Šešelj i Hinić: Božu Vukušića u emigraciju je poslala UDBA

Šešelj Alenko je bio član Ujedinjenih Hrvata Europe kada je svjedočio protiv Bože Vukušića za ubojstvo Jusufa Tatara. Na prvim demokratskim izborima 1990-e nastupio je kao kandidat HDZ-a u Podgradini kod Opuzena.

U travnju 2000. Jasna Babić je u “Nacionalu” objavila  tekst “Među 138 dosjea koje su iz SZUP-a ukrali Vice Vukojević i Bože Vukušić, nalaze se dosjei Ante Pavelića i ostalih najpoznatijih ustaških dužnosnika.” Božo Vukušić, samostalni savjetnik-istraživač Državne komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, prijavio je Hrvatskom novinarskom društvu glavnog urednika tjednika “Nacional” Ivu Pukanića i novinarku Jasnu Babić zbog medijskog nasilja, a prijavu je proslijedio Hrvatskom helsinškom odboru zbog “zaštite temeljnih prava i sloboda uslijed medijskog linča”. Izdavača tjednika “Nacional”, tvrtku “Nakladnik” d.o.o., tužio je pak zbog klevete tražeći 80.000 kuna naknade. U tekstu se nekoliko puta ponavlja da je Vukušić u njemačkoj suđen na doživotnu robiju, citiraju neki dijelovi presude, koju Vukušić smatra političkim dogovorom obavještajnih službi SR Njemačke i tadašnje Jugoslavije, a pisanje o njegovoj osuđivanosti smatra povredom privatnosti.

Neshvatljivo je da se osoba koja je objavljivala izvatke iz UDBA-inih dosjea o tisućama ljudi bez njihove privole žali da kad netko piše o sudskom spisu s njegovog suđenja, na povredu privatnosti. Kako pak stoji s tvrdnjom da je presuda za ubojstvo Jusufa Tatara “politički dogovor obavještajnih službi SR Njemačke i tadašnje Jugoslavije”?

Bože Vukušić tvrdi da se za njegovo puštanje iz njemačkog zatvora u Hrvatsku najviše založio bivši ministar useljeništva Gojko Šušak. Prvi intervju s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom napravila je u siječnju 1992-e za “Globus” upravo Jasna Babić, s kojom je kasnijih godina Vukušić često medijski ratovao.

Prema dokumentima splitske UDBA-e koji su dostupni njemačkim organima koji istražuju ubojstva Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića  teško je povjerovati u Vukušićevu tezu da su mu njemačke i jugoslavenske službe montirale presudu.

Operativac splitske UDBA-e Josip Gojun sastavio je 07. ožujka 1984 “Informaciju br. 125” na osnovu razgovora s Ivicom Bilićem iz Sinja, rođenim 1961, o njegovom boravku sa Božom Vukušićem u istražnom zatvoru Stammheim kod Stuttgarta. Vukušić je Biliću dao optužnicu protiv sebe za ubojstvo Tatara, a Bilić ju je prepričao operativcu UDBA-e Gojunu. Kao jednog od svjedoka na njemačkom sudu on navodi i Alenka Šešelja:

Emigrant Šešelj Alenko, član UHE, nastanjen u Garniastrasse u Stuttgartu u svojoj izjavi kaže da je Vukušić Bože bio u nekoliko navrata kod njega u stanu. Iz razgovora s istim primijetio je da Bože dosta dobro poznaje situaciju u emigraciji, te zaključuje kako je Bože instruiran od UDBA-e i upućen u emigraciju, ali mu nije jasno kako je na sebe preuzeo cijelu odgovornost oko ubojstva Tatara.

Ova će informacija biti jedna od polazišnih točki za namjeru splitske UDBA-e da zavrbuje Alenka Šešelja, što joj nije uspjelo sve dok 1985-e ovaj nije sam pobjegao iz Njemačke u Jugoslaviju kada su ga stavili pod operativnu kontrolu.

Dakle, u postupku protiv Bože Vukušića, Alenko Šešelj nije djelovao po napucima UDBA-e već suprotno. To što se čudio zašto Vukušić nikoga nije teretio da je bio iznad njega u akciji ubojstva Tatara, pokazat će se kasnije kao znak da je Šešelj već tada imao spoznaje o tome da je osoba koju je Bože štitio, bio njegov mentor  Milan Buškain.

Milan Buškain Knez iz Jugoslavije je pobjegao jer je bio osuđen na 6,5 godina zatvora zbog gospodarskog kriminala. On je organizirao bijeg Bože Vukušića, a kasnije i njegove djevojke Dragice Dujmović iz Splita, i njihov prihvat u emigraciji. Bilo mu je i suđeno da je organizirao ubojstvo Jusufa Tatara tako što je za to isto zadužio Božu Vukušića, a kako bi se emigracija osvetila za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Nakon što je Bože Vukušić za vrijeme izdražavanja zatvorske kazne (desno gore igra odbojku u zatvorskom krugu) prekinuo s djevojkom Dragicom Dujmović, Milan Buškain mu je našao novu djevojku Anku Vujić, prijateljicu svoje intimne prijateljice Kristine Kolić. S Ankom Vujić, Vukušić će stupiti i u brak, koji će biti prekinut tek nedavno jer se ona sa sinom vratila rodbini u Pariz.

Ivica Bilić, rođen 10. veljače 1961, oca Ante i majke Milice, rođene Milanović, prepričao je iz Vukušićeve optužnice da je predsjednik ogranka HNV-a Petar Hinić kao svjedok u postupku protiv Vukušića izjavio da je optuženi na dan ubojstva bio kod njega u Stutgartu, ali da sumnja da Bože radi za jugoslavensku tajnu policiju.

Hinićev odnos prema HDP-a koji je u Njemačkoj prepun udbinih suradnika, nije dobro odjeknuo u centrali UDBA-e u Beogradu. Preko svojih ljudi u hrvatskoj emigraciji inspektor savezne UDBA-e Boža Spasić, prema vlastitom priznaju, organizirao je 1985-e požar u novoj Hinićevoj trgovini. Petar Hinić kaže da je tada imao štete u iznosu današnjih 100.000 eura.

Božidar Spasić u svojoj knjizi “Lasica koja govori” pored opisa uništavanja Hinićeve imovine, naveo je i da je udbin čovjek u emigraciji nagovorio Božu Vukušića na ubojstvo Jusufa Tatara.

Ivica Bilić, ispričao je pak Josipu Gojunu da je od Bože Vukušića dobio posebni zadatak kada se saznalo da će u prosincu 1983-e biti pušten iz istražnog zatvora Stammheim.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#789ebf” border=”#dd3333″]Kada je Vukušić saznao da će Bilić u 12. mjesecu prošle godina izaći iz zatvora, na diskretan  način mu je rekao da pronađe Buškain Milana koji navodao zna sve o njegovom slučaju. Bilić je trebao Buškainu saopćiti da je potrebno da anonimni glas nazove Görig Elizabetu (djevojka Damira Šišnjaka koja je svjedočila da je Vukušić dao njenom dečku pištolj kojim je ubijen Tatar op. ž.p.) i da joj zaprijeti, sugerirajući da ona optuži Vukušića za ubojstvo. Vukušić cijeni da će to sigurno prisluškivati njemačka policija i da će mu takav razgovor sigurno pomoći. Bilić od izlaska iz zatvora nije kontaktirao Buškaina iako ga je u nekoliko navrata tražio u lokalu Stadtgalerie. Bilić cijeni da je Vukušić prilično inteligentan i da će u budućnosti biti jedan od nosilaca neprijateljske aktivnosti protiv SFRJ, obrazlažući da su o njemu (Boži Vukušiću) podijeljena mišljenja među emigrantima, te da će se, ukoliko izađe iz zatvora, nastojati dokazati svojom neprijateljskom aktivnošću s pozicija fašističke emigracije.

 

Josip Gojun sastavio je 07. ožujka 1984 “Informaciju br. 125” na osnovu razgovora s Ivicom Bilićem iz Sinja, rođenim 10. veljače 1961[/box]

Bože Vukušić je svoju knjigu “Tajni rat UDBA-e protiv hrvatskog iseljeništva” 2003-e promovirao kod sinjskih franjevaca. O knjizi je govorio alkarski vojvoda, a kasnije SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović. Tom prilikom Bože Vukušić nije spominjao da su ga Sinjani Ivica Erceg i Ivica Bilić cinkali UDBA-i.

Ivica Bilić je u istražnom pritvoru Stammheim bio od 20. kolovoza do 20. prosinca 1983 pod sumnjom da je pustio u optjecaj krivotvoreni ček na 4000 DM. Oslobođen je optužbe jer je Slavica Krha povukla iskaz da ju je on nagovorio da unovči krivotvoreni ček.

Vukušićev pritvorski sudrug u novostvorenoj RH okušao se kao poduzetnik i nogometni entuzijast. Bio je jedno vrijeme vlasnik bivše tekstilne tvornice Dalmatinka Sinj i predsjednik uprave NK Glavica.

 

Kako je Milan Bušakin završio na sudu da je Božu Vukušića nagovorio na ubojstvo Jusufa Tatara, i kakvu je ulogu u procesu Buškainu imao Alenko Šešelj, čitajte u nastavku feljtona.

Alenko ŠešeljAnka VujićAnte KotromanovićAnte PavelićDamir ŠišnjakDragica DujmovićĐuro ZagajskiGojko ŠušakIvica BilićIvica ErcegJasna BabićJosip GojunKristina KolićMilan BuškainPetar HinićStjepan ĐurekovićVice Vukojević
Comments (3)
Add Comment