Konja za Republiku: Zatiranje Republike jednačenjem vlasti i mantijaške mafije

A sada, bezmalo četvrt stoljeća od toga sramnog čina, predsjednik Sabora Josip Leko – nazočeći srednjevjekovnom misteriju u Ludbregu, ispletenom oko vulgarno lažne kapi krvi Kristove (tko li mu je uze?! CSI Jeruzalem?!) – baljezga o partnerstvu „narodne vlasti“ i „crkvene vlasti“, hračkajući na Ustav, sekularni karakter države, njenu odijeljenost od „crkve“!

Generacije zagrebačkih djevojaka i mladića – dakako, i „smjene“ povodljive studentsko-dotepenečke mladosti – desetljećima su zakazivali sastanak na središnjemu zagrebačkom trgu „pod repom“ ili „kod konja“, nesvjesno, ali iskreno-savršeno definirajući Fernkornov spomenik carskom ufurguzu kao proizvod nacionalističke mitomanije, koga je konj, iliti njegov rep, najvredniji dio!

Neoklasicistički, umjetnički bezvrijedan kip zapovjednika Glinske i Petrinjske pukovnije, ustoličenog 1848. – milošću Ferdinanda I (IV) – u Feldmarschalleutnanta i, o istom trošku, u hrvatskoga bana koji će se „proslaviti“ proglašenjem ukinuća kmetstva (utrnuo ga još Josip II!), gušenjem mađarske građanske revolucije i ustanka bečkog radništva (em smo Hrvati, sluge pokorni, kaj ne?) dva je puta poslužio kao (em smo Hrvati!) medij povijesnog falsifikata: kad je, 1866. godine, podignut – sabljom prema sjeveru, „preko Drave“, suprotiva mrskim Ugrom – i kada je (1947. s dooobrim razlogom maknut) vraćen 1990. na valu retro-nacionalističke euforije, odnosno kontrarevolucije nedvojbena klerofašističkog predznaka.

Ali, ban koji se lažno predstavljao – kao ujedinitelj hrvatskih zemalja (Dalmacija neće ući u sastav fantomske Trojednice do smrti Monarhije, a Istra i Međimurje sjedinit će se s maticom tek Titovim umijećem stvaranja svršenoga čina potkraj II svjetskog rata) i reformator, pa nije ni obrvu podigao na prekivanje natpisa na dodijeljenoj mu medalji iz izvornog „Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima” u „Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost”, u kontekstu tuđmanovsko-kompleksaške mitomanije o osamostaljenju Republike Hrvatske postaje simbolički njezin zatiratelj! Dotadašnji Trg Republike preimenuje se u počast rektalnom speleologu, paradigmi hrvatskog sluganstva, povijesnoj ništici i ništariji… naravno, ne njegovom zaslugom, nego da bi protagonistima nacionalističko-klerofašističke reconquiste poslužio kao dimna zavjesa kojom će „novi“ režim, baš kao i pčelari paljenjem konjske balege, omamiti naciju i prevesti je zaglupljenu preko potoka od splačina iz udbaško-ustaške kuhinje.

Pozicija i opozicija na ludbreškom proštenju /  foto: FAH

 

A sada, bezmalo četvrt stoljeća od toga sramnog čina, predsjednik Sabora Josip Leko – nazočeći srednjevjekovnom misteriju u Ludbregu, ispletenom oko vulgarno lažne kapi krvi Kristove (tko li mu je uze?! CSI Jeruzalem?!) – baljezga o partnerstvu „narodne vlasti“ i „crkvene vlasti“, hračkajući na Ustav, sekularni karakter države, njenu odijeljenost od „crkve“!

Pozivam, stoga, SVE kojima je res publica svetinja, koji nisu prespavali Francusku revoluciju ni tekovine 45-godišnjeg razvoja samoupravljanja na prostoru nekadašnje države i (u njoj) Socijalističke Republike Hrvatske, da se trgnu i odlučno zahtijevaju povratak imena Trga Republike (Hrvatske) i otpremu bana Jelačića u ropotarnicu Gliptoteke HAZU! Gdje mu jedino i jest mjesto, među ostalim historicističkim šundom. Sva je povijest ispisana simbolima, od gordijskoga čvora i Cezarova ubojstva do Svetoga Graala i paljenja Reichstaga… pa ni klerofašističko zatiranje Republike jednačenjem (kako-tako, ali formom demokratski izabrane) vlasti i mantijaške mafije instalirane iz stranoga centra obavještajno-podrivačke djelatnosti nije ni najmanje naivno ni nevino!

Dolje trojanski konj refeudalizacije – živjela Republika!!!

HAZUHrvatski saborJosip JelačićJosip Lekoklerofašizamsekularna državaTrg RepublikeUstav
Comments (1)
Add Comment
  • Dotepenec

    A možda bi bilo najbolje ukunuti sve hrvatske simbole da gospon Stjepo, kak ti prvai Hrvat i ne-dotepenac, bude posve zadovoljan, te oživjeti neprežaljenu Republiku (nikako Hrvatsku!) u njenom najboljem izdanju iz Zlatnih godina, kada se za jednu benignu popevku kao što je “Ustani bane” gulilo i po nekoliko godina u prosvjetiteljskim ustanovama za preodgoj republikanaca kao što su Goli otok, Lepoglava i Gradiška Stara, kroz koje je prošlo desetine tisuća hrvatskih studenata, s ciljem da im se izbije iz kostiju i sama pomisao na neki hrvatski simbol. A i ime trga jest bilo Trg Republike, ali u res publici su ga ipak od milja zvali Pendrek trg. Pa bi umjesto sadašnjeg konja, bilo najbolje postaviti pendrek. Za svaki slučaj, neka zna svatko komu i na um padne štovati neki hrvatski simbol ili nedaj Bože ići u crkvu i ispovjedati neku vjeru, što ga čeka! Smrt demokraciji – živjelo jednoumlje! Naravno, ono ateističko! To je, vidjeli smo na primjeru jednog Vlade Gotovca i desetke tisuća drugih političkih zatvorenika, mnogo drugačije i naprednije od bilo čega hrvatskog!

    https://www.youtube.com/watch?v=wx9EO6I_2qk