Tomislav Mičić objašnjava ubojstva Miloša i Miličevića

Trenutno, Tomislav Mičić priprema knjigu na osnovu materijala koje mu je između ostalih pribavio istraživački tim Bože Vukušića, kojom želi odbaciti optužbe da je odgovoran za ubojstva emigranata Joze Miloša i Nikole Miličevića Bebana.

Tomislav Mičić, bivši emigrantski vođa i dugogodišnji načelnik Odjela za specijalni rat u MORH-u, na suđenju šefovima UDBA-e u Münchenu nije krio svoje veze s Josipom Perkovićem. Rekao je da su Perković i Mustač nevini i da je cijeli sudski proces posljedica urote Bože Vukušića i Vice Vukojevića. Pokušao je zanijekati da je plaćao obranu Krunoslava Pratesa, što je prethodno priznao odvjetnik Helmut Rosebrock, pa je sudac Manfred Dauster komentirao da ga nikad nitko nije tako lagao. U fokus javnosti dospio je opet zimus kada se saznalo da živi u divljem braku s državnom tajnicom u ministarstvu vanjskih poslova Zdravkom Bušić. Ta se vijest u prvi tren činila nevjerojatnom, jer je Zdravka Bušić tijesno povezana s Vicom Vukojevićem i Božom Vukušićem, kojem je bila i vjenčana kuma, a tu dvojicu je upravo Mičić godinama krivio da namještaju lažne optužbe njegovom bivšem šefu Josipu Perkoviću. Trenutno, Tomislav Mičić priprema knjigu na osnovu materijala koje mu je između ostalih pribavio istraživački tim Bože Vukušića, kojom želi odbaciti optužbe da je odgovoran za ubojstva emigranata Joze Miloša i Nikole Miličevića Bebana.

Njemački odvjetnik Helmut Rosebrock kojega je Tomislav Mičić angažirao još u emigraciji da zastupa Stipu Bilandžića, bio je odvjetnik Krunoslavu Pratesu kada mu se sudilo za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Suradnici UDBA-e zbili su redove otkako je postalo izvjesno da će njihovim šefovima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču biti potvrđena kazna doživotnog zatvora. Više ne vode međusobne ratove. Bože Vukušić pomaže Vladimiru Šeksu da opere sa sebe optužbe da je bio operativna veza “Kolega”. Uskoro će u izdanju Jutarnjeg lista izaći feljton Šeksovog biografa povjesničara Ivice Miškulina temeljen na dokumentaciji koju je preko Dinka Čuture, ravnatelja HDA, pribavio Bože Vukušić.   Za vrijeme suđenja Krunoslavu Pratesu Vladimir Šeks kao predsjednik Sabora dao je otkaz Vukušiću na mjestu tajnika Komisije za istraživanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća, za što se pokajao na svjedočenju u procesu Perkoviću i Mustaču.

Pred početak suđenja Perkoviću i Mustaču našao sam se s Tomislavom Mičićem u “Kaptol centru”. Tom prilikom  mi je dao dokumentaciju koja je trebala diskreditirati Božu Vukušića kao svjedoka na suđenju. Danas Vukušić i njemu pomaže pribavljati dokumentaciju da nije bio suradnik UDBA-e.

Iako je suradničko podzemlje potpisalo kraj međusobnog rata, podsjetit ću na neke njihove krvave bitke, kako bi se moglo razumjeti događaje koji će uslijediti nakon izricanja pravomoćne presude Perkoviću i Mustaču, i podizanja novih optužnica u Njemačkoj protiv udbaških ubojica, bivših pripadnika emigracije.

U vrijeme procesa Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića, taj sam slučaj obrađivao u “Globusu”. Pukovnik Tomislav Mičić osjetio se prozvanim i dao intervju Obzoru kojega je uređivao pokojni Milan Jajčinović.

Tomislav Mičić fotografiran za intervju u Obzoru 1999-e.

PUKOVNIK MORH-a TOMISLAV MIČIĆ O OBAVJEŠTAJNIM INTRIGANTIMA

Tko je beogradskoj UDBA-i predao ključeve Đodanova stana?

Naša služba napokon je dokazala da je T. Sedlo tvorac pisma koje je navodno pisao Josip Perković, a na koje se nedavno osvrnuo i Josip Majerski, tvrdeći da je to pismo nastalo ‘u hotelu u kojem mi sada razgovaramo’ te da sam ja beogradskoj Udbi predao ključeve stana Šime Đodana

Razgovarao Josip Grbelja, Obzor, 16. siječnja 1999

Za susret s Tomislavom Mičićem, dugogodišnjim emigrantom i pukovnikom MORH-a, bilo je više razloga, ali spominjemo dva. Prvo je “Globusov” novinar Željko Peratović u “Globusu” od 18. prosinca 1998. godine, u tekstu “Je li Vice Vukojević 1992. spalio Udbine dokumente o ubojstvu Brune Bušića?” naveo: “Nikola Majstorovié iz Švedske i Tomo Sedlo iz Njemačke, u izjavi za ‘Globus’, javno postavljaju pitanje zašto se o cijelom slučaju (ubojstvu Brune Bušića – n.o.) ne oglasi pukovnik HV-a Tomislav Mičić, osoba veoma bliska Vici Vukojeviću za vrijeme emigracije, ali i u doba stvaranja hrvatske države (prvi je radio u SIS-u, a drugi u SZUP-u). Po iskazima Majstorovića i Sedle, pukovnik Tomislav Mičić mnogo bi mogao reći o ubojstvu emigranta Joze Miloša, kojeg je dio iseljeništva optužio da je ubio Brunu Bušića, i kojeg su zbog tog sami emigranti likvidirali”.

Već sutradan (19. prosinca 1998.) Robert Frank je u riječkome “Novom listu”, u tekstu “Perkoviću, u našem poslu tko izgubi živce, izgubio je rat” (zapravo u interviewu s Josipom Majerskim), naveo riječi Majerskoga: “Postoje, medutim, dokazi da je Sindičić ubio Josipa Senića u Njemačkoj. No, zahvaljujući jednom Hrvatu, koji je tada bio u Njemačkoj, i koji je Sindičiću dao alibi, Sindičić se spasio. Ta ista osoba, koja je, dakle, spasila Sindičića, danas u Hrvatskoj ima visoki položaj u obavještajnim službama.

* O kome je riječ?

–  Priča se da je to Tomislav Mičić, navodno brigadir SIS-a, koji potpisuje neke tekstove u “Hrvatskom vojniku”. On zna mnogo o likvidacijama. Bio je dobar s Ljubom Zemuncem, ali i s pokojnim Zlatkom Bagarićem, koji je nedavno ubijen. Dva mjeseca prije no što je ubijen, Bagarić je bio kod jedne osobe u Njemačkoj. Toj osobi je dao 50.000 DM da organizira moje (Majerskog -n.o.) ubojstvo. Bagarić je u inozemstvu radio za SDB, a mislim da je poslije radio i neke poslove za SIS…

Jugoslavensko podzemlje u Njemačkoj 80-ih: Klaus Shwarz, Momčilo Šoškić, Dragan Ćaldović Ćatana i Zlatko Bagarić. Pokojnog kralja kocke za KOS i UDBA-u kao operativna veza cinkao je Kolega Vladimir Šeks, a Tomislav Mičić surađivao je s njim u emigraciji.

O tim teškim optužbama, čim smo se sreli, Tomislav Mičić je rekao: “Tužio sam ‘Globus’ i ‘Novi list’ te njihove novinare”!

Malo je zastao, zagledao se u raskošan sheratonski ambijent, zatim nastavio: “Sadašnja kampanja protiv mene i drugih nije slučajna. Prije godinu dana slično su me napali u’Imperijalu’. Izmislili su prave gluposti”.

* A sada?

– Trebao sam prijeći na novo radno mjesto, nekome se vjerojatno nije svidjelo, i očito je da jea larmirao Tomu Sedlu, koji me prvi put napao 1992. u ‘Slobodnom tjedniku’, a otada napada uvijek istim lažima: da sam beogradski student, da sam iz Beograda poslan u emigraciju, da sam cijelo vrijeme bio na vezi s Udbom itd. Toga se poslije prihvatio i Nikola Štedul. I, sad se odjednom pojavljuju dva-tri novinara koji su se uhvatili upravo tih laži, a medu njima Željko Peratović i Robert Frank. Te novinare osobno ne znam. Znam da oni žive od naklade listova, pa ipak me zaprepastilo s kojom lakoećom ispisuju takve objede, klevete od kojih se čovjeku diže kosa na glavi, a da prije to nisu provjerili, jer  da su mene upitali za mišljenje, ispalo bi kako treba. Ovako, da ponovim, tužio sam ih… Evo, uostalom, nekih dokumenata. Naša služba napokon je dokazala da je T. Sedlo tvorac pisma koje je navodno pisao Josip  Perković, a na koje se nedavno osvrnuo i Josip Majerski u svome posljednjem interviewu, tvrdeći da je to pismo nastalo ‘u hotelu u kojem mi sada razgovaramo’ – što znači da je on (Majerski) bio nazočan – te da sam ja beogradskoj Udbi predao ključeve stana Šime Đodana. Perkovićev potpis na tom pismu, kao i cijelo pismo, krivotvoreni su, pa montirani.

* Ipak se čini da su ‘u zraku neki dublji razlozi sadašnjeg napada na Josipa Perkovića, Vicu Vukojevića i Vas, da se stvara atmosfera koje bi mogla otežati suđenje Vinku Sindičiću ili zamagliti neku veću i opasniju pojavu?

– Skromno procjenjujem da tvorci kampanje žele time utjecati na sud i dovesti proces V. Sindičiću u slijepu ulicu, kako na kraju od toga ne bi ispalo ništa, da se nikoga ne može osuditi, odnosno da u tom procesu oni ušićare, pa da automatski jednim udarcem ubiju dvije muhe, odnosno da optuže druge. Imam, naime, nekakve spoznaje da u toj kampanji ne sudjeluju samo novinari ‘Globusa’ i ‘Novog lista’, nego da je u to upetljano nekoliko službi iz više država. Vidim, primjerice, tu prste bivšeg KOS-a i Udbe iz Beograda, a djelomično i još neke strane obavještajne službe, koja određene Ijude drže na vezi, a i Tomo Sedlo u Njemačkoj uživa zaštitu, dok je Josip Majerski otvoreno priznao: “Pitajte njemačku policiju”!

* Prebacuju Vam da ste s Vicom Vukojevićem boravili u Parizu kad je ondje ubijen Bruno Bušić?

– Prvi put sam u Parizu bio na pokopu Brune Bušića, dakle tjedan dana poslije njegova umorstva. Tko god tvrdi drukčije, bezočan je lažljivac.

* Jeste li Sindičiću dali alibi nakon ubojstva Josipa Senića?

– To je bezvezarija. Tada u Njemařkoj još nikoga nisam poznavao, a azil sam zatražio tek u lipnju ili srpnju, kad su u Hrvatskoj počela suđenja mojim prijateljima iz Hrvatskog proljeća. Pošto sam, kako rekoh, bio aktivan i sudjelovao u štrajku na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a čuvši da u Zagrebu počinje sudenje Budiši, Čičku, Paradžiku, Vjeki Čuli, Zvjezdani Znidarčić i drugima, odlučio sam ostati u Njemačkoj, pa sam zatražo azil. Ni s jednim emigrantom tada nisam kontaktirao, osim što su me jednom zvali na neki skup dr. Branka Jelića, ali sam to izbjegao.

* Povezuju Vas i s Ljubom Magašem Zemuncem, vjerojatno najpoznatijim čovjekom iz bivše Jugoslavije u svijetu kriminala i policije, odnosno podzemlja?

– Zemunca sam, stjecajem okolnosti, samo dvaput sreo u životu, ali s njim nisam kontaktirao ni poslovno ni politički. Znao sam tko je, pa sam ga izbjegavao. Nikad mu nisam dao nikakav alibi, kako neki govore ili pišu. I tu laž o meni širi T. Sedlo (Tomislav Mičić je u jednom ranije razgovoru za Slobodni tjednik priznao da je kao prijatelj Zlatka Bagarića svjedočio na njemačkom sudu kada se Goranu Vukoviću Majmunu sudilo za ubojstvo Ljubomira Magaša, što ovdje prešućuje op. ž.p.).

Sve intrigiranje protiv mene počinje, zapravo, od Sedle, jer on se, vjerujem, još nije pomirio s tim da je izgubio državu i svoje poslodavce, pa se sada s poslodavcima sastaje negdje u Mađarskoj, najčešće na pola puta, u Budimpešti: Majerski, Sedlo, Nikola Majstrović iz Švedske, koji se sada odjednom otkrio kao veliki Sedlin suradnik te drugi.

Kad u tom svjetlu promatram Brunino ubojstvo, ne čudi što je Bruno nasjeo: oko njega bilo je mnogo ljudi povezanih sa stranim službama. Majstorovića sam, inače, osobno upoznao. Bio sam u njegovoj kući u Stockholmu, nastupao je kao Brunov prijatelj, što se ovo sada s njim dogodilo, jer optužuje državni vrh da je izdao ili prodao Brunu? Ili ga je netko zavrbovao ili je nešto drugo, ne znam. A bio je s Brunom jako dobar. Čak je predsjednika Tudmana 1977. intervjuirao za onaj film prikazan na švedskoj televiziji.

Nikola Majstrović snimljen u razgovoru sa mnom za Globus, a na što se referira Tomislav Mičić kriveći njega za smrt Brune Bušića.

“E, sad, zašto je Bruno ubijen”, nastavio je T. Mičić, dodajući: “Rekao bih da se on u svojoj zadnjoj fazi radikalizirao. Film švedske televizije sniman je u Njemačkoj i Americi, gdje su snimani i naši navodni, ponavljam ‘navodni’ naoružani borci, jer ih u inozemstvu nije bilo (pokojni Ante Barišić je tvrdio da je u snimanju američkog dijela filma osobno sudjelovala i sadašnja Mičićeva partnerica Zdravka Bušić, tada udana za Vinka Logarušića op. ž.p.). Bruno je htio domovini, zapravo oporbi u domovini, pokazati da, eto, postoji oružana jezgra koje će se boriti. Rekao sam mu: ‘Bruno, možda to nije dobro, jer će se Ijudi u domovini uspavati, neće ništa raditi na otporu. Vratit će nam se, s druge strane, kao bumerang, jer će se protiv nas urotiti zemlje u kojima živimo i radimo’. I doista, na to nismo dugo čekali, jer su Bruni zabranili sva kretanja.

Kad sam u Njemačkoj gledao taj film “Hrvati – teroristi ili borci za slobodu”, nisam primijetio, a danas me i prijatelji upozoravaju da na djeliću, u sekundi toga filma, ima ‘upucana’ slika Brune Bušića iza jednoga drveta kako nadgleda akciju naoružanih ljudi i smije se. Navodno je i Udba tu prepoznala Brunu, a V. Vukojević je, kažu, našao nešto o tome u Udbinim zapisima, dok je Blagoje Zelić, šef Udbe u Splitu, priznao “U tom filmu otkrili smo Brunovu sliku”, Očito je, dakle, da su V. Bakarić i ondašnja državna i politička vrhuška, vidjeli kako Bruno uza se ima naoružane Ijude, a nisu mu zaboravili ni revidiranje jasenovačkih žrtava od 700.000 na 45.000 ubijenih, pa su naredili izvršenje presude. Mislim, eto, da je to jedan od razloga zašto je Bruno ubijen. E, sad zašto je Majstrović ‘upucao’ njegovu sliku u film. To bi ga trebalo upitati”.

Njemačka policija je prilikom pretresa stana Vinka Sindičića vezano za ubojstvo Josipa Senića pronašla kontakt adresu Tomislava Mičića.

 * Dojam je da je hrvatska politička emigracija bila okružena Udbom, a ipak gotovo naivna?

– Da, dolazili su u inozemstvo mladi ljudi, nadobudni, i dok bi se 0svijestili, mnngi su već bili mrtvi. Kad se, primjerice govori o Petru Gudelju, ne mogu reći kolika je stvarno njegova krivnja, a nisam pozvan da to ocjenjujem, ali on je sam priznao da je radio na “obavještavanju određenih agentura u Splitu 0 Bušićevu kretanju’. Bušića sam na to upozorio jer mi je Gudeljevo držanje 1976-77 upalo u oči: bio je posvuda po hrvatskim sastancima, gurao je nos u prve redove. Pitao sam: “Tko je taj čovjek?”  Odgovarali su: “Putničar”. “Zar putničar, a na svim je sastancima,  svuda, svuda i svuda”! Imao je crvenu putovnicu, odlazio je kući, produljivao putovnicu! Bruno mi je na to odgovarao: “Pusti njega, on barem radi, za razliku od drugih koji ne rade”! Gudelj ga je, dakle uspio uvjeriti u neku svoju marljivost ažurnost, točnost.

* Miriše li sve to na sadašnju situaciju oko Sindičića?

– Punih dvadeset godina proveo sam u emigraciji, od Nove godine 1972. do 01. kolovoza 1990., i još mi zvuči čudno da se oko nas odjednnm, kao iz rukava, pojavilo pet- šest emigranata koji tuku u istom tonu kažu: ‘Bušića je ubio taj, odnosno, nije ga ubio taj’. To govore s takvom lakoćom kao da su bili na mjestu zločina i znaju što se dogodilo. Analiziramo li tko to govori, uočit ćemo da to rade po nečijoj narudžbi, i to narudžbi neke strane obavještajne službe, stranih krugova, kako bi se stvar zamaglila, prebacila na nešto drugo. Kako npr. objasniti da je J. Majerski optužio J. Perkovića, a mjesec dana poslije  tvrdio je da to nije bio Perković.

* Tko tim ljudima koji putuju i ‘uče jezike’ daje novac?

 Eh, zbog jednog takvog odrobijao sam tri godine, jer je njemačkoj policiji propjevao protiv mene u vezi s nekim oružjem 1981. Postoji u Njemačkoj čovjek koji prelazi sve granice, a nikad nije dobio politički azil. Uvijek je, kad god si ga vidio, glumio ekstremnog Hrvata, emigranta. Govorio je pet-šest jezika: talijanski (čak je znao talijanske običaje, nazive vina, svuda je briljirao), francuski, engleski, njemački (u Austriji nisu mogli ustanoviti je li Austrijanac). Takvi ljudi godinama su se prodavali našim emigrantima, pridošlim iz primitivnih i naivnih sredina. Upravo tako je startao i Tomo Sedlo, koji ni meni, dok sam imao gradilišta, nije dao naprijed.

Ante BarišićBlagoje ZelićBože VukušićBruno BušićDinko ČuturaDragan Ćaldović ĆatanaGoran VukovićHelmut RosebrockIvica MiškulinJosip MajerskiJosip PerkovićJosip SenićKrunoslav PratesLjubomir MagašMilan JajčinovićMomčilo ŠoškićNikola MajstrovićNikola MiličevićPetar GudeljRobert FrankStjepan BilandžićStjepan ĐurekovićTomislav MičićTomo SedloVice VukojevićVinko LogarušićVinko SindičićVjeko ČuloVladimir BakarićZdravka BušićZdravko MustačŽeljko PeratovićZlatko BagarićZvjezdani Znidarčić
Comments (2)
Add Comment