Robert Valdec dao šansu Tihomiru Oreškoviću

Valdec je u to vrijeme bio blizak Sigurnosno-informativnoj službi MORH-a na čijem čelu je bio Markica Rebić. Valdec bi redovito u Večernjem listu popratio teme koje su se ticale haških istraga, a koje je SIS i preko medija ometao. Tako je u jednom broju Večernjeg lista objavio da je umirovljeni general Ivan Čermak razgovorao s haškim istražiteljima bez odobrenja Vlade RH, a tu istu večer Čermak je s istražiteljima tek započeo razgovore u hotelu Sheraton. Kako smo vidjeli iz teksta Borisa Rašete, i Tihomir Orešković je u to vrijeme bio zanimljiv haškim istražiteljima pa je logično bilo da Robert Valdec u Večernjem listu popravi njegov image u javnosti.

Ničim izazvan, zadnjih mjeseci hajci klana Orešković na mene, priključio se i Robert Valdec.
Znao sam da je Valdec blizak kriminalnom ratnom podzemlju, što je na suđenjenju za mobbing potvrdila i bivša glavna urednica Vjesnika Andrea Latinović, ali da je toliko srastao s njim, nisam imao pojma.

Mate Bašić kao kroničar HDP-a, žestoko brani Tihomira Oreškovića gdje god i kako stigne ne libeći se konstruirati medicinske dijagnoze i objavljivati moje fotografije nastale nakon pokušaja ubojstva 2015. U tu se “zafrkanciju” uključio i Robert Valdec, a sve je “duhovito začinio” šef klana – Tihomir Orešković.

U oblinoj arhivskoj građi koju sam pripremio vezano za istrage o udbaškim ubojstvima u Njemačkoj i povezanosti Tihomira Oreškovića s istima, naišao sam i na jedan kraći intervju Roberta Valdeca sa šefom klana s konca devedesetih. Povod za intervju bilo je premlaćivanje profesora Stipe Šuvara u zagrebačkom restoranu “Purger” o čemu su pisali i strani mediji.

Dr Stipe Šuvar, koji se politički ponovno angazirao ovoga proljeća prihvaćajuci voditi Scijalističku radničku partiju Hrvatske (SRP), izašao je u četvrtak, 15. listopada, na večeru sa svojom suprugom te prijateljima, dva bračna para od kojih je jedan bio iz Zagreba a drugi iz Kanade. Za mjesto večere odabrali su, kako to čine često, restoran Purger koji se nalazi u strogom centru Zagreba. Lokal Purger nalazi se u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, desetak metara od središta gradske policije, a na tom se mjestu – zbog blizine – najčešće i okuplja upravo policija. Novinari crnih kronika tamo najčećce zalaze u potrazi za svojim inspektorima i drugim izvorima informacija. Lokal je, dakle, trebao biti siguran.

Večera je započela u osam sati navečer. Ništa, isprva, nije upućivalo na bilo kakav rizik. No, vremenom se do Šuvarovog stola okupilo veće društvo, čiji su se članovi mijenjali ali su dvije žene i dva muškarca cijelo vrijeme bili prisutni. Vremenom, to je društvo počelo pjevati, uglavnom ustaške pjesme. Uglavnom su to bili poznati napjevi o Anti Paveliću, Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu, ustaškim ikonama iz vremena Drugog svjetskog rata. Čuli su se i ne previse poznati stihovi: – Aoj Liko, da ti nije katolika; ti bi bila Srbija Velika… – Druže Tito, ti se samo ženi, ali… pritom daj i meni; i sličan repertoar. Do deset sati navečer, kada je Šuvarovo društvo odlučilo poći van, pjevači su rastjerali sve goste. Prva je pošla jedna žena iz Šuvarovog društva, no pjevači su joj prepriječili put. – Slušaćete i ovo! rekla je žena iz pjevačkog društva, misleći na “Juru i Bobana”. Kada ju je ova zaobišla, od stola se digao jedan mlađi, visok muškarac i Šuvarovu prijateljicu – nokautirao! Na to se cijelo nasilnikovo društvo diglo na noge, a on je, najprije, dva puta snazno udario Stipu Šuvara, kojemu je od udarca pukao bubnjić, a potom i ostale članove njegova društva koji su bili sleđeni.

Mira Šuvar, žena dr Stipe Šuvara – koja je takodjer dobila udarac – molila je konobare da pozovu policiju, koja se nalazi na par koraka, no oni su od straha bili sleđeni. Incident je potrajao desetak minuta, nakon čega su se Šuvar i supruga uputili na policiju, a njihovo društvo na aerodrom, s kojeg su odlazili u Kanadu. Tek u policiji, Šuvar je, na jedvite jade, uspio doznati identitet svojih napadača: vođa skupine koja ga je napala bio je Tihomir Orešković, donedavno nacelnik ličke općine Perušić, jedan od – kako je pisao hrvatski tisak – najozbiljnijih kandidata za Haag, čovjek kojega je svojevremeno dao uhapsiti čak i tadašnji prvi policajac Hrvatske, Josip Manolić. Drugi čovjek, napadač, zove se Zdenko Ivanković a prema zasad nepotvrđenim informacijama, riječ je o Mostarcu, jednom od ljudi iz pratnje Tute Naletilića.

Boris Rašeta, AIM MON, 19 OCT 1998 23:14:24 GMT

Tihomir Orešković se oglašavao i na mom fb zidu prijeteći mojim prijateljima i spominjući svoj omiljeni restoran “Purger”

TIHOMIR OREŠKOVIĆ O INCIDENTU U RESTORANU “PURGER”

ŠUVAR JE TRAŽIO SPECIJALNU ISTRAGU

Nije mi drago što se na takav način u medijima barata mojim imenom, pogotovu zato što izjave Stipe Šuvara ne odgovaraju istini, kaže T. Orešković

Robert Valdec, Večernji list, ponedjeljak, 19. 11. 1998

Na izjave dr. Stipe Šuvara i njegove supruge Mire o incidentu u restoranu “Purger” reagirao je ponovno Tihomir Orešković, kojeg je dr. Šuvar prozvao kao jednog od napadača na njega i njegovo društvo.

– Te sam večeri šetao gradom s jednom damom i u “Purger” smo svratili na čaj. Tamo je za jednim stolom bilo društvo u kojem sam poznavao samo dvije osobe. Pozvali su nas za stol i dosita ne znam što se pjevalo do mog dolaska, no u dobrom raspoloženju znam da su se pjevušile pjesme koje se i inače pjevaju u Hrvatskoj. Uostalom, tko pjeva, valjda ne misli zlo – prisjeća se Tihomir Orešković i kategorički tvrdi kako mu nije bilo poznato tko sjedi za susjednim stolom.

– Tijekom cijele večeri nije bilo nikakvog prepucavanja niti provociranja između dva društva, a u konfliktu koje su započele dvije gospođe nisam ni verbalno niti fizički sudjelovao, što mogu potvrditi ostali gosti, osoblje i suvlasnik restorana, a ako je častan čovjek, potvrdit će to i gospodin Šuvar – nastavlja T. Orešković.

– Nakon što su se gospođe posvađale zbog stolaca, umiješali su se i muškarci i svi su zajedno krenuli prema izlazu, no ja sam ostao sa damom sjediti za stolom i što se na izlazu i izvan restorana događalo, dosita ne znam – tvrdi te dodaje kako je tek nakon dolaska policajaca koji su uzeli izjave očevidaca doznao da je Stipe Šuvar jedna od sudionika događaja. Nedugo nakon što su otišli policajci u odorama, priča Orešković, došla su dvojica u civilu i kazali kako je Stipe Šuvar inzistirao na specijalnoj istrazi. I njima je, kaže, ponovio svoje viđenje događaja.

– Nije mi jasno zašto se u cijeloj priči naglašava moje ime. Vjerojatno je moje ime, iako sam samo bio djelomično svjedok događaja, pogodno za što glasniju medijsku prezentaciju. Nije mi drago što se na takav način u medijima barata mojim imenom, pogotovu zato što izjave Stipe Šuvara ne odgovaraju istini, barem ne u onom dijelu koji se tiče mene – zaključio je Tihomir Orešković.

U to vrijeme Robert Valdec je bio blizak Sigurnosno-informativnoj službi MORH-a na čijem čelu je bio Markica Rebić. Valdec bi redovito u Večernjem listu popratio teme koje su se ticale haških istraga, a koje je SIS i preko medija ometao. Tako je u jednom broju Večernjeg lista objavio da je umirovljeni general Ivan Čermak razgovorao s haškim istražiteljima bez odobrenja Vlade RH, a tu istu večer Čermak je s istražiteljima tek započeo razgovore u hotelu Sheraton. Kako smo vidjeli iz teksta Borisa Rašete, i Tihomir Orešković je u to vrijeme bio zanimljiv haškim istražiteljima pa je logično bilo da Robert Valdec u Večernjem listu popravi njegov image u javnosti.

Kao u većini slučajeva nakon propasti Jugoslavije, Tihomir Orešković osobno ne sudjeluje u nasilnim obračunima, premlaćivanjima, mučenjima, ubojstvima. I na suđenju za zločine počinjene u Gospiću on je osuđen uglavnom kao naredbodavac – onaj koji je nahuškao druge da ubijaju.

Robert Valdec je dobro umrežen s ekipom umirovljenih branitelja sklonih kriminalu i govoru mržnje.
Tako je veliki prijatelj s Ivicom Rukeljom koji mi je najodvratnije prijetio jer sam pisao o klanu Orešković.

Ove prijatnje prijatelja Roberta Valdeca, Ivice Rukelja, prijavio sam policiji, ali do danas nisam dobio nikakav odgovor je li po prijavi bilo ikakvog postupanja.
Valdec u prijateljskim odnosima s Ivicom Rukeljom.

Čini se da je najslabija karika u tom lancu klana Orešković, stanoviti Dragan Butorac, ranije osuđivan za sudjelovanje u švercu rogom i oružjem, a do kojeg su privatni istražitelji došli preko njegovih veza s Ivicom Oreškovićem, i Valdecovim prijateljom Ivicom Rukeljom.

Dragan Butorac, rođen 01. 07. 1970 u Gospiću, a nastanjen u Svetoj Nedelji kraj Samobora, na fejsbuku se koristi pseudonimom Buki Buki.

U svakom slučaju, Robert Valdec je u dobrom društvu, i nimalo mu ne zavidim.

Andrea LatinovićAnte PavelićBoris RašetaDragan ButoracIvan ČermakIvica OreškovićIvica RukeljJosip Broz TitoJosip ManolićJure FrancetićMarkica RebićMate BašićMira ŠuvarMladen Naletilić TutaRafael BobanRobert ValdecSISStipe ŠuvarTihomir OreškovićZdenko Ivanković
Comments (0)
Add Comment