Milan Levar: Mirko Galić se uključio u progon Željka Peratovića zbog pisanja o zločinima u Gospiću

Dakle, kada su drugi odustali gospodin Željko Peratović, iako upozoren na sva iskušenja, našao je dovoljno i ljudske i novinarske svijesti, da javnosti predoči težinu gospićke zbilje, iznoseći nefrizirano, ali i necenzurirano imena i događaje koji predstavljaju i sramotu, ali prijetnju za hrvatski narod i RH. Gospodin Peratović je vrlo brzo otkrio da javno eksponiranje zabranjenih istina kao posljedicu nosi nesmiljen progon. Progon u koji se uključuju i oni koji su u svim civiliziranim zemljama odvojeni od zajednice, poštujući pri tom svoja divljačka pravila, kao i oni koji se sofisticirano i francuskim manirima nadopunjeno, ali ne manje bolno, uključuju u denunciranje sebi podredjenih. Dokazujući time vjerojatnost istih naputaka, ili ako hoćete, služenje istoj gadljivoj ideji zataškavanja najgnusnijih zločina.

 Sredinom 1999. Mirko Galić postaje glavni urednik “Globusa” i prestaje s objavljivanjem mojih istraživačkih tekstova, osobito tema koje su se ticale ratnih zločina. Izloženog mobbingu, prisiljava me se da sam dadnem otkaz. Milan Levar u siječnju 2000-e piše pismo HHO-u kako bi tada, najutjecajnija ljudskopravaška organizacija stala u moju zaštitu. Galić u strahu pristaje da sporazumno prekinemo radni odnos. Ubrzo, Ninoslav Pavić, tada najutjecajniji medijski magnat, Mirka Galića dovodi premijeru Ivici Račanu i dogovara da bivši glavni urednik “Globusa” bude imenovan generalnim direktorom Hrvatske radiotelevizije. Koncem kolovoza te godine Milan Levar je ubijen. Do danas se službeno ne zna tko ga je ubio i zašto. Mirko Galić je u međuvremenu bio i hrvatski veleposlanik u Republici Francuskoj, a trenutno je savjetnik u “Agrokoru” Ivice Todorića. Iako savjetuje najvećeg prehrambenog tajkuna na području bivše Jugoslavije, Mirka Galića novinari i dalje pitaju za mišljenje o slobodi medija.

Na povratku iz Njemačke Levaru se kod Graza pokvario automobil!

[box type=”info”]Milan Levar                                                                         Gdja Milena Gogić                       Kaniška 39                                                                                            Odjel za medije – HHO

 

Vrlo cijenjena gospođo Gogić!

Zahvaljujući se na Vašem vremenu, osjećam se slobodan i usuđujem se predočiti Vam u interesu, prije svega lako provjerljive i neupitno dokazive istine, moje gledanje na probleme koje u komunikaciji s redakcijom tjednika “Globus” osjeća gospodin Željko Peratović, a koji najneposrednije konfrontiraju s mojim interesom da se zbivanja što su bila predmetom istraživanja i obrade rečenog gospodina novinara, prezentiraju javnosti.

Kroz dug vremenski period, rukovodeći se željom da imenujem osobe i instance bez obzira na razinu u domaćoj i inozemnoj raspodjeli moći, a koje su svojim djelovanjem izravno odgovorne za kršenje svih etičkih i ljudskih normi, pomognem svom gradu i svom narodu u skidanju nepotrebnog i nametnutog bremena, ulažući znatne napore, učinio sam se prisutnim u domaćim i inozemnim tiskovinama, te elektroničkim medijima. Slijedeći, dakle, tu nakanu bilo je neminovno surađivati s većim brojem novinara. Od domaćih izvjestitelja naprimjer: Eduard Popović, Dragan Ogurlić, Zoran Daskalović, Robert Frank, Slavica Lukić….

Ovdje su samo neka imena iz različitih tiskovina, naroda, političkih miljea, kojima je ipak zajedničko da su na tragu djelovanja i suradnje sa mnom  i objavljivanja fragmenata gospićke krvave zbilje, imali neugodnosti koje su se manifestirale u dijapazonu od cenzure i prijetnji do realnih bestijalnih napada na tijelo i život. Svemu usprkos, ponosno konstatiram da nikada nije mogla doći u pitanje neprijepornost tvrdnji iza kojih sam stajao i koje su posredstvom navedenih i drugih izvjestitelja prezentirani javnosti.

Imajući u vidu rečeno, zbog pogromaškog odnosa najznačajnijih segmenata vlasti i licemjernog odnosa međunarodnih kao i nekih domačih, iz problematičnih izvora hranjenih kvazi-humanitarnih udruga, nastao je zastoj SLUČAJA GOSPIĆ.

Iako suočen s ODUSTAJANJEM novinara zbog neprihvatljivog odnosa prema javnoj riječi, slijedeći dobar katolički odgoj, suprotstavio sam se orkestriranom napadu najvećih ubojica, odgojenih u mračnim vremenima naše povijesti a dodatno instruiranih od strane ZAPADNIH obavještajnih i masonskih zajednica. U atakiranju na mene, pokušavajući sakriti svoju apsolutnu prljavu ulogu u zbivanjima na ovim prostorima strane agenture i domaće instrumentalizirane budale, višekratno su minirali moja vozila. U par navrata me pokušali otrovati. Nebrojeno puta su pucali na mene i članove obitelji, kuću…

Pošto je štampa, detaljno, o naprijed rečenom pisala, a imajući u vidu prirodu Vašeg posla, uvjeren sam da Vam provjera neće predstavljati problem.

Dakle, kada su drugi odustali gospodin Željko Peratović, iako upozoren na sva iskušenja, našao je dovoljno i ljudske i novinarske svijesti, da javnosti predoči težinu gospićke zbilje, iznoseći nefrizirano, ali i necenzurirano imena i događaje koji predstavljaju i sramotu, ali prijetnju za hrvatski narod i RH. Gospodin Peratović je vrlo brzo otkrio da javno eksponiranje zabranjenih istina kao posljedicu nosi nesmiljen progon. Progon u koji se uključuju i oni koji su u svim civiliziranim zemljama odvojeni od zajednice, poštujući pri tom svoja divljačka pravila, kao i oni koji se sofisticirano i francuskim manirima nadopunjeno, ali ne manje bolno uključuju u denunciranje sebi podredjenih. Dokazujući time vjerojatnost istih naputaka, ili ako hoćete, služenje istoj gadljivoj ideji zataškavanja najgnusnijih zločina.

Zanimljivo je pri tome da je novinar žrtva navodne želje za uozbiljavanjem tjednika “Globus” iz čega proizilazi da su ubijanja i evidentno počinjeni zločini nedovoljno zanimljiva tema koja ne posjeduje društvenu težinu, ali joj u svakom slučaju treba prefiks neozbiljnosti i škodljivosti koja uzrokuje javnu sablazan. Više je razloga zbog koji sam pozvan stati iza gospodina Željka Peratovića, a svakako je najvažniji moment u tome njegov korektan odnos prema profesiji i hrabrost da se upusti u istraživanje i analizu onih događanja koja su vrlo opasna i koja traju, a koja su imala i imaju za cilj sotoniziranje nas Hrvata, tovareći nam na vrat ono što je s našom vjerom i naslijeđem nespojivo.

U momentu kada je postalo jasno da će gospodin Željko Peratović, u suradnji samnom biti u poziciji da prezentira one koji nedvosmisleno stoje iza tragedije i opačina, koji koristeći talog društva, od koga nije imun ni jedan narod, te instruirajući te jadnike, nastojali ucijeniti ovu prelijepu zemlju, ja sam, štovana gospođo, svjedočio u Den Haagu i vratio se natrag u svoju zemlju. Vratio sam se u Gospić gdje je šef policije gospodin Ivan Dasović, gdje je u to vrijeme zapovjednik HV-a bio general Mirko Norac, gdje je šef HV-a za specijalni rat bio gospodin Tihomir Orešković, predsjednik suda i tada i sada gđa Mira Jurjević i sl. Vratio sam se medju ljude protiv kojih sam svjedoćio u Haagu da bi bilo razvidno da pristajem na svaki vid provjere mojih navoda.

Nadam se da uviđate moju riješenost da ono što sam započeo i završim, iako je cijela plejada novinara morala odstupiti zbog anateme na istinu u funkciji zaštite na krvi i otimačini stečene pozicije onih koji upravljaju našim životima.

Gospodin Željko Peratović je u nemilosti glavnog urednika, navodno zbog nedonošenja video materijala iz Njemačke. Kada bih Vam opisivao taj put, najvjerojatnije mi ne bi bili skloni povjerovati. Uvjeravam Vas da se ne služim insinuacijama ako kratko konstatiram da smo zamalo bili žrtve. Da mi je tom zgodom nestao dio elektronike, da smo imali nevjerojatne kvarove na automobilu i niz drugih neugodnosti. Materijali koji su se nalazili kod Tomislava Oreškovića i drugih, iako je njihovo preuzimanje u Njemačkoj bilo nedvosmisleno i vrlo čvrsto dogovoreno, preuzeti su, da ne kažem otuđeni, od osoba koje su se navodno predstavile kao djelatnici suda u Haagu, neposredno prije dolaska gospodina Željka Peratovića i mene. Iako na još nekoliko mjesta na Zapadu imam pohranjenu dokumentaciju, odustao sam od njenog izuzimanja zbog naprijed iznesenih okolnosti, kao i zbog sumnje da smo pod prismotrom i da bih svojim odlaskom na mjesta gdje su materijali pohranjeni, zapravo ugrozio sebe, ali i ljude koji o dokumentima vode brigu. Sklon sam vjerovati da to nije pravi razlog zbog kojeg se vrši pritisak na gospodina Željka Peratovića, zbog toga što sam u međuvremenu nabavio rečeni materijal i ponudio ga za objavljivanje, ali je tada navodno promijenjena koncepcija lista.

Stoga Vas cijenjena gospođo molim da utvrdite realno stanje i pomognete gospodinu Željku Peratoviću u očuvanju ljudskog i profesionalnog digniteta, imajući pri tom na umu da se na gospodina Peratovića atakiralo s namjerom da mu se ugrozi život te da bude onemogućen u objavljivanju onih spoznaja do kojih je dolazio izložen zastrašivanjima, ucjenama, te s vrlo relanim prijetnjama, imajući u vidu rejting onih koji su mu prijetili.

Za sva eventualna pojašnjenja pozivam Vas da me kontaktirate, a ja se obvezujem učiniti Vam dosptupnim kako svjedoke tako i dokumentaciju, sve na tragu argumentiranja da dogadjanja koja je elaborirao gospodin Željko Peratović imaju društvenu vrijednost, a s obzirom da sam dao značajan broj intervjua stranoj štampi nisu, kao što pokušava instalirati kao postulat gospodin Mirko Galić, humoreska. Uvjeren u korektnost Vašeg djelovanja, lijepo Vas pozdravljam,

Milan Levar
U Gospiću 12. 01. 2000.

[/box]

AgrokorDragan OgurlićEduard PopovićHHOIvan DasovićIvica RačanIvica TodorićMilan LevarMirko GalićMirko NoracNinoslav PavićRobert FrankSlavica LukićTihomir OreškovićTomislav OreškovićZoran Daskalović
Comments (1)
Add Comment