Jasna Babić u obrani zločinaca (3): S Tihom ufino o Lici

Za ovaj dio intervju je najbitnije napomenuti kako Jasna Babić sugestivno pita Tihomira Oreškovića stoji li iza informacija u domaćim medijima o nestanku Srba u Lici, Tihin vjenčani kum Ivan Zvonimir Čičak.

U prošlom nastavku intervjua Jasne Babić s Tihomirom Oreškovićem, ratni zločinac je spomenuo kako je Gospić obranjen na početku zahvaljujući ljudima Paje Šimića – njih tridesetak naoružanih lovačkim puškama i koječim. Osim Milana Levara, od zvučnijih imena među njima je bila i nekadašnja konobarica u Gospiću Fatima Skula Tomičić. Ona danas radi kao proročica.

Fatima Skula Tomičić svoj je ratni put priložila na FB zidu Ivice Oreškovića kako bi pokazala odanost klanu Orešković i pokušala demantirati vlastita svjedočenja da je kao domaćica u Oreškovićevom Kriznom štabu nazočila ratnim zločinima.

Fatima Skula Tomičić je u dva navrata dala iskaz Marku Ercegu, umirovljeniku BND-a o zločinima u Lici. On je te iskaze proslijedio haškim istražiteljima. Danas Fatima Skula Tomičić obnavljao prijateljstvo s klanom Orešković

7. Veljače 1992 “Globus” str 36/37

HRVATSKI ZAPOVJEDNICI GOVORE

Thomir Orešković, kontroverzni organizator obrane Gospića govori za “Globus”
nakon što je izašao iz istražnog zatvora

NETKO JE U GOSPIĆU LAGAO PREDSJEDNKA ( treći nastavak)

O aferi još uvijek nerazjašnjenog tobožnjeg nestanka 120 ličkih Srba, o djelotvornosti gospićke obrane, “Merčepovim ljudima” u Lici, pregovorima s generalom Rašetom, o njegovu sukobu s nekim pripadnicima MUP-a, s Tihomirom Oreškovićem razgovarala je Jasna Babić

* Nije li Norac trebao biti razriješen te dužnosti?

– On je i danas u Gospiću na mjestu zapovjednika.

* I član Hrvatskog državotvornog pokreta?

– To nije bitno. Svi smo mi samo hrvatski vojnici pod zapovjedništvom ministarstva obrane i Glavnog stožera. Osobno sam i sam član Hrvatske demokratske zajednice, budući je HDP nad-ideološka i nad-stranačka organizacija. Ali u ovom sam trenutku iznad svega hrvatski vojnik i politika me uopće ne zanima.

* U “Slobodnom tjedniku” je objavljen popis ljudi koji su nestali, navodno uz vašu asistenciju. Da li vam barem njihova imena nešto govore?

– Samo jedno – ime Mate Francetića, službenika nekadašnjeg SDB-a, danas Službe za zaštitu ustavnog poretka. No, koliko je meni poznato, on nije nestao. Eno ga u Rijeci…

* A Štulić, Mesićev prijatelj i gospićki sudac?

– Njega nikad nisam sreo. Postoji čovjek kojeg su četnici zarobili i zatočili u Kninu. Kasnije je razmijenjen. On se zaklinje da je Štulića sreo u kninskom zatvoru.

* U kojem svojstvu?

– To ga nisam pitao.

* A Brkljačić?

– Nikada se s njime nisam posvađao. Smiješna je optužba da sam ga kritizirao. Naprotiv, bio sam s njim u najboljim odnosima. Osim toga, znam pouzdano da gospođa Brkljačić nije bila izvor informacija za taj tekst, štoviše, ona je sve to demantirala. Samo što je demanti u ST plasiran vrlo diskretno…

* Pretpostavljam da su vam poznate snimke emitirane na TV-Beogradu na kojima se se dosita vide poubijani ljudi, kažu, lički Srbi, starci, civili?

– Nisam to vidio, ali su mi prijatelji rekli. Tvrdim da je to montaža: tvrdim da te snimke nisu napravljene u Lici. Uostalom, valjalo bi analizirati snimljenu konfiguraciju tla i uporediti s ličkim kršem. Indikativno je da su prve informacije o nestanku ličkih Srba plasirane najprije u hrvatskom tisku, a tek dugo nakon toga i u srpskim medijima. O slučaju sam najprije pročitao u “Danasu”.
Bilo bi logično da o tome prve vijesti objavi, recimo, Radio-Knin, kojeg sam redovito slušao. Mislim da je riječ o politici.

* Uzgred, Ivan Zvonimir Čičak, od kojeg je, po svemu sudeći, informacija potekla, vaš je vjenčani kum?

– Točno. Ali smo se davno posvađali zbog nekih ideoloških pitanja. Bio sam vrlo mlad i vatren.

* Kako objašnjavate da unatoč velikim obrambenim uspjesima, mediji nisu obraćali posebnu pozornost na taj dio Hrvatske?

– Možda sam tomu i sam kriv. Dolazili su novinari, ali ja nisam imao vremena… Usto, Vukovar i Dubrovnik su bili politički značajniji. Premda valja priznati da su novinari u Gospiću obavili važan posao. Radio-Gospić je radio čak i u najtežim trenucima, u užasnim uvjetima. Obraćali su se civilima pozivajući ih na povratak, a četnike su zvali na predaju…
Zapravo ne znam zašto je lička fronta bila medijski zanemarena, premda je bilo značajno da se četnici nisu približili “Šešeljevoj liniji” kod Karlobaga. Važno je naglasiti da većina boraca i nije bila iz samog Gospića, bilo je mnoštvo ljudi koji su tada prvi put kročili u taj dio Hrvatske. Ne mogu vam, međutim, objasniti tu odlučnost, inat, što li, da Gospić bude obranjen. Radije bismo umrli. Uostalom tamo je poginuo Giška i veliki broj “Belih orlova”.

* Ipak, vi ste tamo rođeni?

– Točno, ali od svoje pete godine živim u Zagrebu. U Zagrebu je rođen i moj brat.

* Manje je poznato da ste, uz Imru Agotića, bili pregovarač s generalom Rašetom?

– Budući da su se pregovori oko kasarni u Gospiću, Perušiću i Otočcu vodili pod kotrolom evropske misije, a ja sam jedini znao engleski, tako je nekako ispalo… Bilo je zanimljivih epizoda u tim susretima s generalom Rašetom. Primjerice: evropskoj misiji pokažemo srušenu katoličku crkvu, u u starom Ličkom Osiku, a Rašeta tvrdi da smo je sami minirali, izigravajući žrtve Jugoslavenske armije. No, među članovima evropske misije, bio je i general Kosters. Pokazao sam mu ruševinu i pitao ga što on kao vojni stručnjak kaže – čime je crkva pogođena? Odgovorio je – topovskom granatom. Možete li locirati taj top? – pitam dalje. On pokaže u smjeru armijskih položaja, a ja onda zamolim Rašetu da nas tamo odvede… Pucao je od bijesa. Ipak, najjsmješnija zgoda vezana je uz njegove optužbe da pljačkamo srpske stanove. Dobro – kažem ja – idemo to vidjeti. Uđemo mi u jednu zgradu i gotovo se sudarimo s čovjekom u uniformi JNA: iz stana iznosi televizijski aparat. Nakon toga, članovi evropske misije nisu išli dalje. Samo su odmahnuli rukom.

Za ovaj dio intervju je najbitnije napomenuti kako Jasna Babić sugestivno pita Tihomira Oreškovića stoji li iza informacija u domaćim medijima o nestanku Srba u Lici, Tihin vjenčani kum Ivan Zvonimir Čičak.

Istina je lako provjerljiva u HDA fondu Novinske dokumentacije “Vjesnika” da je informacije o nestanku Srba u Lici u javnost dao Dobroslav Paraga, jer je Vlada Franje Gregurića, čiji je tajnik bio Tomislav Karamarko i danas zaštitnik klana Orešković, javno optužila HOS i HSP da su odgovorni za likvidacije Srba u Gospiću. Paragi su u prikupljanju informacija o nestalima pripomogli pokojni Milan Levar, Zdenko Bando i Zdenko Ropac. Potonja dvojica su kasnije uživala politički azil u njemačkoj kao haški svjedoci Oreškovićevih ratnih zločina u Lici.

Ivan Zvonimir Čičak je objavio tek mali općeniti komentarčić u listu “Danas” kojeg je vodio njegov današnji član upravnog odbora HHO-a Mladen Maloča, naslovljen pitanjem “Gdje nestaju gospićki Srbi”.
Čičak i Orešković su se skumili nakon što je Orešković izašao s obuke KOS-a, formalno iz kratkotrajnog zatvora zbog neprijateljske propagande. Poznate su i Čičkove veze s Udbom i KOS-om tako da ni to njihovo kumstvo ni kasnije zataškavanje Oreškovićevih zločina u Lici, o čemu su govorili pokojni Milan Levar i bivši zaposlenik HHO-a Vjekoslav Magaš, uopće ne bi trebalo čuditi.

A što se tiče brata kojeg Tiho spominje da je rođen u Zagrebu, Ivica Orešković se u presudi Vrhovnog suda za zločine u Lici spominje tri put.

Klan Orešković dobio je još jednu medijsku prinovu. Ivica Orešković, krajnje lijevo, u vezi je s urednicom na Novoj TV Ivanom Petrović, dobitnicom Večernjakove “Zlatne ruže” za televizijsko novinarstvo. Očito je da hrvatski novinari i novinarke nagrađuju svoje kolegice povezane s ratnim zločincima.

…Ustrojavanje Vojne policije započelo je nakon usmene zapovjedi predsjednika Tuđmana od 24. kolovoza 1991. godine, a odluka o osnivanju Vojne policije u Gospiću donesena je na tzv. operativnom štabu što proizlazi između ostalog i iz iskaza svjedoka Dražena Jurkovića i Ante Karića koji je iskazao da je 4. rujna 1991. godine na Velebnom Ivica Orešković dobio zadatak da formira Vojnu policiju, da ju je isti i oformio, bio je tu 2-3 dana, a poslije ju je vidio Stipu Rukavinu kojeg je sigurno postavio Ivica Orešković, jer je on bio u SIS-u. Da je Vojna policija bila pod zapovjedništvom optuženika Tihomira Oreškovića proizlazi iz audio-zapisa razgovora između Reljića i Dasovića, gdje Dasović govori o pripadnicima Vojne policije, zatim iz iskaza svjedoka Zdenko Bando koji navodi da ga je za zapovjednika Vojne policije oko 20. studenog 1991. godine postavio Tihomir Orešković, da je Tihomir Orešković smijenio i Stipu Rukavinu kao i Luku Matanića, iz obrane optuženika Stjepana Grandića koji je naveo da je u Vojarni u Gospiću jedne prilike gledao kazetu na kojoj se vidjelo kako Tihomir Orešković Luki Mataniću, Mikiju Kariću i Ivici Šimunoviću, sve pripadnicima Vojne policije, daje zadaću da idu hvatati Srbe koji su ostali u Gospiću. Po njegovim saznanjima Vojnom policijom je zapovijedao Tihomir Orešković. Svjedok dr. Dražen Jurković je iskazao da je zadatke Vojnoj policiji davao onaj tko je vodio sastanak tzv. operativnog štaba dakle, Ante Karić ili Tihomir Orešković, a nije sporno da je Ante Karić u vrijeme odvođenja civila bio odsutan iz Gospića. Navedeno proizlazi i iz pisma Ante Karića predsjedniku Tuđmanu, slučaja Mate Francetića kojeg se dovodi u Vojnu policiju po nalogu Tihomira Oreškovića, a u koju potom dolaze Tihomir Orešković i Krešo Tomljenović, iz evidencije zatvora u Gospiću iz koje slijedi da su ljudi pritvarani po Vojnoj policiji, a isto tako i pušteni iz pritvora po odobrenju Tihomira Oreškovića ili Ivice Oreškovića, iz izvještaja Bolfa u kojem se kaže da je Vojna policija dovodila u zatvor osobe za koje nitko nije znao osim Tihomira Oreškovića i Markovića i da je o svakoj pritvorenoj osobi okružni zatvor morao izvijestiti Tihomira Oreškovića koji je nastojao sa svakom pritvorenom osobom razgovarati, bilo u okružnom zatvoru, bilo u istražnom centru, iz iskaza svjedoka Danice Stojanović koja 20. listopada zove zatvor da se raspita za svog supruga gdje joj je rečeno da sačeka da pitaju Tihomira Oreškovića da li joj je suprug u zatvoru, navoda informacije oko zbivanja na području Općine Gospić koju 29. siječnja 1992. godine Smiljan Reljić upućuje predsjedniku Vlade i u kojoj se kaže da je Tihomir Orešković na perfidan način pod svoje zapovjedništvo stavio osobe vrlo čudnih karakteristika koje su u četi Vojne policije i da je i Vojna policija i svaki segment oružanih snaga u Gospiću pod zapovjedništvom jednog od ljudi odanih Tihomiru Oreškoviću i tako dalje.

Stoga prvostupanjski sud opravdano ne prihvaća navode obrane optuženika Oreškovića kako su tzv. operativni stožer i Vojna policija bili u istoj zgradi i da su zato ljudi povezali Vojnu policiju sa tzv. operativnim stožerom…

… Da su građani srpske nacionalnosti iz Karlobaga, Gospića i šire okoline odvedeni upravo na temelju sačinjenih popisa prvostupanjski sud zaključuje i iz iskaza svjedoka Stojanke Borić koja je iskazala da je jedan od njih koji su 17. listopada 1991. godine došli po nju imao notes iz kojeg je čitao imena osoba, Srba iz njezine škole i interesirao se za iste pa i za Radmilu Stanić koja je već odvedena tijekom noći 16. na 17. listopada 1991. godine, zatim iskaza svjedoka Jeronima Prorokovića o odvođenju Bogdana Šuputa čije ime je pročitano sa ceduljice koju je jedan od onih koji je odveo Šuputa izvadio iz džepa, te iskaza svjedoka Zdenka Bande iz Vojne policije, koji je naveo da je i sam učestvovao u odvođenju ljudi iz Karlobaga na dan 16. na 17. listopada 1991. godine i to upravo na osnovu spiskova na kojem su bila zaokružena imena.

Navedeni zaključak proizlazi i iz pisma Ante Karića upućenog Predsjedniku Republike Hrvatske u studenom 1991. godine, a iz kojeg proizlazi da ima saznanja da Krešimir Tomljenović daje Tihomiru Oreškoviću popis Srba koje treba likvidirati. Na glavnoj raspravi svjedok Karić navodi da su mu to rekli Dasović i Kasumović na što je optuženik Tihomir Orešković primijetio kako Ante Karić to nije saznao niti od Kasumovića niti od Dasovića nego je to osobno znao, a na upit da je li Ante Karić znao da njemu i bratu Ivici Oreškoviću Krešo Tomljenović daje podatke o Srbima koje treba likvidirati, optuženik Tihomir Orešković je potvrdno odgovorio. Kasnije u obrani nastoji osporiti ovu tvrdnju što međutim, prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio, a s obzirom na sve ostale provedene dokaze…

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: I Kž 985/03-9

Ante KarićBogdan ŠuputBranko ŠtulićDobroslav ParagaDražen JurkovićĐorđe Božović GiškaFatima Skula TomičićFranjo TuđmanIvan DasovićIvan Zvonimir ČičakIvica MarkovićIvica OreškovićIvica ŠimunovićJasna BabićJeronim ProrokovićKrešo TomljenovićLuka MatanićMarko ErcegMate FrancetićMilan LevarMilorad KarićMirko KasumovićMirko NoracMladen MaločaPajo BrkljačićPajo ŠimićRadmila StanićSmiljan ReljićStipe RukavinaTihomir OreškovićVjekoslav MagašZdenko BandoZdenko RopacŽeljko bolf
Comments (2)
Add Comment