SOA smatra da je 45lines raskrinkao Davora Franića

Franića je u OA-i protežirao Saša Perković, pomoćnik ravnatelja OA-e Damira Lončarića i sin njemačkog doživotnog osuđenika za ubojstvo Stjepana Đurekovića, Josipa Perkovića. Tvrdi to Tomislav Jelić, hrvatski ratni vojni invalid, bivši službenik SZUP-a i neumorni borac protiv korupcije zagrebačkog gradonačelnik Milana Bandića, inače bratića hrvatskog konzula u Tuzli Ivana Bandića. 

Đani Trošelj, umirovljeni obavještajac i diplomat (zadnje radno mjesto Teheran) krenuo je u ozbiljnu potragu za mnom. Kako me obavijestilo nekoliko osoba iz Zagreba, Trošelj je dobio nalog svog bivšeg šefa Daniela Markića da me pronađe i pokuša otkriti od kuda mi podaci o umiješanosti šefa kabineta ravnatelja SOA-e Davora Franića, u obavještajne afere u BiH i Sloveniji. Prema navodima mojih izvora, SOA smatra da ja koordiniram akcijom BiH i slovenskih medija da se raskrinka prljava djelatnost SOA-e i sestrinske joj srbijanske BIA-e na području bivše Jugoslavije. Đani Trošelj je to jasno dao do znanja osobama koje je kontaktirao kako bi saznao gdje se nalazim.

Čudi me da SOA nije pronašla nekog inteligentnijeg za taj zadatak od Đanija. Njega sad iskorištava Daniel Markić protiv tebe, a Đani se inače žali da je Markić kriv što je on umirovljen u SOA-i i povučen iz Teherana. Svojedobno, kad se Josip Perković, 14. 12. 1998-e, kao savjetnik ravnatelja HIS-a, Miroslava Šeparovića, išao s tobom sastati u motel ‘Plitvice’, Daniel Markic je kao šef odjela osiguranja u HIS-u odredio, između ostalih, Đanija Trošelja da bude osiguranje Perkoviću na susretu s tobom. Uostalom, Trošelj ti je to sam priznao kada ste se susretali na Knežiji gdje on živi, a tvoja kćer tamo išla u školu’, poručio mi je izvor iz Zagreba, pomoću za sada najsigurnije komunikacijske aplikacije ‘Signal’.

Pri susretima s Trošeljom na Knežije i jedne prilike na Mirogoju za vrijeme jednog pogreba, ja sam stvarno stekao dojam da je taj Trošelj poptuno zalutao u špijunsku zajednicu. Točno je da mi je govorio kako ga je Daniel Markić 1988-e poslao da bude osiguranje Perkoviću na susretu sa mnom. Rekao mi je čak i ime jedne žene špijunke koja je zajedno s njim bila na tom zadatku. Njen identitet ću otkriti tek na sudu u Münchenu kad započne novo suđenje Josipu Perkoviću, Zdravku Mustaču, Miši Deveriću, Milanu Štimcu i Tihomiru Oreškoviću za ubojstvo Đure Zagajskog. Nema razloga da sada pravim probleme toj umirovljenoj špijunki. Nisam čuo da se ona kao njen bivši kolega Trošelj, bavi mnome.

U SOA-i je sad prava uzbuna jer je slovenski portal 24ur objavio fotografiju Davora Franića skinutu sa službenog terminala. To znači da je spomenuti portal dobio njegovu fotografiju od slovenskih policijsko-sigurnosnih službi. Stvarno ne znam kakve ja veze imam s objavljivanjem ili pribavljanjem te fotografije i tko bi mi takvo što mogao dokazati.

A siroti Đani Trošelj karijeru je započeo u Specijalnoj jedinici MORH-a zajedno s Danielom Markićem, a pod zapovjedništvom umirovljenog generala Ante Rose. Svima njima šef je i 1991-92 bio Josip Perković kao pomoćnik ministra obrane za sigurnost, u čijoj su ingerenciji bile Vojna policija, Sigurnosno-obavještajna služba i Sepecijalne jedinice MORH-a. Trošelj je nastavio raditi s Markićem i 1994-e gdje su obavljali dužnosti u kabinetu generala Rose u Zagrebu, a koji se nalazio u Sarajevu u Združenom stožeru Armije BiH i HVO-a.

 

Đani Trošelj mi je sam potvrdio prošle godine da greškom na ovom dokumentu kojeg je general HVO-a Ante Roso uputio ministru obrane RH Gojku Šušku, 06. lipnja 1994. godine, stoji umjesto Boris, umjesto njegovog pravog imena Đani. I da je on po JNA VES-u bio vezist kao i što piše u dokumentu.

 

U istom tom Rosinom stožeru u Srajevu 1994. radio je i sadašnji konzul RH u Tuzli Ivan Bandić, kojeg bosanskhercegovački mediji prozivaju za urotu sa vlastima Republike Srpske i srbijanske BIA-e protiv Bošnjaka, odnosno razbijanje Bosne i Hercegovine.  Posvjedočio je to svojedobno za Hrvatski list iz Zadra, emigrant Ivo  Butković.

[box type=”custom” color=”#000000″ bg=”#dd9933″ border=”#994023″]Neopravdano blatite uspješnoga i relativno mladoga diplomata Ivana Bandića!

… Nije mi namjera biti apologetom veleposlanika I. Bandića, ali dijelio sam s njim dobro i tegobe u Sarajevu ’94. i ’95. godine, u opkoljenom i razrušenom gradu “zime, znoja od straha, suza, krvi i gladi”, a istina je da se samo u takvim okolnostima najbolje procjenjuje čovjeka, vidi tko je tko.

Ako pođemo od one da božica pravde stavlja na preciznu vagu dobra i loša djela, onda sam siguran da će Bandićeva dobra, od 1990. naovamo, kilama i na ,,kantaru” prevagnuti. Poznate su mi i neke njegove ozbiljne radnje ,,za hrvatsku stvar” u strašnim ratnim zapletajima BiH, a tijekom djelatnosti u veleposlanstvu, uz ostale dužnosti, ,,kao od šale” znao je pokatkad riskirati i po dva puta tjedno “pakao” tunela i igmanski šumski put po četnicima upucan. Eto, tako nam je on bio živi kontakt s vanjskim svijetom, donosio nam je novosti, svježe novine, pa i hranu.

Ivan Bandić je štitio život svima nama u Sarajevu Usput budi rečeno, 1994. godine u Sarajevu je veleposlanik i doajen, kao prvi visoki diplomat u BiH, bio gospodin i dugogodišnji hrvatski politički djelatnik iz Venezuele Zdravko Sančević. Bio je u veleposlanstvu i uvijek oprezni general Daidža iz SAD-a i moja malenkost iz Australije. I u proljeće 1995. pridružio nam se i Ante Sarić, poznati hrvatski djelatnik iz Australije.

U Združenom stožeru bošnjačkih i hrvatskih vojnih dužnosnika, general Ante Roso iz Europe i njegov zamjenik Žoni Ante Maksan iz Pakoštana, kao i njihova elitna postrojba. Interesantno, nikad nikoga, od svih tih “žestokih emigranata”, ni od žestokih ratnika, nisam čuo da bi bilo tko posumnjao ili štogod predbacio I. Bandiću. Naravno, bio je jednak i ravnopravan svima ostalima. U svemu, posebno glede “hrvatske stvari”. Tako mi je neki dan g. Zdravko Sančević u dugom telefonskom razgovoru među inim rekao: ,,Pa zaboga, najprije cijenim čovjeka. Osim toga Ivan mi je život štitio, i svima nama. Spreman sam o tome govoriti i posvjedočiti svugdje…”

Siguran sam da bi i gospodin Darinko Bago, koji je kao veleposlanik u Sarajevu ,,naslijedio” Sančevića, koji svake godine sa suprugom u rujnu priprema večeru u svom zagrebačkom domu za sve one ,,koji su se žrtvovali u Sarajevu”, gdje nazoči i Bandić, rekao isto, jer i njega je Bandić štitio. Na kraju, u “nečijem obračunu” s I. Bandićem, iz vama poznatih razloga, zanemarili ste i činjenicu da je, prema kazivanju uglednih Hrvata iz Mađarske, Ivan Bandić u Budimpešti kao visoki diplomat vrlo kvalitetno počeo na pozitivnim aktivnostima. A došao je na mjesto bivšega ,,kapitalca” Stanka Nicka, koji je tu, s dobrom deviznom plaćom i svim privilegijama, svoje poznije godine (umirovljeničke) uživao u nebrizi, punih šest godina. Među mnogim njegovim jugo djelatnostima značajna je ona od 1967. do 1971. godine, kad je djelovao pod krinkom drugog tajnika, a potom promoviran, valjda za zasluge, u prvog tajnika u ambasadi SFRJ u Canberri – Australija. Mislim da vam je poznato tko je tada slan u Australiju, kako bi se na tom kontinentu oblatili ideje hrvatske slobode, pacificiralo “zloglasne emigrante-ustaše”. Inače, poznato mi je podosta iz tog perioda o antihrvatskoj, jugoslavenskoj “diplomatskoj” djelatnosti u Australiji! Eto, toliko o vašem udbašu u diplomaciji, pa kako vam drago.. .

Ivo Butković, Zagreb, Hrvatski list, Zadar, 03. svibnja 2007. [/box]

Tomislav Mičić u svojoj knjizi “U potrazi za Hrvatskom” objavljuje ovu fotografiju Ive Butkovića nastalu 1988-e u Mainzu. Mičić Ivu Butkovića spominje još i na stranicama 83, 227, 267, 268, 302 i 324. Svaki put u kontekstu djelovanja Hrvatskog revolucionarnog bratstva iz Australije kao ispostave UDBA-e, a koja da je došla glave Bruni Bušiću, pa čak i Nikole Miličevića Bebana, zbog čijeg je ubojstva bio pritvoren sam Mičić, a i danas ga policija u njemačkoj pokrajini Hessen smatra kao glavnog osumnjičenika za Bebanovu smrt.

Nakon rata Daniel Markić i Đani Trošelj, Ivan Bandić  radili su u HIS-u kod Miroslava Tuđmana i Miroslava Šeparovića. HIS se početkom 2000-ih preimenovao u OA-u, a onda se tamo zaposlio i Davor Franić. Hrvatski ratni veteran, bivši obavještajac, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i neumorni borac protiv korupcije vječnog gradonačelnika Milana Bandića, Tomislav Jelić, tvrdi da je Franića u OA-i protežirao sin Josipa Perkovića, Saša.Dakle, sam Josip Perković.  Zanimljivo je da su u isto vrijeme u HIS-u, pa onda OA-i radili i bivši u SAD-u osuđeni terorist Drago Sudar i bratić Tomislava Mičića, Mirko. Sudar i Mičić su bili izravno podređeni šefici kadrovske službe u HIS-u devedesetih Đurđi Šušak, a odlično su surađivali i sa Danielom Markićem i Đaniem Trošeljom.

Tvrtka Butkovića, vlasnika restorana u kojem je Bruno Bušić ručao prije nego je ubijen, Mičić u knjizi spominje na stranicama 83, 264, 279, 281 i 229. Svaki put, kao i brata mu Ivana, kao pripadnika terorističkog HRB-a kojim da je upravljala UDBA. Dragu Sudara, o kojem je i sam napisao knjigu i predstavio je koncem 2016,  spominje u pozitivnom kontekstu na stranicama 82, 85, 153, 167, 214, 305, 330, 339, 360, 162, 167, 211, 292, 294, 300, 324, 325, 329, 331, 333, 338, 353 i 383. Svog rođaka Mirka Mičića uopće ne navodi u indeksu imena.

Davora Franića, kojeg sada želi zaštiti SOA tako što opet progoni mene,  u diplomatskoj-špijunskoj misiji u BiH, privuklo je i znastveno istraživanje. Napisao je stručni rad: “Bonski sustav” u Bosni i Hercegovini, Davor Franić ; Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.  Čovjek je dakle znanstvenik, a ne kako tvrde slovenski bosanski mediji “automehaničar” ;).

Osobno mi se čini da je sadašnje postupanje SOA-e u mom slučaju samo nastavak Operativne akcije Rullman, kojom se htjelo zaštiti udbokosovsku mrežu koja raspadom izgubila državu, ali zadržala moć, a nastavkom njemačkih istraga za ubojstva hrvatskih emigranata, prijeti joj potpuni raspad – što naravno uključuje i potrese u hrvatskim, bosanskohercegovačkim, srbijanskim, makedonskim, crnogorskim i kosovskim  tajnim službama. Te današnje novonastale službe. po svemu sudeći, samo servisiraju ovu staru moćnu mrežu, koja se eto namjerila da još jednom pokuša razoriti BiH.

 

nastavlja se

Ante RosoAnte SarićAnte Žoni MaksanDaniel MarkićDavor FranićDrago SudarĐani TrošeljGojko ŠušakIvo ButkovićMIlan BandićMirko MičićMiroslav ŠeparovićNikola Miličević BebanSaša PerkovićTomislav JelićTomislav MičićTvortko Butković
Comments (5)
Add Comment