Laži Dinka Dedića još je 1986-e razotkrio dr. Jure Petričević

Jure Petričević je ispravno kritizirao njemačke vlasti da toleriraju djelatnosti provokatora UDBA-e na svom tlu. No ta kritika ipak danas urađa plodovima. Njemačke vlasti upravo provode istrage protiv pripadnika “revolucionarnih” organizacija kao što je HDP-e da su sudjelovali u ubojstvima hrvatskih emigranata. 

U redovima australijskog HDP-a zavladala je prava panika nakon otkrića  45linesa o ulozi te bivše terorističke stranke pod kontrolom neprijateljskih službi i žestoke borbe u Saboru Zlatka Hasanbegovića protiv zatvaranja UDBA-inog arhiva.

Mate Bašić, devedesetih glasnogovornik te organizacije u hrvatskim medijima “Slobodnom tjedniku”, “Panorami”, Zori”, “Globusu”, “Nacionalu”, a po odlasku u Australiju u tamošnjim etničkim medijima, isprva se ograđivao od otkrića Jutarnjeg lista da je Vladimir Šeks operativna veza UDBA-e kodnog imena “Kolega”. Tvrdio je da to nije istina, odnosno da je riječ o udbaškom podmetanju. Sada, pak, na svom oživljenom FB profilu, linka istupe Zlatka Hasanbegovića u Saboru, uključivo i repliku Branimiru Glavašu, koji je jamčio da Vladimir Šeks nije bio suradnik UDBA-e, kao, uostalom, ni on sam. Glavaš je stavio zabranu na raspolaganje sa 4 UDBA-ina dosjea o njemu i njegovim članovima porodice, uključivo oca Ljubana, koji je djelovao u emigraciji oko Ujedinjenih Hrvata Njemačke, pod nadzorom osječkog udbaša Alije Đonlića.

Dok se Bašić okreće novim vjetrovima, sudionik događaja koje istražuje njemačko pravosuđe, Dinko Dedić, krenuo je minimalizirati ulogu višestrukog agenta Milana Doriča u HDP-u.

Doriča je udba iz UHNJ “preselila” u HDP. Međutim, udbine tvrdnje da je u HDP-u imao visoku funkciju, potpuno su krive. Ili su to udbine krivotvorine, ili je Dorič sebe udbi tako predstavljao. Dorič nije imao inteletualnog kapaciteta vršiti bilo kakavu funkciju u HDP-u. Unatoč toga što je nastojao pojaviti se gdje god je HDP održavao neki skup, on nikada nije bio prisutan niti jednom značajnom sastanku na kojemu se nešto odlučivalo. Da je, onda bi mnogi aktivisti HDP-a u Domovini bili završili u zatvoru, a završio je samo jedan i to pod uvjetima s kojima Dorič nije mogao biti u svezi (Dedić tu misli na Juraja Pilka).
Ja sam ga doživio kao čovjeka na razini šofera, koji je uvijek bio na raspolaganju kada je nekoga trebalo nekuda odvesti, što je razumljivo po poslu koji je za udbu obavljao. Njegova uloga, s obzirom na njegov intelektualni kapacitet, čovjeka koji je za svaku praktičnu primjenu bio nepismen, niti nije mogla biti veća.

Dinko Dedić na FB zidu Mije Jurića, 10. veljače, 02:30

 

Među izaslanstvom HNO-a i HDP-a na grobu ubijenog Josipa Senića, najmanje su četvorica utvrđenih suradnika UDBA-e: Milan Dorič, Zdravko Vukojević, Ivan Erceg i Boris Lukšić. S lijeva na desno: Stanko Tomić, do njega s brkovima suradnik UDBA-e pod kodnim imenom “Andro” Ivan Erceg, trojica neprepoznatih, zastavu drži Nedjeljko Livajić Mesar, iza njega s musketriskim brčićima Nenad Livajić Nenac, trojica Bilandžićevih iz Koelna, Milan Dorič, suradnik UDBA-e pod nadimcima “Hansi”, “Flora”, “Pogan”, Stjepan Bilandžić šef HNO, Dinko Dedić, plavi Ivica Schumacher, iza njega Zdravko Vukojević u mostarskoj UDBA-i zaveden kao “Kim”, proviruje Franjo Bubalo, Luka Kraljevića s pomoćnikom, Duško Loje i suradnik UDBA-e Boris Lukšić, kodnog imena “Dejan”.

 

U pogledu žrtava koje je HDP-e prouzročio u zemlji, Dinka Dedića je najbolje demantirati pisanjem dr. Jure Petričevića, mecene Matice Hrvatske.

U tekstu “Igra hrvatskim životima za tuđe račune”, objavljenom 1986-e u periodici “Knjižnica slobode”, Jure Petričević analizira presude kojima su 22 dva člana HDP-a u zemlji dobila 1985-e nakon što ih je Milan Buškain instruirao iz Njemačke. Akcija UDBA-e nakon koje su 23 člana tzv Domovinskog HDP-a uhićena zvala se “Bednja” i često je pod tim nazivom spominjana i u udbinim dokumentima.

Ulomak iz publikacije koju je Jure Petričević izdavao u švicarskom Bruggu kojim se demantiraju Dedićeve lažne tvrdnje

Petričević potom citira izjave Filipa Bagića da im je sve prvoosuđeni namjestio Stjepan Deglin, a koji je iz Njemačke stigao s napucima Milana Buškaina, odobrenim od strane Nikole Štedula i Dinka Dedića. Petričević napominje kako je jedna presuda fingirana, aludirajući na Deglinovu.

On zatim citira komentar Dinka Dedića iz Hrvatskog tjednika povodom ovog slučaja.

Po emigraciji se čuju lešinarski jauci — Tko ih je poslao u zatvor? Tko je kriv – kao što su se čuli svaki puta kada su jedan Hrvat ili skupina žrtvovali sebe za hrvatsku slobodu Udba u svom najnovijem letku isto tako među emigrantima ubacuje pitanje — tko puni kazamate hrvatskim mladićima? Ovaj puta su preduhitreni, jer zna i hrvatska glupost biti brža od udbine parneti. Koliko god Jugoslavija nastojala svirati svoj finale Hrvatskoj proglašavajueći ovo suđenje završnim činom hrvatskih državotvornih nastojanja, naš komentar mora biti jezgrovit i jasan,  i njima u Jugoslaviji leaditi žile. Borrba se nastavlja!’

Dinko Dedić, Hrvatski tjednik, 21. S. 1985

Dr. Jure Petričević je proglašavao djelovanje HDP-a instrumentiranim od strane KGB-a i UDBA-e. Dedićev komentar presude “Bednjancima” opisao je ovako:

Ova Dediećeva poruka u stvari znači: Hrvati, organizirajte pod vodstvom jugoslavenske Službe državne sigurnosti u SR Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama “diverzije” i “revolucije” pa ćete sigurno završiti u zatvoru, djelomično u zapadnim zemljama a najveećim dijelom sigurno u Jugoslaviji, a pri tome će neki izgubiti i glavu. Tako ćetc postići hrvatsku državu! Tako govore i pišu provokatori!

Suodgovornost njemačkih vlasti

Godinama organizira u zapadnim zemljama jugoslavenska tajna policija UDB-a, današnja Služba državne sigunosti (SDS) putem svojih agenata, zlouotrebljavajueći naivnost nekih Hrvata “diverzije” i “revolucionarne akcije”, koje se provode djelomično u tim zemljama ali pretežno u Hrvatskoj. Šablona je uvijek ista: organizira se pravi atentat ili druga ilegalna akcija u zapadnim zemljama, “atentat” odnosno „revolucija” u Hrvatskoj; tada juoslavenski agenti pod vodstvom UDB-e odnosno SDS-e iz Beograda prokažu naivne i zavedene Hrvate, među kojima je redovito barem jedan policijski agent, a onda se pokrene iz Beograda službeni propagandni aparat i objavljuju izvještaji o „hrvatskim teroristima”, koji da ugrožavaju Jugoslaviju i politički poredak u zapadnim zemljama.

Međutim, tu su igru prozrele vlade u veećini zapadnih zemalja pa su „diverzije” i „revolucije” onemogučile na vrelu, odnosno otežale su i zabranile aktivnost jugoslavenskih agenata.

Kako najviše Hrvata u Evropi izvan svoje domovine živi u SR Njema čkoj, trebalo bi očekivati da su i njemačke vlasti upoznale prave začetnike atentata, navodnih diverzija, revolucija, pa da stanu na kraj subverzivnom i terorističkom radu agenata jugoslavenske Službe državne sigurnosti.

Nažalost, politika vlade SR Njemačke predstavlja u tom pogledu iznimku. Ona, nasuprot, tolerira odnosno ne vidi taj ilegalni i razorni rad, koji škodi ne samo Hrvatima nego i ugledu njemačke demokracije.

Nedavna suđenja navodnim teroristima u Hrvatskoj bacaju nepovoljno svijetlo na njemačke vlasti, jer su u SR Njemačkoj jako sumnjivi elementi pripremili namještene atentate u Hrvatskoj. Kako po iskazu samih optuženika tako i po sudu stranih promatrača, ti su atentati i procesi bili namješteni u svrhu stvaranja dojma u javnosti da je Jugoslavija ugrožena sa Zapada. Za te namještene diverzije kao i za osude 22 Hrvata na ukupno 106 godina zatvora u Osijeku, Varaždinu i Zagrebu kao i za „samoubojstvo” ‘Ante Davidovića za vrijeme istrage u Osijeku snosi veliki dio odgovornosti vlada Savezne Republike Njemačke, jer je tolerirala i dalje tolerira razorni rad agenata jugoslavenske tajne policije na svom području.

Osude „hrvatskih terorista” u izjavama predstavnika njemačke vlade i u zajedničkim službenim njemačko-jugoslavenskim izjavama samo pogoduju ilegalnom radu jugoslavenski Službe državne sigurnosti u SR Njemačkoj i utiru put novim zlodjelima te organizacije.

Jure Petričević, Igra hrvatskim životima za tuđe račune, str. 108-109, 1986

Dr. Jure Petričević rođen je 1912, a umro 1997. Matici Hrvatskoj donirao je skoro milijun i pol DEM.

Jure Petričević je ispravno kritizirao njemačke vlasti da toleriraju djelatnosti provokatora UDBA-e na svom tlu. No ta kritika ipak danas urađa plodovima. Njemačke vlasti upravo provode istrage protiv pripadnika “revolucionarnih” organizacija kao što je HDP-e da su sudjelovali u ubojstvima hrvatskih emigranata.

 

Alija ĐonlićAnto DavidovićBoris LukšićBranimir GlavašDinko DedićDuško LojeFilip BagićFranjo BubaloIvan ErcegIvica SchumacherJosip SenićJure PetričevićLjuban GlavašLuka KraljevićMate BašićMijo JurićMilan BuškainNedjeljko LivajićNenad LivajićNikola ŠtedulStanko TomićStjepan DeglinZdravko VukojevićZlatko Hasanbegović
Comments (2)
Add Comment
  • Dinko Dedić je najslabija karika hadepeovog udbaškog lanca - 45lines

    […] Mate Bašić nekadašnji omladinski novinar iz Imotskog, bespućima interneta nastoji kontrolirati štetu od mojih tekstova o ubdaškim suradnicima u ekstremnoj emigraciji, posebice HDP-u. Tako se ostrvio na Ivana Lozu iz Kölna, jer je podijelio jedan moj tekst na svom FB zidu, i krenuo, umjesto Dedića ,“demantirati” napisano. […]