Kako je Zdravka Bušić istraživala ubojstvo svog rođaka Brune

Zdravka Bušić bila je udana za Vinka Logarušića čije je puštanje iz američkog zatvora 1994-e ishodio tadašnji potpredsjednik hrvatske Vlade Vladimir Šeks, kasnije poznatiji kao Kolega. 

Državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Zdravka Bušić, bila je izuzetno aktivna u hrvatskim terorističkim organizacijama koje su bile pod nadzorom KGB-a. Posvjedočio mi  je to još Milan Buškain, dugogodišnji kontinetalni predstavnik HDP-a za Evropu u intervjuu Globusu 01. siječnja. 1999.

Razgovovarali smo o spaljivanju dokumenata Centra Službe državnosti Split 1992. u pećima Dalmacije iz Dugog Rat, ubojstvu Brune Bušića i sumnji da je u njega bio uključen emigrant Petar Gudelj.

* Vratimo se Petru Gudelju…

– On je pod sumnjivim okolnostima pobjegao u Jugoslaviju, gdje je dobio utočište kod svojih poslodavaca. To je bio povod da mi u emigraciji osnujemo odbor koji bi istražio kako je to učinio. U njemu su bili: Zdravka Bušić, današnja hrvatska diplomatkinja u Strasbourghu, Ante Primorac, koji sada živi u Kanadi, ija. Uspjeli smo prikupiti dosta dokaza o razlozima Gudeljeva bijega. Sve smo to sastavili u jedan protokol i predali policiji Baden-Würtemberga. Ti se dokumenti mogu tražiti od nje. Bilo bi dobro kad bi se danas Zdravka Bušić, koja je svojedobno bila i predsjednikova savjetnica, pojavila pred sudom u Zagrebu i svjedočila o spoznajama do kojih smo došli u vezi s Gudeljom, odnosno o ubojstvu Brune Bušića.

Milan Buškain, Globus, 01. siječnja 1999.

Na pogrebu Nikole Miličevića Bebana 1980 u Frankfurtu prvi s desne strane je Vinko Logarušić, pokojni suprug Zdravke Bušić. Do njega je Miljenko Eljuga iz Švedske. Treći s desna je Ante Primorac kojeg spominje Milan Buškain. Prvi s lijeva je Mile Boban, kasnije glavni hadepeovac u Texasu.

Koliko mi je poznato, Zdravka Bušić ništa nije svjedočila na procesu Vinku Sindičiću za ubojstvo svog rođaka, Brune Bušića. Danas je državna tajnica u ministarstvu vanjskih poslova u romantičnoj vezi s Tomislavom Mičićem, bivšim emigrantom kojeg se u Njemačkoj dovodi u vezu s ubojstvima Joze Miloša (ubijen pod sumnjom da je on ubojica Brune Bušića, a da mu je u tome pomogao Petar Gudelj) i Nikole Miličevića Bebana. Zdravka Bušić je na izričit zahtjev predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila s njom u izaslanstvu prilikom susreta s Vladimirom Putinom u Moskvi.

Udbolog Bože Vukušić, kojem je Zdravka Bušić bila kuma na vjenčanju, pisao je da je Bruno Bušić nakon prvog emitiranja filma “Hrvati – teoristi ili borci za slobodu” odlučio da se isti dopuni scenama vježbi hrvatskih revolucionara u SAD-u i Australiji:

Američki set u planinskom predjelu Clevelanda, Ohio, organizirao je bliski Brunin suradnik Vinko Logarušić (tadašnji suprug Zdravke Bušić, sestre avio-otmičara Zvonka). Snimanje je proteklo u najboljem redu, bez ikakvih prepreka, ali je Logarušić četiri godine kasnije uhićen pod optužbom da je na teritoriju SAD-a pripremao terorističke akcije protiv Jugoslavije te osuđen na dugogodišnju robiju. Oslobođen krajem devedesetih prošlog stoljeća, teško bolestan vratio se u Hrvatsku, gdje je ubrzo i umro. Pokopan je u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju.

Bože Vukušić, dnevno.hr 12. ožujak 2013. 

Zbog bolesti Vinko Logarušić je dobio uvjetni otpust 1994. godine. U ime hrvatske vlade garanciju za njega je potpisao njen potpredsjednik Vladimir Šeks. U hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu tada je radila Julienne Eden Bušić, supruga Zvonka Bušića, i snaha Zdravke Bušić, i sama na uvjetnoj slobodi.

Na snimkama vježbi revolucionara u Clevelendu, navodno se nalazi i Zdravka Logarušić. No, ono što je izvjesno, a poklapa se s tvrdnjama Milana Buškaina, Zdravka Bušić Logarušić boravila je kod svog bratića u Londonu 20-ak dana, prije nego je on otputovao u Pariz gdje je ubrzo ubijen. O tome je u svojim javnim istupima svjedočio Drago Sudar s Vinkom Logarušićem 1982-e osuđen u SAD-u za terorizam. Josip Manolić u svojoj knjizi “Špijuni i domovina” citirao dio iz dnevnika Franje Tuđmana koji je u London poslao svoju kćer Nevenku nakon Bruninog ubojstva da pronađe rukopis njegove knjige. Nevenka ga je obavijestila da se njegov rukopis možda nalazi kod Brunine sestrične (Zdravke).

Zdravka Bušić je 2014. u izdanju Hrvatskog društva političkih zatvorenika (predsjednik Marko Grubišić, veliki prijatelj Tihomira Oreškovića) prevela na engleski knjigu pokojnog Drage Sudara “Coming of age in Tito’s prisons”. Njen sadašnji partner Tomislav Mičić, objavio je krajem 2016-e zbirku Sudarovih dokumenata pod nazivom “Život za Hrvatsku”.

 

Nada i Milan Buškain s kumom Dinkom Dedićem i Ikom Livajićem u Parizu na medenom mjesecu početkom osamdesetih.

U sudskom spisu sa suđenja gospićkoj skupini nalazi se i dokument potpisan od  Zdravke Bušić Logarušić, tajnice u Uredu predsjednika Tuđmana, kojim se Tihomira Oreškovića (na naslovnoj slici sa Damirom Radnićem) preporučuje za tajnika Kriznog štaba za Liku.  Orešković je 1987-e bio član HDP-ove podružnice u New Yorku gdje mu je formalni šef bio Ivan Vujičević, čovjek koji je 1971. u  Göteborgu sudjelovao u neuspješnoj otmici jugoslavenskog konzula.  Nakon otmice skandinavskog zrakoplova Gunder Viking, Miro Barešić i Ivan Vujičević su preko Španjolske uz pomoć zapovjednika logora Jasenovac Dinka Šakića, prebačeni u Paragvaj. Dok je Miro Barešić radio kao tjelohranitelj paragvajskog diktatora Alfreda Stroessnera, Ivan Vujičević je postao pilot u paragvajskoj vojsci. Miru Barešića i Ivana Vujičevića uhitio je FBI 1978-e nakon što je Barešić  u finalu na svjetskom kupu u taekwondu u Oklahoma Cityiju pobijedio Antu Nobila i tražio da se svira hrvatska himna. Tada se razotkrilo da je paragvajski borac Toni Šarić zapravo Miro Barešić. Njega je FBI izručio Švedskoj, a Vujičević je jedno vrijeme proveo u zatvoru u SAD-u.

Ivan Vujičević od 1987-e bio je šef Tihomiru Oreškoviću u HDP-u u New Yorku. Nikola Štedil je te godine izvijestio tajnika HDP-a HDP-a za Sjevernu Ameriku Vladimira Baotića da u New Yorku imaju jednog mladog perspektivnog čovjeka – Tihomira Oreškovića. Dinko Dedić je iste godine Oreškovića sreo u Chicagu kad je boravio kod financijera HDP-a bračnog para Šego. Na slici s lijeva na desno: Ivan Drviš, Antonio Lekić, Ivan Vujičević i Nikola Štedul, prilikom svečanosti u Uredu Predsjednice kada je Kolinda Grabar Kitarović odlikovala Štedula za antikomunizam.

Dinko Dedić, drugi čovjek HDP-a, koji je svojevremeno priznao da je njihova organizacija surađivala sa SSSR-om, ironično je komentirao razlog zbog kojeg je Predsjednica odlikovala Štedula.

 

Naravno da Štedul nije bio komunist niti je imao simpatija za komunizam, ali ako je orden dobio za antikomunizam a ne za antijugoslavenstvo, bojim se da ga nije zaslužio, jer smo kroz sve godine Jugoslavije najviše sukoba imali sa zapadnim kapitalizmom koji je bio glavni čuvar Jugoslavije i skoro nikakvih s Rusima ili Warshavskim paktom.

Jedina, najvažnija i nezaobilazna karakteristika HDP-a i Nikole Štedula je antijugoslavenstvo, a ne antikomunizam. Međutim, “Jugoslavija” kao pojam i kao ideja, u Hrvatskoj je još uvijek zaštićena da se mogu držati višesatni govori, da se može raspravljati povijest i dodijeljivati ordene a da riječ Jugoslavija niti jednom ne bude spomenuta, jer ako se za glavnog neprijatelja hrvatske samostalnosti imenuje jugoslavenstvo, onda previše njih u Hrvatskoj ima problema s mlijekom kojim su zadojeni i ne mogu se odbiti od sise.

Dinko Dedić, Kamenjar, 23/08/2016

Zbog svega iznesenog, zapadni diplomati sa skepsom gledaju i na inicijative predsjednice Kolinde Grabar Kitarović prema Rusiji (gdje glavnu ulogu igra Zdravka Bušić), a koje su izravno povezane sa izrazima iznenadne ljubavi prema srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Zapadni diplomati ocjenjuju da je nekadašnja pomoćnica glavnog tajnika NATO-a promijenila stranu te da račun Rusije, a u dogovoru sa srbijanskim predsjednikom radi na očuvanju Republike Srpske i formiranju trećeg – hrvatskog entiteta u BiH.

Vladimir Putin je u ovom trenutku, uz sve drugo, aktivirao KGB-ove veze iz hrvatske emigracije, kako bi naplatio danas naplatio pomoć što ju je SSSR dao za “hrvatsku stvar” za vrijeme Hladnog rata, kaže mi jedan od sudionika ovogidišnje Konferencije o sigurnosti u Münchenu.

Alfredo StroessnerAnte PrimoracAnto NobiloBože VukušićBruno BušićDinko ŠakićDrago SudarIvan VujičevićJozo MilošJulienne Eden BušićKolinde Grabar KitarovićMilan BuškainMilan DoričMile BobanPetar GudeljTomislav MičićVinko LogarušićVladimir PutinVladimir ŠeksZdravka BušićZvonko Bušić
Comments (4)
Add Comment