Udovica Vinka Logarušića je potpredsjednica HDZ-a

Interes Službe za suprugu Vinka Logarušića, Zdravku, intenzivirao se početkom raspada Jugoslavije, kada je praćen Tihomir Orešković. Tako je Orešković rekao da se 20. ožujka 1990. sprema više čarter letova za Zagreb, ali da se na letovima nalazi više ljudi koji nikako ne bi smjeli doći u Zagreb jer je riječ o potpunom ološu koji bi demokraciju iskoristili za provođenje ekstremističkih ciljeva. Orešković je komentirao i promjene u društvu, a posebno registriranje političkih stranaka u SR Hrvatskoj, izrazivši čuđenje brzinom kojom se to odvija. Boravak Franje Tuđmana, Ivana Zvonimira Čička i Slavka Goldsteina ocijenio je korisnim, ali po njegovu mišljenju, Čičak i Goldstein nisu odigrali očekivanu ulogu. Služba je došla do saznanja da će u jednom od tih čartera biti i Zdravka Bušić, koja u zemlju namjerava doputovati s Vinkom Grubišićem te da će odsjesti kod svog brata Ante koji je do tada bio lojalni član Partije.

CIJELA ISTINA O ZDRAVKI BUŠIĆ IZ DOSJEA UDBE

Često se nalazila s Brunom Bušićem, Udba ju je pratila u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji i Jugoslaviji, čak i njene susrete s Tuđmanom, a željeli su je i udati za njihova agenta. Brat Zvonko tvrdio je da želi postati nova Savka

6. ožujka 2020.
7Dnevno

Piše: Iva MEĐUGORAC

Kada je prije desetak dana premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenkoviću svoj tim za unutarstranačke izbore uvrstio Zdravku Bušić, medijska mašinerija, ali i velik dio lijeve javnosti ustali su na sve četiri. Medijskim se prostorom provuklo bezbroj naslova koji se mogu sažeti u jednu rečenicu – sestra terorista Zvonka Bušića postala je članica Plenkovićeva tima.

No, Plenković ionako nikada nije bio netko tko reagira na prozivke pa je ostao pri svojem izboru. Pitanje je, međutim, kako je premijer, pored silnih HDZ-ovih dama, njegovih mladih nada i uzdanica, uopće došao do Zdravke Bušić, a odgovor se nazire u timu Mire Kovača, koji je oko sebe okupio najsnažnije HDZ-ove konzervativce, pa je Zdravka Bušić premijerov odgovor na Kovačev konzervativni tim, ali i odgovor svima onima koji misle da se Plenkovićev HDZ odmaknuo od politike prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Upitate li među HDZ-ovom mladeži tko je Zdravka Bušić, dobar dio njih slegnut će ramenima, no provedete li anketu s istim pitanjem među HDZ-ovim utemeljiteljima, dobit ćete more iscrpnih odgovora. I doista, njezina biografijaživopisna, pa i iscrpna. Zdravka Bušić trenutno je državna tajnica za političke poslove u Ministarstvu vanjskih poslova, a dok je tim resorom upravljao Miro Kovač, imenovao ju je svojom zamjenicom. Unatoč toj kratkoj, ali korektnoj suradnji u Ministarstvu, Bušić se na unutarstranačkim izborima nije priklonila Kovaču, nego je odlučila zaigrati za Plenkovićevu momčad.

Zdravku Bušić je kao svoju zamjenicu ministra vanjskih poslova postavio Miro Kovač, kojemu je u nedavnim unutarstranačkim izborima okrenula leđa.

“Ja predstavljam kontinuitet u HDZ-u, mirnoću, kolegijalnost i inkluzivnost”, objasnila je Zdravka Bušić svoje razloge kandida-ture za potpredsjednicu stranke, a na pitanje je li prepoznatljiva među članstvom, ustvrdila je kako misli da jest jer je u HDZ-u od 1989. godine.
“Učlanila sam se kad sam bila u Americi, a u Hrvatsku sam došla 1990. i vodila sam ured predsjednika Tuđmana”, prisjetila se nedavno HDZ-ovka koja se zaigrala tvrdnjom da u stranci predstavlja kontinuitet, jer nije uvijek bila lojalna baš HDZ-u. Naime, premda je u dva mandata od 1995. do 2000. bila izabrana na HDZ-ovoj listi za Sabor, ona je bila i u redovima Hrvatskog bloka, stranke koju je nakon isključenja iz HDZ-a osno vao Ivić Pašalić. U HDZ se vratila u ožujku 2012., skupa s vojskom razočaranih HDZ-ovih prebjega koji su uvidjeli da od Pašalićeva političkog izleta nema ništa. Bušić je prema vlastitom priznanju u HDZ ušla na poziv pokojnog Tuđmana, a s Plenkovićem se vjerojatno zbližila na svojem kratkom izletu u Europski parlament. Podsjetimo, kada je Hrvatska postala članica EU, Zdravka Bušić bila je među prvih 12 hrvatskih zastupnika u Parlamentu, ali mandat joj je potrajao, kao i ostalima, samo godinu dana jer su ubrzo održani redovni izbori za EU parlament. U aktualni Plenkovićev tim uvrštena je zato što pripada desnom krilu stranke, a mnogi je doista i danas povezuju s djelovanjem Zvonka Bušića, kojega većina desničara smatra mučenikom, dok njegovi kritičari tvrde da je terorist koji je u SAD -u bio osuđen na doživotnu robiju zbog otmice putničkog zrakoplova i smrti policajca koji je poginuo prilikom pokušaja deaktiviranja bombe podmetnu- te u njujorškoj podzemnoj željeznici. “Kakve veze ima to što sam mu sestra? Članica sam stranke i time se ponosim, kao i onim što radim i čime mogu pridonijeti. Treba težiti tomu da ima više žena u politici”, odgovorila je nedavno Zdravka Bušić kritičarima.

Život u Americi

Svim kritikama unatoč, ona za Plenkovića predstavlja auten tičnu predstavnicu Tuđmanove ere, a i vrlo je izgledno da će ući u Predsjedništvo stranke, barem ako je suditi po broju prikupljenih potpisa, kojima je nadmašila sve članove Kovačeva tima. Ona je, osim toga, i Plenkovićev amortizer za udarce protivnika koji mu spočitavaju nepoštovanje izvornog HDZ-a, što zasad doista i drži vodu.

 

Andrej Plenković očito nema problema sa briselske pojmove neprihvatljivom prošlošću Zdravke Bušić.

Kada je o onom nešto službenijem dijelu njezine biografije riječ, valja spomenuti da je rođena 1950. u Imotskom, no gimnaziju završava u Clevelandu. Diplomirala je političke znanosti i završila poslijediplomski studij bibliotekarstva i informatike. Bila je članica Hrvatskog narodnog vijeća, Hrvatsko-američkog akademskog društva, ali i crkvenih odbora više puta. No, isto tako bila je i supruga pokojnog Vinka Logarušića iz Prozora. Vinko je rođen i odrastao u siromašnoj obitelji, a sudbina ga najprije iz rodnog Prozora odvodi u Dubrovnik, a potom i po cijeloj južnoj Hrvatskoj, gdje je radio različite građevinarske poslove. Vojsku je služio u ondašnjoj jugoslavenskoj mornarici, najprije u Rijeci, a za-tim i po raznim ratnim brodovi-ma bivše države. Nakon odsluženja vojnog roka Logarušić se odlučuje za emigraciju, te 1969. odlazi u Austriju, a iste godine i u Cleveland, gdje se uključuje u terorističku organizaciju Otpor, koju je osnovao Vjekoslav Maks Luburić s ciljem da napada jugo-slavenske objekte i predstavnike u inozemstvu, u kojoj njegova supruga, kako kaže, nije sudjelovala. Bilo je to u doba sloma Hrvatskog proljeća. Vinko je surađivao i s Hrvatskim narodnim vijećem na čijem je čelu bio doktor Stanko Vujica. U bijelom svijetu upoznaje i svoju suprugu Zdravku Bušić. U brak stupaju u srpnju 1971., a svjedoci vremena prepričavaju kako je sklapanje braka svečano proslavljeno u hrvatskoj zajednici. Vinko preko Otpora stječe nova poznanstva i postaje spona između Europe i Amerike, a povezuje se i s Brunom Bušićem, kojemu postaje prijatelj, ali i najbliži suradnik. Prema nekima, navodno je Vinko skupljao novac i organizirao akciju Zvonka Bušića. Nedugo potom uslijedila je smrt Bruna Bušića, no premda pogođen i emotivno shrvan, Vinko ne odustaje, već počinje predvoditi akcije koje se na desnici smatraju hrvatskim oslobodilačkim akcijama, ratujući s Udbom koja je nastojala ušutkati djelovanje Otpora. Deseci pripadnika Otpora pod Udbinom su ingerencijom prolazili kroz istražne zatvore, jedan dio njih je osuđen na du- gogodišnje robije, a na tom popi- su našao se i Vinko, kojega hap- se u svibnju 1981. te povlače po američkim sudovima i osuđuju na dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu zbog povezanosti s ni- zom terorističkih napada. Vinko je robijao 12 godina i pet mjeseci, kasnije je uvjetno otpušten uz ograničenu slobodu kretanja pa nije mogao sudjelovati u Domovinskom ratu. U Hrvatsku je ipak uspio stići, ali je tu ubrzo skončao svoj život.

Baš zbog te Vinkove impresivne biografije, neobični su dokumenti udbaških arhiva u čijim je dosjeima na stotinama stranica ime njegove supruge, danas Plenkovićeve uzdanice Zdravke. Dokumenti vrve detaljima, ali i raznim svjedočenjima. Među tim svjedočenjima ističe se ono Zdravkine sestre Marije Bušić, čiji je informativni razgovor zabilježen u arhivama.

Na pogrebu Nikole Miličevića Bebana 1980 u Frankfurtu prvi s desne strane je Vinko Logarušić, pokojni suprug Zdravke Bušić. Do njega je Miljenko Eljuga iz Švedske. Treći s desna je Ante Primorac kojeg spominje Milan Buškain. Prvi s lijeva je Mile Boban, kasnije glavni hadepeovac u Texasu.

Riječ je o razgovoru vođenom između 10. i 13. listopada 1980. o okolnostima njezina boravka u Njemačkoj i Francuskoj. Udba Zdravku u svojim spisima naziva lukavom osobom, inteligentnijom od muža terorista, koja nikada neće prestati s antijugoslavenskom djelatnošću. Također, Udba je od iseljenika dobiva- la brojne prijave protiv Zdravke, no nitko nije smogao hrabrosti da svjedoči na sudu. U svojem svjedočenju pred Udbom Ante Bušić svoju sestru Zdravku opisuje kao vatrenu nacionalistkinju, dok za brata Zvonka kaže da je kao dijete prebolio meningitis te da je, cijepajući drva, ostao bez oka, nakon čega se počeo ponašati jako čudno, te smatra da je postao ekstremist zbog svoje bolesti u djetinjstvu i kasnijeg invaliditeta.

Brunov grob

“Marija je u razgovoru iznijela da je 12. 9. 1980. otputovala iz Jugoslavije vlakom u Radstadt, Austrija, gdje ju je dočekala sestra Logarušić Zdravka, supruga emigranta Vinka Logarušića. U Radstadtu su Marija i Zdravka boravile do 16. rujna 1980. kod Vinkova brata Marka Logarušića. Marija je iznijela da se Zdravka u to vrijeme već nalazila u Austriji a prije nego što je došla u posjet Marku Logarušiću, bila je u Lin- zu kod strine Mare Bušić”, stoji u uvodu tog iskaza u kojem se dodaje da je posjetila i nekoga u Beču. Prema tom iskazu, Marija i Zdravka iz Austrije odlaze u Muenchen, gdje su posjetile emigranta po imenu Ante.

“Marija je rekla da su Ante i Zdravka tom prilikom razgovarali o Franji Mikuliću, koji se tada nalazio u Muenchenu. Komentirali su kako su Mikulić i još nekolicina emigranata bili uhapšeni u Švedskoj, da je Mikulić pušten, dok su ostali zadržani po švedskoj policiji (Zdravka je tom prilikom izrazila želju da se javi Franji Mikuliću, ali nije jer su drugog dana otputovale iz Muenchena). Dalje su Ante i Zdravka razgovarali o Zlatku Markusu koji se nalazi u Švedskoj i urednik je, prema Marijinim riječima, Hrvatskog lista. Oboje su se ljutili na Markusa zbog velikog telefonskog računa i dodali da je izašao dvobroj lista kojeg uređuje Markus pošto nije bilo za periodično izdavanje toga lista”, piše nadalje u tom izvješću, u kojem se objašnjava kako Zdravka i Marija iz Muenchena odlaze put Stuttgarta vlakom. Dovoze se i do nekog Mariji nepoznatog mjesta u Schwarzwaldu. Tamo pak posjećuju izvjesnog Dragu i njegovu suprugu Mariju koji grade kuću u Vitini, kod Gruda. Proputovanje Njemačkom nastavljaju u Hamburgu, gdje posjećuju brata Stjepana Bušića. Tu ostaju dva, tri dana, a onda nastavljaju putovanje prema Parizu.

Po izlasku ovog teksta u 7Dnevno i teksta u Novostima, Zdravka Bušić je dala intervju Tihomiru Dujmoviću u kojem nije ništa demantirala od objavljenog u spomenutim tjednicima.

“Zdravka je još iz Austrije nazvala Butkovića u Pariz da im rezervira hotelsku sobu. Po dolasku u Pariz, posjetili su Butkovića u njegovu restoranu na bulevaru San Martin. Zdravka i Butković razgovarali su o potrebi uređenja groba Bruna Bušića u vezi s pred- stojećom komemoracijom. Nadalje su razgovarali o Franji Mikuliću i njegovu boravku u Švedskoj te o nekom emigrantu (u emigraciji je od završetka rata) po nadimku Njoka, koji je tih dana umro u Parizu, a na sahranu mu je došao brat iz Jugoslavije”, prepričava se u tom izvještaju, u kojem se po-tom dolazi do iznenađujućeg dijela. Naime, nakon Pariza, Marija i Zdravka vraćaju se u Njemačku, odnosno u Frankfurt, gdje ih na željezničkoj postaji dočekuje Tomislav Mičić. On ih odvodi svojoj kući na spavanje.
Mičić je bivši emigrantski vođa, ali kasnije, 90-ih, dugogodišnji na- čelnik Odjela za specijalni rat u MORH-u, koji se kao svjedok po javio na suđenju udbašima Perkoviću i Mustaču u Muenchenu. Na tom suđenju nije krio svoje veze s Josipom Perkovićem, štoviše, rekao je kako su Perković i Mustač nedužni.

Među emigrantima

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#a8b4bf” border=”#a02443″]U nastavku operativne operacije koju je provodio Načelnik centra Službe državne sigurnosti Zdravko Mustač, Zdravkina sestra Marija opisala je kako je upoznala njezina supruga Vinka Logarušića koji je bio aktivan član Otpora.
Kada je pak riječ o arhivskim zapisima, u njima o susretu Zdravke Bušić i Mičića stoji kako su tijekom tog frankfurtskog druženja razgovarali o Franji Mikuliću, a spominjali su i izvjesnog emigranta Miloša iz Gruda u BiH. Miloš je bio u Legiji stranaca, a po riječima Zdravke Bušić i Mičića, Udba mu je platila da ubije Bruna Bušića.

Govorili su da je Miloš zatim ubijen u rodnome mjestu i sahranjen u SR Njemačkoj. Za Mičića je Marija rekla da stanuje u Mainzu, da je profesor i da predaje vjeronauk u nekoj školi jer je završio teologiju. Za vrijeme boravka kod Mičića, Marija, Zdravka i on otišli su zajedno u Darmstadt na večeru u restoran kojemu je vlasnik Ivan Polunić rodom iz Gorice, Grude. Marija poznaje Polunića jer su susjedi u rodnom mjestu, a iznijela je da se i Polunić i Mičić poznaju. Pošto se Marija vraćala u Jugoslaviju, Polunić se ponudio da je odveze do Zagreba jer je i on imao namjeru ići do rodnog mjesta”, opisuje se u izvješćima. Marija i Polunić do Jugoslavije ne stižu, oboje su 30. rujna 1980. zadržani na granici između Austrije i SFRJ, gdje je kod Marije pronađena gramofonska ploča o Brunu Bušiću, za koju izjavljuje da ju je kupila od nepoznatog muškarca na frankfurtskoj željezničkoj stanici. Kao razlog boravka Zdravke Logarušić u SRNJ Marija navodi studij, Zdravka je naime, ondje boravila od početka srpnja do 29. rujna 1980.[/box]

Tada je avionom otputovala u Cleveland, gdje se, prema Marijinu iskazu, učlanjuje u neki nepoznati mjesni odbor, ali i u neke emigrantske organizacije. No, prema Mariji, nije željela prestati s “neprijateljskim aktivnostima prema SFRJ”.

“Marija je u razgovoru iznijela da je 1976. godine boravila u Parizu sa sestrom Zdravkom i njenim suprugom Vinkom Logarušićem. U Parizu su boravili desetak dana. Susreli su se s Brunom Bušićem, a prema Marijinim riječima, Vinko i Bruno su se ponovno odvojili radi razgovora i vratili se u njihovo društvo nakon dva sata”, tvrdi se u arhivskom izvješću u kojem se zatim opisuje i kako je sestra Zdravke Bušić u Koelnu upoznala i Stipu Bilandžića, te su razgovarali o bratu njegove supruge koji je završio u zatvoru zbog pokušaja ubojstva jugoslavenskog konzula u Njemačkoj. Kod njega su Zdravka Bušić i njezin suprug Vinko noćili nekoliko dana tijekom boravka u Koelnu. Jednom prilikom njih troje bili su na večeri uz Rajnu, gdje je Marija upoznala Franju Mikulića. Prema tom iskazu, Marija Bušić bila je i na pogrebu Bruna Bušića koji se održao 1978. u Parizu. Tada je posljednji put srela Bilandžića i Mikulića, a istodobno se upoznala i sa Zlatkom Markusom.

Prisluškivanje telefona

Butkovića je upoznala u kolovozu 1978. preko sestre Zdravke, posjećivali su ga nekoliko puta u njegovu lokalu te raspravljali o tome kako pomoći Brunu Bušiću. Nastavak informativnog razgovora s Marijom Bušić odvija se 15. i 16. listopada 1980., i tada Marija objašnjava kako je Vinka Logarušića upoznala u ljeto 1976. u Linzu kod svojeg strica Franje Bušića, kod kojega je bila u posjetu s ocem Petrom i bratom Antom, a ondje su zatekli i sestru Zdravku te njezina supruga Vinka. Nakon nekog vremena, otac i brat vraćaju se kući, a Marija ostaje u Austriji sa sestrom i njezinim suprugom, s kojima posjećuje Salzburg, u kojem se zadržavaju sedam dana.
Nakon toga odlaze u Beč pa u Pariz, u kojem se sreću s Brunom Bušićem. Prema Marijinim pretpostavkama iz iskaza, Zdravka i Vinko dogovorili su taj susret. Nakon dvosatnog razgovora između Vinka i Bruna Bušića, rastaju se, a Marija, Zdravka i Vinko ostaju još nekoliko dana u Parizu iz kojeg odlaze u Koeln, gdje ih na stanici dočekuje supruga Stipe Bilandžića, kod kojeg noće dvije večeri. Bilandžić im je tom prilikom govorio o tome da ima zabranu kretanja, da su mu oduzeli pištolj te da mu njemačka policija “sluša” telefon.

U ime hrvatske vlade garanciju za uvjetni otpust Vinka Logarušića iz američkog zatvora zbog bolestinje potpisao potpredsjednik Vladimir Šeks u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, gdje je tada radila Julienne Eden Bušić, supruga Zvonka Bušića, i snaha Zdravke Bušić, i sama na uvjetnoj slobodi.

“Razgovarali su i o tome kako devize iz Hrvatske odlaze u Beograd, da su u Zagrebu rukovo dioci samo Srbi i da bi to trebalo promijeniti, da je dosta da se hrvatskim novcem izgrađuje Srbija,te da bi oni, kada bi došli na vlast, sve to promijenili, ali da pred Marijom nisu govorili o načinu na koji bi to izveli”, ističe se u Marijinu iskazu. Nakon rastanka s Bilandžićem na kelnskom kolodvoru Vinko se nakratko susreće s Franjom Mikulićem, kojeg tada i Marija upoznaje. Ona zatim odlazi u Jugoslaviju, a Vinko i Zdravka do Frankfurta iz kojega su avionom produžili do SAD-a.

I 1977., Marija s obitelji posjećuje istog strica u Linzu, zatim odlaze do brata Stjepana u Hamburg, u kojem ponovno nailaze na Zdravku.

“U Hamburgu su ostali tri dana, kada su se vratili u Linz, Zdravka nije išla s njima u Linz, nego je otišla u Frankfurt dočekati Vinka. Sa Zdravkom i Vinkom Logarušićem našli su se svi kod Vinkove braće Marka i Ivana Logarušića u Radstadtu”, kaže se u Marijinu iskazu, uz opasku da su tu bili i Vinkovi roditelji. Kod braće se zadržavaju oko tjedan dana, a zatim Marija, Vinko i Zdravka odlaze za Salzburg, u kojem se Vinko bezuspješno pokušavao sresti svećenikom Vilimom Ceceljom, bivšim vojnim vikarom oružanih snaga NDH koji je u emigraciji okupljao sve protivnike Jugoslavije i borce za slobodnu Hrvatsku. Marija nije točno znala zašto su njezina sestra i Vinko posjetili Cecelju ili to “službi” nije htjela prijaviti. Kako taj susret nije uspio, zapućuju se u Koeln, odsjedaju u ne- kom ondašnjem hotelu, a ponovno se sastaju i s Brunom Bušićem.

Vinko i Bruno opet se odvajaju i nasamo razgovaraju, a nakon nekog vremena Bušić se vraća k njima, dok se Vinko s nepoznate destinacije na koju je otišao vraća za dva sata. Potom svih četvero idu na željezničku stanicu kupiti kartu za Bušića, koji je putovao nekamo u unutrašnjost Njemačke.

 

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#a8b4bf” border=”#a02443″]“Dok su bili zajedno, razgovarali su o bratu Bilandžićeve žene koji je u to vrijeme bio u zatvoru, a Marija je iz razgovora saznala da je navodno htio ubiti nekog našeg konzula u SR Njemačkoj. U Koelnu su se rastali, Marija se vratila u SFRJ, a Vinko i Zdravka avionom iz Frankfurta za SAD. U osmom mjesecu 1978. Marija je doputovala avionom u Stuttgart, gdje ju je dočekala njena sestra Zdravka i njena prijateljica Mercedes Škegro, bivša časna sestra, danas priznata slikarica s kojom je Zdravka vježbala pucanje iz pištolja odjevena u paramilitarnu odoru s hrvatskim znakovljem”, piše također u Marijinu iskazu. Nakon susreta, noće kod Škegrina brata negdje u predgrađu, a potom kreću u Saarbruecken, k Franji Mikuliću, u čijem stanu odsjedaju dva dana. S Mikulićem sestre Bušić posjećuju emigranta Slavka Štajduhara, u čijoj im se gostionici pridružuje nepoznati muškarac Nikica. Nakon tog druženja, Mikulić ih autom odvozi u Pariz, u kojem posjećuju Butkovića i njegova prijatelja slikara od kojega Zdravka kupuje neke sli ke. Nakon nekoliko dana Mikulić sestre vraća u Saarbruekcken, a Mercedes avionom putuje u SAD.[/box]

Smrt Brune Bušića

Iz Saarbrueckena Zdravka i Marija kreću prema Londonu, k Brunu Bušiću, koji ih dočekuje na željezničkoj stanici i odvozi u svoj dom smješten u centru britanske prijestolnice. Bruno tom prilikom sa Zdravkom razgovara o Julien i Zdravku Bušiću, a idućeg dana susreću se s Vlatkom Pavlinićem kod kojega je Bruno podizao po- štu. Bruno im tada govori kako novine. Nakon kratkog susreta s Bušićem, dvije sestre vraćaju se u Frankfurt, gdje se i rastaju, Zdravka se vraća u SAD, a Marija u Jugoslaviju, gdje je radila u tvornici Unikom. U istoj toj tvornici Marija je primila poziv od sestre Zdravke, koja ju je obavijestila da je Bruno Bušić ubijen. Sestre se ponovno sreću uoči Bušićeva sprovoda, a pridružuje im se i Butković te još nekolicina ljudi iz Amerike.

Supruga Vunka Logarušića, Zdravka, na svojim putovanjima po Evropi, često je susretala ove ljude, od kojih je jedino Bruno Bušić ubijen od strane UDBA-e, a za sve ostale su na raznim mjestima iskazivane sumnje da su bili suradnici jugoslavenske tajne policije. Izvor iz knjige Tomislava Mičića: “U potrazi za Hrvatskom”

Našao se tu i 25-godišnji Ante Primorac, a sa Zdravkom je iz New Yorka doputovao i svećenik Leon Galić porijeklom iz Gorice kod Gruda. Na Bušićevu ispraćaju Marija je uočila Bilandžića, Mikulića i Butkovića, a sestra Zdravka upoznaje je i sa Zlatkom Markusom. Prema Marijinu iskazu, Vinko Logarušić nije na ispraćaj doputovao kad i njegova supruga Zdravka. Došao je naknadno, a na Bušićevu pogrebu govorio je Markus te neki nepoznati svećenik iz Švedske (pater Vjekoslav Lasić, op. žp.). Drugog dana nakon sprovoda Marija se sa sestrom Zdravkom, svećenikom Galićem i Primorcem zaputila u London po Bušićeve stvari. Zdravka i Primorac ostaju u Londonu, a sestra Marija se s Galićem vraća u Pariz. On je odande s Butkovićem ispraća na avion za Jugoslaviju. U kolovozu 1979. Marija se u Frankfurtu ponovno sastaje sa sestrom, ali i s Perkovićevim svjedokom Mičićem i njegovom suprugom. Mičić ih je odveo u svoju obiteljsku kuću u kojoj odsjedaju dva dana, međutim, on je u tom razdoblju kratko boravio u svojem domu. Prema Mariji, Zdravka je u tom intervalu bila oko dva mjeseca u Europi, gdje se, među ostalima, srela i s Markusom u Švedskoj. Iz Frankfurta sestre odlaze u Pariz, u posjet Butkoviću. U njegovu stanu dogovaraju podizanje spomenika Bušiću, a posjećuju i ondašnju policiju kako bi saznali dokle su došli s istragom o Bušićevu ubojstvu.

Do podataka putem braka

Poslije te kratke pariške avanture sestre Bušić vraćaju se u Frankfurt, i to opet k Mičiću, kod kojeg Zdravka ostaje i nakon što se Marija vratila avionom u Jugoslaviju. Sve to stoji u iskazu Marije Bušić, koji potpisuje Mustač kao načelnik Centra.

Zdravku Služba i dalje prati, a jugoslavenski konzul u Clevelandu protiv nje bezuspješno pokušava podignuti optužnicu, cijelo se vrijeme prate njezina putovanja, te joj se na sve načine pokušavaju približiti. Tako je agent Udbe koji je bio infiltriran u neprijateljsku emigraciju u Clevelandu na jednom neformalnom druženju upoznao Zdravku. Činila mu se inteligentnom i pokušao joj se približiti i šarmirati je tako što je isticao zajedničko podrijetlo iz Imotskog. Agentu Udbe požalila se kako joj je suprug u zatvoru te je on shvatio da je vrlo ranjiva osoba i pokušao ju je podmetnuti Ivanu Miletiću. Miletiću je agent objasnio kako je Zdravka prije bila primitivna osoba, što je njezin suprug i ostao, no da je ona magistrirala i sprema doktorat. Agent je Miletića kojeg je kontrolirao bezuspješno nagovarao na brak za Zdravkom koja očigledno više nije marila za svog supruga, no on se nije dao, tvrdeći da ga s njom veže samo čvrsto prijateljstvo.

Tihomir Orešković govori nedavno u Gospiću na promociji knjige Drage Sudara, koji je s udovicom Vinka Logarušića, Zdravkom Bušić bio veza terorista u Sjevernoj Americi s onima u Evropi.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#a8b4bf” border=”#a02443″]Interes Službe za Zdravku intenzivirao se početkom raspada Jugoslavije, kada je praćen Tihomir Orešković. Tako je Orešković rekao da se 20. ožujka 1990. sprema više čarter letova za Zagreb, ali da se na letovima nalazi više ljudi koji nikako ne bi smjeli doći u Zagreb jer je riječ o potpunom ološu koji bi demokraciju iskoristili za provođenje ekstremističkih ciljeva. Orešković je komentirao i promjene u društvu, a posebno registriranje političkih stranaka u SR Hrvatskoj, izrazivši čuđenje brzinom kojom se to odvija. Boravak Franje Tuđmana, Ivana Zvonimira Čička i Slavka Goldsteina ocijenio je korisnim, ali po njegovu mišljenju, Čičak i Goldstein nisu odigrali očekivanu ulogu. Služba je došla do saznanja da će u jednom od tih čartera biti i Zdravka Bušić, koja u zemlju namjerava doputovati s Vinkom Grubišićem te da će odsjesti kod svog brata Ante koji je do tada bio lojalni član Partije. No, Zdravka nije odsjela kod brata, nego u hotelu International u sobi broj 139, a s bratom se tajno sastajala, te je s dvojicom fratara uspjela turistički otputovati u Međugorje. Sve sastanke Udba je pratila i bilježila kamerom. S njom je pokušan i informativni razgovor, no pripadnici službe zbog stalnog njezina mijenjanja programa nisu mogli stupiti u kontakt.[/box]

No, kod Ante ju je nazvao prijatelj Ivan kojom je povjerila da se ima naći s Franjom Tuđmanom za kojeg nosi povjerljive stvari iz Amerike. Služba je prisluškivala i telefonske razgovore Zdravke i Zvonka Bušića u kojem je brata ohrabrivala riječima kako stvari u domovini idu dobrim putem, dok je Zvonko u razgovoru s Marijom bio ponosan na svoju sestru, nazivajući je novom Savkom. Tu prestaje praćenje Zdravke Bušić koja postaje šeficom ureda predsjednika Tuđmana, dok su nje- zini bivši progonitelji Zdravko Mustač i Josip Perković postali stupovi nove hrvatske obavje štajne službe.

Andrej PlenkovićAnte PrimoracDrago SudarFranjo MikulićFranjo TuđmanIvan PolunićIvan Zvonimir ČičakIvanu MiletićIvić PašalićJosip PerkovićJozo MilošMercedes ŠkegroSlavko GoldsteinStipe BilandžićTihomir DujmovićVilim CeceljaVjekoslav LasićVladimir PavlinićZdravka BušićZdravko MustačZlatko MarkusZvonko Bušić
Comments (0)
Add Comment