Mičić skrio Oreškovića u OO “Kupa”, a otkrio u OA “Park”

Tomislav Mičič može o sebi mislit da je ne znam kako sposoban špijun i obmanjivač javnosti i pravosuđa. Ovom je knjigom, a posebno objavljujući i skrivajući pojedinosti iz OA “Park” i OO “Kupa” zabio teški autogol svojoj udbaškoj momčadi. 

Knjiga nazovi političkog emigranta Tomislava Mičića “U potrazi za Hrvatskom” i dalje je predmet polemika. Zadnja se vodila na stranicama “Hrvatskog tjednika” iz Zadra između autora, svjedoka obrane i Petra Penave, svjedoka tužiteljstva na suđenju Perković-Mustač u Münchenu. Penava je, između ostalog, prozvao Mičića za bliskost sa Vinkom Sindičićem, do sada najprozivanije osobe da je bila Udbin ubojica.

Mičić je u aktualnom broju HT-a odgovorio da je Sindičića tek jednom vidio u prolazu. Ta izjava nije baš u skladu s informacijama kojima raspolaže njemačko pravosuđe. Kada je 1980-e Tomislav Mičić uhićen zbog sumnje da je sudjelovao u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta porijeklom iz BiH (iz susjedne države je i Tomislav Mičić), istražitelji su raspolagali dokumentiranom informacijom da se Mičićevo ime spominje na komadiću papira pronađenom prilikom pretresa stana Vinka Sindičića, a nakon ubojstva hrvatskog političkog emigranta Josipa Senića u Stuttgartu 1972.

Tomislav Mičić govori na pogrebu ubijenog emigranta Nikole Miličevića Bebana u Frankfurtu 1980-e

Mičić objavio OA “Park” da bi kompromitirao Vicu Vukojevića

Pokušava u svojoj knjizi, nazovi politički emigrant iz Posavine Tomislav Mičić, odagnati sumnje koje se vezuju uz njegovo ime a vezano za ubojstvo legionara Joze Miloša 1979 i Nikole Miličevića Bebana 1980 da su njega njemačke vlasti namjerno proganjale, a da on s tim zlodjelima nema ništa.  I time dodatno podupire teoriju zavjere odvjetnika udbaša Ante Nobila da  su procesi UDBA-i u Njemačkoj zapravo kreirani i rukovođeni od strane njemačke obavještajne službe BND i tobože zadnja bitka Hladnog rata.

Iz više izvora mi je potvrđeno da se upravo protiv Tomislava Mičića vodi istraga zbog ubojstva Nikole Miličevića Bebana. Mičić vjerojatno računa da ima dovoljno vremena naštetiti drugim istragama dok se njegova okonča jer formalno gledano za njega i Nikolu Miličevića Bebana bili su nadležni tadašnji čelnici BiH UDBA-e pa da će se istražitelji namučiti dok dođu do dokumenata iz Sarajeva i da im se ne isplati vrlo skoro optužiti samo njega jer da bi optužnice protiv BiH šefova postale učinkovite tek kad susjedna država postane članicom EU.

Stoga se on u knjizi prvenstveno posvetio obrani svog prijatelja i ratnog šefa SIS-a Josipa Perkovića i njihovog zajedničkog prijatelja, kolege ili što već, Tihomira Oreškovića, protiv kojeg se vode istrage zbog ubojstva Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića iz 1983. Kao što sam već pisao posebno se okomio na Vicu Vukojevića kojega smatra glavnim svojim i Perkovićevim neprijateljem. On u potpunosti objavljuje SDS-ovu informaciju broj 194 iz OA “Park” sugerirajući da su Vice Vukojević, Anđelko Mijatović, Markica Rebić i Benjamin Tolić dali svoj doprinos ubojstvu Brune Bušića, a čemu je OA “Park” prethodila.

Odmah iza prijepisa spomenute informacije iz OA “Park” Mičić napominje:

Zanimljivo je da Vice Vukojević u knjizi “Dossier 240 271″ ne donosi nijedan od ovih dokumenata, vjerojatno zato što ovaj dokument postavlja pitanja o sudjelovanju ljudi pod brojem 1, 2, 3 i 4, koji su predviđeni za korištenje kao “operativne kombinacije“ prema Brunu Bušiću.

Petar Penava tvrdi da ga je Tomislav Mičić godinama pokušao uvjeriti da je Vice Vukojević sudjelovao u ubojstvu Brune Bušića. Jedan od dokaza za tu tvrdnju trebala bi biti i činjenica da vukojević u svojoj knjizi prešućuje Informaciju broj 194. 

 

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#95abbf” border=”#662517″]

SOCIJALlSTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA

Republički Sekretarijat za Unutarnje Poslove

Služba Državne Sigumosti  

Centar Zagreb: 31 . 3. 1977.

 

I N F O R M A C I J A broj 194

 

Predmet: Akcija “PARK“ – Plan operativnih mjera i radnji

Sadržaj: Analizirajući neprijateljske aktivnosti onih ekstremnih grupa i pojedinaca s područja djelatnosti ekstremne fašističke emigracije, nacionalista, lica iz redova birokratsko-dogmatskih struktura, neprijateljskih djelatnosti na Zagrebačkom sveučilištu – posebno lica iz obrade “Kupa”, ekstremista koji se nalaze pod kontrolom SDS putem operativne obrade, prethodne operativne obrade i operativne kontrole, te mogućnosti eventualnog sticanja saradnje s mogućim izvršiocem u ovoj akciji putem suradnika i veza Službe, u Centru SDS učinjeno je slijedeće:

Održan je sastanak između rukovodećih struktura Centra SDS Zagreb i SUP-a grada Zagreba, na kojem je oformljen Štab akcije, te određeni nosioci operativnih zadataka u obje službe.

Održan je sastanak II. Odjela operative i VI odjela osiguranja, na kojem je data kraća infomacija o događaju i rezultatima uviđaja na licu mjesta, te određena koordinirajuća operativna grupa sastavljena od voditelja operativnih grupa za obradu: neprijateljske emigracije, nacionalizma, birokratsko-dogmatskih snaga, neprijateljske aktivnosti na Zagrebačkom sveučilištu, lica zavedenih u POO i OK, koja će koordinirati djelatnost operativnog sastava u ovoj akciji. Na osnovu zaključaka sa sastanka rukovodilaca gore navedenih operativnih grupa, donosi se plan operativnih mjera i radnji u akciji “Park”, i to kako slijedi:

Operativna grupa za obradu fašističke emigracije

 Na planu akcije “Park” izdvojena su lica koja su utvrđena kao veza fašističke emigracije, bivši pripadnici ilegalnih terorističkih grupa u Zagrebu, koji bi mogli “biti apostrofirani kao eventualni mogući izvršioci ili pomagači u ovoj akciji:

      1. Rebić Markica, rođen 1951. godine u Imotskom, stanuje neprijavljen u Zagrebu, Vojnovic’eva 21/1. Utvrđena veza teroriste Bušić Brune. U istom stanu” neprijavljeni stanuju Rebić Lada i Bušić Bistra, rođakinje Bušić Brune. Mjera: Pretres stana, raščišćavanje i utvrđivanje alibija.

       2. Vukojević Vice, sin Joze, rođen 6. 9. 1936. godine u Veljacima-Mostar, dipl. pravnik, sa stanom u Zagrebu, Racinova br. 10 (kod Cerovac). Hapšen i suđen kao član ilegalne terorističke grupe HOP u Zagrebu na 3 godine zatvora. Utvrđena veza terorista Arapović Rudolfa i Bušić Brune. Mjera: utvrđivanje alibija.

        3. Mijat0vić Anđelko, sin Nikole, rođen 27. 1. 1939. godine u Tihaljina – Mostar, profesor, zaposlen u poduzeću “Mladost”, sa stanom u Zagrebu, Gajnice Objekt XV-III/VII. Hapšen i suđen kao član ilegalne terorističke grupe HOP u Zagrebu na 3 godine strogog zatvora. U akciji “’Paromlin“ nalazio se je u istražnomom zatvoru, odakle je pušten zbog pomanjkanja dokaza. Utvrđena je veza Bušić Brune. Mjera: utvrđivanje alibija.

        4. Tolić Benjamin,  sin Dominika, rođen 8. 7. 1943. godine u Osoju – Mostar, profesor u OS Kašina, sa stanom u Zagrebu, Aleja Viktora Bubnja l8-b. Godine 1968. pobjegao je u Austriju, gdje se je povezao sa grupom fašističke emigracije Bagarić Marka i Arapović Rudolfa. Pisao je neprijateljske članke u kojima je klevetao ličnost druga Tita. Nalazio se je na tečaju kojeg je organizirala njemačka obavještajna služba za emigrante iz zemalja istočne Evrope. Po dolasku u zemlju 1970. godine uhapšen je i izveden na sud. Bio je kažnjen na dvije godine zatvora, ali na intervenciju Dabčević-Kučar Savke Vrhovni sud mu je ukinuo kaznu. Utvrđena veza teroriste Bušić Brune. Mjera: utvrđivanje alibija.

 Pored navedenih lica Službi javne sigurnosti dali smo 73 lica nad kojima ona vrši Operativnu kontrolu i koja su sada obuhvaćena akcijom “Park”. Ta lica su mahom bivši članovi ilegalnih terorističkih grupa koji su se vratili sa izdržavanja kazne ili veze fašističke emigracije.

Upućivanje suradnika na kontakt u inozemstvo:

– Suradnik “’Leo” bit će upućen na kontakt emigrantima Pavičić ing. Franji i Škrinjarić Mirku.

– Operativne veze “Ilija” i “Žika“, koji se nalaze u Kölnu biti će kontaktirane i instruirane putem telefona ili pismeno.

– Operativna veza “Dalmatinac” biti će upućena na kontakte teroristi Čudina Ivanu u Frankfurtu.

– Suradnik “Zoran”, “Mostar”, “Boško“ i “Vojo” biti će kontaktirani u zemlji i instruirani na planu zadataka u ovoj akciji.

Operativna grupa za obradu neprijateljske djelatnosti na zagrebačkom sveučilištu

Od raspoloživih operativnih podataka koji mogu biti relevantni za razjašnjenje akcije “Park”, navodimo slijedeće:

1. Rajčić Mirko, sin Ivana, rođen 26. 1. 1946. godine u mjestu Nevest, Drniš, Hrvat, dipl. ekonomista i student 1. godine Pravnog fakulteta u Zagrebu. nezaposlen sa stanom u Zagrebu, II Stara Peščenica br. 36. Nalazi se u 00 —“Kupa“.

Rajčić je 26. 5. 1977. godine iznenadno najavio odlazak u Njemačku, iako je prvobitno to namjeravao učiniti tek polovicom lipnja. Istog dana djelovao je prilično uzbuđeno,što nije njegova karakteristika. Ranije je ukazivao na potrebu diverzantskih akcija u odnosu na objekte i sredstva SUP-a.

2. Orešković Tihomir, sin Ivana, rođen 23. 3. 1957. godine u Gospiću, Hrvat, student 1. godine Pravnog fakulteta u Zagrebu, sa stanom u Zagrebu, Rim 12. ili 17. Pojavljuje se kao veza Dumančić Fabijana (oo— “Kupa”). Sklon je nasilničkom ponašanju. Veoma dobro poznaje zagrebačko podzemlje, između ostalih i neka lica koja su bila u Legiji stranaca.

3. Rojnica Stjepan, sin Ante, rođen 8. 1. 1953. godine u mjestu Cista Velika, Imotski, Hrvat, apsolvent Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sa stanom u Zagrebu, Radnički dol br. 26.

Pojavljuje se kao veza Juranović Marka (oo -“Kupa”). U rodbinskim je odnosima sa političkim emigrantom Rojnica Ivanom, koji živi u Argentini. Stjepan svakodnevno nosi nož na oprugu. čija oštrica ima dužinu od oko 20 centimetara.

Mjere i radnje SDS:

– Dana 31. 5. 1977. godine održan je sastanak sa suradnikom “Đim”, kojem su prezentirani osnovni elementi o događaju. Dato mu je u zadatak da svoju aktivnost usmjeri prema svim licima zahvaćenim grupnom obradom “Kupa”, te njegovim vezama, a posebno prema naprijed naznačenim licima. Polovinom lipnja ove godine suradnik namjerava kontaktirati Rajčić Mirka u Frankfurtu, SR Njemačka.

– Utvrditi alibi Đerek Jerka – Veljka, apsolventa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ekstremnog nacionaliste, koji bi po svojoj fizičkoj konstituciji, te ranije utvrđenom militantnom ponašanju mogao biti izvršilac krivičnog djela koje se istražuje.

II/0perativna grupa                                                                                                  Sveto Bilušić[/box]

Josip Perković je na suđenju u Rijeci Tihomiru Oreškoviću za ratni zločin ubojstva najmanje 50 civila, uglavnom srpske nacionalosti, svjedočio u korist optuženog. Kasnije će se ispostaviti, između ostalih razloga i zašto. Perković je u Njemačkoj osuđen kao organizator ubojstva Stjepana Đurekovića, a unatrag par godina priprema se optužnica protiv Tihomira Oreškovića da je to ubojstvo osobno (i u suradnji s drugima) izvršio.

“Park” je trebao biti dokaz da je Tuđman “King Kong” o kojem je govorio Milanović

Dakle, Tomislav Mičić jasno sugerira da je uzak krug prijatelja Brune Bušića, ali i Franje Tuđmana, bio uključen u pripremu ubojstva Brune Bušića. Pridodamo li tome i sumnje koje vezano za OA “Park”  baca Josip Manolić u svojoj drugoj autobigrafskoj knjizi, dalo bi se zaključiti i da je sam Franjo Tuđman bio povezan s ubojstvom Brune Bušića, te da bi upravo Bušićev mentor mogao biti onaj King Kong o kojem je govorio Zoran Milanović kad je spočitavao vrhu HDZ-a zašto inzistira na izručenju udbaša Njemačkoj, jer da time “tjeraju lisicu, a istjerat će King Konga”.

Ostavimo sad po strani Tuđmana. Neka se njime bave Manolić i Nobilo, a i oni koji ga smatraju svecem.

U drugom dijelu Informacije o OA “Park” nalazimo imena koja se do sada nisu spominjala konkretno vezano za tu akciju UDBA-e.  Javnost je prvi put iz Mičićeve knjige doznala da se i ime Stjepana Stipe Rojnice, načelnika SIS-a nakon što je izravnu vezu s tom protuobavještajnom službom MORH-a izgubio Josip Perković koji je bio i njen osnivač 1991, spominje u OA “Park”. Podsjećam da je Stipe Rojnica u knjizi Ante Nobila proglašen pokojnim, što se prema riječima uskog kruga oko bivšeg šefa SIS-a, može protumačiti kao prijetnja ubojstvom, jer je isti odbio pomoći da Josip Perković ne bude izručen Njemačkoj.

Stipe Rojnica je jedno vrijeme u SIS-u bio nadređen Tomislavu Mičiću, baš kao što je to prije njega bio Markica Rebić. S tim, što je u vrijeme Rebićevog šefovanja SIS-om, pravi šef bio Josip Perković sa funkcije savjetnika ministra obrane Gojka Šuška za sigurnost. Tako da je sam Markica Rebić za vrijeme rata, malo ili nikako, odlučivao i upravljao “svojom glavom”.

Nobilo u svojoj knjizi upokojio Stipu Rojnicu, a Mičić ga oživio u OA “Park”

Rojnica se vezano za OA “Park” spominje kao osoba iz Operativne obrade (OO) “Kupa”. On je po okončanju OO “Kupa” bio i uhićen i tučen u milicijskoj stanici u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, ali nije priznao ništa što mu se stavljalo na teret, a nekmoli da bi koga drugog teretioo.

Za razliku od njega, Tihomir Orešković, a što u nastavku knjige kad piše o OO “Kupa” i suđenju kao posljedici, Mičić prešućuje, bio je svjedokom optužbe i teretio je gore prvospomenutog Mirka Rajčića, ali i Jakoslava Rojnicu, bratića Stipinog. Glavni svjedom optužbe bio je Goran Maglić iz Samobora i on se u sklopu akcije “Park” i OO “Kupa” vodi pod suradničkim pseudonimom “Đim”. O tome piše Mičić, a na to se jednom prilikom pismom u Novom listu povodom suđenja Tihomiru Oreškoviću za ratne zločine u Rijeci osvrnuo i sam Mirko Rajčić.

Kako se kao jedina lustracijska posljedica suđenja Perkoviću i Mustaču dogodilo značajnije otvaranje UDBA-ine građe za javnost u Hrvatskom državnom arhivu, tako se u dosjeu Tihomira Oreškovića može pronaći tek kojih tridesetak listova i to uglavnom vezanih uz OO “Kupa”. Nestalo ih je skoro stotinu, jer sam je Orešković na suđenju za ratni zločin u Rijeci rekao da je od tadašnje POA-e, koja se kasnije stopila s OA-om u SOA-u, dobio svoj dosije za potrebe obrane, rekao da dosije broji 130 stranica.

Podsjećam da je sudac Damir Kos čitajući obrazloženje pravomoćne presude protiv Oreškovića za ratni zločin u Lici naveo kako je osuđenim svojim dosjeom htio dokazati da je bi progonjeni hrvatski nacionalist, a kad je u njemu našao stvari koje su u suprotnosti s tom tezom, da je izjavio da je dosije falsificiran. Dakle, i sudac Kos je rekao da je Orepković bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi. Nije valjda SOA-a predavajući Oreškovićev dosije u HDA- uništila oko 100 kompromitirajućih stranica samo zato što je Orešković, ali ne i sud, izjavio da je riječ o falsifikatima.

Time se služi i Tihomir Mičić kada želi zaštiti svog “suborca”. Pišući detaljno o suđenju optuženima nakon OO “Kupa” on Oreškovića spominje samo na jednom mjestu, na strani 258:

Orešković nije vratio pištolj nalivpero

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dda44d” border=”#aa4a27″]

16. lipnja 1978

Rajčić je u daljnjem iskazu rekao da od proljeća 1977. godine znao za Juranovićev boravak u Bochumu i kontaktu sa Štambukom, a da je za to saznao od Juranovića. Potonji ga je tražio da posreduje u upoznavanju s Čičkom, što je ovaj i napravio. Rajčić je objasnio da je tada Juranović upoznao Čička sa Štambukovim naputcima za prikupljanje dokumentacije o političkim zatvorenicima itd., te uspostavi njegovog punkta u Grazu. Čičak je, prema Rajčiću, imao negativno stajalište prema radu emigracije i Štambuka. Rajčić da je bio jako drzak govoreći o sistemu, pravosuđu i djelatnicima SDS-a, tražeći da ga brani Znidarčić. Juranović je rekao da je Rajčić znao za namjeru putovanja u Bochum na kontakt sa Štambukom. Bio je suglasan s time, držeći da bi veza sa Štambukom i Petrićem bila preduvjet za ilegalni rad. Rajčić je na jednom sastanku čitao Novu Hrvatsku, pa pitao Juranovića da mu posudi dva primjerka. Kasnije ih je Juranović uništio. a u Graz je putovao prema Štambukovom nalogu da uspostavi punkt za primanje njegovih poruka. Pričao je o sastancima na kojima se govorilo o potrebi stvaranja pravila ilegalne skupine. Od toga se odustalo, ali se razgovaralo o mogućim načinima provjere članova, o politici itd. Dumančić je pak o pištolju nalivpera kazao da ga je kupio od nepoznatog mladića i posudio Tihomiru Oreškoviću koji ga nije vratio. Ante Rakić kazao je da je bio na privremenom radu s Rajčićem u SRNJ u ljeto 1976. godine. Kupio je tri primjerka Nove Hrvatske. ilegalno ih donio u zemlju, dao Anti Petroviću na čitanje, pa uništio. Koncem 1976. godine četiri primjerka dao mu je Rajčić, a pretpostavio je da je o tome Rajčić pričao s Rojnicom. Rajčić je govorio o potrebi stvaranja hrvatske države, veličao Bušića…

__________________

388 SRH RSUP SDS, Centar Zagreb, Informacija broj 176, od 7. lipnja 1978. [/box]

Dakle, ništa o tome da je Jakoslav Rojnica (kao što sam već napisao Stjepan Stipe Rojnica nije bio suđen) dobio trigodine zatvora na Golom otoku zahvaljujući upravo Tihomiru Oreškoviću. Prijatelji Jakoslava Rojnice kažu da bi na osnovu drugih svjedočenja mogao dobiti samo godinu do godinu i pol jer mu nikakav drugi krimen nije dokazan osim da je čitao “neprijateljsku štampu”, tjednik Nova Hrvatska iz Londona. Orešković je još posvjedočio da je Jakoslav David Rojnica njemu dao istu tu “Novu Hrvatsku” što je bilo dodatno kazneno djelo “širenje neprijateljske propagande” pa se kazna mogla udvostručit, odnosno zaokružiti na tri godine teškog zatvora.

Tomislav Mičić u polemici sa Petrom Penavom Markicu Rebića (na slici lije sa Željko Sačićem, desno) spominje u pozitivnom kontekstu. Kao Markica Rebić je diskvalificirao Penavu kao važnog svjedoka na suđenju Perković-Mustač ustvrdivši da Penava nikada nije radio u SIS-u, pa prema tome, nije mogao ni doći do saznanja o radu i suradnicima UDBA-e. Vidjeli smo, komentirajući dokument o OA “Park” isti taj Mičić za napominje sumnju da je sudjelovao u ubojstvu Brune Bušića.

Jasna Babić zaprijetila Oreškovićevoj žrtvi da je mogao dobiti i više Golog otoka

Siroti Jakoslav David Rojnica (čovjek doslovno preživljava radeći fizičke poslove jer nije unovčio svoje robijanje za ovu Hrvatsku )je izdao knjigu o svom slučaju. Iz razloga kršćanskog oprosta (praktični je vjernik) ili straha on u toj knjizi nigdje ne spominje da je Tihomir Orešković suodgovoran za njegovo patništvo. Ali iskaz Tihomira Oreškovića vojnom istražnom sucu u Valjevu protiv Rajčića i Jakoslava Rojnice nije nestao. Pojavio se negdje 1993/94 na stolu Stjepana Stipe Rojnice kada je tajnica predsjednika Franje Tuđmana, Zdravka Bušić u MVP dostavila preijedlog da se Tihomira Oreškovića pošalje u diplomaciju. Ta informacija je došla do načelnika SIS-a i on je načelniku VII Uprave (za sigurnost) MVP-a Miroslava Međimurcu dostavio spomenuti cinkaroški iskaz i time diplomatska karijera ratnog zločinca iz Gospića nije ni započela. Nitko se nije usudio Tuđmanovu (Međimurec je o Oreškovićevoj cinkaroškoj karijeri obavijestio predsjednika RH) poslati primjedbu da Tihomir O. ne može biti diplomat, jer je odgovoran za ratne zločine u Lici 1991-e, zbog čega je i smijenjen s mjesta tajnika Kriznog štaba za Liku koncem 1991-e i prebačen kod Josipa Perkovića u SIS. No papiri o njegovoj sramnoj raboti za jugoslavenske tajne službe kad je kao svjedok optužbe cinkario svoje prijatelje, nešto su čega se i Tuđman plašio da ne dospiju u javnost i time okrnje mit o vitezovima kojima je u Domovinskom ratu, jer jer obrambeni, ne samo dozvoljeno, već se i preporuča činiti ratne zločine. Dakle, ubiti između 50 (koliko je pronađeno leševa) i 150 ličkih civila (za oko 100 još nisu pronađeni posmrtni ostaci, a “nestali su”), nije nešto zbog čega se treba bojati da nećeš napredovati u karijeri, a kamo li da će ti država u čije si ime ubijao, još za to i suditi. Ali da se pročuje da je isti taj vitez bio i jugoslavenski druker, nešto je što bi načelo temelje tog mita o Domovinskom ratu, a to se nije smjelo dopustiti.

Kada se 1998-e pročulo da je Tihomir Orešković izgledni kandidat za put u Haag zbog zločina koji su ga proizveli u viteza, on se povjerio svojoj dugogodišnjoj prijateljici, novinarki Jasni Babić, po kojoj danas HND-ova nagrada za istraživačko nosi ime. Tako je ona u Nacionalu od Nacional, 18. veljače 1998. išla kontrolirati štetu vezano i za denuncijantsku epizodu svoga prijatelja, a napakostiti njegovoj žrtvi Jakoslavu Davidu Rojnici. 

Demistificirani Orešković

Primjerice: godine 1978, pred zagrebačkim Okružnim sudom vodio se sudski proces protiv šestorice Hrvata koji su optuženi za “neprijateljsku propagandu” protiv SFRJ, za “veze s emigracijom” i stvaranje urotničke skupine protiv ustavnog poretka Jugoslavije. Tihomir Orešković, tada na odsluženju vojnog roka u Valjevu, pojavio se u sudnici, odjeven u uniformu JNA, kao svjedok optužbe. Potvrdio je pred sudskim vijećem da je jedan od šestorice optuženih – Jakoslav Rojnica – distribuirao zabranjenu Novu Hrvatsku. Među ostalim, i na osnovu tih izjava, Rojnica je osuđen na dvije godine (tri, op. ž.p.) robije na Golom otoku.
No to sada naoko isključivo “crna” priča o Tihomiru Oreškoviću – mjerena običnim ljudskim mjerilima – ima i svoju shvatljivu stranu: šestorica optuženih bili su Oreškovićevi znanci i politički istomišljenici koji su dosita, čak zajedno s njim, smišljali urote protiv komunizma i Jugoslavije. Zato je možda Orešković u pravu kada priča svojim prijateljima da je Rojnici mogao natovariti na vrat i mnogo teža djela koja je tadašnji režim još strože kažnjavao.
No, ako Oreškovićevi prijatelji govore istinu kada svjedoče o njegovoj silnoj strasti prema pragmatici kojoj nije dorastao, on je opet posegnuo za lukavim ali promašenim kompromisom. Kako je svojedobno sam pripovjedao o tim događajima, ucijenjen, pod prijetnjama bio je prisiljen na sudu reći što je već ionako bilo rečeno.
Ipak, dva mjeseca kasnije i Tihomir Orešković je bez milosti završio na robiji. Naime, vojne vlasti bile su nezadovoljne njegovim navodno odveć škrtim svjedočenjem pred zagrebačkim Okružnim sudom.
U biografiji hrvatskog Fidela Castra ta je zgoda potisnuta u zaborav. Sjećanja i dokumenti o plitičkom procesu u Zagrebu iz 1978. pojavili su se kada je Tihomir Orešković demistificiran, za njega na najgori mogući način: pričom o heroju Domovinskog rata koji je, eto, proglašen zločincem.

I kao u tv reklamoj poruci: I to nije sve. Jasna Babić je prenijela javnosti i Orešković lažni alibi. Napisala je da je on i sam bio osuđen i poslan vojni zatvor odmah nakon odsluženja vojnog roka, jer da vojska nije bila zadovoljna njegovim cinkarenjem. Prva stvar, to je pravno nemoguće da bi netko bio osuđen na vojnom sudu i poslan u zatvor jer je “nedovoljno dobro” svjedočio u civilnom postupku. Drugo, mnogo je izvora koji dokazuju da su Oreškovićeve udbaške aktivnosti u OA “Park” i OO “Kupa” te sramno svjedočenje u sudskom postupku bile tek uvertira za specijalnu obuku u KOS-u koju je godinu dana nakon službenog završetka vojnog roka pohađao u Pančevu, a ne boravio u nekakvim vojnim pritvorima/zatvorima u Beogradu. Svi obučeni suradnici UDBA-e, pa i oni SID-a, kako svjedoči Josip Majerski na vlastitom primjeru, obuku su prolazili kod KOS-a, uglavnom u obučnom centru u Pančevu. Oni koji su uvježbavani za hladnkrvne ubojice, testirani klanjem svinja, prasadi.

 

Tomislav Mičič može o sebi mislit da je ne znam kako sposoban špijun i obmanjivač javnosti i pravosuđa. Ovom je knjigom, a posebno objavljujući i skrivajući pojedinosti iz OA “Park” i OO “Kupa” zabio teški autogol svojoj udbaškoj momčadi.

nastavlja se

Anđelko MijatovićAnte PetrovićAnte RakićAnto NobiloBjenjamin TolićĐuro ZagajskiFabijan DumančićFranjo PavičićFranjo TuđmanGojko ŠušakIvan ČudinaIvan Zvonimir ČičakJasna BabićJasni BabićJerko ĐerekJosip ManolićKing KongLav ZnidarčićMarkica RebićMarko JuranovićMirko ŠkrinjarićMiroslav MeđimurecNikola Miličević BebanPetar PenavaRudolf ArapovićSavka Dabčević KučarStipe RojnicaStjepan ĐurekovićSveto BilušićTihomir OreškovićVice VukojevićVinko Sindičić
Comments (10)
Add Comment