Bauk lustracije (6): Sindičić se ulovio na krvavi Udbin ček

Naime, dok Sindičić nakon izručenja u riječkom pritvoru bude sjedio koji mjesec, a njemački sud ga tek formalno ispita videovezom, u međuvremenu bi iz Austrije mogao stići Europski uhidbeni nalog da Udbin kiler bude izručen toj zemlji vezano za slučaj otmice Stjepana Crnogorca, u kojoj su sudjelovale slovenska i hrvatska Udba, da bi oteti nekoliko mjeseci zatim bio ubijen u Ljubljani.

Najpoznatiji ubojica jugoslavenske komunističke tajne policije, u svijetu znan i kao “Red James Bond”, Riječanin Vinko Sindičić zaglavio je u španjolskom pritvoru nakon što se dulje vrijeme skrivao u Italiji odbijajući se pojaviti pred sudom u Muenchenu gdje je trebao svjedočiti u procesu svojim bivšim nalogodavcima Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću.

Kroz desetak dana trebala biti riješena njegova žalba na odluku španjolskog suda o izručenju Hrvatskoj. Uhićen je na temelju Interpolove tjeralice koju je izdalo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci sumnjajući da je dao lažni iskaz na svjedočenju protiv Krunoslava Pratesa, tereteći Josipa Perkovića da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića te da je on sam lažno prijavio kazneno djelo.

Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo, podnio je riječkom Općinskom državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv Sindičića, tvrdeći još prije početka suđenja Perkoviću i Mustaču da je Sindičić lagao, a da su se na toj laži temeljile osuđujuća presuda protiv Pratesa i da je on ključni svjedok protiv Perkovića i Mustača, pa će “njegov lažni iskaz srušiti optužnicu protiv potonje dvojice”.

Sindičić bio suradnik i talijanskih obavještajnih službi?

Perkovićeva i Mustačeva obrana je uz pomoć DORH-a vršila pritisak na Sindičića da prestane teretiti optuženike.  Prije početka procesa u Münchenu, Sindičić je sudu dostavio iskaz da su ga Perković i Nobilo i podmićivali kako bi prestao teretiti optuženike, a kao dokaz te tvrdnje priložio je novčanicu od 1 000 kuna na kojoj su se navodno nalazili otisci prstiju Ante Nobila.

Međutim, kad je pozvan da se pojavi pred sudom i iznese svjedočenje, on je to odbijao. Njegova prijateljica i svjedokinja Maria Rodriquenz tvrdila je da se i njoj prijetilo od strane riječkog DORH-a te da i ona odbija svjedočiti iz straha.

Njemački sud je jedno vrijeme bio na mukama kako Sindičića ispitati, pa je zatražio pravnu pomoć talijanskih kolega jer se najpoznatiji udbin kiler navodno krio u Monzi kod spomenute prijateljice. Neki promatrači suđenja Perkoviću i Mustaču pretpostavljaju da Italija nije izručivala Sindičića Hrvatskoj iako je na snazi bila Interpolova tjeralica jer je Vinko bio suradnik i talijanskih obavještajnih službi, obzirom da ga se svojedobno neuspješno istraživalo za ubojstvo obitelji Ševo kod Venecije.

Antun Milović  bio je član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RH, tijela koje je odlučivalo o likvidacijama političkih neprijatelja, u vrijeme kad je Vinko Sindičić pokušao atentat na Nikolu Štedula u Škotskoj

Koštao ga slobode posao s Antunom Milovićem

Iz obavještajnih krugova NATO saveza do autora ovoga portala došla je informacija da je Vinko Sindičić opet uspostavio dobre odnose s Perkovićevim braniteljem Antom Nobilom, da su neke osobe iz logističkog tima obrane odlazile kod Sindičića u Italiju, a potom u Španjolsku gdje je na koncu i uhićen.

Navodno je Sindičiću savjetovano da pokrene proces u gradu Burgosu protiv banke u kojoj je još 2003-e deponirao ček oko 5 milijuna dolara koji su mu mu bivši visoki dužnosnici Udbe iz Beograda, posredstvom sina Željka Ražnatovića Arkana, iz prvog braka, Mihajla, zvanog Kiza, poslali u znak zahvalnosti jer je na suđenju za ubojstvo Brune Bušića u Zagrebu koncem 90-ih, “zaštitio Službu”, odnosno Udbinu i dan-danas aktivnu mrežu na području bivše Jugoslavije.

Sindičić je taj ček deponirao u Burgosu, navodno na traženje Antuna Milovića, predsjednika vlade SRH 1988-e kad je najpoznatiji Udbin kiler pokušao ubiti Nikolu Štedula u Škotskoj. Milović je po funkciji bio član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka SRH tijela koje je na preporuku Udbe davalo suglasnost za likvidacije političkih neprijatelja i proslijeđivalo ih na konačni blagoslov u Beograd. Milović je, navodno, kao  predsjednik Nadzornog odbora Brodsko-posavske banke i Hotelskog poduzeća Vis trebao prodati HP Vis Sindičiću na nagovor Udbine mreže, ali mu se učinilo preriskantnim uzeti od udbaša ček već ga je savjetovao da ga deponira u neku stranu banku i nek se pred direktorom HP Vis Jakšom Medvidovićem pojavi s potvrdom banke o deponiranom čeku.

Kada je vijest, da bi Udbin kiler trebao za svoje poslove biti nagrađen od zadnjeg predsjednika socijalističke hrvatske vlade i direktora “Đure Đakovića”, došla do tadašnjeg predsjednika Vlade Ivice Račana on je skočio od bijesa i prekinuo cijeli posao te čak dao naputak tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da se baci u istraživanje porijekla Sindičićeva novca. Naravno da Bajić nije ništa istražio. Sindičiću hotel na Visu nije prodan, ali je u Burgosu ostao sporan ček. Kako sam već naveo, logističari Perkovićeve i Mesićeve obrane uvjerili su Sindičića da će mu srediti kod španjolske banke, odnosno na tamošnjem sudu, da ček unovči, jer se čak sumnjalo da je falsificiran.

Dauster: Njemačka neće slati vojsku da oslobodi Sindičića iz španjolskog pritvora

Da se čovjek s Interpolove tjeralice kreće po Španjolskoj i još bavi mutnim novčanim transakcijama, netko je dojavio tamošnjim vlastima i oni su ga uhitili baš kad je izlazio iz sudnice u kojoj je imao raspravu oko spominjanog čeka.

Njemački sud, ako je vjerovati reakciji suca Daustera, ta vijest nije posebno zabrinula. Kako je prenio dopisnik Jutarnjeg lista sa suđenja, na vijest da je Sindičić uhićen u Španjolskoj, a koja je do suda došla preko spomenute “prijateljice” Marie Rodriquenz, sudac je reagirao riječima: “Što je ona mislila kad nam je to javila. Da će Njemačke vlasti poslati vojsku u Španjolsku da ga oslobode?!”

Promatrači suđenja već dulje vrijeme pretpostavljaju da obzirom na sve navedene okolnosti, sud u Münchenu, ako su mu na bilo koji način bile poznate opisane, navodne najnovije spletke obrane sa Sindičićem, više i nije bio zainteresiran za njegovo svjedočenje, odnosno ne smatra da će ono pomoći bilo optužbi bilo obrani. Navodno je njemačko tužiteljstvo pripremilo brojne druge snažnije materijale da se poveća mogućnost osuđujuće presude za Perkovića i Mustača, pa je na neki način, Sindičiću “dopušteno” da se vrati kući. Tome u prilog ide i činjenica da sud od španjolskih vlasti još nije zatražio Sindičićevo saslušanje videovezom iako je za to imao priliku.

Br Slovenski istraživač Udbinih zločina zločina, Roman Ljeljak, do temelja je istražio otmicu Stjepana Crnogorca za koju bi se moglo teretiti i Vinka Sindičića

Otmica Stjepana Crnogorca

Kako doznajem iz diplomatskih krugova u Zagrebu, aktualnoj tehničkoj Vladi i DOR-u koji je još uvijek pod njenom kontrolom Sindičićevo izručenje Hrvatskoj, navodno je sasvim izvjesno da će mu žalba biti odbijena, biti će vraćeni užareni bumerang. Naime, dok Sindičić nakon izručenja u riječkom pritvoru bude sjedio koji mjesec, a njemački sud ga tek formalno ispita videovezom, u međuvremenu bi iz Austrije mogao stići Europski uhidbeni nalog da Udbin kiler bude izručen toj zemlji vezano za slučaj otmice Stjepana Crnogorca, u kojoj su sudjelovale slovenska i hrvatska Udba, da bi oteti nekoliko mjeseci zatim bio ubijen u Ljubljani.  Ta mogućnost mi je potvrđena i iz slovenskih izvora uključenih u slučaj Crnogorac, a austrijski istražitelji, navodno već mjesecima sjede u sudnici u Münchenu i prate suđenje Perkoviću i Mustaču kako bi prikupili što više informacija za predstojeći proces u Austriji.

Svega je toga, očito, na koncu, svjestan i Vinko Sindičić, koji je desetljećima radio za razne svjetske tajne službe iako mu je “matična kuća” bila Udba i uspješno se izvlačio iz raznih situacija u kojima je i sam mogao biti suđen za ubojstva ili ubijen kao njegov prijatelj i također Udbin suradnik Branko Bijelić u Rijeci, pa se grčevito bori da ipak ne bude izručen Hrvatskoj. Očito je, između ostalog, da se u Hrvatskoj najlakše gine, a sam tehnički ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, nekoliko puta je ponovio da je organizirano ubojstvo gotovo nemoguće istražiti i procesuirati. Naravno, ni kad je bio ravnatelj policije početkom 2000-ih ni sad kao ministar policije nije uradio ništa da se istraži organizirano ubojstvo Milana Levara.

Osim za Sindičića, Perkovićevu i Mustačevu obranu i DORH, biti će to posebno težak udarac  za tehničkog premijera Zorana Milanovića i tehničkog ministra pravosuđa Orsata Miljenića. Oni su 2013-e, nakon podvale s lex Perkovićem, predlagali još jednu – ustavne promjene po kojima bi teško ubojstvo ne bi bilo u zastari, pri tom često navodeći kako se i sami groze Udbinih likvidacija, apostrofirajući slučaj Ševo i jasno aludirajući na Vinka Sindičića – da je on taj ubojica djevojčice (Rose Marie Ševo) koji je hoda okolo neometano slobodan.

 

Anto NobiloAntun MilovićBranko BijelićĐuro ĐakovićEuropski uhidbeni nalogInterpolova tjeralicaIvica RačanJakša MedvidovićJames BondJosip PerkovićKrunoslav PrateslustracijaManfred DausterMaria RodriquenzMihajlo RažnatovićMilan LevarMladen BajićNATONikola ŠtedulOrsat MiljenićRanko OstojićRoman LjeljakRose Marie ŠevoSavjet za zaštitu ustavnog poretkaStjepan CrnogoracStjepan ŠevoUDBAVinko SindičićVisŽeljko Ražnatović ArkanZoran Milanović
Comments (0)
Add Comment