Monsinjor Stanković: Ona banda oko “Hrvatskog tjednika”

U spisu UDBA-e krije se identitet župnika iz Clifton Hilla, i nema nikakvih opaski na stavove monsinjora Stankovića prema “bandi oko Hrvatskog tjednika”, što navodi na sumnju da je jugoslavenska tajna policija štitila svoje ljude u ekstremnoj emigraciji. Član uredništva Hrvatskog tjednika, kojeg je uređivao Dinko Dedić, o kojem govori monsinjor Stanković jest Mladen Boban iz Richmondsa, porijeklom iz Hercegovine, pripadnik HRB-a, a potom HDP-a.

Ministra vanjskih poslova HBK-a (BKJ) i šefa njene tajne službe, monsinjora Vladimira Stankovića prisluškivala je UDBA-a u siječnju 1981-e kad je razgovarao sa svojim kumom don Živkom Kustićem, glavnim urednikom “Glasa Koncila”, a koji se nalazio u Australiji u društvu svećenika Marka Perkovića na službi u Springvaleu . Razgovarali su o reakcijama na posjet tadašnjeg predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića Australiji i Novom Zelandu koncem 1980-e. Prema dokumentima UDBA-e nastalim prisluškivanjem tog razgovora, a pohranjenim u HDA, monsinjor Stanković je bio ljut na župnika iz Clifton Hilla Josipa Kasića i “bandu oko Hrvatskog tjednika”, te dogovorio s Kustićem da ovaj o Kasićevom ponašanju izvijesti nadbiskupa Melbournea Francisa Littlea, a on će nadbiskupa Kuharića.

Josip Kasić bio je svećenik koji je u Australiji oko sebe okupljao Hrvatsko revolucionarno bratstvo, a potom Hrvatski državotvorni pokret, čije je novine “Hrvatski tjednik” uređivao Dinko Dedić, tip kojemu je aktualni zagrebački nadbiskup Josip Bozanić dao prostor na Kaptolu za provokatorski “Projekt Velebit”. Ovo otkriće iz UDBA-inog dosjea monsinjora Vladimira Stankovića, ravnateljem svih hrvatskih katoličkih misija u svijetu, pokazuje kakvo je negativno mišljenje Katolička crkva u socijalizmu imala o udboustaškim organizacijama u emigraciji, kojima su pripadali i njeni svećenici. Taj stav je u potpunoj suprotnosti s onim kakav danas vrh katoličke crkve u Hrvata ima o istima.

U spisu UDBA-e krije se identitet župnika iz Clifton Hilla, i nema nikakvih opaski na stavove monsinjora Stankovića prema “bandi oko Hrvatskog tjednika”, što navodi na sumnju da je jugoslavenska tajna policija štitila svoje ljude u ekstremnoj emigraciji. Član uredništva Hrvatskog tjednika, kojeg je uređivao Dinko Dedić, o kojem govori monsinjor Stanković jest Mladen Boban iz Richmondsa, porijeklom iz Hercegovine, pripadnik HRB-a, a potom HDP-a.

A monsinjor Vladimir Stanković ovako je reagirao na članak velečasnog Josipa Kasića, kojeg je objavio u svom župnom časopisu “Glasnik Nikole Tavelića iz 1980”. Prva reakcija, nakon što mu je svećenik Marko Perković iz Springvalea pročitao Kusićev tekst, bila je: “Bravo, nije mogao izdržati da ne iskali svoj bijes; to je samo dokaz da se mi nimalo ne varamo u prosudjivanju tko je on”.

Prenosim Kasićev napad na nadbiskupa Kuharića i monsinjora Stankovića u “Glasniku Nikole Tavelića” kako ga je citirala UDBA prepisavši ga s faksimila kojeg su naknadno dobili s Kaptola s napomenama monsinjora Stankovića u zagradama.

Dinko Dedić, glavni urednik “Hrvatskog tjednika” iz Australije po dolasku u zemlju klokana 1972-e predao je pismo-preporuku Pavelićevog ispovjednika Vilima Cecelje,  župniku clifton Hilla, Josipu Kasiću. Mate Bašić, aktualni župljanin župe Clifton Hill, i najbliži prijatelj Dinka Dedića, napisao je panegirik o pokojnom australskom svećeniku kojeg se Kaptol grozio zbog otvorenog ustaševanja i surađivanja s emigrantskim krugovima pod kontrolom jugoslavenske tajne policije.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dd9933″ border=”#dd3333″]”Nema sumnje, svi smo radosno očekivali pohod prvog biskupa u Hrvata, nama Hrvatima u Australiji. Čekali smo veseli iz dva razloga, kao Hrvati i kao vjernici. I mi srno svi živi u udovima majke Hrvatske, a ne odsječene i mrtve grane, kako nas nazva prije nekoliko godina u “Glasu koncila” sadašnji glavni urednik iz toga dvotjednika. (Živko Kustić, op. ž.p.) Mi suosjećamo s domovinom i želimo isto što žele domovinski Hrvati. Očekivali smo, uistinu, čisto pastoralni pohod, obratno se dogodilo u Victoriji.   Govorim u ime skorih 20 godina rada na vjerskom nacionalnom polju na ovome terenu. Usuđujem se govoriti i ispreud trojice mladih sveećenika, jer sam ih doveo i predao im široko polje rada. Govorim u ime Clifton Hilla kojo postoji 18 punih godina, a posljednji je bio na redu. Mladi su se utrkivali u tom uodvoravanju nadbiskupu i petorici svitaša, kao i u ogovaranju starijeg brata. Nadbiskup i pratnja imali su širom otvorene uši i čuli sve, ali nisu na>šli potrebnim “et eltera pars” druga strana zvona da se čuje. Ta prisutnost primjetio je vjerni puk na misi u Clifton Hillu 14. studenog kad je nadbiskup nabrajao i predstavljao sve svećenstvo uz njega na oltaru, mene jedinoga je preskočio.

Magnetofonski snimak ustaških govora svećenika Josipa Kasića u Australiji

Nije me to uvrijedilo, svejedno mi je, ali narod o tome komentira i svatko svoje mišljenje izražava. Radi čega takve stvari. Bilo je jednima pohvala, meni podvala. Uglavnom ostao sam najnesposobniji od svih svećenika. Pitam, gdje su oni bili kada se fenjerom tražilo Hrvate, kada se nabavio prvi katolički hrvatski centar u Australiji koji je počeo masovno okupljati Hrvate? Sydney dobiva Centar i crkvu 8 godina kasnije. Kako se brzo zaboravlja važno, a nevažne stvari bacaju se u prve redove. Početak hrvatske kolonije ne počinje od Nove godine 1978., nego duboko i daleko unazad. Ja sam kao otac djeci stekao dosta, ujedinio, razredio, organizirao, gdje je sve što danas postoji i ima se, temelji se na mojemu radu. Lakše je doći i dijeliti gotovo, stečeno tuđim znojem, lako je lupati se u prsa tuđe sposobnosti, zavilašene glave i kroz crne naočale (to se odnosi na mog kuma, op. v.s.). Radio sam koliko sam mogao, imam mirnu savjest. Nemam doduše vremena svakog tjedna za lov i ribolov (kao vjerojatno ja, op. v.s.), nemam svemoguće sprave i naprave za razne sportove, radije radim u uredu i obilazim bolesnike po bolnicama Melbournea. A u svojih 19,5 godina rada samo 82 dana imadoh odmora. Ne mogu kao mlađi brat, nakon jedne godine rada poći doma na  lipanjske odmore. U isto vrijeme drugi ima overtaj kod crkava, dogodovštine, a Clifton Hill optuži za sve ..

I tu mi je mirna savjest. Koliko god mogao, smirivao sam duhove i javno osudio svaki nered u crkvama, jer crkva nije mjesto za obračunavanje. No, mladi su nasjeli onima kojima je interes mučiti, zavaditi, nisu poslušali mojih savjeta. Da je mene imao tko nasavjetovati 1961. kada dođoh. Sve iskustvo sam na leđima stekao, htio ga predati mlađima (ali vjerojatno nije imao kome, op. v.s.).

Don Živko Kustić i monsinjor Vladimir Stanković 2011 u Križevcima na predstavljanju knjige o bl. Ivanu Merzu.

Osobno sam očekivao duhovne plodove nadbiskupova pohoda. Od toga ništa. Žao mi je što nasjeda Stankoviću, koji sebe naziva ravnateljem hrvatskog dušebrižništva u emigraciji, a u našoj stvari je razdjeljitelj i zavaditelj. Godinama taj čovjek vrti protiv Clifton Hilla, s njime silna dopisivanja, optužbe, u njemu su trojica mladih očekivala misiju koja će ih spasiti od Katića.

Monsinjor Stanković u sakristiji 14. studenog prijeti da će se krvavo osvetiti, da može sutradan iz Geelonga nazvati i moliti neka se te riječi njegove ne stavljaju u novine jer je bio uzrujan (monsinjor Stanković je objasnio don Živku Kustiću i svećeniku Marku Perkoviću da je s Kasićem razgovarao o Mladenu Bobanu, članu uredništva banditskog “Hrvatskog tjednika”, op. ž.p.). Od njega se nadati osveti, burgijanju, optužbama, jer je u tome vrlo sposoban što ukazuje slučaj doktora fra Dominika Šušnjare, slučaj doktora Vjekoslava Lasića i slični slučajevi (monsinjor Stanković je kao ravnatelj BKJ za inozemnu pastvu stavio pod posebne crkvene mjere fra Dominika Šušnjaru iz Münchena i patera Vjekoslava Lasića iz Göteborga, jer je ckrveni vrh sumnjao da oni svojim radikalizmom rade za interese jugoslavenske tajne policije, op. ž.p.).

Da li je to duhovni plod mladog svećenika s naočalima (Živka Kustića, op. ž.p.), jedina mi je želja reći rekvijem – mrtvačku misu za Tita i Castra. Kad sam to čuo zamislio sam se, pa Bože moj zašto me više uz … Ja njemu želim obilje božjeg blagoslova, dug i zdrav život na veselje njegovoj majci. To je moj uzvrat, želio bih na udarac kamenom uzvratiti udarcem kruhom.

 

Župljani Kasićeve župe Clifton Hill, Dinko Dedić i Mate Bašić, prvi ljudi “Projekta Velebit”, kojega danas potpomaže Hrvatska biskupska konferencija.

Žalosno je kada mi svećenici jedno propovijedamo narodu, a drugo činimo. Prigovarano je u propovijedi u Clifton Hillu kako mnogi zloupotrebljavaju kardinala (Stepinca, kojem je svećenik Kasić još 1965 tamo postavio bistu, op. ž.p.), a kao da nije smio njegov odlijevak poprsja stajati u crnom Clifton Hillu, čak i vijenac cvijeća odbio je položiti (nadbiskup Kuharić pod Stepinčevu bistu, op. ž.p.). Štošta drugog, sve to narod pohranjuje u srcu, kako se u drugim crkvama samo hvali, a u jednoj kudi.

Vidio sam kosu i blokirano srce nadbiskupovo u koje ne mogu stati njegovi vlastiti svećenici, a kamo li mi strani. Morao bi imati veliko srce za sve, puno ljubavi, razumjevanja i topline, reče mi jedna osoba prije par mjeseci, koga taj uzme na zub ne miruje dok ga ne uredi. Ja osobno nisam vidio niti proživio ništa posebnoga više i plemenitoga. Razmišljao sam oduhom, misleći, bože moj, da je nadbiskup Kuharić, prvi biskup Poljaka, da li bi kao nadbiskup Višinski, biskupi i sve svećenstvo, stajao uz bok radnika bundžija, političara, tih jadnika koji se bore za osnov na ljudska prava i slobodu svog poljskog naroda. Ako bi to isto učinio, a zašto to nije učinio za vrijeme hrvatskog proljeća, kada je bila ista situacija, nego je šutio i ostvarilo se Karađorđevo.

Mene se bockalo u propovijedima onako između redaka, da sam političar, a hrvatski svećenici ne smiju se baviti politikom. Nisam političar, niti želim to biti. No, jesam hrvatski rodoljub i ljubim svoju Hrvatsku. Ako je to grijeh, onda je taj grijeh imao i Isus, jer je bio rodoljub i volio svoj narod i domovinu. Volit ću Hrvatsku i moliti za nju. Nadbiskupu Kuhariću i petorici svitaša želimo sretan put i blagoslovljen Božić i Novu godinu. Bože daj da se sljedećeg Božića nađemo u domovini. Amen.”[/box]

Umrli su kardinal Kuharić, monsinjor Stanković, župnik Kasić…Ali duh Clifton Hilla kakvog su ga toj hrvatskoj zajednici u Australiji udahnuli Josip Kasić i “banda oko Hrvatskog tjednika” živi i danas.
Ante PavelićDinko DedićDominik ŠušnjaraFidel CastroFrancis LittleFranjo KuharićHDPHRBIvan MerzJosip BozanićJosip Broz TitoJosip KasićMarko PerkovićMladen BobanNikola TavelićSrećko RoverVilim CeceljaVjekoslav LasićVladimir StankovićŽivko Kustić
Comments (0)
Add Comment