Kronologija i pozadina pokušaja ubojstva (3): Lustracija ili samo…

Još jedna Čunkova laž. Ne ta da je opet u HDZ-u već da je 2011 bio u stranci Jedino Hrvatska. On je te godine bio kandidat na izborima Stranke hrvatskog zajedništva,  a kojoj potpredsjednik bio Tomislav Stockinger, tip koji je prošle godine preuzeo odgovornost za plan “Barbika”, a kojega je Ivo Josipović plasirao u javnost kao uradak HDZ-a, a kojim je HDZ  navodno namjeravao minirati svoju predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović.

Vrativši se u Zagreb drugoga dana, 30 svibnja, u večernjim satima bio sam na križanju Bogovićeve i Petrićeve na kavi sa zastupnikom u njemačkom Bundestagu Josipom Juratovićem. Silno ga je pogodila vijest o napadu pa me je dan nakon napada namjeravao posjetiti na imanju u Luki Pokupskoj. Znao sam da ima dosta obaveza u Zagrebu, a i ja sam morao promjeniti sredinu pa smo dogovorili kavu spomenutu kavu večer prije njegova nastupa u “Nedjeljom u 2”, drugoj po gledanosti emisiji HTV-a.

Osim što je ljudski bio pogođen onim što mi se dogodilo, zanimali su ga dotadašnji postupci i reagiranja policijskih, pravosudnih i izvršne vlasti. Poznat mu je moj angažman vezano za suđenje šefovima UDBA-e, Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, ali on kao predstavnik njemačkih vlasti, strogo se držeći njihovih pravila, ne komentira sudske procese. Međutim, suglasan je sa mnom, ali i predstavnicima političke desnice u Hrvatskoj i važnim svjedocima optužbe na muenchenskom procesu, Vicom Vukojevićem i Božom Vukušićem, da je lustracija žurno nužna kako bi hrvatsko društvo krenulo ka ozdravljenju, kako bi Juratović rekao: “da se Hrvati oslobode straha”.

S njemačkim zastupnikom osim pitanja lustracije, povezuje me i socijaldemokratsko političko opredjeljenje – iako ja nisam član SDP, a on je zastupnik SPD-a, imamo zajedničke prijatelje i poznanike iz devedesetih, dok se on upoznavao s lijevom političkom scenom u Hrvatskoj, a ja bavio ratnim zločinima koje su počinili Hrvati. On se kao bivši njemački sindikalist ne može pomiriti s nerazriješenim ubojstvom željezničarskog sindikalista Milana Krivokuće, a ja svjedoka ratnih zločina u Gospiću, Milana Levara.

“Mnogi su, nama njemačkim političarima, prigovarali da smo progledali kroz prste Hrvatskoj vezano za završno poglavlje pretpristupnih pregovora za EU – pravosuđe, da smo trebali inzistirati na monitoringu kao u slučaju Rumunjske i Bugarske, a onda se dogodio lex Perković, pa se sad nastavljaju slučajevi s političkom pozadinom koji prijete da nikad ne budu rasvijetljeni ni procesuirani poput mnogih u socijalizmu i za mnoge države. To me strašno ljuti jer sam upravo ja bio među onima koji su tvrdili da je hrvatsko pravosuđe spremno za europska pravila igre. Sutra ću kod Stankovića u tom smislu spomenuti slučaj svog pokojnog kolege Krivokuće. A Vaš slučaj ne smije biti samo još jedan u nizu takvih”, obodrio me je.

Sutradan, u nedjelju 31. svibnja, u obiteljskoj kući Bože Vukušića gledao sam s domaćinom Juratovićev nastup u “Nedjeljom u 2”. Prvo me obavijestio da su njemačke vlasti najžurnije dobile obavijest o tome da sam bio pokušan ubijen, a da bi motiv mogao biti povezan s muenchenskim suđenjem. Odgledali smo Juratovićev nastup uz Vukušićevo iskreno oduševljenje time da se njemački socijaldemokrat zalaže za lustraciju, dok domaći od nje “bježe kao vrag od tamjana”,  kako je njemački zastupnik spreman priznati pogrešku (primjer izjave o pravu glasa dijaspore) dok tako nešto ne pada na pamet ni jednom našem političaru iz bilo koje stranke dolazio, i sličnim.

Zatim smo prešli na “moj problem”. Vukušić mi je rekao da ga je iznenadilo kad je čuo da su me napali neki Čunki iz Karlovca, a da on tamo ima osobu od povjerenja, bivšeg suradnika Komisije za istraživanje 2. svjetskog rata i poraća i suosnivača karlovačkog HDZ-a, Stjepana Čunka, i da će ga istog trena nazvati kako bi provjerio je li u rodu s napadačima i može li se raspitati o pozadini napada.

Vukušić je Stjepana Čunka (1932) nazvao i razgovor pustio na spikerfon. Njegov bivši suradnik je bio oduševljen što se čuju nakon duljeg vremena, a kao da je slutio zašto ga je Vukušić nazvao, čim je potonji spomenuo mene, u žaru izgovarao: “To je strašno. Gospodin Peratović je veliki borac protiv Udbe. Što god treba učiniti ću da se sazna pozadina napada na njega. To sigurno ima veze sa suđenjem u Muenchenu”.

Na pitanje Vukušića poznaje li napadače oca i sina Vladimira Čunka, Stjepan se kleo da mu nisu ništa u rodu, pa čak ni da ih pozna.

Stjepan Čunko je brat pokojnog Vladimira Čunka, oca Vladimira i sina Vladimira, tipova koji su me pokušali ubiti. Biserka Čunko je supruga i majka napadača. Dragica Čunko im je teta zaposlena u Karlovačkoj županiji. Pokojni Vladimir prošao je Križni put kao pripadnik Wermahtove “Tigar divizije”, a u socijalizmu se uspješno bavio privatnim poduzetništvom. Brat mu Stjepan Čunko bio je komunist i direktor u društvenom poduzeću Tehnomerkuru, kasnije suosnivač HDZ-a i progonitelj komunista i udbaša.

Zgodno je za spomenuti da je Stjepan Čunko kao bivši suradnik Komisije za istraživanja žrtava 2. svjetskog rata i poraća prikupljao dokaze na osnovu kojih je predsjednik karlovačkog Županijskog suda i istražni sudac u mom predmetu, Ivan Perković, svojedobno kao istražni sudac u slučajevima komunističkih ratnih i poratnih zločina naređivao ekshumacije i pripremao optužni materijal za Josipa Boljkovca.

Te su činjenice jasno viljive iz novinaskih napisa, a o njihovoj bliskoj suradnji posvjedočilo mi je i još nekoliko osoba iz pravosudnih krugova.

Ja sam u međuvremenu dobio nepobitne dokaze da je Stjepan Čunko stric Vladimira Čunka, kojeg sam prvoosumnjičio za pokušaj ubojstva, pa sam Boži Vukušiću prenio da mu bivši suradnik bezočno laže. Vukušić je i dalje prenosio kako se ovaj kune da to nije istina i da čak ne potječu iz istog mjesta Čunkova Draga na Žumberku, odakle je Stjepan Čunko.

Stoga sam se uputio dobiti informaciju od “suprotne strane” – Karlovčana usko povezanih s obitelji Boljkovac i s odvjetnikom Antom Nobilom, zastupnikom Josipa Perkovića.

Izvor: http://kafotka.net/

Šestoga lipnja, nešto prije 06. sati susreo sam se u kafiću “Džafer” na karlovčkoj “Zvezdi” s Milanom Šulentićem, nekadašnjim karlovačkim sportašem i sportskim funkcionarom, a donedavnim djelatnikom kod Ivana Čermaka u “Croduxu”.

Šulentića nisam poznavao, mada je on kasnije tvrdio da smo se sretali u zagrebačkom kafiću “Cup 98”, gdje zalaze i kraj čije terase prolaze suci, odvjetnici, tužitelji, sudski izvjestitelji, optuženi… Znao sam samo da on svako jutro u šest pije prvu jutarnju kavu u “Džaferu” odakle kreće na prijepodnevnu informativnu turneju po kafićima u Radićevoj ulici u Karlovcu. Čuo sam da je kod “Džafera” i moje ime nekoliko puta spomenuo u negativnom kontekstu.

Dakle, u “Džafer” sam stigao kad i radnici karlovačke šumarije. Nakon mene i nasuprot, sjeo je krupniji čovjek i vidno iznenađen upitao me za zdravlje. Rekao sam mu da je on sigurno gospodin Šulentić kad me poznaje. “Da”, rekao je napomenuvši da smo se viđali u “Cup 98”, čega se ja naravno ne sjećam.

Šulentić mi je preporučio da idem na liječničke kontrole da mi neki hematom ne napravi štetu na mozgu, a ja sam ga odmah upitao poznaje li Stjepana Čunka.

“Kako ne. Neki dan me sreo i pitao znam li tko je u pozadini napada na Vas. Ja sam mu na to odgovorio da bi on to bolje od mene trebao znati jer da su mu vladimiri Čunko rođaci što je on odlučno zanijekao. Pozna se on i s Nikolom Vuljanićem kad mu je na početku rata prodao neispravan kalašnjikov. Tada su HDZ-ovci prodavali oružje”, ispričao mi je Šulentić, bivši simpatizer SDP-a, a sad Josipovićeve “Naprijed Hrvatska”.

“U redu. Stjepan laže da mu Vladimiri nisu rođaci. Čuo sam i da je prije rata bio komunist. Sumnjiv je on meni”, primijetio sam.

Najednom, Šulentić je Čunka počeo braniti.

“Ma je, bio je u partiji i direktor u državnoj firmi, ali star je on. Nije on toliko loš. Ne vjerujem da on ima išta s napadom na Vas, zaključio je Šulentić.

Željko Kekić Pauk, danas uspješan poduzetnik, vlasnik Radio Mrežnice, a u socijalizmu, po vlastitom priznanju agent UDBA-e, rekao mi je da je Stjepan Čunko bio komunist.

Na promociji knjige Josipa Manolića u Novinarskom domu u Zagrebu, najpoznatiji karlovački novinar i ljevičar sklon Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću i svojedobni protivnik izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača (Političari se brinu za sebe, a ne za parade), Danko Plevnik, ponovio je da je Stjepan Čunko “predratna komunjara”.

Na sastanku sa Stjepanom Čunkom 13. lipnja o.g., prekoputa njegove kuće u kafiću “AS” u karlovačkoj ulici Banija, prozvani “komunjara” 4 puta nije htio odgovoriti na izravna pitanja je li bio komunist i/ili suradnik Udbe. Samo bi odgovarao napadima na izvore, podrugljivo se smješkajući, a tek kad sam mu peti put postavio ta pitanja, nervozno je odgovorio: “Ne, nisam”.

Lagao je kao što mi je tvrdio da je prije rata bio šef voznog parka poduzeća “Vatrotehna”, a prema riječima Bože Vukušića i bivšeg direktora u Jugoturbini, kasnije HSLS-ovca i čestog predsjedavajućeg na skupštinama ireligiozne udruge Protagora, Mirka Butkovića,  Stjepan Čunko bio je direktor u društvenom poduzeću “Tehnomerkur”.

“Državni tajnik Andej Plenković, lijevo-Jasna Čunko prva tajnica i desno-Ljuba Novosel, opunomoćena ministrica velepslanstva RH u SR Njemačkoj”. Današnji HDZ-ov europarlamentarac 2010. se u Berlinu sastao s kćeri Stjepana Čunka koja je kod tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj Mire Kovača, bila prva tajnica veleposlanstva. Miro Kovač je danas međunarodni tajnik HDZ-a i bliski suradnik Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a kći Stjepana Čunka i dalje radi u MVEP-u. Izvor: berlinskimagazin.com

Iako je zahvaljujući HDZ-u, Stjepan Čunko osigurao sebe i svoju familiju, nešto ga je nagnalo da 2011. istu stranku napusti.

“Ma bio sam kratko u stranci Jedino Hrvatska, rekao mi je i dodao “ali opet sam u HDZ-u”.

Još jedna Čunkova laž. Ne ta da je opet u HDZ-u već da je 2011 bio u stranci Jedino Hrvatska. On je te godine bio kandidat na izborima Stranke hrvatskog zajedništva,  a kojoj je potpredsjednik bio Tomislav Stockinger, tip koji je prošle godine preuzeo odgovornost za plan “Barbika”, kojega je Ivo Josipović plasirao u javnost kao uradak HDZ-a, a kojim je HDZ  navodno namjeravao minirati svoju predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović.

Potvrda da je Stjepan Čunko bio kandidat Stockingerove stranke na izborima 2011 za VII izbornu jedinicu http://izbori2011.tportal.hr/vodic-za-birace/148888/VII-Izborna-jedinica.html#.Vbly5JPtmko

Jedino što mi Stjepan Čunko nije slagao jest izjava da je u jako dobrim odnosima s Željko Šafarom, službenikom Gradske uprave Karlovca, predsjednikom karlovačkih vatrogasaca i načelnikom Mjesnog odbora Rečica.

Njih dvojica su devedesetih radili u Uredu za obranu Karlovca. Čunko na novačenju, a Šafar na isplati plaća. Međutim, Željko Šafar (1969) tvrdi da Stjepana Čunka poznaje otprije.

No Čunko me slagao da će mi Željko Šafar sigurno dati podršku.

Alfa i omega rečičkog MO (vijećnici svi iz HDZ-a) i čovjek s vezama u policiji, pravosuđu, gradskim tvrtkama, ne samo da mi do danas nije dao podršku već me 15. srpnja o.g. od 09,20 do 09,30 grubo iznapadao, usput omalovaživši svoje šefove u HDZ-u i Gradu, potpredsjednika HDZ-a i gradonačelnika Damira Jelića i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.

U ožujku 2010. predsjednik rečičkog MO i šef rečičkih vatrogasaca, Željko Šafar, postavio me u komisiju koja je vrednovala domaće kobasice. Na slici je u sredini, a u prvom planu je njegov trenutni dojavljivač Ivan Požgaj, zvan Šuco.

Tog prijepodnevna prišao sam mu na terasi legendarnog rečičkog kafića “Dijamant” gdje su Vladmir Čunko (1977) i Zihnija Grahović (1967) slavili što su me pretukli i iz kojeg su u pratnji Vladimira Čunka (1950), oko 21 sat otišli me dokrajčiti u moj dom na adresi Polkupska Luka 126. Šafar je sjedio u društvu Karla Prpića, profesionalnog karlovačkog vatrogasca, koji se u Rečicu doselio iz karlovačkog naselja Hrnetić iz kojeg su Vladimiri Čunkovi, koji su me pokušali ubiti. Šafar je razgovarao s trećom osobom koja je stajala i hinio da me ne primjećuje. Prpić je čas mrko gledao u mene, a čas spuštao pogled.

Nekoliko sam se puta obraćao rečičkom bossu s pitanjem: “Gospodine Šafar, čujem da ste zabrinuti za moje zdravlje”?

Sve dok treća osoba od nelagode nije otišla sjesti za drugi stol, Šafar me nastojao ignorirati, a onda je eksplodirao: “Kaj hoćeš? Zašto bih ja bio zabrinut za tvoje zdravlje?!”

“Možda zbog toga što su me pokušali ubiti. Vjerojatno ste čuli, rekao sam.

“To se svakome može dogoditi. Što se to mene tiče”, odbrusio je.

“Vi ste prvi iz lokalne vlasti koji je trebao reagirati nekom podrškom ili slično, a niste, a reagirao je gradonačelnik Damir Jelić i prenio podršku predsjednika Vaše stranke Tomislava Karamarka”, primijetio sam.

“Baš me briga što su njih dvojica napravila. To je njihova stvar, crvenio se, dok je izbjegavajući pogledati me, odgovarao.

“U redu, ali neki vijećnici MO šire o meni glasine da sam zabranjivao Čunkima pjeskarenje pod obalom moje kuće, da zabranjujem promet nerazvrstanom cestom između koće i klizišta na obali; da mrzim Rome jer da sam ja pretukao Zihniju Grahovića.., dodao sam.

To ga je razbjesnilo pa je skoro iskočio iz stolice.

“Nemoj me smetat dok razgovaram s kolegom. Ja nemam pojma što tko priča. A ako trebaš nešto što se tiče MO dođi u prostorije MO, a i moj broj imaš i ja sam svima na raspolaganju 24 sata”, zaključio je.

Neke dijelove našeg razgovora sam ispustio jer su predmet istrage povodom moje kaznene prijave za pokušaj ubojstva, u kojoj sam Željka Šafara predložio za svjedoka, a on je u srijedu 29. srpnja dobio poziv iz DORH-a i razglasio putem Ivana Požgaja Šuce tko su ostali svjedoci.

Ušao sam u unutrašnjost praznog kafića i naručio kavu. Šafar je od straha s ponovnim susretom sa mnom pozvao konobaricu da izađe van kako bi platio. Zatim je odjurio automobilom u nepoznatom smjeru, a Karla Prpića poslao da uđe u kafić i da vidi što radim. Prediletantski. Prpić je prišao poker aparatu. Nije ništa naručio. Uopće nije igrao. Nije mogao izdržati ni dvije minute i onda je i on svojim automobilom otišao u nepoznatom smjeru.

nastavlja se

 

Aleksandar StankovićAndrej PlenkovićAnto NobiloBarbikaBože VukušićCroduxDamir JelićDanko PlevnikHDZIvan ČermakIvan PožgajJasna ČunkoJosip JuratovićJosip ManolićJosip PerkovićJugoturbinaKolinda Grabar kitarovićMilan LevarMilan ŠulentićMirko ButkovićMiro KovačNedjeljom u 2ProtagoraStjepan ČunkoTomislav KaramarkoTomislav StockingerUDBAZdravko MustačŽeljko KekićŽeljko Peratović
Comments (1)
Add Comment