Bauk lustracije (3): Manolić angažirao Žganjera da ga zastupa protiv Karamarka

 

– Ne može suočavanje s prošlošću društva provoditi onaj tko se nije suočio sam s vlastitom prošlošću i paktira s osobama koje su do jučer bile glavna brana izručenju šefova Udbe, te se pri tome svemu koristiti metodama agresivnog nacionalizma. Njemačka si ne može dopustiti da se podrškom takvoj osobi sramoti pred saveznicima u širem projektu stabilizacije Balkana: SAD-om i Francuskom i zato će Karamarko, ne shvati li što prije sve ove okolnosti, od Njemačke i spomenutih saveznika biti otpisan kao netko koga treba podržati da postane hrvatski premijer, zaključio je moj sugovornik. 

Josip Manolić je nakon odbijanja Ante Nobila, i razmatranja mogućnosti angažiranja Krunislava Olujića, na koncu odlučio dati punomoć za zastupanje u sudskom postupku gdje ga Tomislav Karamarko tuži za klevetu, bivšem šibenskom vojnom tužitelju, Županijskom državnom odvjetniku i prvom ravnatelju USKOK-a, Željku Žganjeru.
Da, uzeo sam Žganjera za odvjetnika u postupku gdje me Karamarko tuži, a njega zastupa Veljko Miljević. Čuo sam da je Žganjer bio izvrstan i kao vojni tužitelj i da je bio odličan kao prvi ravnatelj Uskoka. Zašto ga je Bajić maknuo s mjesta u Uskoku ne znam. Ali, kako sam se informirao, Žganjer se kasnije dobro snašao krenuvši u odvjetničke vode i vjerujem da će me profesionalno i pošteno zastupati, ispričao je za 45lines.com, danas u subotu u ranim popodnevnim satima, Josip Manolić.
Molio sam ga da mi prokomentira tvrdnje Bože Vukušića, da je on kao predstojnik Ureda službe za zaštitu ustavnog poretka od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, negdje u jesen 1991-e dobio tzv. rekonstrukciju suradnika Udbe, koju je izradio tadašnji savjetnik šefa SZUP-a Jerka Vukasa, a ranije visoki službenik Udbe, Franjo Vugrinec, ali da je Tuđmanu zatajio neka imena suradnika, te da sada tvrdi da je od Tuđmana čuo da je Karamarko bi suradnik Udbe, a raspolagao je Vugrinčevom rekonstrukcijom, na kojoj, kako tvrdi Vukušić nema trenutnog predsjednika HDZ-a među suradnicima.
Da postojao je taj Vugrinčev popis kao i mnogi drugi, ali ja o tome sada ne mogu govoriti, pogotovo što ja taj popis nisam zadržao, bilo je sve što mi je uoči sudskog procesa s Karamarkom htio reći Josip Manolić.

Pukla je ljubav

Kako sam ranije pisao, čini se izvjesnim da Josip Manolić ne sudjeluje u discipliniranju Tomislava Karamarka u komplotu s muenchenskim optuženicima Zdravkom Mustačem i Josipom Perkovićem, koje u hrvatskoj javnosti predstavlja Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo. Između Manolića i spomenute ekipe puklo je još uoči predstavljanja biografije najdugovječnijeg hrvatskog političara i obavještajca kada je na predstavljanje odbio doći Stjepan Mesić, planiran kao glavni promotor. Prema tvrdnjama, Mesićevog bliskog prijatelja, bivši je predsjednik pripremajući se za promociju zaključio da Manolićeva knjiga ide u prilog navodnim tezama njemačkog suda u Muenchenu na kojem su optuženi Mustač i Perković, odnosno, navodno njemačke službene politike da je Titov režim bio zločinački. U neku ruku, dva dana nakon promocije, svjedočeći kao svjedok obrane videovezom, Manolić je potvrdio teze tužiteljstva da je Udba predlagala, organizirala i izvršavala ubojstva, što obrana uporno niječe. To što je Josip Manolić usput kritički govorio o svjedocima tužiteljstva Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću, od manjeg je značaja za ocjenu suda hoće li Mustač i Perković kao šefovi Udbe na koncu biti proglašeni krivima ili ne, odnosno, hoće li se u nekim budućim procesima pripadnicima Udbe i SKH/SKJ koji su sudjelovali u ubojstvima suditi kao članovima zločinačke organizacije.
Zato je i medijski predstavnik optuženih a formalno branitelj samo Josipa Perkovića, odvjetnik Anto Nobilo, unatoč ranijim najavama da će zastupati Manolića u postupku protiv Karamarka, na koncu isto odbio. Kako me uvjerava jedan strani diplomat s obavještanim iskustvom, kada je propala varijanta da će Manolić za račun muenchenskih optuženika rušiti, ucjenjivati i slično, Tomislava Karamarka, optužbama da je bio suradnik Udbe, a zaklinje se u lustraciju, Josip Perković, je preko Ante Nobila, aktivirao plan B.

Je li ih čvrsto povezao minhenski optuženik Josip Perković?

Preko Josipovića, koji ne bi ni osnovao stranku da ga na to preko Nobila nije natjerao Perković stariji jer mu nije zaštitio sina Sašu izgubivši izbore, Karamarku je ponuđena mrkva. Josipović je dao intervju Večernjem listu da su Manolićeve optužbe na račun Karamarkova suradništva bezvezne jer da je on kao predsjednik imao uvid u popis suradnika Udbe na kojem nije bilo imena Tomislava Karamarka. Predsjednik HDZ-a je odmah zagrizao udicu, kao i njegov odvjetnik Veljko Miljević i nahvalili su Josipovića kao vjerodostojnog svjedoka. Onda je Karamarku uslijedila batina, a i Josipoviću se pokazalo tko mu je gazda, pa je Nobilo izjavio za tportal da Josipović ne može biti vjerodostojan svjedok u tom postupku jer da postoji samo jedan službeni popis suradnika Udbe kojeg su sačinili Josip Perković i udbin arhivar Jan Gabriš te jedan primjerak predali pokojnom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, a dva ravnatelju HIS-a, prof dr. Miroslavu Tuđmanu. U svom kriptoprijetećem stilu, Perković je preko Nobila poručio Karamarku da njemu visokoprofesionalna načela nalažu da ne govori o tome nalazi li se na tom popisu Karamarkovo ime ili ne. Na taj način je Karamarko blokiran/ucijenjen vezano za daljnje poteze pomaganja tužiteljstvu i sudu vezano za istraživanje i progon ubojstava Udbe, uvjeravao me je u subotu na ručku u jednom poznatom HDZ-ovom okupljalištu nedaleko hotela “Panorama”, spomenuti strani diplomat.
Doznajem da je Josip Manolić, kao pripadnik mitskog kružoka Steve Krajačića, te kasnije jedan od najviših hrvatskih dužnosnika za vrijeme rata, dugotrajnim i čvrstim sponama vezan s njemačkom diplomacijom, te da je od njega bilo očekivati da će dati ikakav stvarni doprinos obrani optuženih Mustača i Perkovića, ili s druge strane štititi Tomislava Karamarka, za kojeg se do sad vjerovalo da je “njemački čovjek”, bilo naivno.
Iz svega bi se ovoga dalo zaključiti da njemačke vlasti više ne daju podršku Tomislavu Karamarku u pohodu na premijersku fotelju. Njemački predsjednik Joachim Gauck, primajući hrvatsku novoizabranu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović prenio joj je dvije važne poruke koje očito mnogi u Hrvatskoj nisu shvatili: “Hrvatskoj je potrebno suočavanje s prošlošću (lustracija). Ali, i borba protiv agresivnog nacionalizma”.

Ne može suočavanje s prošlošću društva provoditi onaj tko se nije suočio sam s vlastitom prošlošću i paktira s osobama koje su do jučer bile glavna brana izručenju šefova Udbe, te se pri tome svemu koristiti metodama agresivnog nacionalizma. Njemačka si ne može dopustiti da se podrškom takvoj osobi sramoti pred saveznicima u širem projektu stabilizacije Balkana: SAD-om i Francuskom i zato će Karamarko, ne shvati li što prije sve ove okolnosti, od Njemačke i spomenutih saveznika biti otpisan kao netko koga treba podržati da postane hrvatski premijer, zaključio je moj sugovornik.

Anto NobiloBože VukušićFranjo TuđmanFranjo VugrinecJoachim GauckJosip ManolićKolinda Grabar kitarovićMiroslav TuđmanStevo KrajačićStjepan MesićTomislav KaramarkoVeljko MiljevićVice VukojevićZdravko MustačŽeljko Žganjer
Comments (1)
Add Comment