Dorič pomogao Perkoviću da obrani Šuška i Vukojevića

Na suđenju udbinom atentatoru Vinku Sindičiću za pokušaj ubojstva predsjednika HDP-a Nikole Štedula u travnju 1989-e našlo se još nekolicina udbinih suradnika. Na naslovnoj slici s desna na lijevo: Krunoslav Prates Boem, Milan Dorič Flora, Ilija Adamović, Vladimir Baotić, Milan Buškain Knez i Stanko Pinjuh. 

U ostavštini Hans-Peter Rullmanna, slavnog njemačkog novinara, kojeg je jugoslavenski režim protjerao 1971 pod optužbom da je njemački špijun, nalaze se i neka pisma koja mu je početkom devedesetih slao udbin agent Milan Dorič. Rullmann je bio nepoželjan i u novoj Hrvatskoj jednako kao i u Jugoslaviji, pa ga je odmah nakon prvih demokratskih izbora 1990-e, hadezeovac Ante Beljo u ime Franje Tuđamana proglasio personom non grata i vratio s Plesa u Hamburg.

Rullmann je znao da Dorič radi za UDBA-u, ali je još jedno vrijeme – do sredine devedesetih, nastavio s njim komunikaciju kako bi imao informacije o udbaškom režimu u novostvorenoj Hrvatskoj.

Nakon filma Vice Vukojevića i Bože Vukušića ‘Bruno Bušić: život, djelo i mučenička smrt’ prikazanog 16. listopada 1992-e na HTV-u u kojem su kao suradnici UDBA-e prozvani Tomo Sedlo, dr. Ivan Cesar i Ivan Cerovac, i osude filma Josipa Manolića u javnim glasilima, krenuo je unutar udbaški obračun koji ne jenjava ni danas. I Kolega Vladimir Šeks prvih 70 strana svoje knjige “Državni udar” iz 2017-e posvećuje sukobima oko tog filma.

U medijima se nakon toga pojavilo navodno pismo Josipa Perkovića poslano iz Budimpešte u Beograd u kojem se moli da se ne napada suradnike UDBA-e Gojka Šuška i Vicu Vukojevića. Tomo Sedlo je tvrdio da je pismo autentično i da je on do njega došao kupnjom od srbijanskih obavještajaca. Dokument je prethodno razaslan po raznim novinaskim redakcijama u zemlji, ali i ljudima koji su još uvijek bili u emigraciji. Hans-Peter Rullmann je upitao Milana Doriča što misli je li dokument autentičan.

Dorič odgovara 06. listopada 1993. tvrdeći da je riječ o falsifikatu “pošto je Perković tako intelegentan da tako nešto nikad ne bi napisao i poslao u Bgrd”. Pojašnjava da će vrijeme pokazati što je pozadina svega i od kud on to zna. Zatim piše o problemu koji mu se dogodio s automobilom i da sumnja da je riječ o pokušaju atentata koji je naručen “iz naše zemlje”, ali da ga Nikola Štedul uvjerava da je to nemoguće.

Milan Dorič Hansi, Nikola Štedul, sinovi Ivice Šumahera i Milan Buškain Knez u Škotskoj kod Štedula, srpanj 1986.

Iz još nekoliko pisama koje je Milan Dorič slao  Rullmannu vidljivo je da je te 1993-e Udbin agent bio u bliskom kontaktu s Nikolom Štedulom za vrijeme rata. O tome nešto više u sljedećim nastavcima. Za ovu priču je zanimljiv prilog koji je Dorič poslao uz pismo pronađeno kod Rullmanna, a vezano za dokument popularno zvan “Budimpešta”. Riječ je naime o intervjuu Josipa Perkovića iz Večernjeg lista, koji je s tadašnjim višim savjetnikom u SIS-u radila omiljena novinarka Gojka Šuška, Dunja Ujević, autorica knjige  “Ministar obrane – jedno sjećanje na Gojka Šuška”.

Primjerak intervjua s Perkovićem nosi nadnevak 4. listopada 1993, a Perkoviću je s faxa Večernjeg lista dostavljen faksimil prvog izdanja čim je tiskan 3. listopada u 22 sata. Tu kopiju je Perković s oznakama faxa Večernjaka dostavio Doriču, a ovaj ju je slao po emigraciji.

Iako spominje samo Tomu Sedlu kao autora “pamfleta” (koji jest falsifikat, ali je 80 posto podataka u njemu točno) Josip Perković u ovom intervjuu kao organizatora ove akcije protiv sebe, Vice Vukojevića i Gojka Šuška, indirektno označava Josipa Manolića.

[box type=”custom” color=”#0568bf” bg=”#ddd0d0″ border=”#000000″]Josip Perković, viši savjetnik SIS-a MORH-a, o kompromitirajućem dopisu koji se pojavio u Hrvatskoj i iseljeništvu:

“PAMFLET PUCA NA ŠUŠKA I VUKOJEVIĆA”

Prije nekoliko dana u Hrvatskoj i u iseljeništvu pojavio se dopis (letak) koji nosi memorandum i pečat Ministarstva obrane RH i potpis Josipa Perkovića, višeg savjetnika Sigurnosno-informativne službe tog ministarstva. Iz letka izlazi da je pisan u Budimpešti 26. i 28. lipnja 1992. godine, i da je upućen Službi državne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije.

U dopisu se daje presjek niza agenturnih događaja u koje se upliću imena mnogih ljudi sasvim suprotnih političkih opredjeljenja i prošlosti. Spominju se ljudi za koje se pouzdano zna da su radili za UDBA-u, ljudi za koje se sumnja da su radili za tu službu, a uz njihova imena vezuje se osobe koje u javnosti slove kao tvrdi borci za hrvatsku državnu ideju. I jedni i drugi u ovome su dopisu na istome zadatku – protuhrvatskome! Gojko Šušak i Vice Vukojević prikazuju se kao pseudonacionalisti i dovode se u vezu s ubojstvima – Brune Bušića, Mire Barešića, Ante Paradžika i Maksa Luburića).

O letku koji očigledno ima svrhu tempirane bombe razgovaramo s g. Josipom Perkovićem, višim savjetnikom SIS-a Ministarstva obrane RH, čiji je potpis na začelju tog dopisa.

* Gospodine Perkoviću, ovaj dopis kvalificira Vas kao osobu koja dostavlja izvješća srpskoj službi bezbednosti. Ukratko, predstavlja Vas kao beogradskog agenta. Možete li to komentirati?

– Iz dosjea je vidljivo da se to želi postići, ali je naivan način na koji se moje ime želi staviti ispod navodnog “agenturnog izvješća”, koje, eto, “potpisujem” punim imenom, dužnošću i pečatom Ministarstva obrane. To bi bilo prvi put u povijesti obavještajnih službi da se izvješće potpisuje punim imenom, funkcijom i da se ovjeri pečatom.

* Možete li kao stručnjak opisati ovaj dopis?

– Taj pamflet, koji se prije nekoliko dana pojavio u Hrvatskoj i dijaspori nosi u zaglavlju dio memoranduma Ministarstva obrane RH, ali bez datuma i sa crticama koje odjeljuju memorandum od teksta, a koje originali memoranduma nemaju. Pamflet naznačuje da je pisan u Budimpešti 26. i 28. lipnja 1992. i da je poslan Službi državne bezbednosti u Beograd. U potpisu je pomoćnik ministra obrane RH, brigadir Josip Perković. Korišten je žig Ministarstva obrane broj 17, koji se inače upotrebljava u Sigurnosno-informativnoj službi, čiji sam bio voditelj.

Josip Perković je dopis “Budimpešta” dobio od svog suradnika iz Njemačke Tomislava Krole, predsjednika Hrvatskog narodnog odbora, kojeg na ovoj slici vidimo kao prvu s lijeva plavim označenu osobu. Druga plavim označena osoba je dužnosnik HNO-a dr. Ernest Bauer, bivši službenik BND-a, za kojeg je Vice Vukojević na svjedočenju protiv Perkovića i Mustača rekao da je bio član njegove Komisije za žrtve rata i poraća, a koja se bavila uglavnom žrtvama UDBA-e. Fotografija je snimljena u Njemačkoj u ožujku 1991. nakon puštanja na uvjetnu slobodu Bože Vukušića (stoji prvi s desna), po kojeg je došao potpredsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Marko Dizdar (stoji prvi s lijeva). Josip Manolić je kao predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka 1992-e poslao Tomislava Krolu i Tomu Sedlu kod Perkovića u SIS da im izda službene pištolje. Tomislav Krolo je prethodno u dogovoru s Manolićem kolektivno učlanio HNO u HDZ. Manolić je ishodio da Tomo Sedlo postane međunarodni tajnik HDZ-a.

U prvom planu – kompromitacija

* Kad i kako je taj dopis došao do Vas?

– Dobio sam ga faksom od svog poznanika iz Njemačke, kojime u noći od 27. na 28. rujna obavijestio da je na moj službeni telefaks poslao poruku koju sam navodno dostavio Beogradu. Kada sam 28. rujna došao na posao pročitao sam faks poruku, a nakon nekoliko minuta taj isti dopis mi je dostavio i sadašnji voditelj SIS-a, brigadir Miroslav Međimurec. On je dobio u Uredu za nacionalnu sigurnost koji vodi g. Šarinić. Međutim još iste noći kada me moj znanac iz Njemačke obavijestio da mi je pamflet poslao faksom, a sadržaj prepričao, pokušao sam pribaviti neke informacije, odnosno odgonetnuti autora. Na osnovi prepričanog sadržaja zaključio sam da se radi o prljavoj, ali ozbiljnoj radnji. Poduzeo sam neke akcije koje bi poduzeo svaki policajac, a ja sam to već 23 godine. Iste noći sveo sam mogućeg autora na nekoliko imena. Bilo mi je jasno da netko želi kompromitirati mene osobno i jedan broj visokih dužnosnika u Hrvatskoj, što je po mojoj prosudbi čak bilo u prvom planu.

* Ide se, mislite, prvenstveno na Gojka Šuška i Vicu Vukojevića?

– Da, a moje ime i funkcija iskorišteni su da bi se tome dala težina. No, kada sam 28 rujna ujutro vidio dokument, bilo mi je jasno da mi je netko “skinuo” memorandum, pečat i potpis s nekog dokumenta koji sam stvarno potpisao. Tada sam se vratio na krug mogućih autora dopisa i započeo pregled arhive. Uzimajući u obzir sve operativne podatke do kojih sam u međuvremenu došao, i pronalaskom jednog od dokumenata, ustanovio sam sljedeće: za dopis je iskorištena potvrda koju sam 24. lipnja 1992. izdao gospodinu Tomi Sedlu, bivšem emigrantu, nastanjenom u Frankfurtu. Naime, gospodin je Sedlo s još jednim gospodinom (Tomislavom Krolom op. ž.p.) toga dana poslan u moj ured iz Ureda za zaštitu ustavnog poretka (na čijem je čelu bio Josip Manolić, op. ž.p.) kako bih im izdao dva pištolja za osobnu upotrebu kada su u Zagrebu. To sam i učinio, uz izdavanje potvrda iz kojih je vidljivo da su dobili pištolje marke “makarov”. Gospodin Sedlo dobio je pištolj broj AB 31 1573, a drugi gospodin pištolj broj AB 31 1616. U mom uredu izdane su im potvrde ovjerene pečatom Ministarstva obrane broj 17 koje sam potpisao, njima predao originale, a tajnica je arhivirala kopiju. Obavio sam potrebna ispitivanja i uz podatke kojima sam raspolagao, utvrdio da je Tomo Sedlo nedvojbeno autor ili jedan od aktivnih sudionika u izradi ovog pamfleta.

* Tko je bio taj drugi gospodin?

– Ne bih mu spominjao ime jer zasad ne znam je li to potrebno.

Tko stoji iza dopisa

* Laičkim bi se pogledom reklo da su potpis i nagib pečata na potvrdi za pištolje i na ovom dopisu identični. No, zar je isključeno da je gospodinu Sedlu, recimo, netko tu potvdu ukrao, i da on s ovim dopisom nema ništa?

– Isključeno je.

* Zašto bi to što su pečat i Vaš potpis falsificirani isključivalo da ste ipak Vi autor teksta? Ne bi li to mogao biti, recimo, Vaš blef?

– Kad bih bio pisac takvog teksta, sigurno ga ne bih uputio na način kako to iz dokumenta prozilazi, niti bih ga ovjeravao na način kako je ovjeren. Već površna analiza teksta govori tome u prilog. Naime, tekst je cijela rekapitulacija agenturnih odnosa, događaja, spominjanje velikog broja osoba s kojima ja nikada u životu nisam imao kontakt. To je besmilseno za jedno agenturno izviješće. Majstori su to mogli i kvalitetnije obaviti. Osim toga, ako bi to bio autentičan dokument, sigurno bi ga onaj koji je došao do njega dostavio na drugi način i na pravo mjesto. Nikako ga ne bi distrubuirao na način kako je distribuiran.

* Ima li indicija da bi taj dopis mogao biti kolektivni rad više autora?

– Da, moguće je da ima više autora, kao i osoba koja su inicirale izradu dopisa. Sumnjam da je ideja sazrela u glavi Tome Sedla. On će morati objasniti čija je to ideja i tko je i zašto želio kompromitirati ugledne ljude čija se imena u pamfletu spominju.

* Što to znači da će morati? Tužit ćete ga?

– Eto, upravo to – morat će. Ja ću podnijeti i privatnu tužbu, a hoće li netko drugi podnijeti neku drugu, to ne znam. Znate što, više odtri godine strpljivo podnosim neke stvari, dozvoljavam mnogima da kažu i učine što hoće da bi me kompromitirali. A ja sam svoj posao u MUP-u i u Ministarstvu obrane pošteno odradio. I to, vjerujte, ogroman posao zbog kojega sam, unatoč neprekidnim uvredama i sumnjičenjima, i ostao. Preko mnogih stvari sam i prešao misleći da nikakvi obračuni među ljudima koji su na radnim mjestima važnima za sigurnost zemlje. Mnoge su stvari u to vrijeme usmjeravane prema meni, a zapravo su bile namijenjen osobama kojima sam po dužnosti podređen.

* Vjerujete da je to i sad slučaj s ovim pismom Beogradu?

– Da mislim. Ali, znam i to da više nikada nikome neću dopustiti da mi prlja ime. Bez obzira tko to bio. Ja sam suviše ponosan na svoj doprinos u razdoblju pred prve izbore, i na posao koji sam obavio u pripremi za obranu zemlje. Konačno, ponosan sam i na kasniji rad kao i na svoj čin brigadira koji sam dobio među prvima u Hrvatskoj vojsci, na spomenicu domovinskog rata. Zato budite sigurni da se nitko više neće poigrati s mojim imenom.

Trenutak nije slučajan

* Vratimo se pismu, odnosno tehnologiji kojom je pisano. Ovdje se imena glavnih lica – gospode Šuška i Vukojevića – dovode u vezu s ubojstvima Brune bušića, Ante Paradžika, Mire Barešića i Maksa Luburića, te miješaju s nizom drugih imena šarolike političke prošlosti. Koji je tome razlog?

– Ovdje je prvenstveno riječ o pokušaju kompromitacije Gojka Šuška, Vice Vukojevića, Antuna Vrdoljaka i još nekih ljudi. Njihova su imena ukomponirana među imena nekih pripadnika bivše Službe državne sigurnosti, pretežno iz BiH i nekolicine iz Beograda, a navode se i neki ljudi iz naše dijaspore koji su radili ili se sumnjalo da su radili za tu službu, ali i za neke strane službe. U to su ukomponirani i neki događaji, kao na primjer pogibija Maksa Luburića, Brune Bušića, Mire Barešića i Ante Paradžika.

* A ubojice su “među našima”?!

– Tako je. Odnosno, htjelo se reći da se neke osobe kao agenti Službe državne sigurnosti u svemu tome sudjelovale. Očigledno je da ljudi koje se htjelo komrpmitirati ovim pismomnekome izuzetno smetaju. Nije slučajno da se letak pojavljuje baš u ovom trenutku.

* U kojem trenutku? – Baš pred konvenciju HDZ-a. Previše bi vremena trebalo za potpunu analizu, ali ovo su bitne naznake. Dakle, u tekstu se čak spominje i gospodin Sedlo (što je pokušaj da mu se dade određena “težina”), kao osoba koja u Hrvatsku i Bosnu dovodi ruske vojne eksperte, nabavlja oružje, a opisuje se i njegov “nasrtaj” na poznatu osobu Borisa Vukobrata. Istina, uz njegovo se ime navode i njemačka i francuska policija. Pored toga će morati objasniti sovje veze sa Službom državne sigurnosti, T. Sedlo (Bože Vukušić u svojim udbaškim kronikama tvrdi da je Sedlo bio suradnik Centra UDBA-e Doboj pod pseudonimom Orland, gdje ga je na vezi držao Ivan Ćurak, op. ž.p.) će morati objasniti i svoje veze s još nekim obavještajnim službama.

Točno datirana funkcija

* Gospodine Perkoviću, kao povezati sljedeće: kao dugogodišnji službenik u Službi državne sigurnosti RSUP-a Hrvatske Vi ste, došavši na funkciju pomoćnika ministra MUP-a, a kasnije i pomoćnika obrane teško sumnjičeni od strane tzv. tvrdog krila HDZ-a; kada ste dobili zadatak da formirate SIS, pretpostaviti je da ste ga dovili uz podršku tzv. lijevoga krila stranke; sada se preko Vašeg imena napadaju ključni ljudi tzv. nacionalnog krila kod kojih, čini se uživate potpuno povjerenje?

– Nisam se bavio analizom čije povjerenje uživam u smislu užih grupa, i neću. O neargumentiranim optužbama na svoj račun nešto sam već rekao, ali eto, dogodi se u životu da i neke koji su mene napadali, uz mene sada napada i netko treći (misli na Vicu Vukojevića koji je i njega stavio u film o Bruni Bušiću, op. ž.p). I, ako nismo normalni ljudi, to će se nastavljati. Osobno sam zagovornik da se energično zaustavi svako etiketiranje, insinuacije i podjele, a to se može. Ovakvi pamfleti ne koriste nikome i to bi trebali znati oni koji ih pišu. Svi imamo važnijeg posla.

Suradnici Josipa Perkovića iz Njemačke Krunoslav Prates i Tomislav Krolo prilikom susreta s predsjednikom Franjom Tuđmanom oko Božića 1991-e kada je cijeli Hrvatski narodni odbor pristupio HDZ-u.

* Dopis nosi datum 26. i 28. lipnja 1992. godine. Zašto je “morao” ležati više od godinu dana?

-To je igra, da bise stvorio dojam da je tko zna gdje dobiven iz beogradske arhive. Je li on stvarno tada pisan ili je svjež, to zasad ne znam. Osim toga, pamflet je vezan za razdoblje kada sam bio pomoćnik ministra obrane. A kako je datiran dva dana od trenutka kad su T. Sedlo i drugi gospodin poslani u moj ured, autori su mogli biti sigurni da sam to i u tom momentu bio. Bilo je važno, naime, iskoristiti moju funkciju.

* Znači li nešto to što se dopis navodno upućuje iz Budimpešte?

– Ne znam. Možda je to zato pto tamo putuje mnogo ljudi iz Hrvatske, ili je možda gospodin Sedlo tamo boravio. Možda se u budimpešti s nekim sastao, ili mu je jednostavno tamo došla ideja.

* Ima li nekog značenja to što su, kako kažete, memorandum Ministarstva obrane, pečat i Vaš potpis “Skinuti s dokumenta koji ste izdali ljudima koji su došli u Vaš ured na preporuku Ureda za zaštitu ustavnog poretka?

– Više nisam siguran.

Razgovarala Dunja Ujević, Večernji list, 04. listopad 1993. [/box]

Ovaj Perkovićev intervju koincidira i s prvim tekstom o gospićkim ratnimzločinima, koji je u tjedniku “Hrvatski danas”,  pred 2. Sabor HDZ-a toga listopada objavio Edo Popović. Prema svjedočenju tadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Perice Juriča (Manolićevog čovjeka), a i prema onome što je meni rekao pokojni Milan Levar, do tog je teksta došlo tako što su ga dogovorili Manolić i Jurič sa tadašnjom glavnom urednicom Hloverkom Novak Srzić. Edo Popović je onda obavio i napisao razgovor sa svjedocima Milanom Levarom i Zdenkom Ropcem koji su istaknuli Tihomira Oreškovića kao važnu figuru “Bratstva krvi i novca” u Gospiću, a posredno Gojka Šuška, Vicu Vukojevića i Josipa Perkovića.

Josip Perković je 1998. u intervjuu Aleksi Crnjaković, drugoj miljenici Gojka Šuška iznio svoj stav o Manoliću, a koji samo potvrđuje moje zaključke o aferi “Budimpešta” i pisanju “Danasa” o ratnim zločinima Tihomira Oreškovića.

U kakvim ste odnosima bili s Manolićem?
– Korektnim. Međutim, držim da smo bili na velikoj distanci. Jasno je i zašto. Politički se nije slagao s pokojnim ministrom Gojkom Šuškom i mislio je da služim ministru u nekim prljavim poslovima. Nije htio prihvatiti da je Šušak bio častan čovjek koji nije ni meni niti drugima dao bilo kakvu protuzakonitu zadaću u okviru’ sektora’ sigurnosti (SIS-a i VP-a) kojim sam rukovodio kao pomoćnik ministra.

Josip Perković u razgovoru s Aleksom Crnjaković, Vjesnik,  6. i 7. studenoga 1998. 

Nikola Štedul i  Udbin agent Milan Dorič ostali su u bliskim odnosima i u vrijeme kada je Josip Manolić svim raspoloživim sredstvima tukao po Josipu Perkoviću. Ako Štedul nije do nedavno znao da je Dorič agent UDBA-e, onda ga se može smatrati velikom budalom, a ne “zaslužnim borcem protiv komunizma” za što ga je odlikovala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Ako je pak svo vrijeme znao da je Dorič agent i UDBA-e, onda nije isključeno da je Štedul osim za KGB, radio i za tu istu UDBA-u.

 

 

Ante BeljoAnte ParadžikAntun VrdoljakBože VukušićBruno BušićDunja UjevićEdo PopovićErnest BauerGojko ŠušakHans-Peter RullmannHloverka Novak SrzićHrvoje ŠarinićIlija AdamovićIvan CerovacIvan CesarIvan ĆurakIvica SchumaherJosip ManolićJosip PerkovićMaks LuburićMilan BuškainMilan DoričMilan LevarMiro BarešićMiroslav MeđimurecNikola ŠtedulPerica JuričStanko PinjuhTomo SedloVice VukojevićVinko SindičićVladimir ŠeksZdenko Ropac
Comments (11)
Add Comment
  • Film Nikole Majstrovića o ubojstvu Mire Barešića - 45lines

    […] Nadalje, istražiteljima je poznato i da je Tihomir Orešković, kojeg se dovodi u vezu s ubojstvima Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića 1983-e u Bavarskoj, također preko Milana Doriča, a u dogovoru sa Nikolom Štedulom došao u Hrvatsku. Napose, sam Nikola Štedul je u nekim intervjuima priznao da je i njega Milan Dorič dovezao u zemlju (nakon Barešićevog ubojstva). Štedul je pri tom iznio lažnu tvrdnju da je UDBA odobrila 30.000 DM Doriču da preveze Štedula kako bi bio otet. To naprosto ne stoji iz dokuemntacije raspložive njemačkim istražiteljima. Dorič je od UDBA-e tražio 60.000 DM kredita mjesecima jer se nalazio u bračnim i ljubavničkim problemima. Supruga je saznala da ima ljubavnicu u Austriji, a ta ljubavnica, inače kćer ljudi s kojima se družio kad bi išao na pecanje u Austriju, trebala je svoj stan. Dorič se žalio i da mora popraviti auto, pa mu je UDBA odobrila tih 30.000 DEM o kojima priča Štedul. Milan Dorič je i nakon ubojstva Mire Barešića nastavio svoju provokatorsku aktivnost, pa je tako… […]

  • VLADIMIR BAOTIĆ

    Željko Peratoviću:
    Kad se oslobodiš vlastitih zabluda, onda možemo razgovarati. Naime, što je ‘terorizam’, po definiciji? Tebi je HDP teroristička organizacija?! Nju su pravili pok. Bruno Bušić, Franjo Mikulić i vrli rodoljubivi Hrvati! HDP nije terorostička Organizacija! Da su u njega ubacivali Udbaše, doušnike i teroriste iz J., već je poznato. Ja nemam namjeru s tobom polemizirati o tom, a ni onim vrijednostima, koje tebe ne zanimaju. HDP, onog koga ja poznajem, je uvijek zagovarao neovisnost i Hrvatsku u povijesnim međama. Ova ‘Kifla’ i taj udbaški HDP o kojem ti govoriš nije imao u svojem programu to! Miješaš pojmove, ljude i događaje! Nije dobro, da si se uhvatio pojmovnosti i tumačenja, koji nisu istiniti. Iztraživanje Udbaških poslova je tvoj posao, ali je vrlo sklizak! Ja nikada nisam imao ništa s onima koji su se bavili terorizmom! Borba za osamostaljenje, pa i oružana nije terorizam, čak i kad se vodi izvam međa Hrvatske. Nas je više vani nego doma, pa je razumljivo da nismo mirovali i čekali nešto s neba! Hrvati nisu ubijali svoje Izrode i to je poznato! Možda neka iznimka! Tebi očito treba još dosta podatak za tvoj posao. U meni nećeš dobiti suradnika, jer ja sam se bavio izučavanjem Stare Povijesti Hrvata i Psihološkim Ratom, a oni na terenu koji su svoje odrađivali, nisu bili u mojem krugu rada, niti sam ikaoga ikada nagovarao na zlodjela, izvan Hrvatske. Uostalom, Zakoni države gdje sam živio bili su jasni i ja sam, kao mladić, debelo platio neke moje ‘sitne’ poteze u vremenu kad se moralo bilo što poduzeti za obranu Hrvatstva. Ja sam: Pisac, Pjesnik, Povjesničar, Predavač, Veleumnik, Politolog. Nisam nosio uniforme, niti puške, jer za to, baš nisam bio niti sposoban, radi narušena zdravlja! Samo toliko!
    VLADIMIR BAOTIĆ

  • VLADIMIR BAOTIĆ

    Željko Peratoviću:
    Mislim da sam dobro primjetio, da objavljuješ, a slabo ili nikako ne provjeravaš. Moraš Trostruko Provjeravati u ova rutava vremena. Radi se o ljudima i njihovom radu i ili nekakvom djelovanju. Ako nekoga diraš, a osoba sama zna da je poštena, onda ga to odmah zaboli,a tebe novinara će staviti na popis neozbiljnih novinara ili plaćenika. Nažalost, sami ste sebi ‘priuštili’ taj znak. Ja nisam Novinar, ali znam pisati i još bolje misliti! Ne iztrčavam ‘prid rudo’! Ne živim od napisanih kartica i članaka, koji će se čitati i biti ‘neka nova vijest’! Novinarstvo se pretvorili u novac i interes, a ne ispravno izvješćivanje. Da stanem u obranu Nikole Štedula, koje dobro poznam! Sa svom sigurnošću, znam: da nije bio Udbaš, niti KGB, niti Engleski Scotlandyard! Činjenice same za sebe govore! On je bio na meti Udbe za brzi odstrijel 1988, jer je Juga već crkavala. Konj se rita ka’d krepava! Tako i Udba! Da su slali svoje probrane i najbolje Udbaše među Hrvatske Rodoljube, je opće poznata činjenica. Imali smo mi dovoljno pameti, ali i dosta naivnosti! Branka Jelića su pokušavali ubiti 12 puta! Poglavnika 11 puta, i svakog “žestokog” hrvatskog Rodoljuba su označili za ustrijel! Poslije preživljenog atentata Štedul je malo ‘omekšao’, što je razumljivo. Događaji su se ubrzali, a Domovina nije imala nikakav plan! Pojavio se Tuđman! Sve smo znali da je namještaljka i Sporazum: RK Crkva i KP i Udba. Nudita nam je tz. “Demokratska Jugoslavija”! Javno i otvoreno! Priča je duga, a vi mlađi niste imali nikakv uvid u ništa, osim prebirati dnevne dogodovštine i brstiti, već izglođeno trulo stablo! Da je UDBA sačinila svoju bivšu Republiku Hrvatsku, samo ju ‘demokratizirala’, je činjenica. Sve svoje Udbaše su pozvali i dali im položaj u vlasti, već prema Manolić-Tuđman procjeni! Na koji se nismo dali upreći u ta trula Jugo kola i koji smo zakleti neprijatelji svakog Slavizma i Jugoslavenstva, nisu mogli ugraditi u svoj Titoistički Mozaik, pričajući hrvatskom, politički glupom i još naivnijem narodu, svoje budalaštine o ‘razdruživanju’, ‘demokraciji’ tz. ‘slobodi’ i drugim uobičajenim floskulama politikanstva, već krepane kobiletine Jugoslavije! Ja sam se satajao, kao i Štedul i svaki vrsni rodoljub, sa svim i svakim, pa čak i sa Srbljanima! Priču o Pro-Ruskoj Hrvatskoj — jednog skorog dana — širili su: upravo Udbaši, poslani iz Juge.
    Hrvati znaju da mi ne pripadamo nikomu, po ničemu! Ni Istoku , ni Zapadu! Samo svoji na svom i to Politički NEUTRALNI i SLOBODNI! Ali nije tako ispalo. Od komunjara i Staljinovih i Titovih sljedbenika, isti ti ljudi odvukoše Hrvate na tz. Zapad ( EU, NATO, VATIKAN ) Postaše ponovo Sluge starog/novog gospodara. I sad smo tu gdje smo! Dodijelujuću “Nagrade” Štedulu i drugim za njihov rad u ‘anti’ nekom poslu je pranje sa sebe odgovornosti, za počinjena zlodjela. KGK je ispala, kao predsjednica obična naivčina, koja zdušno izvršava što joj USA naredi, a EU promiče. Same dječje igre, za zabavu! Štedul je dao cijeli svoj život za bolje Hrvatsko Sutra, a danas nije ni blijeda slika, svih njegovih, a i naših rodoljubnih nastojanja i žrtve za onu Hrvatsku, koja bi bila neslomljiva i zajedno s BiH činila svoju Pravu i Punu omeđenost, protivu Srbljana, koji nikada neće prestati nasrtati na Hrvatsku, dok ju ne pokore! Prodajom u Daytonu Hrvatski predsj. Tuđman odrekao se više od 25 % hrvatskog narodnog prostora ( kao i Maček 1939), i jednostavno predao u ruke četnika, koji sada uz sve pokolje koje počiniše, na našem prostoru glume ‘Mirotvorce i Borce protivu tz. Fašiozma, itd! Samo budalama nije jasno kuda sve to vodi i koliko su hrvatski političari, od Petra Svačića 1097 u zabludama i na svojoj izrodničoj misiji, za vlastite probitke. Samo toliko!

    • Željko Peratović

      Svaka čast Vladimire, dobro pišeš, ali se bojim da istinu ne zboriš. Za čiji račun Tihomir Orešković pobi 100-njak Srba i nešto Hrvata na području Like 1991? Ako Nikola Štedul s tim nema ništa, a Oreškoviću je bio podređen još jedan hadepeovac Mirko Norac, a kojeg je doveo u Gospić treći Antonio Lekić, zbog čega Štedul 1992-e na drugo mjesto na državnoj listi za parlamentarne izbore metnu Tihomira Oreškovića, a koji je u to vrijeme radio kod Perkovića u SIS-u? Zašto laže da je HDP tad zamrznuo politički rad ako se natjecao na izborima, a na plakatima je bio poster Brune Bušića što ga je izradio Dinko Dedić? Da Tuđman se susreo u Kanadi samo sa Stipom Sušilovićem, a sa Štedulom nikad prije prvih demokratskih izbora. Zato se sa hadepeovcima u Stuttgartu sastao Vladimir Šeks kolega, pa od HRB-ovca Zdenka Maričića dobio poziv da posjeti Australiju. Tamo pokupio 100.000 australskih dolara i isporučio ih Tuđmanu kad se vratio. Ni iz jedne stranke, osim HDZ-a, toliko članova nije radilo u hrvatskim tajnim službama, koliko iz HDP-a. Da ti ne spominjem sad emigrante Tihomira Oreškovića, Milana Buškaina, Luku Odaka, Franu Goretu, Božu Vukušića…, navest ću ti samo ljude iz tzv domovinskog HDP-a: Nikolu Krištu, Ivana Drviša, Antonia Lekića, Tvrtka Pašalića, Franu Tomičića. Pa tko je Štedulu jamčio da ti ljudi nisu udbaši? Jel ti znaš da je Nikola Krišto prije rata bio svjedok milicije u postupku protiv Jadranka Garbina za korupciju od strane albanske mafije? Jel ti znaš da su Nikola Krišto i Tihomirov brat Ivica Orešković s brojem značke SIS-a 14 boravili u Sisku prije nego je Jadranko Garbin ubijen? Jel ti znaš kako je stradao hadepeovac Mladen Mustač, sudionik akcije u kojoj je ubijen Miro Barešić? Jel znaš zašto je ruski rulet igrao Juraj Pilko, nekadašnji šef domovinskog HDP-a alias Avdo Omeragić? Tamo gdje se pojavio HDP, svejedno u domovini ili dijaspori, ginuli su Hrvati. Razmisli malo o tome.

  • VLADIMIR BAOTIĆ

    Željko Peratoviću:
    Način na koje pišeš je čudan. Ili si se ‘zamahao’ ili ti se ‘podkradaju’ pogreške ili sve to radiš namjerrno? Evo ti Primjera:
    —————————————————————————————————————————-
    “Na suđenju udbinom atentatoru Vinku Sindičiću za pokušaj ubojstva predsjednika HDP-a Nikole Štedula u travnju 1989-e našlo se još nekolicina udbinih suradnika. Na naslovnoj slici s desna na lijevo: Krunoslav Prates Boem, Milan Dorič Flora, Ilija Adamović, Vladimir Baotić, Milan Buškain Knez i Stjepan Sušilović.
    —————————————————————————————————————————-
    Prvo, a slici nije: Stjepan Sušilović! Na slici sam Ja VLADIMIR BAOTIĆ, ali NISAM UDBAŠ! Po tvojem pisanju na sliki su svi Udbaši! Pročitaj još jednom, pa sam uvidi što si napisao! Poslije ove tvoje objave, ja nemam izbora doli te teretiti da si i mene stavio u ‘koš’ UDBAŠA! Dali ti znaš što to znači, za mene i sav moj 50-godišnji rad u Anti-Udbaštvu? Meni nitko, pa ni Tuđman, ni Manolić nemogu ‘naštimavati’ suradnju s ikakvom i ičijom Tajnom Službom! Probali su sve! Sad se ti javljaš i ovako opisuješ nas sa slike! Što reći? Da se ISPRIČAŠ i pojasniš svoj propust! Ako to sve radiš — namjerno, onda ćeš snositi posljedice! Ako je bio samo ‘Omaška? i nenamjerna, uredu! Pozdrav! Mr. Vladimir Baotić
    Real Estate Broker & Developer
    Radauševa 4, 4. Kat
    10000 Zagreb
    Hrvatska ( Croatia ), Europe
    Tel: 00 385 1 231 4153
    Fax:00 385 1 231 4153
    Cell:00 385 98 994 5207
    Cell:00 385 99 696 2988
    vladinho1947@gmail.com
    baoticvladimir@yahoo.com
    Skype: vladimir.baotic

    • Željko Peratović

      Vladimire Baotiću, striče vlasnika “Autokuće Baotić”, Željka Baotića, ti mi opet prijetiš. Ustanovljenim suradnicima UDBA-e navedeni su pseudonimi i to ih razlikuje od vas kojima pseudonimi nisu navedeni. Ti si bio na kongresu UDBA-e, a nemaš veze s udbašima. 50 godina si radio u antiudbaštvu. Vidimo kakve su posljedice tvog rada. Svaka poštena teoristička organizacija prvo pokoka uhode u svojim redovima. Tako bi IRA na sumnju da jedan u nekoj trojki druka za Britance, pokokala svu trojicu. Ako bi se dokazalo da ona dvojica nisu bili drukeri, njihova tijela bi bila dostavljena obitelji, odnosno reklo bi se obitelji gdje su sahranjeni. Ove hrvatske terorističke organizacije su čisti produkt UDBA-e i živa smijurija za teroristički svijet.

  • ivan

    na naslovnoj slici mislim da je Stanko Pinjuh /prvi s lijeva/ posten hrvat i veliki covjek

    • Željko Peratović

      Zahvaljujem. Već ispravljeno. Dorič zabrljao s potpisima na poleđini. Čuo sam za Stanka da je pošten čovjek i da je imao nesreću s bratom.