Gojko Šušak se u Americi i Kanadi družio s udbašima

Gojko Šušak je Kanadu 1990-e napustio s 2000 kanadskih dolara duga poreznoj upravi. U istoj toj kanadskoj poreznoj Gojko Šušak imao je dva identifikacijska broja i kartoteke: prv (od 1986 do 1990) s adresom na 4312 N 14 St. A, Phoenix AZ, USA i datumom rođenja 03/01/1945; drugi (od 1987) s adresom na 1201 Greyrock Cr. Ottawa s datumom rođenja 16/03/1945 (ontarijska korporacija pod brojem, a javno je poslovala pod imenom G&G Decorating). Dug je bio na ime ove firme koja se bavila soboslikarskim radovima, a prijavljena je bila sa sjedištem Ottawi u “Professional Towers”, zgradi koju su iznajmljivale kanadske državne agencije. U kanadskoj poreznoj upravi nije bilo moguće doznati ime firme koju je Gojko Šušak imao prijavljenu u Arizoni. To je tajni podatak, a ta firma nije bila dužna plaćati ni porez u Kanadi. Neslužbeno se može čuti iz američkih izvora bliskih njihovim tajnim službama, da je ta američka firma sa Šuškovim različitim datumom rođenja od stvarnog, bila zapravo paravan preko kojeg je FBI, za kojeg Vlado Glavaš tvrdi da je radio Marko Lončar, s početka priče, uplaćivao honorare i Gojku Šušku sve do odlaska u Jugoslaviju/Hrvatsku početkom 1990-e. 

Gospodin Vlado Glavaš, čovjek koji tvrdi da je on Tuđmanu preporučio Gojka Šuška za 1. Opći sabor HDZ-a u “Lisinskom” otklanja mogućnost da je UDBA imala upliva na rad HNO-a (l) i HDP-a u SAD i Kanadi. Da bi to demantirao tvrdi kako je on prokazao Marka Lončara, zamjenika šerifa u Chicagu i bivšeg istaknutog HDP-ovca i HDP-ovca da je suradnik UDBA-e i FBI-a. Kako je sam naveo, a vidjeli smo to i iz knjige Bože Vukušića Tajni UDBA-e protiv  hrvatskih iseljenika iz BiH, str. 247-248, Zagreb, 2002, Marko Lončar je bio povezan s Tihomirom Oreškovićem, čovjekom kojega će Šušak 1991-e zaštiti od progona za ratni zločin u Gospiću i zaposliti ga kod svog pomoćnika Josipa Perkovića u SIS.

Nove informacije do kojih sam došao iz američkih arhiva pokazuju da su Vlado Glavaš, Gojko Šušak i Marko Lončar zajednički djelovali još 1977-e.

Sastanak “Hrvatskih aktivista” na čijim su marginama Gojko Šušak, Vlado Glavaš, Marko Lončar, Marko Gabelica i drugi otporaši, razrađivali “oružanu borbu” održao se 4. rujna 1977. u Summit motelu na 5308 NO. Lincoln Ave. u Chicagu, Illinois, SAD.

Vlado Glavaš je dakle s udbašima sastančio desetljećima prije nego je  “prokazao” Marka Lončara . Zato se on i ne čini baš vjerodostojnim izvorom za ustanovljanje biografskih detalja Gojka Šuška i Tihomira Oreškovića, koje imam u fokusu istraživanja. Možda je vjerodostojniji izvor, kanadski Hrvat Ivan Ćurković, koji je 1977-e sa Šuškom pred kanadskim parlamentom štrajkao glađu kako bi upozorili na stanje ljudskih prava u Jugoslaviji.

Gojko Šušak, treći s desna, u štrajku glađu pred kanadskim parlamentom.

U Globusu od 29. srpnja 1994-e Jasna Babić je zabilježila svjedočenje Ivana Ćurkovića koji je otkrio da je Gojko Šušak pored dva brata, koji su s njim bili u Kanadi: Mile i Branko, imao i trećeg, Jozu koji je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća umro od tuberkuloze u Širokom Brijegu. Ćurković je dodao da je Jozo dugo godina radio kao šef vojnog odsjeka u širokobriješkoj općini.  Jasni Babić tu Ćurkovićevu informaciju potvrdilo je i nekoliko starijih Širokobriježana s kojima je toga ljeta razgovarala. Gojko Šušak, niti itko njegov, kasnije nije demantirao da mu je brat Jozo bio šef vojnog odsjeka u Širokom Brijegu. Do tada, najuspješniji ratni ministar obrane pričao je novinarima izmišljenu priču da mu je UDBA-a ucjenjivala brata “da Gojka dovede ili donese”, ali da je on to tom udbašu oprostio kad ga je početkom devedesetih sreo u Širokom Brijegu.

Na mjesta šefova vojnih odsjeka po općinama u Jugoslaviji dolazili su provjereni kadrovima KOS-a, nad kojima lokalni udbaši nisu imali nikakvu ingerenciju, a ne da im se usude prijetiti. Obzirom da ovaj podatak ne nalazimo u udbološkim radovima Bože Vukušića i Vice Vukojevića, sva je prilika da ćemo potvrdu o Šuškovim vezama s KOS-om dobiti iz beogradskih arhiva.

Vlado Glavaš je u Otporu iz svibnja 1978-e u kritički tekst protiv Franje Kuharića predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije, umetnuo pjesmu Arbanasa Pavla Perovića, koji je kasnije u Danasu priznao da je 1974-e zavrbovan od strane zadarske UDBA-e.

Drugi Šuškov znanac iz Kanade, Ivan Žuger u Nedjeljnoj Dalmaciji od 03. listopada 1991. izjavio je da je Šušak, spomenutog Pavla Perovića predstavljao po Kanadi kao “hrvatskog mučenika” za kojeg treba skupljati novac, a kad se isti skupio, nestale su blagajničke knjige u ogranku HNV-a u Ottawi, gdje je Gojko bio blagajnik. Ministar obrane, a u Kanadi picamajstor i ličilac, nikada nije demantirao svoje veze s Perovićem.

Pavle Perović je priznao Jasni Babić u Danasu od 05. svibnja 1990-e da je bio zavrbovan od UDBA-e, da su na osnovu njegova svjedočenja optužena 14-orica iz Zadra 1974-e da su htjeli, između ostalog dići i branu Peruča u zrak, a da je on pobjegao pred optužnicom u inozemstvo.

Na osnovu svjedočenja Pavla Perovića na dugogodišnje robije osuđeni su između ostalih Marko Dizdar i Petar Šale, poznati čelnici Hrvatskog društva političkih zatvorenika -žrtava komunizma, no nije poznato je li ijedan od njih priupitao Gojka Šuška kad se vratio u zemlju zašto se družio u Kanadi s udbašem koji ih je koštao robije.

Gojko Šušak je u SAD-u bio čvršće povezan s HNO (l) više nego što to otporaši Mile Boban i Vlado Glavaš danas žele priznati. Američki arhivi bilježe Šuškove veze s Vinkom Logarušićem i njegovom suprugom Zdravkom, danas djevojački Bušić. Vinko Logarušić je između ostalog osuđen i zbog bombaškog napada na dvojicu američkih Hrvata 1979-e: novinara Josipa Badurinu i svećenika Častimira Timothyija Majića, koji su u veljači te godine dobili pisma bombe. 

Gojko Šušak je preko Logarušića prethodno dobio film “Hrvati – teroristi ili borci za slobodu”, čije američke dijelove su  Vinko i Zdravka snimali u Ohiou, i prikazivao ga po Kanadi. U međuvremenu je u SAD-u osuđen Zdravkin brat, Zvonko Bušić zbog otmice zrakoplova iz 1976. Gojko Šušak je 1978-e na sjednici ogranka HNV-a za južni Ontario kandidirao upravo osuđenog Zvonka Bušića kao delegata za Sabor HNV-a. Taj mu prijedlog nije prošao, pa kad je i ostatak amričke ekipe završio u zatvoru 1980-e, njegov kum Marin Sopta angažira se u HDP-u, a on se povlači u političku ilegalu.

Ivan Ćurković pozirao je Nacionalu 1994-e na mjestu gdje je 1977-e štrajkao glađu s Gojkom Šuškom zbog stanja ljudskih prava u SFRJ.

Gojko Šušak je Kanadu 1990-e napustio s 2000 kanadskih dolara duga poreznoj upravi. U istoj toj kanadskoj poreznoj Gojko Šušak imao je dva identifikacijska broja i kartoteke: prvi (od 1986 do 1990) s adresom na 4312 N 14 St. A, Phoenix AZ, USA i datumom rođenja 03/01/1945; drugi (od 1987) s adresom na 1201 Greyrock Cr. Ottawa s datumom rođenja 16/03/1945 (ontarijska korporacija pod brojem, a javno je poslovala pod imenom G&G Decorating). Dug je bio na ime ove firme koja se bavila soboslikarskim radovima, a prijavljena je bila sa sjedištem Ottawi u “Professional Towers”, zgradi koju su iznajmljivale kanadske državne agencije. U kanadskoj poreznoj upravi nije bilo moguće doznati ime firme koju je Gojko Šušak imao prijavljenu u Arizoni. To je tajni podatak, a ta firma nije bila dužna plaćati ni porez u Kanadi. Neslužbeno se može čuti iz američkih izvora bliskih njihovim tajnim službama, da je ta američka firma sa Šuškovim različitim datumom rođenja od stvarnog, bila zapravo paravan preko kojeg je FBI, za kojeg Vlado Glavaš tvrdi da je radio Marko Lončar, s početka priče, uplaćivao honorare i Gojku Šušku sve do odlaska u Jugoslaviju/Hrvatsku početkom 1990-e.

Aktualna struja Gojka Šuška u HDZ-u nedavno se predstavila na Večernjakovoj priredbi “Domovnica” u Bad Hombachu. Glavna gošća je bila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Operativni dio Šuškove ekipe činile su osobe sa ove slike: Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a, Zdravka Bušić, državna tajnica u ministarstvu vanjskih poslova, Neda Caktaš, dobra duša bavarskog HDZ-a i Zvonko Milas, predstojnik vladinog Ureda za Hrvate izvan Hrvatske, u kojem mu je desna ruka, Croatiana Orešković, kći legendarnog Tihomira iz čikaškog HDP-a.

 

Kum Gojka Šuška, Marin Sopta na Večernjakovoj priredbi družio se s Antom Zovkom, kontroverznim poduzetnikom iz Heilbronna, svojedobno označenim kao osobom koja je sumnjivce za ubojstvo Brune Bušića, Jozu Miloša i Petra Gudelja, vozila na Bušićev pogreb, a kasnije Gudelja prebacila u Jugoslaviju. Photo by Ivan Ivić, hrvati.ch

 

nastavlja se

 

Ante ZovkoBože VukušićČastimir Timothy MajićCroatiana OreškovićGojko ŠušakIvan ĆurkovićIvan ŽugerJasna BabićJosip BadurinaJozo MilošKolinda Grabar kitarovićMarin SoptaMarko DizdarMarko LončarNeda CaktašPavle PerovićPetar GudeljTihomir OreškovićVice VukojevićVinko LogarušićVlado GlavašZdravka BušićZvonko BušićZvonko Milas
Comments (4)
Add Comment