KOS te zove: Šušak i njegova ostavština u Hrvatskoj

Antu Belju povijest pamti kao osobu koja je Franju Tuđmana u Kanadi 1987-e upoznala s Gojkom Šuškom. Beljo se u Kanadi amaterski bavio poviješću, a Šušak je držao piceriju. Šuškov kum Marin Sopta, bio je predsjednik Luburićevog Hrvatskog narodnog otpora, čiji su američki članovi, uključivo i Dragu Sudara iz Kanade, bili suđeni za terorizam, a jedan od njih bio je i otac kasnijeg odvjetnika Ante Gotovine, Luke Mišetića, Ivan. O tomu je opširno u australskom Hrvatskom tjedniku pisao Dinko Dedić 1982. Gotovinin odvjetnik redovito prešućuje očevu HNO-ovsku prošlost, ali upravo je zahvaljući njoj preko Gojka Šuška postao odvjetnik Hrvata optuženih u Haagu.

Ovogodišnja misa zadušnica 03. svibnja u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi povodom 18 godišnjice smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška protekla je u sjeni omanjeg incidenta. Najpopularniji Šuškov vojnik, umirovljeni general Ante Gotovina, u društvu supruge, Dunje Zloić Gotovina, bivše ministrove tajnice, odbio se rukovati s aktualnom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Te po predsjednicu neugodne trenutke zabilježio je “domoljubni” snimatelj, također već pokojni Oskar Šarunić. Po izrazima lica supružnika Gotovina, oni su uživali. Ima li to veze s ulogom Kolinde Grabar Kitarović, bivše ministrice vanjskih poslova, s odlukom tadašnjeg premijera Ive Sanadera, da se Gotovina preda sudu u Haagu, teško je decidirano tvrditi. No njena izjava za dokumentarni film Anke Bilić Keserović “Uspon i pad Ive Sanadera” potvrđuje moje dugogodišnje tvrđenje da su hrvatske vlasti znale gdje se Gotovina skriva, da mu je jedan dio u tome pomagao, da se jedno vrijeme skrivao u Hrvatskoj i tek kad je međunarodna zajednica izvršila odlučujući pritisak na Sanadera da Hrvatska neće biti primljena u EU dok se Gotovina ne preda, on se predao. Ante Gotovina nije bio ni na predsjedničinoj inauguraciji tako da ovaj incident ipak nije slučajan, a isprika koju je prenio njegov kum da je u to vrijeme bio na putu, je glupost poput one da se njemačka kancelarka Angela Merkel htjela odmoriti u nedjelju 30. lipnja 2013 kad je Hrvatska proslavljala ulazak u EU, jer da je u ponedjeljak imala puno posla.

Kako god bilo na toj su se misnoj svečanosti, pored ostalih našli i neki ratni zločinci: Dario Kordić u društvu supruge Venere i nakon Šuška najmoćnijeg Tuđmanova čovjeka Ivića Pašalića. Tihomir Orešković u društvu Franje Ivića, nekadašnjeg člana američkog Hrvatskog narodnog otpora, koji je u SAD bio u zatvoru zbog terorizma i svog bivšeg odvjetnika sa suđenja za ratni zločin u Gospiću Bosiljka Mišetića.

Na misi je bio i neizbježni Ante Beljo, prvi predsjednik HDZ-a za Sjevernu Ameriku, a danas predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Antu Belju povijest pamti kao osobu koja je Franju Tuđmana u Kanadi 1987-e upoznala s Gojkom Šuškom. Beljo se u Kanadi amaterski bavio poviješću, a Šušak je držao piceriju. Šuškov kum Marin Sopta, bio je predsjednik Luburićevog Hrvatskog narodnog otpora, čiji su američki članovi, uključivo i Dragu Sudara iz Kanade, bili suđeni za terorizam, a jedan od njih bio je i otac kasnijeg odvjetnika Ante Gotovine, Luke Mišetića, Ivan. O tomu je opširno u australskom Hrvatskom tjedniku pisao Dinko Dedić 1982. Gotovinin odvjetnik redovito prešućuje očevu HNO-ovsku prošlost, ali upravo je zahvaljući njoj preko Gojka Šuška postao odvjetnik Hrvata optuženih u Haagu.

Franjo Tuđman je u Kanadi 1987-e odsjedao kod Zlatka Čaldarevića za kojeg Josip Manolić u svojoj knjizi “Špijuni i domovina” piše da je bio suradnik UDBA-e evidentiran pod brojem S-216722. Prema riječima bogatog kanadskog Hrvata Ivice Johna Zdunića koji se pred desetak godina hvalio da je on organizirao Tuđmanov let JAT-ovim avionom u Kanadu, “emigracija je imala svoje ljude u UDBA-i”, a sa Tuđmanovim putovanjima bio je upoznat tadašnji direktor JAT-ove poslovnice Franjo Maletić, danas urednik Manolićevih memoara.

Gojko Šušak je i danas velika enigma. Manolić u svojoj knjizi spominje da Tuđman sa svojih puteva u Kanadu nije htio iscrpno pričati Boži Kovačeviću, udbašu kojem se morao javljati na informativne razgovore i 1988-e (informacija br. 1457 SDS Centar Zagreb od 3. studenog 1988). Manolić sugerira da je Kovačević bio ljut na Tuđmanovu obitelj nakon izlaska tećeg sveska Tuđmanovih Dnevnika u kojima se blati zagrebačka UDBA. Manolić ne citira izravno Kovačevića, ali se iz konteksta vidi o kom se radi te prenosi da mu je ovaj rekao: “Tuđman je pljuvao u “nagru” (danas diktafon) i što treba obitelji da se i danas obmanjuje hrvatska javnost, nije li dovoljna obmana njegov dolazak na vlast. Bolje bi im bilo da ovo nisu objavili jer se tek sad vidi koliko je tu obmana. Izaći će svi svi zapisi oko “Soče” i “Laste” uskoro na vidjelo i znat će se za kog je Tuđman zapravo radio.” U javnosti se već godinama spekulira da su spomenute operacije “Soča” i “Lasta” bile organizirane od KOS-a, odnosno da je Franjo Tuđman putovao pod zaštitom KOS-a. Valja napomenuti da je i JAT, kao savezna firma u čijem predstavništvu u Kanadi je u doba Tuđmanovih putovanja radio urednik Manolićevih knjiga, Franjo Maletić, bila u ingerenciji KOS-a i Saveznog sekretarijata inostranih poslova (SID).

Faksmili iz Manolićeve knjige “Špijuni i domovina” gdje piše da je Boži Kovačevića 1991. trebala biti povjerena dužnost šefa vojne službe SIS, ali je ipak odlučeno da na njeno čelo dođe Josip Perković. U to vrijeme u ministarstvu obrane, čiji je SIS sastavni dio, zamjenik ministra bio je Gojko Šušak. On je jedno vrijeme istodobno obnašao dvije funkcije u Vladi: ministra iseljeništva i zamjenika ministra obrane da bi u rujnu 1991. postao ministar obrane. Nepravomoćno u Njemačkoj kao visoki službenik UDBA-e osuđeni Josip Perković javno se hvalio prijateljstvom sa Gojkom Šuškom za koje je rekao da datira od prije prvih demokratskih izbora. Šušak je 1968-e napustio zemlju i tadašnju trudnu djevojku kćer jednog oficira JNA stacioniranog u Rijeci.

Spomenuti Šuškov kanadski prijatelj, Ante Beljo, prema novinarki Jasni Babić, zaslužan je što se i američki emigrant s repovima KOS-a, Tihomir Orešković, u New Yorku učlanio u HDZ.

“Dana 04. veljače 1990. u New Yorku bila je osnivačka skupština HDZ-a koju sjednicu je vodio gospodin Ante Beljo i tada on postaje član jedne stranke, stranke HDZ-a”, piše i danas u njegovom policijskom dosjeu.
Jasna Babić: Čičak je Oreškoviću vjenčani kum, rujan 26, 2017

Ante Beljo je 1991-e bio pomoćnik ministra informiranja Branka Salaja, zadužen za rad Foreign Press Bureaua i Hrvatskog informativnog centra gdje su se akreditirali strani novinari za praćenje ratnih zbivanja. Kod njega je radio i Dragan Lozančić, mladi Hrvat iz New Yorka koji je sa stranim novinarima odlazio u Gospić, gdje je Tihomir Orešković bio strah i trepet. Zanimljivo je da Dragan Lozančić jedno vrijeme, kao američko-hrvatski državljanin bio na čelu Sigurnosno-obavještajne agencije i da Vladu Zorana Milanovića uopće nisu brinule njegove veze s Tihomirom Oreškovićem osuđenim za ratni zločin u Gospiću.

Organizacijski odbora trodnevnog simpozija FPB/HIC 1991 – 2017: Vice John Batarelo, Ante Beljo, Snježana Grubišić Radoš, Mirko Volarević i Dragan Lozančić.

Ante Beljo je inače bio i na čelu udruge “Krug za trg” kojoj je ove godine uspjelo uz pomoć Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića maknuti naziv Trg maršala Tita. Istina, trg nije preimenovan u Kazališni kako je Beljina udruga tražila godinama već u Republike Hrvatske, ali glavni cilj je postignut – micanje Tita. I ta i druge inicijative i udruge u koje je Beljo uključen deklarativno se snažno zalažu za lustraciju. Lustracija im je mantra kojom žele utjecati na promjene simbola, poput spomenutog naziva trga i retorički napadati političke protivnike. No za stvarno rasvjetljavanje komunističkog razdoblja i otkrivanje imena onih, uglavnom među sobom, koji su radili za jugoslavenske tajne službe pa i ubijali, nisu zainteresirani. Razumljivo.

Tihomir Orešković (u sredini) ovih dana ima razloga za slavlje. Uskoro će postati djed. S desna mu je predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika i brat bivšeg saborskog zastupnika Bore Grubišića, Marko, a slijeva, nekadašnji predsjednik zagrebačke podružnice Merčepovovog UHDDR-a, Mladen Rogić.

Josip Perković, spominjani šef UDBA-e i SIS-a, dva dana je na suđenju Tihomiru Oreškoviću za ratne zločine u Gospiću, svjedočio u korist optuženog. Prvi dan je rekao je da je od Nikole Štedula čuo da je Orešković u SAD radio za FBI na protujugoslavenskoj djelatnosti, da za rata nije radio za strane službe, posebice KOS. Drugog dana, već je reporter Novog lista Ico Mikuličić primijetio da Perković ne tereti Tihomira Oreškovića te da je izjavio kako je nakon uhićenja optuženog koncem 1991. njegovo puštanje na slobodu zapovijedio Franjo Tuđman. Na istom sastanku bio je i Gojko Šušak, a Orešković je od tada radio kod njih dvojice u SIS-u.

Zbog ovako bliske veze Perkovića i Oreškovića, obrani osuđenog udbaša u Njemačkoj, dok čeka potvrdu ili odbijanje prvostupanjske osuđujuće presude, nikako ne odgovaraju vijesti da je danas “samozatajni heroj” i budući djed pod sumnjom za ubojstva Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića. Već sam pisao kako je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo potvrdio samo da se ljetos na Korčuli kurtoazno pozdravio s Ivicom Oreškovićem, ali da s istim nije razgovarao o eventualnom Europskom uhidbenom nalogu iz njemačke za njegova brata. Matija Boljkovac, bliski prijatelj Ante Nobila, i svojedobni logističar Perkovićeve obrane, rekao mi je da ne postoji mogućnost da Orešković bude optužen za ubojstvo Stjepana Đurekovića jer da se ne poklapaju vrijeme i mjesto Tihomirovog kretanja s vremenom i mjestom ubojstva. Kako to Matija Boljkovac zna, osim ako nije čuo od Anto Nobila ili nekog drugog bliskog Josipu Perkoviću. Obrana je inzistirala na tome da je presuda neodrživa jer sud nije ustanovio tko su izvršitelji, a Nobilo je tvrdio da sudac nije htio saslušati svjedoka Vigora Komara koji bi ukazao na iste. Sad kada su istražitelji na tragu ubojicama, čak se i Matija Boljkovac, čiji je otac pokojni Josip Boljkovac često prozivao Tihomira Oreškovića za zločine u Gospiću i govorio kako je isti bio suradnik KOS-a, na neki način stavio na njegovu stranu.

Anka Bilić KeserovićAnte BeljoAnte GotovinaAnto NobiloBoro GrubišićBosiljko MišetićDario KordićDinko DedićDragan LozančićDrago SudarDunja Zloić GotovinaFranjo IvićFranjo MaletićFranjo TuđmanGojko ŠušakIvan MišetićIvić PašalićIvica Johna ZdunićJosip BoljkovacJosip ManolićKolinda Grabar kitarovićKOSLuka MišetićMaksimilijan LuburićMarin SoptaMarko GrubišićMatija BoljkocacMatija BoljkovacMirko VolarevićMladen RogićOskar ŠarunićSIDSnježana Grubišić RadošTihomir OreškovićUDBAVenera KordićVice John BatareloVigor KomarŽeljko Dilber
Comments (6)
Add Comment
  • Gojko Šušak: Kako je ubijen Miro Barešić - 45lines

    […] Globusu, kojega ću prenijeti u nastavku, općenito ide u prilog onima koji tvrde da ministar obrane bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi prije rata i da je kod sebe u ministarstvu, poglavito u SIS (vojnu-protuobavještajnu službu) kod Josipa Perkovića, zapošljavao i druge […]

  • Karl Kutniak

    Bravo Željko, pa tko i bi, gdje se sve zna kako su ga izdali!

  • Jadranka

    Nije istina da se predsjednica nije rukovala sa generalom Gotovinom… razgovarali su kratko… jer je u tijeku bila Misa… kako sam i sama bila i snimala uz Oskara i Martu i ostale fotografe… ovo je neistina što ste napisali – Oskar je sada pokojni… ali Oskar da je živ i te kako bi reagirao i demantirao vašu laž…

    • Željko Peratović

      Ni Vi ni Marta ni Oskar nemate fotografiju gdje se rukuju. Nemaju to ni drugi fotografi. Ovo su jedine fotografije u pokušaju rukovanja. Zašto bih Vam vjerovao? Vi znate što bi pokojni čovjek napravio da je živ? Gospođo Lučić, da ne znam da ste angažirali u Žrtvoslovnom društvu Ante Belje, možda bih još i razmislio.