45lines
Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Mesić drukao UDBA-i kolegu Šeksa da radi za UDBA-u

Oops...
Slider with alias none not found.

Mesić hvali Tuđmana što i ne čudi jer je UDBA i Franji vratila pasoš, a vrlo lako je moguće da je Stipeveć znao da u službi računaju s Tuđmanom kao budućim hrvatskim vođom. UDBA sigurno nije imala povjerenja u Marka Veselicu, Savku Dapčević Kučar ili Vladu Gotovca. A Mesić si je kod udbaša htio osigurati bolji položaj u odnosu na Šeksa u budućem razvoju događaja ocrnjujući kao kao u javnosti provaljenog suradnika.

Stjepan Mesić je bio operativna veza UDBA-e kao i Vladimir Šeks. Šeksov dosje “Kolega” temeljitije je obrađen u javnosti od Mesićevog, a Jutarnji list je ustanovio da SOA-i dosje UDBA-e drugog hrvatskog predsjednika nije ni dostavila u HDA. Njemački istražitelji UDBa-inih zločina pretpostavljaju da je za skrivanje Mesićevog dosjea zaslužan Tomislav Karamarko dok se nalazio na čelu POA-e/SOA-e.

Pokojni Josip Boljkovac je još tvrdio da mu je Karamarko bio sumnjiv kao suradnik UBDA-e, pa ga nije htio zaposliti u MUP-u, jer na koncu uopće nije predao nikakav životopis. Zato ga je sebi za tajnika Vlade uzeo Josip Manolić. Karamarko je ostao tajnikom i u Vladi Franje Gregurića da bi ga 1992-e za tajnika Sabora uzeo Stjepan Mesić. Karamarko je izašao iz HDZ-a kad i Mesić i Manolić, a rezervni pripadnik UDBA-e Ivan Jarnjak postavio ga je 1993-e za šefa zagrebačke policije. Karamarkove i Mesićeve veze isprepliću se sve dok Josipu Manoliću nije prekipjelo u proljeće 2015-e kada je u Nacionalu iznio optužbu da je predsjednik HDZ-a kojem je jedina predizborna tema lustracija i sam bio suradnik UDBA-e.  U prvi tren sam i sam pomislio da Manolić Karamarka optužuje iz pozicije svjedoka obrane na suđenju Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, no kasniji razvoj događaja me demantirao. Manolić nije svjedočio u korist spomenutih udbaša, a sukob njega i Karamarka nastavio se na hrvatskom sudu.

Mesić, Šeks, Bartolović
Stjepan Mesić je kao predsjednik Općine Orahovica dao preporuku za posao u UDBA-i Željku Bartoloviću, udbašu koji je kasnije držao na vezi “Kolegu” Šeksa.

Tomislav Karamarko je njemačkim istražiteljima bio sumnjiv još kao šef POA-e u vrijeme suđenja Krunoslavu Pratesu kada je trebao poslati izvještaj svoje službe u Njemačku. Za prikupljanje tih papira bio je zadužen šef tadašnjeg odjela za terorizam i ratne zločine Tomislav Milčić (danas u upravnom odboru HHO-a), ali ni on ni dokumenti nisu se pojavili na njemačkom sudu. Karamarko je potom Milčića unaprijedio za svog šefa kabineta. Kada je počelo suđenje Perkoviću i Mustaču, kuloari bliski Tomislavu Karamarku širili su priču kako je bivši državni odvjetnik Mladen Bajić zabranio dostavljanje valjanih dokumenata UDBA-e, tada u nadležnosti POA-e kao i svjedočenje Milčića. Karamarko i Milčić bili su pozvani kao svjedoci i na to suđenje. Milčić se odazvao, a Karamarko nije, uz glupu ispriku da mu to nije dozvolio tadašnji šef SOA-e Dragan Lozančić.

Previše je indicija koje potkrepljuju sumnje njemačkih istražitelja da je upravo Tomislav Karamarko “sklonio” Mesićev dosje da ih ne bi uzelo u obzir i neko hrvatsko državno tijelo, recimo saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ako bi se poduhvatilo istražiti tu temu.  Podsjećam da je Stjepan Mesić godinama bio najglasniji zaštitnik Josipa Perkovića od optužbi iz Njemačke, pa je čak i njegova sina Sašu zaposlio kod sebe za savjetnika za nacionalni sigurnost te ga samo proslijedio svom nasljedniku Ivi Josipoviću.

Mesić, Šeks, Tuđman, Gotovac
Prva stranica informativnog razgovora Stjepana Mesića s operativcem zagrebačke UDBA-e Srećkom Ožegovićem gdje bivši drugi predsjednik već na početku za Vladimira Šeksa sugerira da je suradnik službe. U daljnjem tijeku razgovora Mesić spominje i druge disidente Savku Dapčević Kučar, Marka Veselicu i Franju Tuđmana.  Pored svakog od njih nalazi se oznaka OO što znači da je osoba pod operativnom obradom. Pod operativnom obradom je i Mesić, ali s njim se već vode razgovori oko angažiranje za suradnika. Do formalnog statusa suradnika UDBA-e ne dolazi se samo tako. I Šeks je prvo s UDBA-om razgovarao kao operativna veza. U ovom UDBA-inom materijalu pored Šeksova imena više ne piše da je pod operativnom obradom što znači da i sami udbaši priznaju da je Šeks do tada već stekao status provjerenog suradnika. No, to nimalo ne govori u prilog Stjepanu Mesiću, jer on priznaje Ožegoviću da se Marko Veselica udaljio od njega od kada mu je UDBA vratila pasoš (PI), ali ga svejedno gadi kao nesposobnog političara. Mesić hvali Tuđmana što i ne čudi jer je UDBA i Franji vratila pasoš, a vrlo lako je moguće da je Stipeveć znao da u službi računaju s Tuđmanom kao budućim hrvatskim vođom. UDBA sigurno nije imala povjerenja u Marka Veselicu, Savku Dapčević Kučar ili Vladu Gotovca. A Mesić si je kod udbaša htio osigurati bolji položaj u odnosu na Šeksa u budućem razvoju događaja ocrnjujući kao kao u javnosti provaljenog suradnika. Cijela informacija na ovom linku.

Mesićevi razgovori s UDBA-om prvi put su publicirani  u Slobodnoj Dalmaciji u siječnju 2000 u vrijeme predsjedničke predizborne kampanje s nadnaslovom: D O S S I E R STROGO POVJERLJIVA ŠAPUTANJA AGENATA SLUŽBE DRŽAVNE SIGURNOSTI I STJEPANA MESIĆA, KANDIDATA ZA PREDSJEDNIKA SAMOSTALNE HRVATSKE DRŽAVE.

Ugledni odvjetnik i borac za ljudska prava, Slobodan Budak, kojega su hotelu Westin u proljeće 1996-e pretukli udbaš Mladen Naletilić Tuta i njegov tjelohranitelj, bivši merčepovac Jozo Šmuk, na ovaj feljton Slobodne o Mesićevoj suradnji reagirao je burno. Održao je press konferenciju zajedno s Mesićevim protukandidatom Draženom Budišom i potvrdio autentičnost otkrića u Slobodnoj Dalmaciji zgražajući se jer se kako je rekao “Mesić držao u krilu njegovu kćer”, a drukao ga je UDBA-i. Slobodan Budak je bio Mesićev odvjetnik i osobni prijatelj koji ga je svojim automobilom odvezao i na izdržavanje zatvorske kazne u Staru Gradišku. On je naglasio da je Mesićeva obrana kako je morao s UDBA-om razgovarati jer je potraživao pasoš, bezvezna, jer je i drugim disidentima, poput njega i Budiše pasoš bio oduzet, pa nisu odlazili na razgovore u UDBA-u kao Mesić. Mesić je uzvratio da je Budak bio šef UDBA-e, pa ga zato nisu zvali na razgovore. Budak nikada nije ni krio da je karijeru započeo u OZNA-i (otac mu je bio partizanski narodni heroj Divko Budak), pa je odgovorio Mesiću da je jedno raditi u UDBA-i, a drugo raditi za istu. Napose, zamjerio mu je što nikome od svojih prijatelja, ako je već iz nekog razloga bio prisiljen razgovarati s UDBa-om, to nije i rekao. Do kraja života nisu razgovarali, ali je Stjepan Mesić iskoristio Budakovu smrt da preko svog neslužbenog glasnogovornika iz Novog lista Borisa Pavelića još jednom zamaže oči javnosti.

U vrijeme Hrvatskoga proljeća, Budak je bio jedan od najbližih prijatelja bivšeg predsjednika Republike Stjepana Mesića. »Osobno me odvezao u zatvor. Posljednji dan na slobodi proveo sam s njim. Pamtit ću ga kao odanog prijatelja do kraja«, kazao je Mesić Novom listu u povodu smrti Slobodana Budaka. »Bio je vrhunski pravnik, a nadasve human čovjek. Volio je ljude, nije mogao imati osobnoga neprijatelja. Mogli ste se s njim ne složiti, ali u pitanjima principa, kod Slobodana je uvijek pobjeđivao princip. Njegovim odlaskom mnogo gubi pravna struka, ali i cijela zajednica: Slobodan Budak bio je savjest hrvatskog društva«, kazao je Stipe Mesić.

Boris Pavelić, Novi list, 12. svibanj 2012.

Stjepana Mesića i Vladimira Šeksa povezuje i Željko Bartolović, nekadašnji slavonski i jugoslavenski udbaš. Bartolović je u svojoj knjizi “Probušena mantija” napisao kako je kod Mesića kao predsjednika općine Orahovica išao po preporuku za posao u UDBA-i. I feljtona u Jutarnjem listu, a nedavno i iz dosjea u Nacionalu, vidjeli smo da je Bartolović bio kasnije operativac osječke UDBA-e koji je držao na operativnoj vezi “Kolegu” Vladimira Šeksa. Osječki novinar Drago Hedl pokušao je opravdati Mesićeve veze s UDBA-om i Bartolovićem.

Bartolović se, dakle, kao netom završeni student prava – pričao mi je u jesen 2003. – obratio Mesiću da s njim, kao prvim čovjekom općine koja ga je stipendirala, završi pripravnički staž u imovinsko-pravnoj službi općinske uprave. Na posao je stupio 1. listopada 1968., no ubrzo ga je tadašnji operativac SDS-a Marko Gržan, zadužen i za područje Orahovice, privukao primamljivom ponudom da se zaposli u “Službi”. Relativno dobra plaća, beneficirani radni staž, mogućnost rješavanja stambenog pitanja, napredovanje… Postojao je samo jedan problem: da bi ga Marko Bezer, tadašnji načelnik Službe državne sigurnosti u Osijeku mogao primiti, Mesić ga je trebao pustiti, s obzirom na to da je Bartolović bio vezan stipendijom s Općinom Orahovica.

No, Mesić se, pričao je Bartolović, brzo dogovorio s Bezerom i glatko ga pustio, nije mu pravio probleme. Bartolović je mislio kako je Mesiću bilo važno da u Službi državne sigurnosti u Osijeku – gdje je bila centrala “Službe” za cijelu Slavoniju, ima svog čovjeka. “Nisam prema Mesiću osjećao nikakav dug i radio sam svoj posao u skladu s pravilima ‘Službe’”, rekao je Bartolović. No, kaže, Mesić mu je tada poručio da bi Općini trebao vratiti stipendiju, ali ubrzo je, nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu 1971., Mesić bio smijenjen, pa pitanje Bartolovićeve stipendije više nitko nije postavljao. Činjenica da je Mesić pustio Bartolovića da ode raditi u SDS, kao i Bartolovićeva opaska da je Mesić htio imati svog čovjeka u “Službi”, nekima je bila dovoljna da ga proglase “kadrovikom Udbe”, iako on to uistinu nikada nije bio.

Drago Hedl, Jutarnji list, 17.02.2010

Mesić, Šeks, Bezer, Perković
I Marko Bezer, šef osječke UDBA-e koji je u istu zaposlio pored Bartolovića i znamenitijeg Josipa Perkovića, a koji je ubijen u veljači 1993-e, jer pristao na suradnju s njemačkim istražiteljima zločina UDBA-e, životna je poveznica između Vladimira Šeksa i Stjepana Mesića. O tome više drugi put.
Show Comments (4)