Grahović: Peratović je državni neprijatelj i zbog toga je pretučen

Može se biti obrazovan kao Zihnija Grahović da bi se shvatilo da je ono što je on govorio na sudu protiv mene identično onome što je o meni kasnije na fejsbuku pisao Ivica Orešković, bivši pripadnik SIS-a u Gospiću, koji je zajedno sa svojim bratom Tihomirom odlučivao koga će se zatvoriti, a koga pustiti iz tamošnjeg zatvora. Ne mora se za to biti policajac kriminalističke policije PU Zagrebačke, kojem sam prošle godine detaljno dokumentirao prijetnje klana Orešković, a do dana današnjeg živim u izbjeglištvu, bez obzira na presudu izvršiteljima radova, a da od te iste policije nisam dobio nikakva odgovora. 

Još 14. prosinca 2017 sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu prvostupanjskom presudom osudio je trojicu napadača  koji su me pokušali ubiti 28. srpnja 2015-e.  Vladimir Čunko stariji (68) dobio je  godinu dana zatvora, a njegova sin Vladimir Čunko mlađi (41) tri godine,  a Zihnija Grahović (52) tri i pol godine robije.

Nekako na trogodišnjicu napada dobio sam i pisani otpravak nepravomoćne presude, pa ga ovdje prenosim.

Obzirom da i danas tvrdim da je napad na mene naručen vezano za suđenje udbašima Perkoviću i Mustaču u Münchenu, prenijet ću neke zanimljive dijelove iz presude s tim povezane.

Na upit kako tumači iskaz oštećenog koji ga stavlja u kontekst cjelokupnog dogadaja izjavio je da je gospodin Peratović pisao svašta o tom događaju, izmedu ostalog da su oni suradnici udbe, da su dobili novce iz Münchena i slično, te ne može objasniti zašto ga Peratović stavlja u kontekst cjelokupnog događaja. Pretpostavlja da je to učinio na nečiji nagovor. On uopće ne poznaje tog gospodina, Željka Šafar, za kojeg Peratović navodi da ih je platio i naručio njegovo ubojstvo. Prije kritičnog dogadaja nije poznavao Željka Peratovića. On je za njega bio stranac, te nije iz tog kraja. Imao je švicarsku registraciju na automobilu, te je zbog toga mislio da je stranac. Kritičnog dana koristio se automobilom VW jeepom cme boje.

Iz iskaza Vladimira Čunka starijeg na glavnoj raspravi 

Nikada nigdje nisam rekao ni napisao da su napadači na mene suradnici UDBA-e, da su dobili novce iz Münchena, niti da je Željko Šafar njima platio za moje ubojstvo. Izjavljivao sam kao što i danas tvrdim da je pokušaj ubojstva povezan sa suđenjem u Münchenu, a od karlovačkog državnog odvjetnika Željka Brkljačića (inače u inkrimirano vrijeme nadležnog i za istragu o ubojstvu Milana Levara u Gospiću 2000) tražio sam da zatraži ispis telefonskih kontakata osuđenika sa Željkom Šafarom jer sam imao osnovanu sumnju da je on povezan sa njima, odnosno predmetnim događajem – svjedok Franjo Požgaj vidio je Šafara na prizorištu nakon što je mene hitna pomoć odvezla u bolnicu. Brkljačić je odbio moj prijedlog uz obrazloženje da bi to bilo zadiranje u ljudska prava Šafara i tadašnjih osumnjičenika.

“Državni tajnik Andej Plenković, lijevo-Jasna Čunko prva tajnica i desno-Ljuba Novosel, opunomoćena ministrica velepslanstva RH u SR Njemačkoj”. Današnji HDZ-ov europarlamentarac 2010. se u Berlinu sastao s kćeri Stjepana Čunka koja je kod tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj Mire Kovača, bila prva tajnica veleposlanstva. Miro Kovač je danas međunarodni tajnik HDZ-a i bliski suradnik Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a kći Stjepana Čunka i dalje radi u MVEP-u.

Istina je da sam strica prvooptuženog Vladimira Čunka, Stjepana povezivao s UDBA-om. On je bio predratni komunistrički direktor, a kasnije najgrlatiji karlovački ustašofil, jedan od osnivača HDZ-a na području Karlovca i to baš u mjesnom odboru Rečica gdje se dogodio napad na mene. Isti mi je u prisustvu svjedoka Zdenka Bande potvrdio da je u odličnim odnosima sa Željkom Šafarom. Na Stjepana Čunka uputio me udbolog Bože Vukušić rekavši mi da je isti bio njegov suradnik u prikupljanju dokaza protiv Josipa Boljkovca da je odgovoran za zločine nakon 2. svjetskog rata na karlovačkom području.

Vukušićeva veza Stjepan Čunko bio je isprepadan kad sam mu se obratio, ali mi nije pomogao da saznam zašto su me njegovi rođaci pokušali ubiti. Obzirom da sam u to vrijeme bio angažiran oko suđenja Perkoviću i Mustaču te oko te teme surađivao s Božom Vukušićem (bio sam potencijalni svjedok zbog toga što sam u Fokusu 2000-e i Feralu 2005-e objavio intervjue s Pavlom Gažijem, u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića, nadređenog Perkoviću i Mustaču), zamolio sam Vukušića da mi da još neki kontakt sa karlovačkog područja kako bih se osjećao sigurnije, jer je na mene pokrenuta čitava hajka. On me uputio na tomislava Družaka, porijeklom iz susjednog Šišljavića, svojedobno šefa tajne službe HIS i velikog donatora Počasnog bleiburškog voda.

Niti Družak mi nije bio ni od kakve pomoći, ali sam zato saznao da je njegov stric Franjo svojedobno bio šef ustaške policije u Karlovcu, da je iz stana u Radićevoj ulici iselio obitelj Goldstein nakon što je otac Slavka i Danijela, Ivo završio u Jadovnom. Nakon rata Franjo Družak je pobjegao u Argentinu, a nećak je neometano živio i radio u Jugoslaviji dok nije pristupio osnivanju HDZ-a 1990-e.

Ne znam kako je iz svega toga Vladimir Čunko izvukao zaključke da sam njega i njegovu ekipu proglasio suradnicima UDBA.

Urednik “Bujice” Velimir Bujanec pohvalio se na svom FB profilu u 19 sati fotografijom s večere prije utakmice: KOD “PERE U…..” NA ŠALATI ČEKAMO POBJEDU HRVATSKE REPREZENTACIJE! Okupio nas je naš prijatelj iz Privlake, a sada New Yorka – Toni Kolanović… PHOTO: Pukovnik i heroj Domovinskog rata Tiho Orešković, Toni Kolanović (naš domaćin i jedan od najjačih Hrvata u New Yorku), urednik Bujice Velimir Bujanec, vlč. Valter Kotlar (naš Arbanas iz Privlake), Marin Sopta (ugledni povratnik iz Kanade), Franjo Ivić (legendarni nogometaš Zagreba i emigrant koji je u Americi za Hrvatsku robijao 15 godina), moj frend Bože Vukušić (vodeći hrvatski udbolomac) i Nediljko Kolanović (Tonijev ponosni nećak)…

Da je poznati udbolog Bože Vukušić, kojeg Velimir Bujanac proglašava najzaslužnijim za pravomoćnu, osuđujuću presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, a u kojeg sam ja imao povjerenja prije i nakon napada, zapravo najbolje upućena osoba oko napada na mene, shvatio sam tek prošle godine. Nakon što sam dobio informaciju iz Münchena da njemačke vlasti istražuju Tihomira Oreškovića zbog sumnji u sudjelovanje u ubojstvima Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, podsjetio sam Vukušića da mi je on u vrijeme napada na mene spomenuo kako ga je jadan dan posjetio Orešković u uredu PBV-a na Peščenici te se navodno raspitivao o meni, tražeći udbologa da se prestane sa mnom družiti. Kako mi je Vukušić rekao nakon napada, on je Oreškovića otputio riječima: “Ti znaš da ja radim za njemačku policiju i tužiteljstvo. E, Peratović ti radi za BND-e i ima zadatak mene nadzirat. Nakon toga je Tiho otišao bez pozdrava iz mog ureda”. Ja, naravno, tada nisam povezivao Oreškovića s napadom na mene, jer nisam baratao informacijom da je on u vrijeme ubojstava Zagajskog i Đurekovića boravio u Münchenu, pa nisam imao razloga sumnjati u Vukušićevu iskrenost. Znao sam da me Orešković smatra odgovornim jer je odrobijao zločine u Gospiću i jer ga dovodim u vezu s ubojstvom Milana Levara, pa sam pretpostavio da je naprosto ljut na svog nekadašnjeg suborca iz HDP-a, jer je postao blizak sa mnom.

Stoga sam prošle godine upitao Božu Vukušića što zna o ulozi Oreškovića u ubojstvu Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića i njegovoj povezanosti s napadom na mene.

Njegovi su odgovori kratki i više nego indikativni:

06.08.2017., u 08:45, Bože Vukušić <xxxx.yyyyy@gmail.com je napisao:

S Oreškovićima nemam nikakve veze. Ivicu nisam vidio preko 20 god.

06.08.2017., u 09:27, Bože Vukušić <xxxx.yyyyy@gmail.com> je napisao:

To je bilo prije 2 godine Od tada ga nisam vidio ni čuo.

Zato se nakon ovih mail poruka s Oreškovićem našao na večeri kod Pere Ustaše zajedno s Velimirom Bujancem da “obnovi” prijateljstvo.

Zihnija Grahović snimljen desetak dana nakon napada u blizini Donje Kupčine, gdje je ilegalno šljunčario s Vladimirima Čunko.

Vratimo se opet na izvođače radova iz presude. Zihnija Grahović, tip koji je skoro deset godina proveo po različitim zatvorenim pravosudnim ustanovama, branio se bez odvjetnika, pa je u izričaju bio blagoglaljiviji od oca i sina Čunka. Jedan dio njegovog iskaza savršeno se uklapa u priču o Vukušiću i Oreškoviću.

“Smatra Peratovića notornim lažljivcem jer kod bilo kojeg poslodavca gdje je kao novinar radio dobio je otkaz, a i smatra da je radio protiv države jer mu je USKOK 2007. godine oduzeo kamere i nikada mu nisu vraćene, a o čemu se informirao na Internetu, te su ga zbog takvih i sličnih izjava tukli po Zagrebu i Gospiću. Prošlo je otprilike sat vremena kada su ostavili Vladimira Čunka starijeg do momenta sukoba sa Peratovićem. Tog dana više nije susreo I okrivljenog. Smatra da se nije ni u jednom momentu približio kući oštećenog niti ušao u nju, te da nije bilo nikakvog cipelarenja u kući Peratovića, kako to isti navodi.”

Zihnija Grahović na glavnoj raspravi

Prema podacima iz presude njegova biografija ne odaje dojam osobe koja je u prilici i vješta u surfanju internetom, posebno ne da bi iz takve aktivnosti izvodio nekakve ozbiljne zaključke o bilo kome, pa ni o meni:

III okrivljeni Zihnija Grahovicć, OIB …………., zvani Zijo, Crni, Fuks, Tajson, sin Bećira Hušidića i Arife Grahović, rođen 15. prosinca 1966. u Karlovcu, sa prebivalištem u Karlovcu, Orlovačka 133, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju autolimar, nezaposlen, prima socijalnu skrb, invalid Domovinskog rata sa 70% invalidnošču, rastavljen u izvanbračnoj zajednici, izvanbračna supruga … …, ……. , bez značajnije imovine, završio srednju školu za autolimara, KV viličara i motorista – šumski radnik u R BiH, služio bivšu JNA, sudionik Domovinskog rata, Područni ured za obranu Karlovac.

Poznato je da je mene u Zagrebu 1999-e napao ratni zločinac iz slučaja obitelji Zec i Pakračka Poljana, pokojni Munib Suljić. A povod napada bio je moj nastup u “Latinici” koja se tada emitirala na Mreži TV, a gdje sam govorio o tome kako mi je Josip Perković 14. prosinca 1998-e tri puta zaprijetio pištoljem da prestanem negativno pisati o njemu. Do toga je podatka Grahović mogao doći na internetu, ali ne znam zašto bi iz toga zaključio da sam “radio protiv države”, pa sam zato napadnut.

U Gospiću nikad nisam napadnut, ali sam zato nebrojeno puta pisao o odgovornosti Tihomira Oreškovića za zločine u Gospiću i sumnjama u njegovu povezanost s ubojstvom gospićkog svjedoka ratnih zločina Milana Levara.

Krajem lipnja prošle godine Robert Zagajski, sin 1983-e u Münchenu ubijenog emigranta Đure Zagajskog, obratio se Tihomiru Oreškoviću s nekim pitanjima o njegovim emigrantskim danima u inkriminirano vrijeme. Do tada ja uopće nisam imao nikakvu informaciju da je Tihomir Orešković nakon bijega iz Jugoslavije 1982-e boravio u Münchenu, a ponajmanje da ima bilo kakve veze s ubojstvima emigranata Zagajskog i Đurekovića. Tek nakon ove Oreškovićeve reakcije gdje mene i moju suprugu proglašava stranim špijunima iz čista mira, postale su mi jasne okolnosti njegovog susreta s Božom Vukušićem u vrijeme kada su me trojica Karlovčana pokušala ubiti u Luki Pokupskoj.

Sve se to  podudara s napadima na mene od prošle godine Ivice Oreškovića, brata Tihomirovog, koji me optuživao da sam njemački agent (vidi izjavu Bože Vukušića da radim za BND) i detaljima koje je iznosio o napadu na mene u Luki Pokupskoj i Grahovićevoj izjavi na sudu za koju ja nisam znao do sada, a Zihnija ju je dao prije nego je Orešković o tome pisao na fejsu:

Ivica Orešković Željko Didier Peratović hahahaha to ti bijedniče živiš na ženinoj “sisi” i njemačkim donacijama…ali sve presušilo pa cviliš i skičiš…hahahaha 🙂

Odgovor · 27. srpnja u 12:42

Ivica Orešković Željko Didier Peratović hahahaha ja lažem a ti protjeran iz svih redakcija u kojima si radio,vikendicu napravio na guzovaču i dobio batine od prvih susjeda, karamarko ti se najebo majke a i munib suljić, izmišljaš i izvrćeš, perkoviću si bio potrčko pa te odjebo jer si šarao…sve ljude koje si spomenuo su te demantirali i popišali…Mate Bašić,Marko Marković, Mladen Rogić, Davor Peitel, Dane Šimić…etc ma znam ja da skrećeš pozornost na sebe i želiš neku pažnju jer si popušio na svim poljima ali shvati da ti se pokvarenost i zločestoća bar duplo vraća

Odgovor · 28. srpnja u 14:30

Ivica Orešković Željko Didier Peratović Ima li većeg lažljivca,splektoroša u HR novinarstvu od tebe…možda domagoj margetić …pa to se može knjiga napisati…ako kuljiš kaže da si luđak i smutljivac,babićka da ti ništa ne vjeruje…sve kolege s kojima  si radio…o čemu pričamo

Odgovor · 28. srpnja u 14:55

Može se biti obrazovan kao Zihnija Grahović da bi se shvatilo da je ono što je on govorio na sudu protiv mene identično onome što je o meni kasnije na fejsbuku pisao Ivica Orešković, bivši pripadnik SIS-a u Gospiću, koji je zajedno sa svojim bratom Tihomirom odlučivao koga će se zatvoriti, a koga pustiti iz tamošnjeg zatvora. Ne mora se za to biti policajac kriminalističke policije PU Zagrebačke, kojem sam prošle godine detaljno dokumentirao prijetnje klana Orešković, a do dana današnjeg živim u izbjeglištvu, bez obzira na presudu izvršiteljima radova, a da od te iste policije nisam dobio nikakva odgovora.

Bože Vukušić s kojim sam surađivao oko procesa Perkoviću i Mustaču sada se kod Velimira Bujanca hvali da je još davno njemačkoj policiji predao dokumentaciju o slučaju Zagajski te napominje da su on i Vice Vukojević od HDA otkupili tisuće udbinih dokumenata. Znači li to da Vukušiću mogu oprostiti ulogu koju je odigrao u vrijeme pokušaja atentata na mene i treba li se klan Orešković zabrinuti?

 

Bože VukušićDanijel IvinDavor PeitelFranjo DružakIvica OreškovićIvo GoldsteinJasna ČunkoJosip BoljkovacJosip PerkovićMiro KovačPavle GažiSlavko GoldsteinStjepan ČunkoStjepan ĐurekovićTihomir OreškovićTomislav DružakVice VukojevićVladimir ČunkoZdravko MustačŽeljko BrkljačićŽeljko PeratovićŽeljko ŠafarZihnija Grahović
Comments (5)
Add Comment