Vinko Sindičić: Boravio sam kod Štedula prvi put u kolovozu 1988-e

Nikola Štedul je sumnjao da je Vinko Sindičić od Željka Horvatića saznao da su potonji i Boris Lukšić boravili u Škotskoj u kolovozu 1988-e te je odatle legendirao svoj “prvi boravak kod Štedula”.

Prije tjedan dana posjetio sam Vinka Sindičića u Italiji. Vinko kao Vinko, ponavlja da uopće nije pucao na Nikolu Štedulu, nego da su britanske vlasti izrežirale čak i Štedulove ozljede. Dodaje da je kod Štedula boravio prvi put u Škotskoj još u kolovozu 1988-e, a uhićen je koncem listopada 1988-e nakon drugog posjeta. Nemam namjeru sad ulaziti u priču o samom atentatu, ali bih rado pokušao razjasniti taj boravak Vinka Sindičića u Škotskoj u kolovozu.

Prema dokumentu splitske UDBA-e “Informacija br. 213” od 23. svibnja 1989, a koju je na osnovu kontakata sa suradnikom “Dejanom”, odnosno Borisom Lukšićem, sastavio operativac Mirko Vujanić, Nikola Štedul se kod suradnika raspitivao upravo za tu situaciju.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#6394bf” border=”#751a3f”]Suđenje je nastavljeno, tj. praktično započelo 17. 04. o.g. Nekoliko dana ranije (13. 04.), Štedul je telefonski nazvao “Dejana” interesirajući se za točan datum kada je u ljeto 1988 suradnik boravio kod Štedula zajedno sa Željkom Horvatićem. Naime, Štedul kaže da Sindičić preko advokata kaže da je u kolovozu iste godine boravio kod Štedula u posjeti. Po mišljenju Štedula, ova tvrdnja Sindičića zasniva se na znanju da su u to vrijeme kod Štedula bili suradnik i Horvatić, što je Sindičić mogao saznati od Horvatića, odnosno preko njega – mišljenja je Štedul.

Neposredno prije suđenja, suradnik je nazvao “Dejana”, nagovarajući ga da zajedno odu u Škotsku, što je suradnik odbio. Po završetku procesa, Horvatić ponovo naziva”Dejana”, iskazujući da su za vrijeme suđenja prisutno emigranti iskazivali odbojnost prema njemu, da se i Štedul držao krajnje rezervirano itsl.

Više detalja oko samog suđenja suradnik saznaje od Korpara, koji je po povratku iz Škotske kontaktirao suradnika, dajući mu na raspolaganje komplet engleskih i škotskih novina, koje su redovito izvještavale o suđenju. Po riječima Korpara, od istaknutijih emigranata, suđenju su prisustvovali Milan Buškain, Ljubica Šego (SAD), Stipe Sušilović (Kanada), Milan Dorič, Nada Karin, Željko Horvatić itd.[/box]

Zanimljivo je da udbolog Bože Vukušić u svojoj publicistici nigdje ne spominje Željka Horvatića u kontekstu djelovanja HDP-a, atentata na Nikolu Štedula i slično. Željko Horvatić danas živi u Garmisch – Partenkirchenu gdje drži restoran “GAP Erlebnisgastronomie“, a tu je i noćni bar sa plesačicama. U Zagrebu u Nazorovoj ulici ima registriranu firmu “Bavaria GAP”.  Njemački istražitelji su ga zabilježili kako je pratio početak i kraj suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. U vrijeme suradništva, doušnici UDBA-e nisu znali jedan za drugog osim izvršitelja ubojstava kada bi djelovali u grupi.

Suradnik Boris Lukšić je sa Željkom Horvatićem doista boravio u kolovozu 1988-e kod Nikole Štedula u Škotskoj gdje su se dogovarali o zajedničkom putu kod Mire Barešića u Paragvaj. Nikola Štedul je Lukšiću dao nalog da o Barešiću napiše knjigu.  Lukšić se požalio splitskoj UDBA-i na Horvatića stoji u “Informaciji br. 17” od 18. siječnja 1989.

Operativac Mirko Vujanić piše da je Horvatić nagovorio Štedula da ga pusti u Paragvaj kod Mire Barešića obećavši da će Miri pomoći financijski, investiranjem u neku trgovinu ili lokal. Kada su se Lukšić i Horvatić vratili od Štedula, potonji se tek pred dogovreni datum odlaska u Paragvaj javio suradniku splitske UDBA-e govoreći da nije uspio rezervirati kartu i da će kasniti koji dan.

Prema informacijama Borisa Lukšića splitskoj UDBA-i, Barešić se isprva oduševio Horvatićem kad je nakon par dana stigao u Paragvaj jer je pričao o svojim vezama sa zagrebačkim komunistima koji da su “za hrvatsku stvar”, a da je njegov otac bio prvoborac i predsjednik općine Maksimir. No, ubrzo se Barešić u istoga razočarao.

Nastavlja se