Marko Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika i UDBA

Marko Grubišić je često u društvu s Tihomirom Oreškovićem, ali do sada nisam naišao ni na jedan podatak da je ikako pomogao svom kolegi Jakoslavu Rojnici iz Splita, a koji je zbog Tihomira robijao na Golom otoku. U izvještajima s promocije Rojničine knjige eventualno možemo naići na imena ili slike Josipa Jurčevića, Josipa Jovića…, ali ne i Marka Grubišića.

Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika i jako blizak prijatelj Tihomira Oreškovića, Marko Grubišić, značajnije se aktivirao na javnoj sceni nakon što je bivši službenik UDBA-e, Ante Barišić, potvrdio izjavu Josipa Manolića da je Tomislav Karamarko bio suradnik UDBA-e. Grubišić je dao intervju Jutarnjem listu, tvrdeći da ne poznaje Karamarka, ali da mu je Barišić ostao upamćen kao udbaš koji da je njega tukao i isljeđivao 1983-e u poznatom “Lašćinskom procesu”. Do tada se Grubišić nije javno isticao. U medijima ga se moglo primijetiti tek 2013. kada je izveo Tihomira Oreškovića, koji je izdržao zatvorsku kaznu za ratni zločin, u “klaonicu” na feštu koju je priredio Zdravko Mamić. Zapravo, Grubišića su tom priliko pogli prepoznati samo oni koji su ga znali, jer se nalazi na fotografiji u društvu Oreškovića i Mamića, ali ga se u tekstu u Jutarnjem listu ne spominje.

Iako negira povezanost s Tomislavom Karamarkom, Grubišićev javni angažman vezan je upravo za one projekte i osobe s kojima se najčešće povezuje i Tomislava Karamarka. Osim druženja s Oreškovićem, kojeg je u od istrage za ubojstvo Milana Levara štitio Karamarko, i napada na Barišića kojeg tuži bivši predsjednik HDZ-a, Grubišić je bio uključen i u prosvjed branitelja u Savskoj, angažiran kod Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, u Krugu za trg, usko vezan s Katoličkom crkvom, blizak s Jullien Bušić i njenom Zakladom Zvonko Bušić Taik

U cijeloj toj političkoj priči o lustraciji koju je pokrenuo Tomislav Karamarko uz potporu Ive Banca i Ivana Zvonimira Čička na tribini 23.08.2014 u Dubrovniku, i Marko Grubišić, igra važnu ulogu.

Kad HDZ dođe na vlast, a to će biti nakon narednih parlamentarnih izbora, najprije ćemo napraviti lustraciju, onoliko koliko je to danas moguće, ali hoćemo. Onda ćemo tog zločinca protjerati sa svih ulica i trgoova u Hrvatskoj, i najvažnije, moramo konačno ‘srediti’ hrvatsko školstvo. A ne kao danas, da nam neki kvazi povjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara. Moramo unificirati školske standarde, u konačnici moramo realno pisati o povijesti, a ne da i dalje učimo kvazi komunistički povijest, u kojoj jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Broz Tita, prikazuju kao nekakvog bonvivana, hedonista dakle sasvim normalnog čovjeka. Taj suradnik NKVD-a, Staljina, izvršilac ili naredbodavac tisuća i tisuća ubojstava, mora bit sankcioniran’, zaključio je Karamarko u prepunoj dvorani Ivana Pavla II.

Tomislav Karamarko, Portal oko, 23.08.2014 23:26

Kako se Karamarko povukao s političke scene i dobrim dijelom iz javnosti, njegovo djelo su preuzeli Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Ime Trga maršala Tita promijenjeno je zahvaljujući dogovoru Milana Bandića sa spomenutim “lustracijskim dvojcem”, a Grubišić je prethodno na skupu, koji je formalno organizirao Ante Beljo, suradnik Gojka Šuška iz tzv. “Norvalske skupine”, održao zapažen govor.

On je u “Glasu koncila” glasilu Katoličke crkve ove godine govorio o svojim progoniteljima iz UDBA-e spominjući osim Ante Barišića i Franju Vugrinca, Mišu Deverića, Darka Starčevića te Gorana Ljubičića Geju.

Njemački istražitelji ubojstava Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića upravo se zanimaju za neke od bivših udbaša koje je Grubišić naveo. Istodobno iz krugova bliskih Miši Deveriću, i Goranu Ljubičiću Geji u smjeru istrage plasiraju se dezinformacije kako sa ubojstvom Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića zagrebački Centar SDS-a, u kojem su na obradama ubijenih radili spomenuti udbaši, nije imao ništa. Primjerice, iz priče o ubojstvu Đure Zagajskog potpuno se želi isključiti uloge njemačkoj policiji sumnjivih Milana Štimca i Tihomira Oreškovića pa se šalju poruke tipa: “Đuru je ubio kriminalac kojeg je iz zatvora u Hrvatskoj poslao Mišo Munjas; Đuro je bio apsolutno nevin, nikome bitan i na njemu su se iskalili Ćos, Franjo Vugrinec, Mustač i Perković da pokažu svoju nekontroliranu moć. Nisu tražili niti dobili suglasnost Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, republičkog ili saveznog kako je to nalagao pravilnik/protokol”. i “Stjepan Mesek je ubojica”.

Mišo Deverić je 1991-e u MUP-u bio šef odjela osiguranja štićenih osoba. Na ovoj slici je u pratnji Franje Tuđmana prilikom posjete Hrvatskoj Kostajnici 25. kolovoza 1991. Deverić je kao svjedok ispitan i na suđenju Perkoviću i Mustaču za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Još je i razumljivo da bivši udbaši štite svoje kolege podvaljujući dezinformacije njemačkim istražiteljima, ali kako to da Marka Grubišića, predsjednika HDPZ-a, ne zanima nalaze li se ubojice hrvatskih emigranata među njegovim bivšim političkim zatvorenicima, prijateljima…?

Stjepan Mesek je najčešće spominjana osoba koju se kao suradnika UDBA-e dovodi u vezu s ubojstvom Đure Zagajskog. Na kojeg u svojim publicističkim djelima prstom upire i Bože Vukušić. On je prije dolaska emigraciju također bio “politički zatvorenik” na odsluženju kazne u Staroj Gradiški. Čak je u emigrantskom glasilu “Nova Hrvatska” objavio pod svojim inicijalima i tekst o iskustvu iz Gradiške kako bi što prije dobio politički azil u Njemačkoj. Ako već udbaši žele zavarati njemačke istražitelje, šaljući poruke da je Mesek ubojica, kako to da predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika nije do sada rekao koju barem o tome da mu je poznato da su neki politički zatvorenici poput Meseka, a što je potvrđeno i na sudu u Münchenu gdje je isti nastupio kao svjedok u postupku protiv Perkovića i Mustača, bili i suradnici UDBA-e, možda baš u zatvoru zavrbovani?

Marko Grubišić, krajnje desno, čekajući projekciju dokumentarnog filma “U ime naroda” 16. svibnja 2016 u društvu prijatelja Tihomira Oreškovića, tip s bradom. Dva reda iza njih sjede aktivisti za prava branitelja Ivan Pandža i Vjekoslav Magaš.

Milan Štimac, kojeg Mesek spominje u svom tekstu u Novoj Hrvatskoj iz 1980-e, kao političkog zatvorenika u Staroj Gradiški, a koji je već 1983. bio pritvaran zbog sumnji u ubojstva Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, jedno je vrijeme bio čak i tajnik u Hrvatskom društvu političkih zatvorenika. Njegov osumnjičeni kolega Tihomir Orešković, hvali se da je bio 1979-e i 1980-e politički zatvorenik, ali u Srbiji, jer da tamo dospio u zatvor nakon odsluženja vojske, a zato što KOS nije, navodno bio zadovljan njegovim svjedočenjem protiv Mirka Rajičića i Jakoslava Rojnice 1978-e.

Marko Grubišić je često u društvu s Tihomirom Oreškovićem, ali do sada nisam naišao ni na jedan podatak da je ikako pomogao svom kolegi Jakoslavu Rojnici iz Splita, a koji je zbog Tihomira robijao na Golom otoku. U izvještajima s promocije Rojničine knjige eventualno možemo naići na imena ili slike Josipa Jurčevića, Josipa Jovića…, ali ne i Marka Grubišića.

Mirko Rajčić, prvoosuđeni 1978-e u procesu na kojem je Orešković bio svjedok optužbe, javno je u Novom listu 2003-e za vrijeme suđenja gospićkoj skupini za ratne zločine, svom bivšem studentskom kolegi oprostio “izdaju”, ali ga je zatražio i da se pokaje:

Dragi Tihomire, Ti koji si žrtva dvaju nečovječnih i tako blisko povezanih režima, ne bi smio zatajiti, ili reći bilo što na štetu istine, pa tako i istine o Gospiću 1991., jer bi to bilo na korist najgorih ljudi u povijesti Hrvata. Ako si kriv, priznaj krivnju, zamoli oprost od rodbine žrtava i od naroda kojemu su žrtve pripadale. Pokaj se, pa ćeš steći naklonost svih ljudi i naroda koji su nedavno ratovali, a još se gotovo nitko ni za što nije pokajao.

Mirko Rajčić, Split, Novi list: 17. 02. 2003.

Mirko Rajčić se više puta oglašavao u medijima vezano za svoj slučaj, a posebno je bio ljut kad je vidio da je Goran Maglić, čovjek koji je svjedočio protiv njega da je kontaktirao s teroristom Brunom Bušićem, bio sudionik svečanog prijenosa Bušićevih posmrtnih ostataka u Hrvatsku 1999-e u organizaciji saborske Komisije za žrtve rata i poraća.

Novinarka Laudato TV Nada Prkačin, tajnik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, umirvljeni brigadir Zdravko Vladanović i predsjednik HDPZ-a, Marko Grubišić, na Mirogoju.

Koliko je Marko Grubišić iskreno zainteresiran za otvaranje svih komunističkih arhiva i “lustraciju”, pokazat će nadolazeći u Njemačkoj – ne u Hrvatskoj, kako se znali kleti, on i njemu slični.

Ante BarišićAnte BeljoBože VukušićBruna EsihDarko StarčevićĐuro ZagajskiFranjo VugrinecFranjom TuđmanGojko ŠušakGoran Ljubičić DejoGoran MaglićIvan PandžaJakoslav RojnicaJosip Broz TitoJosip JovićJosip JurčevićJosip PerkovićMarko GrubišićMilan ŠtimacMirko RajčićMišo DeverićStjepan MesekTihomir OreškovićTomislav KaramarkoUDBAVjekoslav MagašZdravko MustačZlatko Hasanbegović
Comments (6)
Add Comment
  • Jakoslav - David Rojnica

    Sve dobro i loše što smo napravili je iza nas, i najbolje bi bilo da se sjećamo samo dobrih djela i osoba koje su ta djela učinile. To bi tako trebalo biti u ekonomiji, politici, psihologici i logici i u svim drugim područjima života. Svaki čovjek bi trebao razmišljati kako će njegova izgovorena razmišljanja i riječi, njegova djela i nedjela koristiti ili nedaj Bože štetiti drugoj osobi koju volite ili nedaj Bože koju mrzite! Ne postoji drugo vrijeme nego ovo (za kojeg kažemo) Danas!

    Iz raznih razloga smo različiti po izgledu, mišljenju, djelovanju, najviše po odgoju, odrastanju i
    karakteru! Najmanje smo sami sebi krivi ili zaslužni što smo onakvi ili takvi! Nešto malo više su zaslužni ili krivi naši roditelji, a onda škola, crkva, nekima roditelji, škola, partija, ideologija…

    Nikoga ne osuđujte!
    Nikada ne tražite svoj interes nego svoje pravo!
    Pravo na obitelj, narod, domovinu i državu, neka Vam bude iznad ili bolje rečeno ispred Vašeg osobnog prava! O nama ovisi jesmo li i hoćemo li biti obični ili vječni, dobri ili loši, hrabri učiniti dobro ili kukavice pa učiniti loše !?!

    Ja bih bio lažac kada bi rekao bilo što loše o svom predsjedniku HDPZ-a gosp. Marku Grubišiću, pogotovo jer je u sasvim korektnoj komunikaciji sa mnom. U jednom periodu mog života me poprilično zadužio i jedva čekam priliku da mu uzvratim.

    Gosp. Tihomira Oreškovića znam iz vremena komunističkog zakonodavstva i komunističke vladavine. U tim vremenima su mi ostale tri (3) godine života u istrazi, Šimunskoj bolnici, a najvećim djelom na Golom otoku! Iskazi svjedoka bili su ključni dokazi za osudu! Činjenica je
    da je jedan od svjedoka bio i gosp. Orešković! Ono što je napisao i izjavio, zašto je nešto napisao i izjavio, da li je trebao tako napisati i izjaviti on najbolje zna. Da li je mogao ili nije mogao drugačije napisati i izjaviti i to on najbolje zna.

    Ja sam kao kršćanin i Hrvat napravio ono što sam držao da je dobro za mene i za njega, za zdravlje moje duše i njegove… I OPROSTIO SAM MU !!! I ON TO ZNA !!!
    To su naša posla, moja i Tihina, i onaj koji je bez grijeha neka prvi baci kamen na mene, a onda može i na njega! Razočaran sam u ljude koji pljuju i blate svoje griješnike, a ne vide krivicu u bezbožnoj komunističkoj ideologiji i ljudima koji su zatvarali i iznuđivali dokaze raznim metodama i ucjenama i zatirali sve što je hratsko!

    Jakoslav David Rojnica
    JA SAM 6387 (Web knjižara)

    • Željko Peratović

      Da je on kršćanin kakvim se predstavlja, onda bi se pokajao za svoje grijehe. Na suđenju u Rijeci to nismo vidjeli. I kako je “bezbožnička komunistička ideologija” kriva za njegove grijehe u Gospiću? I, vjerujete li Vi stvarno da Hrvati imaju svog Boga koji samo njima oprašta grijehe? Takvo licemjerno poimanje morala – odgovornosti, krivnje, kazne…, na štetu je žrtava općenito, a hrvatskih posebno. Ostavimo po strani civile Srbe, i neke Hrvate u Gospiću. Recite gospodine Rojnica, kome da oproste sinovi Đure Zagajskog i Gizela Đureković?

      • Jakoslav - David Rojnica

        Poštovani gosp. Peratoviću,
        ja i neznam da li je gosp. Orešković kršćanin ili nije, ali vrlo dobro znam tko sam i što sam ja i u svom obraćanju ne govorim o vremenu i mjestu kojeg spominjete, a to su Gospić i Rijeka! Kad govorim o bezbožničkom komunističkom režimu onda prvenstveno mislim na vrijeme kad sam upoznao Oreškovića. Ja neznam da li će Bog oprostiti meni moje grijehe, vama vaše i drugima njihove, ali vjerujem da nas je sa velikim razlogom pozvao na opraštanje! Ja sam to mogao i napravio. Imao sam što oprostiti i to sam iskreno napravio. Mnogi to ne mogu i razumijem ih!

        Poštovani gosp. Željko Peratoviću,
        ja sebi ne uzimam za pravo oprostiti, a niti osuditi osobu koja je drugima učinila zločin i to nikada ne činim! Ja nemam ovlasti u ime sinova Đure Zagajskog i Gizele Đureković oprostiti bilo kome, a nisam pozvan ni plaćen da sudim Oreškovića i druge! Ja jako dobro znam što je zao čin i zločin i ukazujem na takve pojave i osuđujem ih !!!

        Ja bih bio licemjeran da govorim o potrebi opraštanja, a da to ne činim! Bio bih idiot kad bi u ime drugih opraštao pa i sudio! Ne usuđujem se, ne mogu, neću, i nemam pravo!
        Radije ću se čuvati zlih ljudi i tako im ne dozvoliti da im imam što opraštati nego prvi baciti
        kamen na njih! Ima onih koji imaju vlast osuditi i osloboditi ih ! Ja nisam taj !

        Jakoslav David Rojnica