Miljenko Eljuga: Vukušić mi je u Zagrebu zapalio automobil

Miljenko Eljuga bio je u emigraciji borben. UDBA mu je ubila brata u Danskoj 1975. On je u Švedskoj bio zadužen za brigu oko Mire Barešića. Kada se za rata vratio u Hrvatsku, više puta na njega je pokušan atentat. U drugom pokušaju, tvrdi, sudjelovao je njegov emigrantski suborac iz HDP-a Bože Vukušić. 

Miljenka Eljugu smatra se jednim od osnivača Hrvatskog državotvornog pokreta. On je od predsjednika Inicijativnog odbora HDP-a Nikole Štedula dobio zadatak da u Švedskoj organizira osnivačku skupštinu HDP-a. Pobrinuo se da se od 05. do 07. lipnja 1981 u  Arlövu kod Malmöa održi osnivački skup na kojem je bilo oko 200 izaslanika iz cijelog svijeta. Švedske vlasti su ocijenile da se ne radi o terorističkoj organizaciji te usuprot pritiscima iz Jugoslavije ni u čem nisu ometale skupštinare.

Eljuga je prethodno bio član HNO (l). Njegov brat Vinko ubijen  je od strane UDBA-e u Danskoj 1975 tako što je gurnut pod jureći vlak. I na njega su više puta puta pokušani atentati, ali u Hrvatskoj za vrijeme rata. Posebno ističe situaciju iz 1994, kad je kako kaže, zatekao Božu Vukušića kako mu ispred stana na Trešnjevki pali automobil, punih spremnika visokoktanskog benzina i plina. Obojica su u emigraciji bili članovi HDP-a, ali je Vukušić i po povratku u Hrvatsku ostao vjeran Nikoli Štedulu.

Na pogrebu Nikole Miličevića Bebana u u Frankfurtu 1980 prvi s desne strane je Vinko Logarušić, pokojni suprug Zdravke Bušić. Iza njega je Miljenko Eljuga, a treći s desna je Ante Primorac. Prvi s lijeva je Mile Boban, kasnije glavni hadepeovac u Texasu.

Eljuga je prvi put došao u sukob s predsjednikom pokreta Nikolom Štedulom kada je “provalio” patera Vjekoslava Lasića da druka za policiju. Namjerno je povjerio Lasiću informacije o “nekoj akciji” i ubrzo mu je došla policija u kuću. On je policajce spremno dočekao. Nisu mu pravili probleme je su shvatili o čemu se radi. Zatim je sve ispričao Nikoli Štedulu. Ovaj nije dao na patera Lasića.

Zatim je dobio zadatak da provjeri Slavicu Dalić koja se iz Jugoslavije došla udati za Miru Barešića. Ustanovio je da ju je UDBA poslal po zadatku. I to je prenio Štedulu, a ovaj mu nije vjerovao. Napose, dobio je zadatak organizirati svadbu Mire Barešića 1985. Prvog na listu uzvanika Štedul mu je stavio udbinog agenta Milana Doriča. Eljuga se usprotivio, ali volja predsjednika HDP-a s diktatorskim ovlastima morala se poštivati.

Agent UDBA-e Milan Dorič fotografirao je Miru Barešića (treći s lijeva) u društvu Ivice Schumachera, Luke Kraljevića (oslijepio nakon što ga je UDBA pokušala ubiti 1983, a nakon što je ubila njegove suradnike Đuru Zagajskog i Stjepana Đurekovića) i Franje Majića.

Zato se predsjednik skandinavskog HDP-a izbjegavao fotografirati na Barešićevoj svadbi. Sve do 1988 pokušavao je otkriti zašto Štedul štiti udbaše, a onda je te godine otišao s Mladenom Schwartzom i još nekim ljudima iz rukovodstva pokreta kod Luke Kraljevića u Augsburg gdje su organizirali sastanak na kojem su smijenili Nikolu Štedula s mjesta čelnog čovjeka. Mladen Schwartz bio je jamac da je sve po statutu jer je on pisao temeljni dokument pokreta.

Štedul nije prihvatio smjenu, pa je iz Škotske telefonski naložio Nedjeljku Livajiću zvanom mesat iz Frankfurta da posjeti Kraljevića. Livajić je pod prijetnjom sile od Kraljevića izuzeo dokument o Štedulov smijeni i pocijepao ga.

Bože Vukušić je po povratku iz njemačkog zatvora u Hrvatsku 1991-e odlučio djelovati u HDZ-u, ali je postao izuzetno blizak s Nikolom Štedulom i ljudima iz njegova Domovinskog HDP-a: Nikolom Krištom, Ivanom Drvišem, Antoniom Lekićem… Oni su radili u SIS-u kod Josipa Perkovića, a on u SZUP-u kod Smiljana Reljića i u saborskoj Komisiji za istraživanje II svjetskog rata i poraća s Vicom Vukojevićem.

Miljenko Eljuga je Vukušića najprije kontaktirao vezano za ubojstvo svoga brata Vinka 1975 u Danskoj, obzirom da je Bože prikupljao podatke o UDBA-inim zlodjelima nad emigrantima za Vukojevićevu komisiju. Kasnije su ušli i u jedan poslovni poduhvat, koji ga je, kako tvrdi, umalo stajao glave.

Po izlasku iz njemačkog zatvora Bože Vukušić se odmah uključio u domovinske akcije.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dda044″ border=”#ba3228″]U “Nacionalu” od 17. svibnja 2000. slijedi novi nastavak priče o Vukušiću tekstom “Vukojevićev prijatelj Bože Vukušić predlagao je svom švedskom partneru fizičku likvidaciju Miljenka Eljuge”.

Uz ponavljanje već navedenih kvalifikacija Vukojevića i Vukušića, objašnjava kako je Vukušić zbog 1,5-postotne provizije, u višemilijunskom poslu, švedskom državljaninu Peteru Aleksanderu von Braunu predlagao ubojstvo Miljenka Eljuge.

Eljuga, također hrvatski politički emigrant, optužio je Vukušića da mu je 16. listopada 1994. benzinom zapalio automobil ispred njegova stana na zagrebačkoj Trešnjevci. Eljuga je sve to gledao s prozora svog stana, prijavio policiji, ali je istraga bila vrlo spora i neučinkovita. Cilj akcije paljenja automobila, sudeći po Eljuginim izjavama i “Nacionalovu” tekstu, je zastrašivanje g. Eljuge kako bi ga uplašili i isključili iz unosnog posla sa švedskim partnerima.

Vrlo komplicirana i zamršena priča, ukratko, izgleda ovako: Švedski partneri su trebali uložiti u Hrvatsku više od 100 milijuna u izgradnju tzv. švedskih kuća, a Hrvatska bi to platila u poljoprivrednim proizvodima i zdravoj hrani — voću, ribi, duhanu, vinu. Svaka kompletno opremljena kuća koštala bi 750 DEM po kvadratu, što je jeftinije od bilo kojeg hrvatskog poduzeća. Za taj posao Eljuga je kao inicijator i trebao zaraditi 1,5 posto posredničke provizije. U priču se, međutim, uključuje Vukušić i Eljugu želi eliminirati, a proviziju podijeliti sa švedskim partnerom Jannom Cristerom Jonssonom.

Vukušić, naravno, sve to demantira, tvrdeći da nikada nije zapalio ničiji automobil, pa ni Eljugin, i da je cijela priča izmišljena.

Marko Marković, Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 2000.[/box]

Kakva izmišljena priča?! Pa Bože Vukušić je za to nedjelo bio sudski gonjen. Druga je stvar što je državno odvjetništvo kvalificiralo djelo kao oštećenje tuđe stvari, a ne pokušaj ubojstva. Automobil je procijenjen na malu svotu, pa je nakon niza rasprava na koje se Vukušić nije odazivao, jer je bio “službeno spriječen”, cijela priča dovedena do zastare, odlučan je Miljenko Eljuga i pokazuje sudsku dokumentaciju s Božom Vukušićem kao optuženikom.

 

 

 

 

 

Ante PrimoracAntonio LekićBruno BušićĐuro ZagajskiIvan DrvišMarko MarkovićMilan DoričMile BobanMiljenko EljugaMladen SchwartzNedjeljko LivajićNikola KrištoNikola ŠtedulSlavica DalićStjepan ĐurekovićVice VukojevićVinko LogarušićVjekoslav LasićZdravka Bušić
Comments (3)
Add Comment