Krunislav Olujić postao operativna veza osječke Udbe 1987-e

Nakon dugogodišnjeg natezanja s Udbom zbog svoje uloge u Hrvatskom proljeću, Krunislav Olujić je koncem osamdesetih pristao na suradnju s osječkom ispostavom jugoslavenske tajne policije. Udba ga ocjenjuje karijeristom što se dolaskom HDZ-a na vlast pokazalo točnim. HDZ ga je početkom i sredinom devedesetih postavio za Glavnog državnog odvjetnika, predstojnika UNS-a i predsjednika Vrhovnog suda.

Krunislav Olujić je višestruki pokajnik u slučaju aktualnog natezanja oko čelnog mjesta u Vrhovnom sudu. On često istupa tvrdeći da je pravosuđe devastirano devedesetih, ali još nijednom nije komentirao činjenicu da je i sam u tome tada dao zamjetan doprinos. Na to nas podsjeća profesor dr. Alan Uzelac pišući o formiranju Državnog sudbenog vijeća 1995-e.

U međuvremenu, vodstvo HDZ-a i sâm predsjednik Tuđman odlučili su uzeti stvar u svoje ruke: neslužbena komisija kojom je predsjedavao Tuđmanov savjetnik za unutrašnju politiku Ivić Pašalić (tzv. Pašalićeva komisija) sastavila je svoju listu kandidata, sastavljenu od ljudi za koje se smatralo da su lojalni politici vladajuće stranke. Budući da se takvo tijelo nije ubrajalo među službene predlagatelje potencijalnih kandidata, smišljena je dovitljiva formula: tu je listu kao svoju prezentirao Državni odvjetnik Republike Hrvatske, dr. Krunislav Olujić; njegova lista tako nije sadržavala samo popis kandidata iz redova državnih odvjetnika, već i suce i odvjetnike, ukupno trinaest od 15 članova DSV-a. Kao što je bilo i očekivano, upravo tu su listu prihvatila oba doma Sabora, dok su kandidati s lista zakonom ovlaštenih predlagatelja odbijeni. Štoviše, jedini kandidati koji su imenovani za članove DSV-a bez izravnog političkog utjecaja bila su dva profesora prava koje su zajednički nominirala četiri hrvatska pravna fakulteta – a upravo oni su se kasnije pokazali najoštrijim kritičarima poteza DSV-a.

ULOGA I POLOŽAJ SUDACA U HRVATSKOJ 1990-1999*, dr. sci. Alan Uzelac, 2001

 

Krunislav Olujić je u ovotjednom “Nacionalu” intenzivirao paljbu udbaške mreže po predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću zbog oklijevanja da saborska većina prihvati mrežinog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, Radovana Dobronića. On čak najavljuje da bi predsjednik Milanović, početkom sljedeće godine, u stilu jugoslavenskog kralja Aleksandra mogao raspustiti parlament i srušiti vladu ako njegov kandidat ne bude potvrđen kao predsjednik VS-a.

NACIONAL: Zlata Đurđević se usprotivila Milanoviću kao premijeru kada se pojavio uhidbeni nalog za izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu zbog likvidacije Stjepana Đurekovića, a on ju je kao predsjednik Hrvatske bio predložio za čelnu osobu hrvatske sudbene vlasti. Kako to tumačite?

Nisam znao za pozadinu tog sukoba između profesorice Đurđević i predsjednika Milanovića. Ali slažem se s njom da je i postojeće zakonodavstvo omogućavalo da se Josip Perković i Zdravko Mustač ne izručuju njemačkom pravosuđu, da za to nije bilo potrebno donošenje novog zakona. To samo potvrđuje da je profesorica Đurđević bila samostalan i neovisan kandidat, a to je bila i bitna pretpostavka s obzirom na načelo neovisnosti sudbene vlasti. Nikada ne bih donio odluku da čelne osobe hrvatskih obavještajnih službi kao što su bili Perković i Mustač budu izručene njemačkom pravosuđu. Ako su postojale ikakve pretpostavke za njihovo suđenje, onda im se trebalo suditi u Hrvatskoj. Bojim se da je tada Vrhovni sud pod pritiskom donio odluku političke narav.

NACIONAL: No tu odluku o izručenju donio je sudac Mrčela.

Neovisno o tome tko ju je donio, doista je bilo čudno da je bila uvažena žalba osobe koja nije bila stranka u tom ekstradicijskom postupku. Još gora je činjenica da je Ustavni sud odluku kojom je odbio tužbu Josipa Perkovića da ga se ne izručuje donio u trenutku dok je pistom zagrebačkog aerodroma već rulao avion Lufthanse, koji je u Münchenu njemačkom pravosuđu isporučio Perkovića i Mustača. Bojim se da su u konkretnom slučaju interesi nekih drugih pojedinaca, koji su hrvatskoj javnosti prepoznati kao doušnici bivše jugoslavenske tajne službe, bili presudni da Perković s Mustačom bude izručen njemačkom pravosuđu.

NACIONAL: Zašto bi ikome bilo u interesu da Perković i Mustač budu izručeni njemačkom pravosuđu? Oni su bili i utemeljitelji hrvatske obavještajne zajednice nakon raspada Jugoslavije, pa onda i važne osobe za nacionalnu sigurnost Hrvatske.

Ti zainteresirani pojedinci bili su svjesni da suca Manfreda Daustera, koji je vodio taj postupak, neće zanimati prošlost hrvatskih političara. To bi u županijskom sudu u Hrvatskoj bilo nemoguće, a da se ne nabrajaju svi oni suradnici jugoslavenske obavještajne službe. O njima je Perković sve znao, a hrvatskoj su javnosti bili poznati ponajviše po svojim kodnim imenima iz biljnog i životinjskog svijeta. Bili su Vrbe ili Sove ili su imali druga imena, da ih sada ne nabrajam. Ti ljudi koji su i danas veliki moćnici u Hrvatskoj, a stvorili su HDZ i Plenkovića kao kandidata za predsjednika HDZ-a, imali su jasne političke ciljeve da se u Zagrebu ne otvora pitanje o nekadašnjoj jugoslavenskoj obavještajnoj zajednici.

NACIONAL: Kako vi gledate na to izručenje Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu?

Slučajno sam u razdoblju 1994. i 1995. obnašao dužnost predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Tada se pojavio puč trojice djelatnika SIS-a protiv Perkovića, a predsjednik Tuđman je formirao komisiju na čelu sa mnom. U toj komisiji bio je i Miroslav Tuđman, ravnatelj HIS-a, Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i general Mato Laušić. Ispitivali smo pozadinu puča protiv Perkovića. Tada mi je predsjednik Tuđman izrijekom rekao sljedeću rečenicu: „Da nije bilo Perkovića ne bi bilo mene, da nije bilo mene ne bi bilo Hrvatske demokratske zajednice, a da nije bilo HDZ-a ne bi bilo Hrvatske“. Takvog čovjeka prema kojem osobno imam otklon zbog njegova djelovanju u bivšem sustavu, pa sam se s njima izbjegavao susretati na Pantovčaku, a iza kojeg je stao predsjednik Tuđman, bilo je bogohulno izručiti stranom pravosuđu. Perković je bio i osoba koja mu je uručila putovnicu, koja mu je omogućila putovanja u inozemstvo nakon zabrane javnog nastupanja u bivšem sustavu. Kad ste čuli da je neka država izručila svog šefa obavještajne službe? Nikada.

KRUNISLAV OLUJIĆ: ‘Ne potvrdi li Milanovićeva kandidata, Plenković će potvrditi da je ajatolah sudske vlasti. / Nacional, 28. 09. 2021

Ovdje dolazimo do drugog Olujićevog pokajništva. On aludira da su sudac Ustavnog suda Mato Arlović (navodno kodno ime Vrbik u KOS-u, a u ovom intervju Vrba) i Vladimira Šeksa (Sova) bili suradnici jugoslavenskih tajnih službi što su Perković i Mustač mogli ispričati na nekom suđenju u Hrvatskoj, pa su ova dvojica to htjeli sakriti i sve su poduzeli da šefovi Udbe budu izručeni Njemačkoj.

O kakvom suđenju u Hrvatskoj Olujić priča ako su urotnici iz udbaške mreže računali na zastaru u domaćem zakonodavstvu, pa su kao lažnu metu za EU Komisiju išli mijenjati Zakon o pravosudnoj suradnji sa zemljama EU (lex Perković) o čemu sam veli:Slažem se s njom (Zlatom Đurđević, op. ž.p.)da je i postojeće zakonodavstvo omogućavalo da se Josip Perković i Zdravko Mustač ne izručuju njemačkom pravosuđu, da za to nije bilo potrebno donošenje novog zakona.

Olujić u priču uvodi suca Ustavnog suda Matu Arlovića, prethodno zamjerivši Ustavnom sudu da je odbio Perkovićevu žalbu na izručenje baš u trenutku kad je avion Lufthanse sletio po njega na zagrebački aerodrom. Prema dokumentaciji osječke Udbe, a koju sam objavio prije par godina te zamolio za komentar Olujića, što je on ignorirao, Mato Arlović je davao podatke SDS-u i o Olujiću. O Šeksovoj suradnji s Udbom se naširoko pisalo, a prozivali su ga za to osobno i Perković i Mustač. Čak je i hercegovački udbaš Ivan Lasić na suđenju u Münchenu prozvao Šeksa da je bio suradnik Udbe, tako da je prijesna laž da suca Manfreda Daustera nije zanimao taj aspekt priče.

Dakle, Olujić nam ne otkriva ništa novo. Svojom upornošću u obrani udbaša samo nas je potaknuo da razotkrijemo njegove veze sa jugoslavenskom tajnom policijom. Ne brani on Perkovića i Mustača i podržava Milanovićev pokušaj udara na Vrhovni sud i politički poredak iz nekih demokratskih, načelnih razloga. Da je priznao svoju suradnju s Udbom, još bi mu netko u to povjerovao.

Nastavlja se

Alan UzelacAndrej PlenkovićFranjo TuđmanIvan LasićJosip PerkovićKrunislav OlujićManfred DausterMarin MrčelaMato ArlovićMiroslav TuđmanStjepan ĐurekovićVladimir ŠeksZdravko MustačZlata ĐurđevićZoran Milanović
Comments (2)
Add Comment