Humanistički dnevnik (2): Maryam Namazie i inkvizitorski islamisti

1sivAkHdV4Q

Na predstojećem 19. svjetskom humanističkom kongresu u Oxfordu  gostovat će i Maryam Namazie, britanska sekularna, feministička i socijalistička aktivistkinja. Iznijela bih ovdje neke snažne dojmove s ranijeg susreta s njom. 

Maryam Namazie smo upoznali na svjetskoj ateističkoj konvenciji u Dublinu, u lipnju 2011. Njen govor o islamističkoj inkviziciji oduševio je (skoro  ) sve sudionice/ke konvencije, a na gornjem hyperlinku možete ga pogledati i pročitati u cijelosti i dati svoj sud.

Nakon njenih hrabrih i inspirativnih riječi uslijedio je glasan pljesak publike. Htjeli smo poslati poruku da  Maryam nije usamljena u svom stavu, da svi mi stojimo uz nju. I ubrzo (od 21. min. videa)  za riječ su javili prvi islamisti (oni su tih dana opsjedali konvenciju, potičući razgovore i s ostalim poznatim osobama iz ateističkog kruga). Inkvizitorski islamisti su joj spočitali agresivan stav, zatim su počeli hvaliti šerijatski zakon kao nešto najbolje što se dogodilo čovječanstvu. Prigovorili su joj da je licemjerna jer joj je otac iranski mula. Maryam je nakon stanovitog vremena prekinula njihove hvalospjeve i odlučnim glasom dala do znanja da sad ona – žena, ateistkinja – govori i da ju oni – muškarci, vjernici – moraju slušati.

Richard Dawkins je prvi srčanim pljeskom, a kasnije i izravnim zahtjevom ekstremnim islamistima da zašute, dao podršku Maryam Namazie

Prema njenom nastupu  za vrijeme predavanja ona često uzima sebi za pravo da muškim vjernicima pokaže da im žena smije i mora preuzeti riječ. Na njihove opetovane hvale o naprednom i potrebnom vjerskom zakonu, ona ih je bez ustručavanja uvijek iznova pitala: “A što je s kamenovanjem?”  Na kraju je oštro dodala:

Vi slobodno možete izraziti svoj stav o šerijatskom pravu i napustiti ovu konvenciju, ne bojeći se posljedica, ne bojeći se nas ovdje okupljenih, ja ne uživam tu slobodu, meni ostaje nakon svakog govora osvrtati se iza leđa i paziti da netko od vaše braće neće potegnuti oružje prema meni. i vi meni govorite da sam ja agresivna?!

O dojmovima iz Dublina, na svome blogu, napisala je sljedeće:

The Islamists (I wouldn’t call them Muslims) who came to the Dublin World Atheist Conference to ‘positively and intellectually engage’ (their words) with PZ Myers, Richard Dawkins and I (I am finding myself in excellent company these days) have put together a video of their encounters.

I always find it surreal when an Islamist makes a comment or asks a question at one of my talks as I know full well that the ‘engagement’ is for public consumption. There is no engagement and no time for niceties in countries where they rule (and even in ‘communities’ here where they have the upper hand). They just hang apostates like myself from cranes in city centres – no questions asked.

The Islamist commenting on my speech says he has studied Sharia law for ten years; well I have lived it. And whilst he is right that Sharia law bears fruit it is not in the way he portrays but more like the ‘strange fruit’ Nina Simone sings of – blood on the leaves and blood at the roots…

Maryam i ja u razgovoru nakon predavanja. Objašnjavam joj nemoralan princip tzv. “kulturne klopke”: Kad Ivan tuče svoju ženu, onda je on nasilnik. Kad to isto čini Muhamed onda je to njegova vjera i tradicija.

Potpredsjednik našeg Centra i glavni urednik ovog portala o Maryaminom inspirativnom nastupu i tome kako ju je srčano branio Richard Dawkins pred grubim nasrtajima islamista, svojedobno je zapisao:

Upravo o potrebe da zapadni humanisti, intelektualci, javnost snažnije utječu da islamski svijet izađe iz srednjeg vijeka, da doživi prosvjetiteljstvo koje su Europa i Zapad davno apsolvirali nadahnuto i hrabro je govorila Maryam Namazie, britansko-iranska aktivistica za ljudska prava i kako se predstavlja na vlastitoj stranici: Maryam Namazie is a rights activist, and commentator and broadcaster on Iran, rights, cultural relativism, secularism, religion, political Islam and other related topics.

Nakon njenog gotovo cjelosatnog govora, kojeg su pokušavali prekidati islamisti pridošli iz Londona, optužujući ju da govori kao mula (iranski vjerski svećenik, aludirajući da joj je otac to bio) i da bi ona da ima vlast bila represivnija od bilo kojeg islamskog ekstremiste te nakon što ju je u nekoliko navrata ljutito uzeo u zaštitu Richard Dawkins, pa zaradila frenetičan pljesak, usvojena je i četvrta točka Dublinske deklaracije. Maryam vodi nesmiljenu kampanju protiv činjenice da je britanska vlast uvela paralelno zakonodavstvo, pored vlastitog primjenjuje se i tzv “Shari’ah Law”, šerijatski zakon koji se odnosi samo na građane Britanije koji se deklariraju islamskim vjernicima. To znači da u Britaniji, između ostalog muškarci na razno razne načine, nekažnjeno od strane britanskih vlasti, mogu kažnjavati žene jer su prekršile šerijatski zakonik. Tokom Maryaminog izlaganja, Dawkinsu je tlak bio na 300. Pogađalo ga je to što je tako nešto moguće u njegovoj domovini. Što vlasti njegove zemlje da bi mogle nastavljati imeprijalnu politiku zajedno sa SAD-om u Iraku, Afganistanu i drugim točkama islamskog svijeta gdje imaju materijalne interese, s manje straha od islamističkog terorizma u vlastitoj zemlji dozvoljavaju da stradaju nevini, poglavito žene.

19. Svjetski humanistički kongresDublinska deklaracijahumanistički dnevnikIslamistička inkvizicijaMaryam NamaziemulaRichard Dawkinsšerijatsko pravo
Comments (0)
Add Comment