Orešković negira da je bio druker UDBA-e nakon uvida u dosje

Moguće je da je kopija Oreškovićevog dosjea iz spisa “gospićke skupine” u kojoj se vidi da je bio ne samo druker nego i još nešto više, već završila u Njemačkoj, a da će i sudac Vrhovnog suda Damir Kos još jednom morati svjedočiti pred njemačkim sudom.

Tri put je sutkinja riječkog Županijskog suda zvala Josipa Perkovića, ratnog pomoćnika ministra obrane za sigurnost, da dođe svjedočiti u postupku protiv Tihomira Oreškovića za ratne zločine u Lici. Treći put mu je zaprijetila privođenjem i on se pojavio oslanjajući se o štap hineći bolest. Na koncu je svjedočio u korist optuženih Oreškovića i Norca. Tek ljetos kada se otkrilo da je Orešković sumnjiv njemačkim istražiteljima da je kao suradnik jugoslavenske tajne policije sudjelovao u ubojstvima emigranata Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, postalo je napokon jasno zašto je bivši šef UDBA-e i ratni pomoćnik ministra obrane Šušak u tako privržen Oreškoviću.

Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo se žalio na osuđujuću prvostupanjsku presudu Perkoviću i Mustaču za ubojstvo Stjepana Đurekovića, među ostalim tvrdeći kako sud nije otkrio izravne počinitelje, a ni prihvatio svjedoke obrane koji su mogli otkriti da su pokojnog političkog emigranta ubili suradnici KOS-a, a što da bi dovelo do odbacivanja optužbe protiv njegova klijenta i Zdravka Mustača. Tihomira Oreškovića već dugi niz godina prati glas da je bio suradnik KOS-a, odnosno da ga je zavrbovala protuobavještajna služba JNA fingirajući protiv njega proces, a nakon što je on 1978-e kao vojnik JNA svjedočio protiv svojih studentskih kolega Mirka Rajčića, Jakoslava Rojnice i drugih. To mu je desetljećima spočitavao Dobroslav Paraga, čelnik HSP-a kojemu je Vlada nacionalnog jedinstva Franje Gregurića natovarila na leđa zločine u Gospiću 1991-e koje je počinio Orešković. Bilo je za očekivati da će Perkovićeva obrana biti oduševljena informacijom kako su njemački istražitelji otkrili izravnog počinitelja ubojstva Stjepana Đurekovića, jer je riječ o osobi koju se povezivalo s KOS-om, što se savršeno uklapa i u žalbu obrane. No nije bilo tako. Osobno sam obavijestio Matiju Boljkovca, prijatelja Ante Nobila i Josipa Perkovića o ovom otkriću. Nakon konzultacija s Nobilom, Boljkovac mi je odgovorio da je mogućnost da je Orešković Đurekovićev ubojica isključena, jer se podaci o njegovom kretanju u inkriminirano vrijeme ne poklapaju sa već utvrđenim činjenicama o atentatu. Na moj upit je li se ljetos na Korčuli sreo sa Ivicom ili Tihomirom Oreškovićem i jesu li razgovarali o EUN-u za ubojstvo Đurekovića, odvjetnik Nobilo je odgovorio da je sreo Ivicu Oreškovića (brata ratnog zločinca), ali da je susret bio kurtoazan, a da o EUN-u nisu razgovarali.

Anto Nobilo na pogrebu Josipa Boljkovca. Iza sijede gospođe je udbaš Željko Kekić Pauk, koji je s Antom Kovačevićem fingirao pomirenje progonitelja i žrtve, a što je blagoslovio umirovljeni lički biskup Mile Bogović.

No, što je obranu briga ako je njemačka policija na krivom tragu, a isti ide u prilog njoj? Velika je vjerojatnost da je njemačka policija na dobrom tragu, a to će se moći potrvditi i iz dosjea UDBA-e, kako Oreškovićevog tako i pomoćnih. U prošlom sam nastavku napisao da je član sudskog vijeća Vrhovnog suda koje je potvrdilo osuđujuću presudu Oreškoviću, Norcu i Stjepanu Grandiću, sudac Damir Kos izjavio da je Orešković zažalio što je zatražio da se njegov dosje iz UDBA-e uvrsti u sudski spis misleći da će time dokazati da nije bio druker jugoslavenskih tajnih službi. “Dosje iz UDBA-e pokazivao je drugačije”, rekao je Kos, “pa ga je Orešković proglasio falsifikatom”.

Sudac Damir Kos je predsjedao sudskim vijećem zagrebačkog Županijskog suda kada se sudilo Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića. To vijeće je Sindičića oslobodilo optužbe, a nije čak ni utvrđeno da je Brunu Bušića ubila UDBA. Damir Kos se svjedočeći u procesu Perkoviću i Mustaču požalio svom kolegi Manfredu Dausteru da se mu je tijekom procesa Sindičiću,  prilikom pribavljanja dokumenata iz arhiva organizacija koje su se bavile tajnim službama upao u oči nedostatak mnogih spisa koji su, kako je rekao, uklonjeni prije ili poslije osamostaljenja Hrvatske. Dauster mu je otpovrnuo da i njegovo vijeće s tim ima problema.

Moguće je da je kopija Oreškovićevog dosjea iz spisa “gospićke skupine” u kojoj se vidi da je bio ne samo druker nego i još nešto više, već završila u Njemačkoj, a da će i sudac Vrhovnog suda Damir Kos još jednom morati svjedočiti pred njemačkim sudom. A evo kako je Orešković u Novom listu početkom 2003-e reagirao na tvrdnje Dobroslava Parage koji ga je optuživao da je bio druker jugoslavenskih tajnih službi.

Među tisućama stranica spisa vezano za gospićke ratne zločine koje je prikupila sutkinja Ika Šarić nalazi se i dosje Tihomira Oreškovića iz UDBA na 130 stranica u kojem prema riječima suca Vrhovnog suda Damira Kosa stoji da je ratni zločinac bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi.

 

[box type=”custom” color=”#9e244a” bg=”#dda34b” border=”#000000″]Novi list, utorak, 14. siječnja 2003, str. 40

Reagiranja

TIHOMIR OREŠKOVIĆ: ODGOVOR DOBROSLAVU PARAGI

Ni u jednom dosjeu nema podataka da sam nekoga cinkario

Jedina prihvatljiva opservacija u Paraginoj reakciji jest asocijacija na mračnu ulogu Josipa Manolića i njegovih ljudi, odnosno službi za koje su oni radili, u brojnim nerazjašnjenim zbivanjima tijekom rata u Hrvatskoj. Jer Manolić i njegovi “skojevci” nisu samo krunski svjedoci optužbe i “gospićkom procesu”, nego su kreatori tog procesa

Sukladno članku 31. Zakona o javnom priopćavanju, molim da objavite sljedeći tekst:

Nakon prilično korektnog izviješća novinara Ice Mikuličića sa sudske rasprave 5. prosinca 2002. godine kad je čitan dossier obavještajnih službi komunističke Jugoslavije o političkom djelovanju Tihomira Oreškovića do 1990. godine, a u kojem se na nekoliko mjesta spominju pojedini članovi obitelji Paraga, bilo je razumljivo i opravdano očekivati reakciju Dobroslava Parage.

Ali u “Novom listu” 10. prosinca 2002. godine objavljena “reakcija” Dobroslava Parage je maliciozni deductio ad absurdum. U nesuvisloj raščlambi Dobroslav Paraga promovira egocentričnu malodušnost, plasira tendenciozne dezinformacije i logičkim pogreškama izvodi pretenciozne, bizarne zaključke. Egzibicionističkim stilom i kvaziargumentacijom neodoljivo sličeći Josipu Manoliću.

A sve to temeljeći na nekoliko rečenica novinarevog osvrta (i to selektivno, namjenski izvučenih), a bez uvida u sve što je taj dan na sudskoj raspravi o tome rečeno, i pogotovo bez uvida u cjelovit sadržaj dossiera (130 stranica).

Kako taj dossier namjeravam objaviti, za sada samo nekoliko naznaka.

1.) Uvid u dossier omogućio mi je 2001. godine MUP RH, a 2002. godine sam od Suda zatražio da se uvrsti u sudski spis, što je prihvaćeno.

Upravo iz sadržaja se vidi da je Tihomir Orešković od ožujka 1977. godine pod operativnom obradom “Službe državne sigurnosti SRH”; a na zahtjev šefa zagrebačke UDBA-e Josipa Drpića, od siječnja 1978. godine i pod nadzorom i obradom “Službe bezbednosti JNA”, i to kao “neprijatelj političkog sistema samoupravnog socijalizma i SFRJ” te kao takav ostao sve do raspada Jugoslavije.

Zbog moje krivnje nikome vlas nije pala s glave

2.) Također, jasno se vidi da:

A) Krivnjom Tihomira Oreškovića nijednom Hrvatu (ni bilo kome) nije pala kosa s glave, niti je tko dobio jednu minutu zatvora.

B) Unatoč dugogodišnjoj obradi, jugoslavenske službe ni na koji način nisu nikad dobili ni jednu operativno korisnu operaciju od Tihomira Oreškovića.

Na suđenju u Rijeci Orešković je isticao i svoju pripadnost HDZ-u – ponekad i tako što je koristio HDZ-ove vrećice za pohranu materijala kojim se služio.

C) Brojni profesionalni udbaši i oficiri KOS-a su Tihomiru Oreškoviću radili o glavi, a tome su im svesrdno pomagale naše “korisne budale”. Kao što lisice ne bi bile lukave da kokoši nisu glupe, tako ni UDBA ne bi bila uspješna da (bar po onom što stoji u dossieru) nije bilo raznih Marka Juranovića, Ivica Milkovića, Anka Jukić – pa i nekih Paraga.

3) U odlomku s podnaslovom “Što je Orešković prešutio” Dobroslav Paraga spominje suđenje “skupini zagrebačkih studenata i intelektualaca predvođenih Mirkom Rajčićem godine 1978. u Zagrebu”.

Tu je zapravo Dobroslav Paraga prešutio dobar dio Mikuličićevog članka koji se na to suđenje odnosi, a gdje Ico Mikuličić korektno navodi “operativnu akciju KUPA” i djelatnika UDBA-e “Đima” odnosno Gorana Maglića preko kojeg su akciju operacionalizirali poznati udbaši Josip Drpić, Darko Starčević, Franjo Vugrinec, Slobodan Vidović, Dmitar Šijan, Sveto Bilušić, Franjo Vučković, Ivica Mihić i drugi, te finalizirali suđenjem Mirku Rajčiću i skupini u Zagrebu,a Tihomiru Oreškoviću na Vojnom sudu u Beogradu.

U dossieru se precizno navodi da je Tihomir Orešković suđen “u sklopu akcije KUPA”, a o tome “beogradskom suđenju” zasad ću samo reći da se po optužnici vojnog tužitelja tereti Tihomira Oreškovića između ostalog i zato jer je: “u mesecu junu 1978. godine kapetanu 1. klase Ninku Kaliku rekao: Ako NATO pakt napadne Jugoslaviju, Hrvati je neće braniti”.

Paragina perfidna retorika

Za to sam po članku 133 KZ SFRJ u svibnju 1979. godine od vojnog suca pukovnika Maksima Sekulića dobio godinu i četiri mjeseca zatvora; a nadam se da je isti sudac bio živ u Beogradu točno dvadeset godina kasnije, i da me se sjetio.

4.) Paragin daljnji navod kako je Tihomir Orešković “takođe prešutio svoj iznenadni odlazak iz Zagreba, nakon čega su se pojavile mnogobrojne glasine da je dobio zadatak od UDBA-e da se ubaci u redove hrvatske političke emigracije na Zapadu” zapravo je samo prividna površnost Dobroslava Parage jer nedvojbeno potvrđuje da on nije ništa drugo nego zakašnjela, višenamjenska PROTEZA udbaškog odjela za dezinformacije, kao što su to bili i neki prije njega, a s kojima je manipulirala Služba državne sigurnosti SRH.

Iz dossiera se vidi da UDBA nije bila baš efikasna, niti je mojim odlaskom netko bio ugrožen. A do raspada Jugoslavije po “Udbinoj” nomenklaturi Tihomir Orešković je kvalificiran pod “klasni neprijatelj u zemlji”, a zatim pod “neprijateljska emigracija”.

Orešković je na suđenju u Rijeci često naglašavao i modnim detaljima da se u Hrvatsku vratio iz SAD-a, a u ovom pismu posredno je optužio Domagoja Paragu da je bio druker UDBA-e.

5.) Ja žalim Dobroslava Paragu zbog svih njegovih patnji (kao i zbog obiteljskog stradanja). Ali to ne opravdava njegovu perfidnu retoriku. Postoji, naime, u dossieru nekoliko stranica o poslovanju Tihomira Oreškovića s Domagojem Paragom (stariji brat), te neka zapažanja o Tihomiru Oreškoviću proizašla iz tog okruženja – a koja baš i nemaju puno veze s politikom. Ali se objektivno i racionalno uklapaju u operativnu metodiku zagrebačke UDBA. Sve te stranice potpisao je načelnik Centra UBDA-e Zagreb Zdravko Mustač. Pa za sve informacije neka se gospodin Paraga obrati gospodinu Mustaču.

Osim toga, ja vjerujem da se Dorboslav Paraga ne plaši zatražiti uvid u svoj osobni dossier, pa sagledati sebe s one “druge strane”.

Eto, recimo, ja obitelji Paraga, naročito o Dobroslavu znam dosta toga: od prijateljstva s Ernestom B., dogodovština na Golom otoku, boravka u Astoriji (38th street)…, do drugovanja s Boškom Landekom. Ali sam siguran da ni Paraga, ni bilo tko drugi, u svom dossieru kod bilo koje službe neće pronaći da je Tihomir Orešković nekog cinkario. I za kraj, jedina prihvatljiva opservacija u Paraginoj reakciji jest asocijacija na mračnu ulogu Josipa Manolića i njegovih ljudi, odnosno službi za koje su oni radili, u brojnim nerazjašnjenim zbivanjima tijekom rata u Hrvatskoj. Jer Josip Manolić i njegovi “skojevci” nisu samo krunski svjedoci optužbe u tzv. “gospićkom procesu”, nego su kreatori tog procesa, reagira Tihomir Orešković. [/box]

 

Anka JukićAnto NobiloBoško LandekaBruno BušićDamir KosDarko StarčevićDmitar ŠijanDobroslav ParagaDomagoj ParagaĐuro ZagajskiErnest BrajderFranjo TuđmanFranjo VučkovićFranjo VugrinecGoran MaglićIco MikuličićIvica MihićIvica MilkovićJakoslav RojnicaJosip DrpićJosip PerkovićMaksim SekulićMarko JuranovićMatija BoljkovacMile BogovićMirko RajčićNinko KalikSlobodan VidovićStjepan ĐurekovićStjepan GrandićSveto BilušićTihomir OreškovićZdravko Mustač
Comments (6)
Add Comment