Petar Hinić: Bože Vukušić se dokazao kroz HDP

Petar Hinić tvrdi da nikada javno nije rekao da je Božu Vukušića u emigraciju poslala UBDA kako to stoji  u “Informaciji br. 125” Centra službe državne sigurnosti Split od 07. ožjka 1984.

Emigrantski predsjednik HNV-a u Stuttgartu i dugogodišnji čelnik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke, Petar Hinić, osvrnuo se pismom na moj tekst: Šešelj i Hinić: Božu Vukušića u emigraciju je poslala UDBA.

[box type=”custom” color=”#a84d26″ bg=”#eded8e” border=”#000000″]Poštovani gosp. Peratović,

koliko god izgledalo nebitno jasam li ja sumnjao u Božu Vukušića, s  kakvim namjerama je tada mladi Vukušić došao u emigraciju, toliko je to danas bezvezno spominjati, jer da je on prihvatio suradnju, u međuvremenu bi njegovu udbaški protivnici sve to objavili zbog osvete za sve ono što je Bože Vukušić otvoreno poduzeo da se Mustač i Perković dovedu pred njemački sud i dobiju zasluženo kazne.

Ja sam osobno morao postavljati pitanje, bez da sam to tada javno govorio, u odnosno na svaku novu pridošlicu i nastojao o njoj sve doznati, te sam shodno tomu osobno se u javnost i ponašao. Ne znam tko je prvi objavio moju navodnu sumnju, molio bi du ju se prestane objavljivati. Ne sjećam se i ne vjerujem da sam bilo kada izjavio moju sumnju na B. Vukušića. Vukušić se brzo dokazao kao odani hrvatski rodoljub, kako kroz HDP. On se je toliko  predano izložio hrvatskoj stvari, na način gdje sumnji nije bilo mjesta. Konačno da je hrvatska emigracija i pored svoje stranačke podijeljenosti imala svoju jedinstvenu, vanstranačku službu informiranja, možda bi bilo manje žrtava jugoslavenskog državnog terora. Kako tada tako i danas Hrvati pokazuju svoju nesposobnost za dobru organizaciju i funkcionalnost iste, bez koje se ne mogu obavljati ozbiljni poslovi, politički i svaki drugi.

 Operativac splitske UDBA-e Josip Gojun sastavio je 07. ožujka 1984 “Informaciju br. 125” na osnovu razgovora s Ivicom Bilićem iz Sinja, rođenim 1961, o njegovom boravku sa Božom Vukušićem u istražnom zatvoru Stammheim kod Stuttgarta. Vukušić je Biliću dao optužnicu protiv sebe za ubojstvo Tatara, a Bilić ju je prepričao operativcu UDBA-e Gojunu. Bilić je ispričao i dio koji se odnosi na iskaz koji je dao Petar Hinić.

Još želim navesti jedno pravilo: u vrijeme Jugoslavije moralo se sumnjati, pa čak i svećenicima nije se uvijek moglo vjerovati. Logika tog vremena je svakom političkom oponentu režima i toj abnormalnoj državi, koja je pozivala na silu i služila opasnim lažima, sama po sebe nalagala oprez.

Ja sam kratko prije smrti Đurekovića ozbiljno upozorio na smrtnu opasnost od UDBE, kada je onaj zločinac Božidar Spasić, kako je sam priznao , objavio kompletnu Novu Hrvatsku kako bi ga kompromitirao u redovima emigracije i njega doveo u pitanje kao budućeg člana Izvršnog odbora HNV, upozorivši ga da spremaju opasnu akciju protiv njega. On je to meni olako odbio, vjerujući da je dovoljno oprezan. Na tu njegovu izjavu rekao sam mu: “Gosp. Đureković, objava falsificirane  Nove Hrvatske u kojoj ste vi glavni cilj opasna je najava. Oni imaju vremena, imaju novaca, oni imaju ubojice.  Zato bi bilo najbolje da pokušati predeliti u Englesku ili Kanadu.”

Da je Bruno Bušić ostao u Londonu znatno teže bi bilo organizirati njegovi ubojstvo nego li u Parizu, gdje su bez posljedica već ubili nekoliko Hrvata. Bruno se je nažalost oslanjao na “svoje” prijatelje . Meni je i danas u Hrvatskoj čudno, da ne kažem sumnjivo, zašto nisu otkrivena imena i organizatori ubojstva Brune Bušića.[/box]

Božidar SpasićBruno BušićJosip BilićJosip GojunJosip PerkovićPetar HinićStjepan ĐurekovićZdravko Mustač
Comments (3)
Add Comment
  • Milan Boban

    Poštovani gospodine Peratović,

    Ne znam koliko će ili ne pomoći osvjetljivanju urote oko ubojstva Brune Bušića u noći između 16 i 17 listopada 1978. godine pred stanom Petra Brnadića na adresu 157 Ru de Belleville u Parizu.
    Kako se za sigurno zna te kobne nedjelje 16 listopada 1978. g. Stojan rašić je ima krstitke svojeg sina. Kršteni kum mu je bi Ante Granić, veliki YU i možda čak prikriveni udbaški operativac u Parizu. Stoja rašić je oženio kćerku Petra Brnadića, Vinku. Na tom krštanom veselju, uz ostale su bili Bruno Bušić i Mate Kolić, koji je pred saziv Sabornika HNV u Amsterdamu tih dana boravka u Parizu bio gost Petra Brnadića i kod njega spavao, kako se je kasnije saznalo i pričalo. Saznati se više o tome može ako se klikne: Pismo jednog emigranta: Tko je Ante Granić.
    Tada i tog dana iz stana Stojana Rašića Bruno Bušić je nazvao Stipu Bilandđića u Njemačku i tražio od njega neke podatke vezane za spomenuti sastanak. Da li je ili nije tajni udbaški agent ili operativac Ante Granić čuo taj Brunin razgovor s Stipom Bilandžićem ostaje tajna…