45lines
Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Njemački BfV: Nikola Štedul radi za sovjetsku tajnu službu

Oops...
Slider with alias none not found.

Sve da Nikola Štedul i nije imao veze s KGB-om, a u daljnjim nastavcima iznijet ću još indicija u prilog tomu da jest, ako i zanemarimo činjenicu da se bavio terorizmom, u njegovoj blizini je bilo toliko jugoslavenskih agenata koje je štitio i zbog kojih su drugi Hrvati gubili glave, da je stvarno sramota da ga je odlikovala Kolinda Grabar Kitarović. 

 

Predratni član Hrvatskog državotvornog pokreta i najpoznatiji hrvatski udbolog Bože Vukušić imao je informacije da njemačka unutarnja tajna služba BfS sumnjiči predsjednika HDP-a Nikolu Štedula da je sovjetski agent. Bože Vukušić je zaslužan što je Nikola Štedul odlikovan od Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović kao ustrajan borac za Hrvatsku, ali nikada nije s javnošću podijelio informacije o sumnjama njemačke tajne službe. Ne mora značiti da su informacije Nijemaca, odnosno ranije Australaca, koji su Štedula protjerali iz Australije i poništili mu njihovu putovnicu upravo pod sumnjom da agent KGB-a, bile točne. Ali da nam ih je Bože Vukušić pružio na uvid, o njima se svakako moglo polemizirati. Dakako, skrivanje tih informacija, samo ide u prilog njihovoj istinitosti.

Klučan dokaz da je Bože Vukušić skrivao informacije o Štedulovom mogućem radu za KGB nalazi se u izvještajima višestrukog agenta Milana Doriča UDBA-i, a kojeg je ovaj udbolog djelomično citirao u tekstu objavljenom u Hrvatskom tjedniku, a prenesenom 18. siječnja 2004 na portalu HRsvijet.net: Bože Vukušić: Perković, Pitagora i Pogan.

Ove izvještaje pribavio je slovenski udbolog Roman Ljeljak podijelio ih s Božom Vukušićem i dostavio sudu u Münchenu za potrebe suđenja Perkoviću i Mustaču. Vukušić u linkanom tekstu navodi da je Milan Dorič boravio samo jednom kod Nikole Štedula i to u listopadu 1985:

Zahvaljujući Vukićevim preporukama, ‘Flora’ se bio povezao i s Nikolom Štedulom pa ga je posjećivao od 23. do 26. listopada 1985. u Škotskoj. O razgovorima sa Štedulom i ostalim saznanjima prikupljenim prilikom te posjete detaljno je, na 23 stranice, izvijestio svoje šefove 27. studenoga iste godine. Opisao je izgled Štedulove kuće, ulicu u kojoj se nalazila, ali i njegove životne navike: “Štedul vsako jutro od 7. do 7.45 izvaja jutarnjo telovadbo – yoging, hodi po 5 km, vsak tretji dan pa imata skupaj z ženo telovadbo. Na sprehodih ima vedno s seboj psa voljčjaka’ (str. 15 izvješća).

 

Štedul, Vukojević, Drviš, Lekić, Vukušić
Nikola Štedul se nakon primanja odličja u kolovozu 2016-e slikao sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović u društvu svojih HDP-ovaca: Božom Vukušićem (sasvim desno), Ivanom Drvišem i Antonijem Lekićem (odmah iza njega), te Zlatkom Hasanbegovićem, Brunom Esih i Vicom Vukojevićem.

 

Bože Vukušić je javnosti i hrvatskoj predsjednici prešutio prvi boravak Milana Doriča, alias Hanzija, kasnije mu je Udba promijenla nadimak u “Flora”, kod Nikole Štedula u Škotskoj u siječnju 1983-e, prije ubojstava emigranata Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića. Za vrijeme tog trodnevnog druženja s jugoslavenskim top agentom, Štedul je između ostalog Doriču povjerio mjesta šefa Hrvatske izvještajne agencije za Njemačku (podatak koji je Vukušiću bio dostupan i iz drugih izvora, ali ga sustavno prešućuje), i dao mu popis imena koja treba provjeriti rade li za UDBA-u. Po povratku u Njemačku, Dorič se najprije sastao s agentima Bundesamta für Verfassungsschutz, njemačke unutanje tajne službe, Paulusom i Huberom. Najprije je njih izvijestio o svim detaljima boravka kod Štedula i zadaćama koje je dobio od njega, a oni su njemu rekli kako sumnjaju da je Štedul preko svojih ljudi Ivana Matića i Geze Milošića povezan s Moskvom. O svemu tome je Milan Dorič 29. siječnja 1983. izvijestio 2. odjel slovenske UDBA-e, a oni beogradsku centralu.

 

https://vimeo.com/253450251

Nikola Štedul je Milanu Doriču na tom sastanku govorio i o tome da razmišlja da odseli u Švedsku jer se u Škotskoj nalazi samo zato što mu je supruga građanka Velike Britanije, pa ga je ta zemlja morala primiti iako je bez putovnice koju mu je poništila Australija zbog sumnji da surađuje s KGB-om. Njegova supruga bi u Švedskoj kupila kuću, pa bi tako stekla uvjete za državljanstvo, a nakon dva mjeseca on bi doputova k njoj, pa bi i on dobio švedske papire. Štedul je Doriču povjerio kako ima veliko povjerenje u Milana Buškaina iz Stuttgarta i Dinka Dedića i Melbournea. Razgovarali su i gdje smjestiti Miru Barešića kad napusti švedski zatvor u kom se našao nakon što su ga Amerikanci tamo deportirali. Štedul je do tada kontaktirao Vlade Kube i Albanije koje su izrazile spremnost primiti Barešića, ali je ubojica jugoslavenskog ambasadora bojao ići na Kubu zbog prevelike blizine SAD-a koje su ga već jednom uhitile. Tako da je u tom trenutku preostala samo Albanija kao sigurna destinacija za koju Štedul može jamčiti Barešiću.

Štedul, Dorič, HDP, HIS
Dijelovi iz izvještaja agenta Hansija slovenskoj UDBA-i o prvom stastanku sa Štedulom i preuzimanju HDP-ove tajne službe.

Sve da Nikola Štedul i nije imao veze s KGB-om, a u daljnjim nastavcima iznijet ću još indicija u prilog tomu da jest, ako i zanemarimo činjenicu da se bavio terorizmom, u njegovoj blizini je bilo toliko jugoslavenskih agenata koje je štitio i zbog kojih su drugi Hrvati gubili glave, da je stvarno sramota da ga je odlikovala Kolinda Grabar Kitarović.

nastavit će se 

Show Comments (10)