnjaka, bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića i drugih, govori na obilježavanju ovogodišnjeg Jon Hašoa, o neizbrisivom tragu koji su Židovi ostavili u Karlovcu.

U četvrtak 22. travnja dobio sam obavijest od susjeda i radnika da su nove, snažne oborine pojačale potoke na klizištu. Žao mi je što to nisam zabilježio video kamerom. Sigurno je jako dojmljivo i televizično.
Kako sam već rekao sljedeći tjedan sam opet u Hrvatskoj, “na mjestu zločina” u Luci Pokupskoj. Metereolozi su najavili sunčano vrijeme. Dogovorio sam s radnicima drenažu tla oko kuće.
Usrdno vas molim da s nadležnima iznađete način da se početkom tjedna krene s drenažom mjesnog zemljišta između ceste i imanja ili da netko nadležan u Gradu izda rješenje o zabrani radova na našem imanju. U vrijeme internet komunikacije, mogao bi mi netko iz Vašeg ureda ili od spomenute gospode, poslati odgovor, reakciju i na e mail.
Poštovani gradonačelniče, mnogi sumještani u Luci, ali i Rečici, uvjeravaju me da problem s klizištima uz lijevu stranu Kupe postoji već dugi niz godina, a da ni Hrvatske vode ni Grad ne poduzimaju ništa da se to riješi.
Ja nemam izbora nego obratiti Vam se na ovaj način i predložiti gore navedeno. Moj bolesni otac će se u tu kuću preseliti sredinom ljeta, a čim kćeri završi vrtić u Švicarskoj, sredinom srpnja, tamo ću se i ja doseliti kako bih, koliko sam u mogućnosti skrbio o ocu.
Najvjerojatnije ću i prijaviti prebivalište u Rečici.
Ako se sigurnost imovine i moje obitelji nastavi ugrožavati dosadašnjim odnosom nadležnih za sanaciju predmetnog problema, biti ću primoran, osim spomenutog izvještavanja domaće i međunarodne javnosti, poduzeti i odgovarajuće pravne korake u zaštiti istih, a obzirom da sam stekao stanovito povjerenje i naklonost mještana Luke Pokupske i Rečice nije isključeno da se neću i politički angažirati na dobrobit zajednice.

P.S. Ukoliko između Grada i hrvatskih voda postoje nesuglasice oko uzroka i načina rješavanja ovoga problema, spreman sam učiniti dostupnim sva saznanja, uključujući stručne ekspertize geologa koji su se do sada bavili Kupom kako bi se dokazala odgovornost Hrvatskih voda za probleme s klizištima na lijevoj obali Kupe počam od osnovne škole u Rečici sve do naše kuće.

P.P.S. Nadam se da ste za sve ovdje navedeno shvatili da je pisano u dobroj vjeri i da se na dosadašnji odnos Grada prema ovom problemu nema nikakva utjecaja kontinuirana zloupotreba položaja ministra policije Tomislava Karamarka spram mene i moje obitelji, što Vam je, ako nikako drugačije, najvjerojatnije poznato iz medija.

Srdačan pozdrav,

Željko Peratović,

trenutno, 23. 04. 2010.,

CH

Ovo je pismo potaknulo novog glavnog urednika Novoga lista Branka Mijića da na stranicama Hrvatske 24.4.2010, objavi nezakonito skraćenu reakciju:

Novi list, Rubrika: Hrvatska, Datum objave: 24.4.2010 Rubrika: Hrvatska

»DRVENA KUĆA NA OBALI KUPE PROPADA U ZEMLJU« I »HRVATSKE VODE: KLIZIŠTE NEMA VEZE S KUPOM« (2)

Nekretnina je u isključivom vlasništvu moje supruge

Željko Peratović, upravitelj imanja na adresi Luka Pokupska 126, reagira na tekstove objavljene na stranicama »Hrvatska« 1. i 2. travnja, »Drvena kuća na obali Kupe propada u zemlju« i »Hrvatske vode: Klizište nema veze s Kupom«, autora Damira Kundića, a u kojima se spominje njegovo ime. Zahvaljujem se na iskazanom interesu za ovaj problem i vjerujem da će tekstovi potaknuti nadležne da ga riješe, no, u tekstovima se, vjerujem nenamjerno, potkralo nekoliko novinarskih omaški, a objavljene se i neke netočne tvrdnje odgovornih osoba – stoji u reagiranju.

Sporna nekretnina nije u mom već u isključivom vlasništvu moje supruge Nade Peratović. Nije riječ o vikendici već o stambenom objektu kojeg preuređujemo za život moga oca koji se ima namjeru tamo preseliti čim adaptacija bude gotova. S obzirom da sam od 2005. nezaposlen i da ne dobivam novčane naknade za novinarski i blogerski posao kojim se bavim, te da učestalo na raznim sudu moram davati izjave o posjedovanju nekretnina i prihodima, nenamjerna pogreška novinara o mom vlasništvu/suvlasništvu nad nekretninom može izazvati zabunu u javnosti, ali i kod pravosuđa.

U tekstu piše da tvrtka dogradonačelnika Delića ima iskustva sa sanacijom klizišta, a od susjeda u Luki Pokupskoj čuo sam da njegova tvrtka obavlja i radove na odvodnji oborinskih voda. Višednevnim obilaskom spornoga terena, fotografirajući i razgovarajući s mještanima došao do zaključka, da »Vodoprivreda« na spornom području gotovo i nema iskustva – sustav odvodnje oborinskih voda je neodržavan, neprimjeren i nefunkcionalan.

Javio mi se Željko Šafar da ga je zvao gradonačelnik Damir Jelić, ali da je on kao predsjednik Mjesnog odbora nemoćan, da je stvar u rukama dogradonačelnika Damira Delića i da ja ne pokupavam ništa na svoju ruku s nastavkom radova na svome imanju, drenaža itsl… dok ne dobijemo odgovor od dogradonačelnika Delića. Njega sam uspio dobiti na mobitel neku večer jer sam ga zvao s fiksnog telefona kojega do sada nije imao zabilježenog kao moj broj, pa mi je nešto petljao da je on ipak poslao u još jednu inspekciju čovjeka iz Hrvatskih voda, da ne zna kakvi su nalazi inspekcije, ali da mu se javim za nekoliko dana, pa ćemo vidjeti kakav je nalaz itsl, a sada žuri jer je na nekoj dobortvornoj proslavi…

I tako, dok se ta lokalno-državna opstrukcija nastavlja, ja danas u srijedu nastavljam s radovima na imanju kako bi ekipe moje supruge i mene te susjedi, na imanju u Luci Pokupskoj, dostojno, ugodno i sigurno mogle proslaviti Praznik rada.

Auf wiedersehen, Stadt Karlovac und Kroatische Wasser!