Orešković: Maćeha CIA, očuh FBI. Majka UDBA, otac KOS.

Prema informacijama dostupnim njemačkim istražiteljima Tihomir Orešković je 1983 napustivši München s preporukom Lucije Rukavine utočište najprije potražio u Chicagu. Tamo se kretao u društvu Vlade Glavaša i Hrvatskog kluba u Chicagu. Emigranti su ga optužili za neku pronevjeru i htjeli ga staviti na detektor laži, pa Orešković bježi u San Francisko gdje glavnu riječ među Hrvatima imao otporaš Mile Boban. I tamo je imao problema. Jedne prilike se potukao s nekim Hrvatom i ispao mu je pištolj iz džepa. Nošenje pištolja je objasnio navodnim radom za FBI. U San Francisku je bio i u pritvoru. Budu li ove informacije iz njemačke istrage vremenski podudarne s ovim koje je objavila CIA-a, lako bi bilo moguće da je upravo Tihomir Orešković taj suradnik jugoslavenskih tajnih službi iz San Franciska koji je FBI-u dojavio o trojici Hrvata iz Kanade koji se spremaju počiniti teroristička djela na olimpijskim igrama u Sarajevu i/ili Los Angelesu.

Kako je na Facebooku izvijestio bivši emigrant i u SAD osuđeni terorist Franjo Ivić, on će večeras u društvu Bože Vukušića i Tihomira Oreškovića gledati nogometnu utakmicu Hrvatska-Grčka. Ne bi to bila nikakva vijest da Tihomir Orešković nije zanimljiv njemačkom pravosuđu vezano za dva udbaška ubojstva: Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića iz 1983, a da Bože Vukušić, prema vlastitim riječima, do sada nije bio jedan od najvažnijih svjedoka njemačkog pravosuđa u procesima protiv udbaša. Još nije poznato priprema li Bože Vukušić na izručenje u Njemačku ili mu pomaže da ne bude izručen.

Urednik “Bujice” Velimir Bujanec pohvalio se na svom FB profilu u 19 sati fotografijom s večere prije utakmice: KOD “PERE U…..” NA ŠALATI ČEKAMO POBJEDU HRVATSKE REPREZENTACIJE!
Okupio nas je naš prijatelj iz Privlake, a sada New Yorka – Toni Kolanović…
PHOTO: Pukovnik i heroj Domovinskog rata Tiho Orešković, Toni Kolanović (naš domaćin i jedan od najjačih Hrvata u New Yorku), urednik Bujice Velimir Bujanec, vlč. Valter Kotlar (naš Arbanas iz Privlake), Marin Sopta (ugledni povratnik iz Kanade), Franjo Ivić (legendarni nogometaš Zagreba i emigrant koji je u Americi za Hrvatsku robijao 15 godina), moj frend Bože Vukušić (vodeći hrvatski udbolomac) i Nediljko Kolanović (Tonijev ponosni nećak)…

Na poticaj nekadašnjeg udbaškog novinara Maria Proface Sokrata, koji voli istraživati dostupnu arhivu CIA-e, i sam sam ovih dana zavirio u istu kako bih pokušao uči u trag djelovanju Tihomira Oreškovića u američkoj emigraciji u koju je otišao iz Njemačke 1983-e s preporukama Lucije Rukavine, koja je svojedobno u Münchenu držala punkt preko kojeg su se razni zainteresirani dopisivali s Antom Pavelićem. Naime, Tihomira Oreškovića prati glas, koji je i sam širio da je u SAD-u bio suradnik FBI-a, dok s druge strane mnogi tvrde da je on tamo kao i u Njemačkoj radio isključivo za jugoslavenske tajne službe: UDBA-u i KOS.

Istaknuti američki obavještajni stručnjak za jugoslavenske tajne službe John Schindler, inače, smatra da je bila uobičajena praksa da su suradnici jugoslavenskih tajnih službi istodobno bili suradnici FBI-a, posebno oni u redovima Hrvatskog narodnog otpora kojemu je pripadao i Oreškovićev prijatelj Franjo Ivić.

Od sredine šezdesetih, pa sve do početka devedesetih godina, kada se Jugoslavija počela raspadati, UDBA je na zapadu ubila stotinjak ljudi, većinom Hrvata ali i Srba i Albanaca. Dvanaest ubojstava se dogodilo u Sjedinjenim Američkim Državama, a niti jedno od njih nije riješeno.

Od sredine sedamdesetih godina UDBA je počela infiltrirati „neprijateljsku emigraciju“ svojim agentima, te je uspjela probiti sve značajnije antijugoslavenske skupine, često na vrlo visokim razinama, pri čemu Otpor nije bio iznimka. Titovi špijuni su igrali opasnu igru sa zapadnim protuobavještajnim službama, uključujući FBI. Kada god bi agent UDBA-e došao u Ameriku sa tajnim zadatkom, obično bi ponudio svoje usluge FBI, koji je želio povjerljive doušnike unutar grube i nasilne balkanske emigrantske zajednice. Sa određenom razinom zaštite koju je osiguravao FBI, ubojica bi tada bio slobodan izvršiti atentat i izgubiti se.

John Shindler, Mračna strana suradnje FBI i Udbe: Zbog čega Washington nije objasnio bombaški napad na zračnu luku LaGuardia iz 1975?

Večera iz 2016-e na kojoj je bio i Šuškov kum Marin Sopta, a snimila ju Milica Orešković. Na ovoj fotografiji vidimo nesretnog Franju Ivića u sredini, kako grli Tihomira Oreškovića, desno.

Prema CIA-inom javno dostupnom dokumentu iz veljače 1984-e, a u kojem se razmatraju mogućnosti terorističkih aktivnosti na zimskim OI u Sarajevu, a čiji sam dio stavio za naslovnu sliku, toj službi je FBI proslijedio informaciju suradnika jugoslavenskih tajnih službi iz San Francisca da su tri Hrvata u Kanadi uključena u planiranje terirističkih činova na zimskim OI u Sarejevu i/ili ljetnim u Los Angelesu.

Vlado Glavaš tvrdi da je UDBA-a na njega u Chicagu pokušala 4 atentata, da je u posljednjem ranjena njegova supruga Danica, a da je FBI opstruirao tu istragu. Vrativši se u Hrvatsku, devedesetih je obnašao funkciju predsjednika Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva u kojem je značajnu ulogu igrao i Bože Vukušić.

Prema informacijama dostupnim njemačkim istražiteljima Tihomir Orešković je 1983 napustivši München s preporukom Lucije Rukavine utočište najprije potražio u Chicagu. Tamo se kretao u društvu Vlade Glavaša i Hrvatskog kluba u Chicagu. Emigranti su ga optužili za neku pronevjeru i htjeli ga staviti na detektor laži, pa Orešković bježi u San Francisko gdje glavnu riječ među Hrvatima imao otporaš Mile Boban. I tamo je imao problema. Jedne prilike se potukao s nekim Hrvatom i ispao mu je pištolj iz džepa. Nošenje pištolja je objasnio navodnim radom za FBI. U San Francisku je bio i u pritvoru. Budu li ove informacije iz njemačke istrage vremenski podudarne s ovim koje je objavila CIA-a, lako bi bilo moguće da je upravo Tihomir Orešković taj suradnik jugoslavenskih tajnih službi iz San Franciska koji je FBI-u dojavio o trojici Hrvata iz Kanade koji se spremaju počiniti teroristička djela na olimpijskim igrama u Sarajevu i/ili Los Angelesu.

Franjo Tuđman i Mile Boban 21. siječnja 1990-e u Clevelandu na američkoj konvenciji HDZ-a. Tada je je Boban, kao glavni pročelnik Hrvatskog narodnog otpora predao tu emigrantsku organizaciju u ruke Franji Tuđmanu. Mile Boban danas sa suprugom Annie živi u Austinu u Texasu i aktivan je dosta na internetu.

U prilog toj mogućnosti ide i Oreškovićevo ispitivanje Josip Perkovića u Rijeci na suđenju “gospićkoj skupini” za ratni zločin nad ličkim civilima. Josip Perković je tamo saslušavan kao ratni šef vojne protuobavještajne službe SIS i ničim nije teretio prvooptuženog Tihomira Oreškovića, čiji je brat Ivica bio službenik Uprave SIS-a upravo od Perkovića delegiran u Gospić u inkriminiranom vremenu. Na sudu je prethodno Smiljan Reljić, kao tadašnji šef SZUP-a, ustvrdio da je Orešković u Gospiću moguće djelovao kao strani agent, da je kod njega pronađena i legitimacija jedne američke službe. Josip Perković je iskazao da je Josip Manolić, kao šef svih tajnih službi, od njega tražio da se ispita povezanost Oreškovića sa stranim službama, jer da su fotografije ubijenih civila dospjele u New Zork Times, pa je on kontaktirao Nikolu Štedula, a koji da mu je rekao da je optuženi u SAD-u radio za FBI. Orešković je prilikom ispitivanja Perkovića htio raščistiti tu stvar.

Nikad nisam radio ni za jednu obavještajnu službu – tvrdio je jučer prvooptuženi Tihomir Orešković odgovarajući na prethodnog dana prezentirani dokument vojne tajne službe SIS, u kojem se tvrdi da je Orešković bio špijun američkog FBI-a. Što se mene tiče u kontekst događanja u Gospiću nisu umiješane nikakve tajne službe, međutim, to ne bih mogao reći za neke svjedoke koji su prodefilirali ovdje, tvrdio je Orešković, optužujući druge za suradnju s agenturama. Zasad nije nikog imenovao. Čini se da nije mislio na jučerašnjeg svjedoka Josipa Perkovića, iako je upravo on kao ravnatelj te službe sastavio SIS -ovu informaciju o Oreškovićevu angažmanu za FBI. Perković, u suštini uopće nije bio ni Oreškoviću ni Norcu nesklon svjedok. Dan prije objasnio je da su to bili podaci Nikole Štedula, bliskog Oreškoviću, ali je dodao da je kontekst bio protujugoslavenski, jer su prikupljani podaci o jugoslavenskom konzulatu u Chicagu i njihovom obavještajnom radu.

– Ono što je Štedul spominjao posve je druga stvar vezana za jugoslavenske obavještajce, nije se radilo o izravno djelovanju iz konzulata već o jugoobavještajcima koji su se aktivirali izvan njega. Kao prvi čovjek tajnih službi (UDBA-e u Hrvatskoj do 1990 op. ž.p.) i gospodin Perković zna da oni nisu bili stacionirani u konzulatu već u »ekspozituri« – predstavništvu JAT–a i od tamo su pokušavali vrbovati lakovjerne hrvatske emigrante, nagovarajući ih da po Americi čine terorističke napade. Cilj je bio kompromitirati Hrvate i emigraciju. Mnogi Hrvati su i stradali i završili u zatvorima. Radio sam na sprečavanju takvih pokušaja. Moj rad je bio javan i transparentan, tu nema nikakvih tajnih operacija – tvrdio je Orešković…

– Mislim da su podaci koje je Tihomir Orešković skupljao bili u korist hrvatske emigracije, a protiv Jugoslavije, to sam zaključio i po tome što je Štedul sve to znao. Nije Tihomir bio jedini, postojali su i drugi i on to zna. Štedul mi je rekao da su imali kontakte s Tihomirom dok je bio u Americi – odgovorio je svjedok Perković na pitanje sutkinje…
Ico Mikuličić, Novi list, 28. 08. 2002.

Franjo Ivić, koji večeras s Tihomirom Oreškovićem i Božom Vukušićem gleda nogometnu utakmicu, upravo je primjer jednog takvog Hrvata koji je za račun jugoslavenskih tajnih službi odgulio 15 godina američkog zatvora po presudi za terorizam. On je osuđen prije Oreškovićevog “djelovanja” u SAD-u da se takve stvari “spriječe”. Vjerojatno iz tog razloga Orešković osjeća neku vrst grižnje savjesti spram Ivića. A što spram njega osjeća Bože Vukušić, saznat ćemo uskoro. Ovih dana nije bio raspoložen za razgovor.

Ante PavelićBože VukušićCIAĐuro ZagajskiFBIFranjo IvićFranjo TuđmanIvica OreškovićJohn SchindlerJosip PerkovićKOSLucija RukavinaMarin SoptaMario ProfacaMile BobanNikola ŠtedulStjepan ĐurekovićTihomir OreškovićToni KolanovićUDBAValter KotlarVelimir BujanecVlado Glavaš
Comments (3)
Add Comment
  • Komisija za zaštitu ustavnog poretka o stranim agentima u HV-u - 45lines

    […] To se pitanje našlo na dnevnom redu Komisije nakon pokolja u Gospiću koji je izazvao Tihomir Orešković u jesen 1991-e i zbog kojeg je američki ambasador u SFRJ Warren Zimmermann zaprijetio Hrvatskoj da neće biti međunarodno priznata. Fotografije Oreškovićevih leševa završile su u New York Timesu i Manolić je posumnjao da je nedjelo učinjeno sa svrhom da se onemogući međunarodno priznanje RH, odnosno da su ga inicirali strani agenti. Prethodno je Zdravko Mustač kao tajnik Manolićevog ureda primio dvojicu svjedoka iz Gospića Zdenka Ropca i Zdenka Bandu u Jurjevskoj ulici, ali ih je nakon kraćeg razgovora uputio kod Josipa Perkovića u SIS. Pokojni Milan Levar je pričao da se Ropac i Bando nisu ni vratili u Gospić, a već se u gospićkoj vojarni Eugen Kvaternik znalo što su njih dvojica ispričala Perkoviću. Kasnije su mi Ropac i Bando potvrdili da je Levar govorio istinu i su sve informacije koje su dali Perkoviću o Oreškovićevim zločinima prije njih stigle Oreškovićevim ljudima u Gospić. Kako se ispostavilo tijekom suđenja Tihomiru Oreškoviću u Rijeci, Nikola Štedul, predsjednik HDP-a, čiji su ljudi odgovorni za zločin u Gospiću, izjavio je da je Tihomir Orešković radio za FBI. Istodobno, Štedul je tražio od ministra obrane Gojka Šuška da Orešković bude kažnjen tako što će iz Gospića biti premješten kod Josipa Perkovića u Upravu SIS-a što je i učinjeno. […]

  • KOS-ova mreža puca nakon afere "Kolega" - 45lines

    […] promociji su osim ratnog zločinca i suradnika KOS-a sumnjivog za smrt Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, bili i predsjednik Ustavnog suda i kum Vladimira Šeksa, Miroslav Šeparović, predsjednik Matice […]