Na pretpremijeri predstave “Tko je ubio Zvonka Bušića?” nije bilo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kojemu spočitavaju odgovornost što je Taik potegnuo ruku na sebe. Zato su se tamo našli neki od najljućih boraca za hrvatsku stvar poput Slavena Letice, Nikole Štedula i Zvonka Srzića, supruga legendarne Hloverke Novak Srzić.
Nitko ne dovodi u pitanje moje otkriće da su državna tajnica u MVP-u Zdravka Bušić (sestra Zvonka Bušića) i bivši emigrant “Zujalo”, Tomislav Mičić već dulje u divljem braku. Bivši mi emigranti samo zamjeraju što sam tu činjenicu objelodanio, jer eto “to je njihov privatni život”. Javne osobe nemaju privatnog života, a osobito ovakva veza je izuzetno važna vijest za priču o otkrivanju udbaških zločinaca, odnosno lustraciji. Podjsećam da je Tomislav Mičić zajedno s Tihomirom Oreškovićem za vrije rata radio kod Josipa Perkovića u MORH-u, a da ga se u Njemačkoj sumnjiči za uključenost u dva ubojstva: Joze Miloša i Nikole Miličevića Bebana. Tihomira Oreškovića se sumnjiči za uključenost u ubojstva Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića. Zdravka Bušić kao državna tajnica preko konzularne mreže u Njemačkoj, koja je kao što je to još pokojni Franjo Tuđman svojedobno govorio, legalna špijunska mreža, zasigurno ima ove podatke i u prilici je preko iste mreže ometati istrage. Sjetimo se samo da su u vrijeme suđenja Krunoslavu Pratesu dvojica hrvatskih diplomatskih službenika u Njemačkoj: Gordan Akrap i Jakov Ljubičić; proglašeni personama non grata u toj zemlji, zbog ometanja postupka.
Zdravka Bušić je trenutno u Argentini s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i Davorom Ivom Stierom. Pretpostavlja se da će ta najdesnija struja u HDZ-u, kojom iz sjene ravna Vice Vukojević, osim državničkog posjeta, obnoviti i neke veze koje je imao Dinko Šakić, zapovjednik konc logora Jasenovac i jedan od vođa HNO (luburićevci) kojem je pripadala Zdravka Bušić u emigraciji sedamdesetih. Ne treba smetnuti s uma i da je Dinko Šakić nabavljao oružje za Hrvatsku iz Argentine kada je Zdravka Bušić radila u Uredu Predsjednika Franje Tuđmana.
Ivan Vilić, čovjek koji se predstavlja kao nekadašnji član HDP-a iz Švedske, komentirao je na mome FB zidu vezano za samoubojstvo Zvonka Bušića, otklanjajući bilo kakvu sumnju da s tim ima veze njegova sestra Zdravka:
S Zvonkom sam bio u društvu malo prije tragedije. On se nikad nebi ubio zbog jedne osobe. On je bio Uzvišeni Idealista. Mogao je živjeti samo u zatvoru ili u Pravoj Hrvatskoj. Polujugoslavija na čelu s Udbašima i njihovim gradonačelnicima je za njega bila i ostala razbojnička špilja.
Time je upro prstom na Milana Bandića, o kojem se negativno, ne spominjući mu ime, ali jasno na njega aludirajući osvrnuo i nekadašnji Večernjakov novinar Ante Matić.
Kad dođemo pred Božje lice uprt ću prstom u jednog čovjeka, (još je zlotvor živ) i pitati ga pred Bogom i svim svecima i mučenicima zašto je Bruni oduzeo život u Parizu 1978. godine, tko ga je poslao i tko mu je za Bruninu glavu debelo platio, a onda ću uprt prstom u drugoga, koji je danas na visokom položaju u hrvatskoj državi, i reći zašto je na Krbavskom polju, pred biskupom Bogovićem i još nekolicinom ljudi, sponzora i dobrotvora za crkvu, zašto ga je nazvao teroristom, kad mu Zvonko nije htio pružit ruku i rekao mu je u brk da Tita skriva u srcu, a petokraku nosi na čelu. Dogodilo se to na blagdan Gospe od suza u predvorju nove zavjetne crkve na Krbavskom polju. Kad je taj komunistički moćnik gradonačelnik Bušića nazvao teroristom, svi su šutjeli i nitko od prisutnih nije rekao ni riječ u obranu i dostojanstvo velikog hrvatskog čovjeka i patnika, Zvonko je šutke napustio to crkveno predvorje, i te bijedne ljude među kojima je bio biskup Bogović i jedan bogati Duvnjak i otišao u svoj nespokoj.
Taj verbalni sukob hrvatskog borca za slobodu hrvatskog naroda i na drugoj strani naspram Zvonka, političkog moćnika, hrvatskog zlotvora, iz sela čudna imena, koji je kao omladinac skojevac u svom selu, dotrčao do vrata groblja i vikao svećeniku dok je držao kalež u rukama, da stane misa dok prođe štafeta. Taj strašni detalj nije stavio u svoju knjigu, ni u predstavu Tihomir Dujmović. Možda to nije znao. To je bila strašna, krvava kap koja je prelila gorku čašu velikog borca za slobodu rodu i narodu i patnika strašne veličine.
Ali zašto bi se Zvonko Bušić ubio samo zato što se verbalno sukobio s Milanom Bandićem? Pa on je svojom karizmom mogao srušiti Bandića. No, Bandić uza se ima i neke bivše obavještajce poput Mire Lace i Mirka Ljubičića Švepsa, brata onog protjeranog diplomata iz Njemačke. Laco i Ljubičić su svojedobno radili kod Josipa Perkovića u SIS-u. Laco je u ratu bio u Gospiću u nadležnosti Tihomira Oreškovića. Supotpisnik je “Predstavke djelatnika SIS-a” s drugim HDP-ovcima: Nikolom Krištom, Antoniom Lekićem i Ivanom Drvišem. Upućeni kažu da je Zvonko Bušić nakon verbalnog sukoba s Bandićem dobio obavještajnu pošiljku dokumenata koji su ukazivali na to da njegova akcija otmice zrakoplova, nije zapravo njegova, nego isplanirana u saveznoj UBDA-i, a organizirana preko ljudi iz HNO-a Kanade i SAD-a, za koje je Zvonko Bušić vjerovao da su mu prijatelji i suborci. Njegova sestra Zdravka Bušić nikad mu prije o tome ništa nije htjela reći. Iz te Platonove pećine nije bilo drugog izlaza.
Nekadašnji teroristi HNO-a (l), HDP-a i HRS-a obilno večeraju u siječnju 2017. S lijeva na desno: Milica Orešković, Franjo Ivić, Marijan Buconjić, Ivan Vujičević, Bože Vukušić, Marin Sopta i Stipe Ivkošić
Na promociji knjige i predstave “Tko je ubio Zvonka Bušića” nije dakle bio gradonačelnik Milan Bandić, ali se on “iskupio” tako što je Ured za kulturu grada Zagreba na račun tvrtke Tihomira Dujmovića uplatio 20.000 kuna za predstavu. Vidjeli smo zato Nikolu Štedula. Ali nismo Vicu Vukojevića, Božu Vukušića, Tihomira Oreškovića, Marijana Buconjića, Franju Ivića, Ivana Vujičevića, Marina Soptu, Stipu Ivkošića, Nikolu Krištu, Miru Lacu, Mirka Ljubičića Švepsa, Vladu Glavaša, Antonia Lekića, Ivana Drviša… i druge legende ilegalne borbe za Hrvatsku. Slaven Letica, Zvonko Srzić, Zdravko Tomac i Hloverka Novak Srzić podrivali su SKH i Jugoslaviju iznutra.
Stipe Ivkošić ljubi Kolindu Grabar Kitarović. Ivkošić je američki Hrvat, nekadašnji član Luburićevog HNO, koji je zajedno s mužem Zdravke Bušić, Vinkom Logarušićem, Zvonkom Ivićem i drugima 1981-e osuđen za reketarenje Hrvata u SAD i druga kaznena djela iz domene organiziranog kriminala i terorizma. On je u rodnim Zmijavcima podigao spomenik pripadnicima “Bugojanske grupe”, gdje se svake godine u srpnju okupljaju Bože Vukušić i slična ekipa. Stipan Ivkošić je s Jozom Vukušićem iz New Yorka jedan od mecena braće Tihomira I Ivice Orešković, i njihovih obitelji.
Marijan Buconjić, treći američki mecena klana Orešković, 1977-e je upao u predstavništvo Jugoslavije u zgradi UN-a, nakon čega je kraće vrijeme bio u zatvoru sa Zdravkom Bušićem. Njega zadnji predsjednik HNO-a (l) i kum Gojka Šuška, Marin Sopta, u feljtonu koji je svojedobno objavljivao “Vjesnik” pod direktorovanjem zadnjeg hrvatskog šefa predstavništva JAT-a u Kanadi, Franje Maletića, predstavlja kao člana Hrvatske republikanske stranke, a koji da je za vrijeme rata ratio u ministarstvu useljeništva i MORH-u kod Šuška.
Antun Babić HSS-ovac iz Australije, Vlado Glavaš HDP-ovac iz Chicaga, kasnije HDZ-ovac, i Marijan Buconjić HRS-ovac iz New Yorka. Tihomir Orešković je jedno vrijeme radio kod Vlade Glavaša na hrvatskoj radio stanici dok zbog nekih nesporazuma s novcem nije otišao u San Francisko, a potom u New York. Vice Vukojević i Bože Vukušić su devedesetih instalirali Vladu Glavaša za predsjednika Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, udruge koja se bavila objaviljivanjem odabranih dosjea Udbe i povratkom posljednih ostataka žrtava Udbe iz inozemstva u Hrvatsku. Iako su Bože Vukušić i Vice Vukojević stavili na raspolaganju brojne dosjeje UDBA-e Vladi Glavašu, on tvrdi da nikad nije saznao tko je na njega u i njegovu suprugu u Chicagu izvrši nekoliko pokušaja atentata. Antun Babić se od HSS-ovca prometnuo u filoustašu.
Predstavljanje knjige Kazimira Katalinića, tajnika Hrvatske republikanske stranke, “Od poraza do pobjede. Povijest hrvatske političke emigracije“ održane 19. listopada u dvorani Hrvatskog slova u Zagrebu. Marijan Buconjić lista knjigu. Iznad njega pogledom luta dominkanac Vjekoslav Lasić, poznat po služenju misa za Antu Pavelića. Do Buconjića sjedi Marin Sopta i gleda u pravcu Vice Vukojevića.
Bilo je idiotskih priča da je povratkom Zvonka Bušića okončan sukob iseljeništva i UDBA-e. Suradnika UDBA-e u hrvatskom iseljeništvu, koji su okrvarili ruke, bilo je više nego službenika UDBA-e u Hrvatskoj. Proces njihove lustracije tek predstoji koliko se Zdravka Bušić, Nikola Štedul, Bože Vukušić, Marin Sopta, Vice Vukojević i Vladimir Šeks trudili da do toga ne dođe.
One Comment
Pingback: Gojko Šušak i Luburićev Hrvatski narodni otpor u Kanadi - 45lines