Tomislav Mičić otkriva: Nikola Štedul je britanski agent

Da je Nikola Štedul britanski agent iscrpno je u Obzoru 04. ožujka 1996-e elaborirao bivši emigrant u Njemačkoj, a kasnije časnik SIS-a pukovnik Tomislav Mičić. Povod je bio Štedulov intervju u Nacionalu gdje je prema Mičićevim riječima, predsjednik HDP-a predsjednika Franju Tuđmana optužio da je uz pomoć UDBA-e došao na vlast u Hrvatskoj.

Za Nikolom Štedulom, vođom HDP-a, stalno se vuče rep da u emigraciji nije djelovao samostalno već kao strani agent. Najčešće ga se povezivalo s KGB-om. U to su jedno vrijeme sumnjali i agenti njemačkog BfV. Koncem osamdesetih BfV preko višestrukog agenta Milana Dorića upozorava Štedula da je okružen agentima UDBA-e, procjenjuje da iza atentata na njega stoji KOS i nudi mu svoju pomoć. Štedul ne prihvaća pomoć Nijemaca. Iako u izvješćima Milana Doriča UDBA-i, a koji su dostupni njemačkim istražnim organima posredstvom Romana Leljka, nigdje ne stoji izravno sumnja da je Nikola Štedul zapravo britanski agent, ona se vrlo jasno naslućuje.

Strani plaćenici u Gopiću 1991-e kojima je zapovjedao Britanac Karl Penta iz Liverpoola, a koji je, prema riječima Milana Levara, u Liku došao posredstvom Nikole Štedula. Penta je primao zapovjedi od Tihomira Oreškovića, Štedulovog čovjeka koji je u Gospić došao iz SAD-a.

Štedul je osamdesetih živio u Škotskoj. Nekadašnji njegovi bliski suradnici kažu da je on za svaki svoj odlazak iz Škotske morao dobiti odobrenje britanskih vlasti. Tako je bilo i 1981-e kada je išao u Švedsku na osnivačku skupštinu HDP-a i odgovarati Miru Barešića od štrajka glađu.

Nikola Štedul je osamdesetih, dok se formalno nalazio u nekoj vrsti kućnog pritvora u Škotskoj bez putovnice, ostvario uspješne kontakte s režimima u Albaniji, Libiji i Bugarskoj. U Londonu je 1978-e ubijen Georgij Markov, bugarski emigrant i žestoki kritičar bugarskog predsjednika Todora Živkova, a Nikola Štedul je iz Britanije osamdesetih uspostavio odnos s bugarskim komunističkim vlastima, o čemu je svjedočio višestruki agent Milan Dorič.

Terorističkom organizacijom HDP-e rukovodio je preko telefona ili bi primao u posjet HDP-ovce s terena, koji su svi prošli provjere britanskih vlasti, kao što su, naravno i njegovi telefonski razgovori od istih bili slušani.

Najbliži Štedulovi suradnici Dinko Dedić i Ante Šuto, bili su državljani Australije i podanici britanske krune. Oni su nesmetano putovali svijetom i prenosili novac ili zadatke u Njemačku gdje je bila baza HDP-ove terorističke organizacije.

U travnju 1989-e za vrijeme suđenja Vinku Sindičiću kao publika iz Njemačke je stiglo 10-ak HDP-ovaca iz Njemačke, a svi su prethodno preko Štedula najavili dolazak britanskim vlastima. Višestruki agent Milan Dorič je posvjedočio da su britanske vlasti jedino Milanu Buškainu iz Stuttgarta pravile probleme prilikom ulaska u zemlju. Buškain je organizirao dolazak na suđenje Antona Bruneta, njemačkog umirovljenog policajca koji je 1972-e istraživao Sindičićevu povezanost s ubojstvima Josipa Senića 1972-e i obitelji Stjepana Ševe. Bruneta su Britanci pripustili u Edinburgh, ali je iz tadašnjeg njemačkog glavnog grada Bonna stigla zabrana da svjedoči u tom postupku.

Milan Dorič, treći s desna u Londonu 80-ih na sastanku Nove demokratske alternative, pokreta koji se zalagao za Treću Jugoslaviju nadahnut Milovanom Đilasom.

Milan Dorič je na zahtjev Nikole Štedula njegovoj ženi Shirley odnio u Škotsku svoj omanji pištolj. Kasnije je od Nijemaca i UDBA-e tražio da mu oni daju neki u zamjenu, ali to se nije dogodilo. Neki izvori navode da je Milan Dorič pored njemačke i jugoslavenske tajne službe radio i za britansku jer je često posjećivao Štedula, “prošvercao” u Škotsku pištolj, a ranije ga je Štedul u povezao sa slovenskim emigrantom Ljubom Sircom koji je u Britaniji bio član Đilasove Nove demokratske alternative, pokreta koji se zalagao za Treću Jugoslaviju. Nikola Štedul je zagovarao samostalnu Hrvatsku u njenim povijesnim granicama i razbijanje Jugoslavije nasilnim putem, a Doriča je povezao s ljudima koji su bili za Treću Jugoslaviju. S aspekta britanske tajne službe to je sasvim normalno. Nikad ne stavljaš sva jaja u istu košaru.

Milan Dorič je uz prešutnu suglasnost njemačke unutarnje službe i UDBA-e koncem 1989-e prošvercao kopirni aparat za potrebe HDP-a u Zagrebu. Početkom 1990-e Štedul ga je zatražio da prošverca i oružje i eksploziv, što je i učinio uz pomoć svoje supruge Mire, a njemačka služba je zaključila da se Štedeul ne priprema za izbore i politički rad za što je HDP-u u Zagrebu trebala kopirka, već za atentate, terorizam.

Tomislav Mičić govori na pogrebu ubijenog emigranta Nikole Miličevića Bebana u Frankfurtu 1980-e.

Da je Nikola Štedul britanski agent iscrpno je u Obzoru 04. ožujka 1996-e elaborirao bivši emigrant u Njemačkoj, a kasnije časnik SIS-a pukovnik Tomislav Mičić. Povod je bio Štedulov intervju u Nacionalu gdje je prema Mičićevim riječima, predsjednik HDP-a predsjednika Franju Tuđmana optužio da je uz pomoć UDBA-e došao na vlast u Hrvatskoj.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dda34b” border=”#ce6f52″]* Tko je zapravo Štedul i njegova organizacija?

– O njemu se zna da je rođen u okolici Karlovca i da je po zanimanju vodoinstalater.  Zna se da je 1971. godine iz Australije došao u Europu, negdje u isto vrijeme kad i skupina poznata pod imenom Bugojanci (skupina devetnaestorice). Štedul se udružio s Tomom Sedlom i s nekoliko istomišljenika osnovao ‘Hrvatsku’ socijalističku stranku, koja je poslije promijenila ime u Hrvatsku naroadnu frontu. Nakon kratkog boravka u Njemačkoj Štedul se skrasio u Engleskoj. Tamo je, mislim, jednom ili dvaput sreo pokojnog Brunu Bušića. Bilo je to 1977. godine.  Iako se samo dvaputa susreo s Brunom, Štedula nije smetalo proglasiti se njegovim nasljednikom. Godine 1981. osniva organizaciju Hrvatski državotvorni pokret a on ne djeluje pod svojim imenom njego uzima ime Tomislav Kvaternik. Zanimljivo je da je na takozvanom europskom osnivanju HDP-au Lundu (Švedska) 1981. bilo dvanaest utemeljitelja te organizacije. Prema izvorima koji su mí s tog skupa dokumentirali, bilo je medu tom dvanaestoricom, osmorica koji su surađivali ni manje ni više nego za šest obavještajnih službi.

* Otkud tolika zainteresiranost stranih obavještajnih službi za hrvatskom dijasporom i koje su to službe?

– Poznato je da je Jugoslavija u očima zapadnih emigranata, a koji se nisu bavili samo izdavanjem novina i časopisa, htjele iz razloga vlastite sigurnosti nadzirati i kanalizirati djelovanja tih emigranata. Prije svih to je jugoslavenska Udba, zatim po nekoliko službi Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske i Amerike. Ovdje već spominjani Štedul je imao nekoliko bliskih suradnika koji su bili agenti jugoslavenske, njemačke i austrijske policije pa čak i slovenske Udbe (Tomislav Mičić je očito govorio o Milanu Doriču, op. ž.p.).

Štedul je inače svoju organizaciju vodio s Otoka. Njemu se prema svjedočenju njegovih bivših suradnika moglo približiti samo uz dopuštenje engleske obavještajne službe jer je on s članstvom komunicirao samo telefonom i pismeno. Postavljao je ljude na vodeće položaje u organizaciji a da ih nikad nije vidio, pa je tako omogućio da mu glavnu riječ u organizaciji vode, osim stranih, i jugostavenski agenti. On sam je u dvadesetak godina samo jedanput napustio Otok: u aranžmanu engleske i  švedske policije došao je u posjet Miri Barešiću u zatvor s namjerom da ga nagovori na prekid štrajka glađu. Štedula je kroz Švedsku pratio odred policije, što znači da je imao specijalni status zaštićene osobe. Usudio bih se reči, uz sve dužno poštivanje pokojnog Mira Barešića, da su ga neki iz vodstva HDP-a manipulirali. Naručivali bi od njega štrajk glađu, pa bi onda tražili da ga prekine, tako da se dobivao dojam da to rade ne zbog njega nego zbog vlastite promidžbe.

* Mislite li da se iz svega toga može zaključiti da je Štedul surađivao ili da surađuje s engleskom obavještajnom službom?

– Neki su tvrdili da su ih u Edinburghu ispitivali engleski obavještajci i decidirano ih pitali kakvi su izgledi Nikole Štedula i njegov politički ugled u budućoj hrvatskoj državi koja se već nazirala jer je i Engleskoj bilo jasno da su Jugoslaviji dani bili odbrojani. Zli jezici tvrde da kod Štedula glavnu riječ vodi njegova žena. Kažu da sve razgovore koje njezin muž vodi sa sugovornicima snima i dokumentira na magnetofonske vrpce. Postavlja se pitanje za koga to radi i u koje svrhe.

Inače, HDP se nakon pojavljivanja u domovini natjecao na izborima za Sabor a Štedul se natjecao za predsjednika države. Dobio je nešto više od sto glasova. Na novim izborima bili su navodno najjači u Gospiću, ali ih je pobijedio Nikica Valentić.

Vidite, još je jedna zanimljivost vezana za Štedula. Engleska televizija je snimila film o atentatu na štedula. Taj je film prikazan i na hrvatskoj televiziji u sklopu “Latinice”, a Štedul je bio gost večeri. Postavljam pitanje, koja bi to zemlje i koja bi to televizija trošila novce na film o emigrantu kakvih je bilo na tisuće. Pitam se, koji je to emigrant toliko zaslužan da mu nacionalna televizija države u kojoj je živio posveti film. Očito da je nekome posebno stalo da ga se popularizira, pa su tako i na HTV-u nasjeli i objavili taj film kao nekakvu posebnu zanimljivost.

* Mnogi emigranti licitiraju sa stvarnim ili navodnim prijateljstvom s Brunom Bušićem. Poznato je da je Bruno izuzetno cijenio dr. Tuđmana, a konstanta javnih istupa emigranata su upravo napadi na dr. Tuđmana. Kako vi na to gledate?

– Doista sam prijateljevao i suradivao s Brunom Bušićem. Kad smo se nakon njegova bijega potkraj 1975. godine susreli u Mainzu, danima srno razgovarali i planirali o svemu što možemo u onim teškim vremenima učiniti za Hrvatsku. Zajednički smo izdavali knjige i časopise. Istine radi i povijesti moram reči što do sada nisam nikome rekao. Pitao sam Bruna u to vrijeme što on misii tko je u Hrvatskoj najpogodnija osoba s kim bi mogli i trebali surađivati i tko bi mogao povesti hrvatski narod. Odgovorio mi je: “Franjo Tuđman, nema boljega”.[/box]

Kada sam se 2014-e u Kaptol centru našao s Tomislavom Mičićem na njegov zahtjev, pitao sam ga kako se on kao istaknuti emigrant po dolasku u Hrvatsku mogao prikloniti Josipu Perkoviću, šefu UDBA-e, a koji je 1991-e postao pomoćnik Gojka Šuška za sigurnost. Mičić je kazao da je morao potražiti zaštitu jer ga je progonio Vice Vukojević za kojeg je saznao da je umiješan u ubojstvo Brune Bušića. I emigrant Petar Penava koji je bio član HDP-a, pa još početkom osamdesetih izbačen, tvrdi da mu je Tomislav Mičić za Vicu Vukojevića govorio da je umiješan u ubojstvo Brune Bušića. S nestrpljenjem očekujem objavljivanje čitavog UDBA-inog dosjea operativne akcije “Park”, a koji po Josipu Manoliću i krugu Tihomira Oreškovića, sadrži informacije o navodnoj povezanosti Vice Vukojevića s ubojstvom Brune Bušića.

Što se Nikole Štedula tiče i njegovih veza s britanskom obavještajnom službom, one bi se uskoro mogle potvrditi ili opovrći kad u Hrvatsku stigne EUN za Tihomira Oreškovića, Štedulovog čovjeka u Gospiću. Podjsećam da je britanska diplomacija vršila pritisak na hrvatsku vlast i u slučaju EUN-a za Josipa Perkovića. Ima li slučaj Nikole Štedula s time veze?

 

nastavlja se

Ante ŠutoAnton BrunetBruno BušićDinko DedićFranjo TuđmanGeorgij MarkovJosip PerkovićKolinda Grabar kitarovićMilan BuškainMilan DoričMilan LevarMiro BarešićNikola ŠtedulRoman LeljakShirley ŠtedulTihomir OreškovićTodor ŽivkovTomislav KvaternikTomo SedloZoran Milanović
Comments (2)
Add Comment
  • Je li Franjo Tuđman King Kong Zorana Milanovića? - 45lines

    […] dana ranije (u vrijeme za koje Mijatović piše da su se Bušić i Tuđman sreli u Njemačkoj, a u kojem dosta navodi i Tomislava Mičića kao Bušićevog suradnika) u ovom  Perković se jedva dotiče Brune Bušića. Prates mu je kazao da je Ivan Jelić […]

  • Marin

    Ljudi moji,Štedul je bio nepoznanica ali po ovome i on je otkriven.Očigledno je preko svoje ekipe iz HDP švercao oružje i eksploziv u Hrvatsku u borbi protiv iste Hrvatske????
    Ovi strani plaćenici u Gospiću iz Liverpoola su imali zadatak da kompromitiraju Hrvatsku i da je se ne prizna od međunarodne zajednice.
    I još onaj ubojica Sindičić što je izjavio da su britanci iscenirali atentat na Štedula da na njemu uopće nije bilo ozljeda…Ako sam u krivu molim da me netko uputi u stvari ili demantira.
    Pozdrav svim dobrim ljudima…..