Ministrica zatvara Udbin arhiv i protežira kćer lažnog svjedoka protiv UDBA-e

Tema ovog teksta nije Ivan Krmpotić već nekompetentna ministrica, koja odlučuje o činjenicama iz naše bliže povijesti, a koje su odredile našu sadašnjost, a protežira kćer lažnog svjedoka o UDBA-i, i zanemaruje sve prigovore da je riječ o osobi koja mobbingira kako kog stigne, kako na prijašnjim radnim mjestima, a tako i na ovom na koje ju je ona postavila. Naravno, Gabrijela Krmpotić Kos ocjenjuje sve primjedbe na svoj rad u Muzeju turizma u Opatiji, kao i na mjestima gdje je prije radila, kao netočne.Valjda su netočni i udbaški motivirani i navodi iz obrazloženja pomoćnika ministra unutarnjih poslova Tomislava Družaka, kojim je on 18. studenog 1998. odbio zahtjev da se Branki Krmpotić, majci Gabrijele i Helene, a supruzi Ivanovoj odbija priznavanje statusa hrvatskog branitelja? Naravno, ne iz razloga rodne ideologije, već zato što, kako Družak piše, “podnositeljica  nije  sudjelovala u oružanom otporu agresoru niti je djelovala u izravnoj svezi s tim otporom za vrijeme Domovinskog rata”.  

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nekomptentna je osoba za bilo kakav posao vezan s arhivskom građom, a posebno ne da joj se povjeri izrada i zagovaranje novog zakon o istoj. Prema medijskim izviješćima, zaposlila je na mjesto v.d. ravnateljice Muzeja turizma svoju prijateljicu s fakulteta Gabrijelu Krmpotić Kos, a kojoj je glavna referenca da joj je otac bio svjedok na suđenju šefovima UDBA-e Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. Ivan Krmpotić se sam javio za svjedoka na tom suđenju i točno je da jedno vrijeme bio pod zaštitom BLKA, ali su istražitelji ustanovili da riječ o tzv lažnom svjedoku, odnosno da isti nema nikakva saznanja vezana za predmet i na svoju sramotu vratili ga u Hrvatsku. Otac Gabrijele Krmpotić Kos i Helene Krmpotić, se ne osjeća posramljeno, ali ni njegove kćeri. Jedna je na toj laži dobila posao preko ministrice kulture, a druga poziva na donacije ocu preko “7Dnevno” jer da isti izdaje knjigu u kojoj da će “otkriti kako je UDBA stvorila Hrvatsku”.

Istodobno, ministrica Nina Obuljen Koržinek gura novi zakon o arhivskoj građi, kojim će se opet zatvoriti UDBA-in arhiv, i omalovažavajući govori o novinarima, koji također spadaju u njen resor, kao o profesiji koja nema kompetencije “raditi lustraciju”. Slučajno sam novinar, i slučajno su mi dostupni materijali kojima je Ivan Krmpotić pokušao obmanuti njemačko pravosuđe da je bilo kakav svjedok u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. To su isti materijali o kojima Krmpotić pričao svojoj drugoj kćeri u intervjuu za “7Dnevno” i kojima on sad namjerava dokazati da je UDBA “stvorila Hrvatsku” i moli pomoć za donacije. Čudi me da taj materijal nije ponudio ministrici Obuljen Koržinek da mu njeno ministarstvo financira knjigu. To je takva glupost da bi ministrica u nju mogla povjerovati iz prve, kao što gorljivo zastupa tezu da novi zakon o arhivskoj građi, zapravo otvara građu UDBA-e javnosti. U to ne vjeruje ni Kolega Vladimir Šeks. Iako je skriboman vlastitih pročišćenih biografija, Šeks se ipak ne kuži u kulturu, i nije glup čovjek.

Ministrica Nina Obuljen Koržinek grčevito brani lx Šeks, ali o tome nije željela govoriti u NU2-, pa ju Aleksandar Stanović o toj temi nije ništa ni pitao.

A biografija Ivana Krmpotića tužna je priča čovjeka koji je u prošlom sustavu imao problema zbog karijerizma, pa mu čak ni nacionalizam nisu uspjeli prikrpiti, uostalom kao ni Vladimiru Šeksu kad su ga izbacivali iz Partije. Ali, eto njega početkom demokratskih promjena ponovo u policiji, ali sad ulozi nacionalističkog mučenika koji treba osposobiti prve hrvatske redarstvenike. Osnivač hrvatske tajne policije uopće nije bio iako je to pokušao podvaliti njemačkom sudu uz pomoć nekih bilješki koje je sam sebi napisao u slučaju da preuzme UDBA-u 90-e. U tu svrhu podvalio je i sliku na kojoj je s Perkovićem, Tuđmanom, Manolićem, Boljkovcem, Pericom Juričem. On je na njoj u svojstvu operativnog radnika u MUP-u zaduženog za organiziranje i vođenje tečaja za dopunsko obrazovanje pripadnika milicije, dužnosti na koju ga je 19. 07. 1990. imenovao tadašnji ministar policije Josip Boljkovac.

Da uvjeri sud kako je on stvarno insider u priči o UDBA-i, Krmpotić je priložio i rješenje iz ožujka 1965-e kojim mu je tadašnji šef zagrebačke milicije Josip Manolić povisio plaću kao službeniku 1. milicijske stanice sa 17.5000 na 20.000 dinara.

Sve u svemu, potpuno nevažne stvari za sudski proces u Muenchenu. Najjači Krmpotićev adut  bili  su nekakvi računi koje je on zajedno s kolegama Jandrom Čavlinom i Milošem Mandarićev, ekipa iz samoupravne radničke kontrole u Obrazovnom centru RSUP-a u Svetošimunskoj, prikupio protiv Andrije Mustača, upravitelja ekonomije “Kanal”. Naravno, Andrija Mustač je otac Zdravka Mustača, pa je Krmpotić htio dokazati na sudu u Muenchenu da Mustač sudjelovao u ubojstvu Đurekovića jer je njegov otac na prodaji svinjskih kožica, masti i sličnog, stavio u svoj džep, u današnjoj protuvreijednosti oko 300 kuna, državne love. O tome je za novine u kojima piše Helena Krmpotić izjavio prošle godine:

• Zašto ni do danas ne znamo tko su sve bili Udbini suradnici i doušnici?

Pa kako bi to mogli doznati, pa pola političkog, financijskog, pravosudnog i policijskog vrha bi palo. Pa to su sve isti ljudi koji su ostali. Ako nisu oni, onda su njihova djeca. Ja sam pod prismotrom Udbe bio još 80-ih godina, kada sam otkrio kriminal u tadašnjoj SR Hrvatskoj, a sve u režiji oca Zdravka Mustača, koji je radio na Kanalu i vodio svinjogojsku farmu za političare. Tada sam dobio otkaz iz RSUP-a i pratio me otac današnjeg predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina. On je bio predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, a radio je i kao doušnik Udbe. Danas njegov sin predstavlja čelnu pravosudnu instituciju u zemlji. Ista stvar vam je i s Perkovićem, Manolićem, Boljkovcem. Pogledajte gdje su im djeca. U to isto vrijeme naša djeca bježe iz zemlje jer ne mogu naći posao. Oni su svoje obitelji osigurali, nikome nije pala dlaka s glave i čuvaju mjesta jedni drugima.

Igor Matić / 7Dnevno / 17. ožujka 2017.

 

Drug Milutin Baltić u posjeti redakciji omladinskog lista “Polet”. Baltić je na jednoj sjednici Savjeta za zaštitu ustavnog poretka SRH 1981 poludio kad mu je Zlatko Uzelac, tadašnji ministar policije referirao o stanju u Obrazovnom centru RSUP-a, gdje Krmpotić, Čavlina i Mandarić “prave probleme”.

 

Pošto oni dugo djeluju, i ništa im se nije dogodilo,  nisu doživjeli niti ozbiljnu kritiku, jer kažem ponovo, partijski rad je vrlo slab i neadekvatan, nitko njima nikada nije dao kontru, objašnjenje itd., oni smatraju da su u pravu, da im se ništa ne može dogoditi i sada to njihovo ponašanje eskalira sve grublje i grublje.  Ja pretpostavljam da ponovo može prema nekim ljudima doći do fizičkog obračunavanja,  jer radi se i o ljudima koji nisu sasvim ni mentalno čisti.

 Taj Krmpotić, on je imao nesreću – imao je oštećenje baze mozga, liječen je u Švicarskoj, na naš trošak. On je suludi čovjek. Sličan je i taj Mandarić. Možda ti ljudi nisu ni krivi, jer nisu zdravi. Ne možeš mu reći, ti si lud – tužit će te. Ne bih se čudio da dođe do grubljih ponašanja.  

 Mi smo na tom kolegiju zaključili sljedeće: Krmpotić, Mandarić i Čavlina, da ih ja stavim na raspolaganje to po Zakonu o organima unutrašnjih poslova ja mogu svakog radnika staviti na raspolaganje, prethodno trebam prijedlog rukovodioca organizacione jedinice, i mišljenje savjeta radne zajednice i  sindikalne podružnice, to je ovih dana u toku, prekosutra je savjet. Bez obzira kakvo je njihovo mišljenje, mi ćemo  donijeti rješenje i ja ću ih staviti na raspolaganje svu trojicu.

Zlatko Uzelac, republički sekretar za unutrašnje poslove SRH na 7. sjednici od 01. lipnja 1981. Izvor HDA.

Kada je 05. kolovoza 1993. udruga Prvi hrvatski redarstvenik, kojoj je Krmpotić bio na čelu, slavila treću godišnjicu ustanovljenja obučnog centra za hrvatske redarstvenike u Svetošimunskoj, na proslavu nisu pozvani Josip Manolić i Josip Boljkovac. Bilo je to već vrijeme previranja u HDZ-u. Manolić je bio predsjednik Županijskog doma Sabora, a Boljkovac zastupnik u istom. U jeku je bilo raslojavanje u vladajućoj stranci vezano za sudjelovanje RH u ratu u BiH.

Tjednik “Danas” kojem je bila na čelu Hloverka Novak Srzić u to je vrijeme bio pod Manolićevom kontrolom. Novinar Edo Popović objavio je intervju s Milanom Levarom i Zdenkom Ropcem o ratnim zločinima u Gospiću, za koje su okrivljavali Tihomira Oreškovića, koji je bio pod zaštitom ministra obrane Gojka Šuška i Josipa Perkovića, šefa, pa savjetnika u SIS-u. Krmpotićev skup prikazao je u “Danasu” Gordan Nuhanović.

 

Ivan Krmpotić tužio je Josipa Manolića i izdavača Hloverkinog “Danasa” zbog izjave da je “Krmpotić bio smijenjen zbog operacije na mozgu. Meni je jasno da je danas u modi biti politički zatvorenik, ali ide se čak dotle da se lobotomija poistovjećuje sa zatvaranjem i proganjenjem”.

Očito je Josip Manolić bio dobro informiran, jer se zapravo poziva na isto kao i zlatko Uzelac 1981. A Gordan Nuhanović je u reportažnom dijelu teksta napisao kako su na Krmpotićevom skupu govorili tomislav Merčep, Vice Vukojević, Gordana Turić; da je Martin Špegelj bio prisutan, ali da je bio razočaran; da su se čule ustaške pjesme i veličanje NDH. Gordan Nuhanović i Hloverka Novak Srzić na suđenju povodom Krmpotićeve tužbe, bili su složni da je Manolić autorizirao svoju izjavu o Krmpotiću.

Zaključno. Tema ovog teksta nije Ivan Krmpotić već nekompetentna ministrica, koja odlučuje o činjenicama iz naše bliže povijesti, a koje su odredile našu sadašnjost, a protežira kćer lažnog svjedoka o UDBA-i, i zanemaruje sve prigovore da je riječ o osobi koja mobbingira kako kog stigne, kako na prijašnjim radnim mjestima, a tako i na ovom na koje ju je ona postavila. Naravno, Gabrijela Krmpotić Kos ocjenjuje sve primjedbe na svoj rad u Muzeju turizma u Opatiji, kao i na mjestima gdje je prije radila, kao netočne.Valjda su netočni i udbaški motivirani i navodi iz obrazloženja pomoćnika ministra unutarnjih poslova Tomislava Družaka, kojim je on 18. studenog 1998. odbio zahtjev da se Branki Krmpotić, majci Gabrijele i Helene, a supruzi Ivanovoj odbija priznavanje statusa hrvatskog branitelja? Naravno, ne iz razloga rodne ideologije, već zato što, kako Družak piše, “podnositeljica  nije  sudjelovala u oružanom otporu agresoru niti je djelovala u izravnoj svezi s tim otporom za vrijeme Domovinskog rata”.

 

Andrija MustačBranka KrmpotićBranko HrvatinEdo PopovićGabrijela Krmpotić KosGordan NuhanovićGordana TurićHelena KrmpotićHloverka Novak SrzićIvan KrmpotićJandro ČavlinaJosip BoljkovacJosip ManolićJosip PerkovićMilan LevarMiloš MandarićMilutin BaltićNina Obuljen KoržinekTomislav DružakTomislav MerčepVice VukojevićZdenko RopacZdravko MustačZlatko Uzelac
Comments (1)
Add Comment