45lines
Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Nerazjašnjena smrt Marka Bezera i slučaj Ivice Pernera

Oops...
Slider with alias none not found.

U knjizi Darka Petričića "Hrvatska u mreži mafije, organiziranog kriminala i korupcije", u dijelu koji se bavi korupcijom u pravosuđu i policiji, naišao sam na epilog slučaja Perner – bivšeg policajca i privatnog detektiva Ivice Pernera, optuženog nakon "Oluje" da je špijunirao za pobunjenike iz Knina. Tom sam se temom bavio 1996. u "Nacionalu", u vrijeme Pernerova boravka u istražnom pritvoru. Zaključak mog teksta je bio da je cijela špijunska zavjera iskonstruirana od strane hrvatskih tajnih službi i da je Perner žrtveno janje.
Po objavi teksta u redakciji sam sreo famozne pripadnike SIS-a Antonia Lekića i Ivicu Drviša koje je u redakciju "Nacionala" dovela Jasna Babić i koji su se neuspješno zanimali za dodatne pojedinosti mog istraživanja. Neuspješno, jer sve što sam do tada otkrio i to sam i objavio.
Zbog tog sam teksta imao i neugodnih prijetećih anonimnih telefonskih poziva, a zamjerio sam se i Marijanu Kraljeviću Kingu, u trenutku uhićenja, Pernerovom poslovnom partneru u detektivskoj agenciji Delta 4.
Ivica Perner je kao VIII okrivljeni bio optužen da je pod kodnim imenima Mauzer, Bomba i 674 davao obavještajne podatke II okrivljenom Mirku Vuletiću, za kojeg se tvrdilo da je bio rezident krajinske tajne službe u Innsbrucku. Kako piše Petričić u "namještenom istražnom postupku koji je trajao blizu 12 mjeseci i u kojem je trebalo dokazati svoju nevinost, osumnjičeni Perner izgubio je zdravlje, difamiran je u javnosti, i što je najvažnije, u tom procesu umalo je izgubio i svoj život".
Petričić na 16 stranica opisuje Pernerovu agoniju, javnosti uglavnom nepoznatu. Za sada bih iz knjige prenio tek jjednu fusnotu koja se tiče Marijana Kraljevića Kinga, čestog gosta mainstream medija kada je riječ o sigurnosnim pitanjima.

U svibnu 1995. Marijan Kraljević nudi Perneru otkup svog lovačkog karabina – Mauzer, 7 mm von Hoffe. Kraljević je u tjedniku Panorama – glasilu tajnih službi RH tvrdio da je to Pernerov najdraži karabin. Taj karabin Perner je prodao Kraljeviću 1980. Perner je svoje oružje tada kupovao u trgovinama oružja i nikad nije kupio korišteno oružje kod drugih osoba i odbio je otkupiti taj karabin. Po toj osnovi je dobio i izmišljeni navodni tajni naziv Mauzer, što je najvjerojatnije bila ideja Čedomira Mašića, Marijana Kraljevića, Zdravka Mustača i Franje Vugrinca, a otkupom tog karabina potvrdilo bi se njegovo kodno ime.
Poremećenih odnosa u detektivskoj agenciji Delta 4 Perner se sjeća iz ožujka 1995. kada je došlo do njihovog verbalnog sukoba. Perner je predbacivao Kraljeviću da je naručio stranke u vezi sumnjivog samoubojstva Marka Bezera, a zatim je te stranke cinkao Zdravku Mustaču koji je radio u Jurjevskoj ulici (tajnik Manolićevog Ureda za zaštitu ustavnog poretka, op. 45 lines). Isto tako primio je dr. Branka Horvata – tada predsjednika stranke SDU, koji se interesirao oko ubojstva Milana Krivokuće, sindikaliste u HŽ-u. I detalje oko tog posla i načine plaćanja Kraljević je prenosio Zdravku Mustaču.

Darko Petričić, Hrvatska u mreži mafije, organiziranog kriminala i korupcije, str. 331

Sudbina Ivice Pernera, predratnog legendarnog zagrebačkog policajca, između ostalog s Kraljevićem i Matom Laušićem bio je u timu koji je 1970. u Zagrebu osiguravao Tita prilikom posjeta američkog predsjednika Richarda Nixona, donekle me podsjetila na ono što od svojih kolega policajaca i pravosuđa doživljava Salih Fazlić, umirovljeni policijski inspektor i nekadašnji suvlasnik detektivske agencije, optužen da je falsificirao dokumente za Antu Gotovinu i Hrvoja Petrača.
Suđenje Perneru i ostalim optuženicima za špijunažu okončano je sučevim rješenjem o primjeni Zakona o oprostu, pa se tako Hrvat Ivica Perner, našao i na državnom popisu Srba optuženih za sudjelovanje u oružanoj pobuni i amnestiranih.
Ne bude li Salih Fazlić uskoro, barem uvjetno osuđen, postupak će otići u zastaru i država će se kao i u Pernerovu slučaju elegantno izvuči.

P.S. Ivica Bačić, ovlaštenik prava na informaciju koji je protiv DORH-a dobio upravni spor da mu se u roku 15 dana ima dostaviti informacija o statusu slučaja pukovnika SIS-a Vlade Ugrina, svojedobno optuženog za krađu automobila, ni nakon 20-ak dana nije dobio presuđenu informaciju.

Show Comments (1)