Kronologija i pozadina pokušaja ubojstva (2): Vlasti i strahovladanje

Stjepan Čunko je u HDZ-u. Podržava gradonačelnika Damira Jelića i istražiti će tko je nagovorio njegove “glupe rođake” da me pokušaju ubiti. Pun je hvale za braću Šafar iz Rečice, ali ne misli da je  rečički šef HDZ-a i zubar, Željko Gojšić u pravu u svađi s gradonačelnikom Jelićem. 

Zašto hrabrost?

Zato što se, bježeći od uznemiravajućih promjena, svako ideološki etablirano društvo nastoji zaštititi koliko refleksnom, toliko i promišljenom instrumentalizacijom ljudskog straha. U tu svrhu ovladalo je brojnim tehnikama psihološkog presinga kao što su: prokazivanje i moralno diskreditiranje neistomišljenika, njihovo ucjenjivanje, zatvaranje, kažnjavnje, ekskomuniciranje, otpuštanje s posla…itd. Zapravo, “stvaranjem utiska da je neprekidno zauzeta suzbijanjem neprijatelja”, vlast se prividno opravdano i dodatno učvršćuje ne birajući pri tom ni sredstva ni načine tog učvršćivanja. U tom smislu svaka pobuna kao gest građanske hrabrosti predstavlja odlučan i dostojanstven odgovor savjesnog pojedinca na vlastodržačku manipulaciju strahom.

Prof. dr.  sc. Esad Bajtal, Građanska hrabrost između straha i savjesti

Prvi koji se porukom preko Facebooka javio 28. svibnja u 21,15 mojoj supruzi, nakon što se pročulo da sam završio u bolnici, bio je predsjednik Gradskog vijeća Karlovca i predsjednik gradske organizacije te stranke, ravnatelj karlovačke gimnazije, prof. teolog Damir Mandić. Izrazio je podršku njoj i obitelji i sram što se dogodilo u njegovu gradu. Sutradan, oko 19 sati, kad me brat vozio iz Pokupske Luke, odnosno s prepoznavanja iz Karlovca u Zagreb, oko 19 sati nazvao me na mobitel gradonačelnik Karlovca, potpredsjednik Hrvatskog Sabora i potpredsjednik HDZ-a, Damir Jelić te u svoje i ime predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, pitao za zdravlje, izrazio podršku i osudio “primitivan čin”.

Nitko mi se do sad od predstavnika vladajuće kukuriku koalicije nije na sličan način javio i izrazio podršku. Aktualna državna vlast ne reagira ni kad je na to podsjećaju HND i EFJ u pismu objavljenom u 18. lipnja o.g.

Ali, ni dalje se ne javlja ni Željko Šafar, načelnik Mjesnog odbora Rečica, predstavnik najizravnije vlasti u mjestu gdje sam napadnut, iako je to njegov prijatelj iz Ureda za obranu,  stric i prastric napadača na mene, te bivši suradnik Komisije za žrtve rata i poraća i prikupljač dokaza o “ratnim zločinima Josipa boljkovca”, Stjepan Čunko, najavio. Razgovarajući sa Stjepanom Čunkom 13. lipnja na terasi kafića “AS” prekoputa njegove kuće i poslovnog prostora za “popravak vatrogasnih aparata” na Baniji 20, o braći Šafar, isti je dodao da je dobar i sa Josipom Šafarom, dožupanom karlovačke županije, koji da je prije rata radio u “Jugoturbini”. Ista firma je bila pod strogim nadzorom KOS-a JNA, na isti način kao i “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda jer se bavila i takozvanom “specijalnom proizvodnjom”. U prijevodu bile su to vojne tvornice.  U “Jugoturbini” je radio i kasniji gradonačelnik Karlovca, Branko Vukelić, kojega je nedavno preminuli optuženik za ratne zločine Josip Boljkovac, 1993-e predlagao Franji Tuđmanu za karlovačkog župana. O tome da je Vukelić bio suradnik KOS-a višekratno je pisano i govoreno.

Vladimir Čunko, otac i stric tipova koji su me pokušali ubiti, za 2. svjetskog rata bio je pripadnik “Tigar divizije”, i nakon propasti NDH-a prošao je Križni put. Na slici lijevo s brčićima. Do njega je sestra Dragica, danas službenica za zaštitu osobnih podataka kod županijske vlasti. Stjepan Čunko, krajnje desno, drugi predsjednik HDZ-a u Karlovcu, a prema više izvora predratni komunist u državnoj firmi Tehnomarket, unaručju  drži Darka Čunka, brata i strica napadača na mene.

Vukelićev klan (u koji spadaju i spomenuta braća Šafar kao i bivši predsjednik Gradskog vijeća i zubar u Rečici, Željko Gojšić), bio je na vlasti u  Karlovcu sve dok se Damir Jelić, kojeg je taj isti klan preložio za gradonačelnika, kako bi se na čelu grada jednom našao i netko tko se i rodio i živio u istom, “nije otrgnuo njihovoj kontroli” i čvrsto vezao uz glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića i predsjednika opozicije Tomislava Karamarka.

Taj prekid veze Vukelić-rečičkog klana s Jelićem, datira u 2010. baš u vrijeme kad su počeli moji problemi s klizištem u Pokupskoj Luki, odnosno moja javna prozivanja dogradonačelnika Dubravka Delića i gradonačelnika Damira Jelića da su oni odgovorni za nesaniranje klizanja tla ispod naše obiteljske kuće.  Da je gradska vlast kriva za moje probleme uvjerio me tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Rečice Željko Šafar, tvrdeći mi da dogradonačelnik Delić, nakon što je jedno od Grada naručeno mišljenje geologa pokazalo da bi klizište trebalo sanirati bez obzira na uzrok i povod klizanja jer će se situacija samo pogoršati, ne želi postupiti po tom zaključku, a da mi on, načelnik MO Rečica, daje kopiju tog mišljenja “tajno, da ne sazna nitko u Gradu”.  U međuvremenu, supruga, vlasnica kuće i ja prošli smo pravu dramu oko sanacije. Bili smo prinuđeni kupiti šumu i livadu na kojoj se nalazi klizište. Dovedeni smo u sukob sa susjedima čije je to bilo zemljište tako da su isti bili nagovoreni da posjeku šumu na klizištu što bi ubrzalo klizanje tla. Svake sam poplave uz pomoć kolegica i kolega iz medija vikao iz petnih žila da će nam Kupa odnijeti kuću sobom, pisao dopise Gradu, Hrvatskim vodama, Vladi RH (Milanovićevoj) i ništa sve do prošle godine kada smo primljeni u uredu karlovačkog dogradonačelnika Dubravka Delića, o čemu je sačinjen i zapisnik kojega posjedujem, ali čiji cjelovit sadrža,j za sada, neću učiniti dostupnim javnosti.

Na samom početku sastanka, na kojem su uz dogradonačelnika i nas predstavnike žalitelja, bile i, pročelnica Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, Vesna Ribar i njen podređeni inženjer Mladen Grčić te pročelnica Upravnog odjela  za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Martina Furdek Hajdin, dipl.ing.arh., Delić se obratio mojoj supruzi da mu je žao zbog svega – činjenice da je klizište odnijelio dio gradske nerazvrstane ceste i približilo se našoj kući na 6 do 8 metara, ali  da je “Vaš muž otpočetka bio nekooperativan i konfliktan. Napadao me da sam korumpiran i da ne želim sanirati klizište iako sam mu preko Željka Šafara dostavio mišljenje geologa da klizište treba sanirati i poručio da ćemo krenuti sa sanacijom čim on pribavi suglasnost vaše susjede Marice Klarić, u čijem je tada vlasništvu bila zemlja koja je klizila. Ne znam što je u svemu tome bilo sporno, ali Vaš muž je godinama nakon toga bez osnova napadao mene i gradonačelnik Jelića da ne želimo sanirati klizište”, rekao je.

Morao sam se ubaciti: “Oprostite gospodine Deliću, ali meni je to mišljenje gospodin Šafar dao “ilegalno”, rekao da ne želite sanirati klizište i nije mi spominjao nikakvu suglasnost susjede Marice Klarić. Čak mi je prije svih ovih problema sa klizištem, Željko Šafar govorio da ta zemlja i ne pripada Klarićevima već gradu i da se ja njome mogu koristiti. Na koncu je obitelj Klarić kad je čula da mi mislimo otkrupiti tu zemlju kako bismo pred Grad, kao njeni vlasnici mogli postaviti zahtjev za sanaciju i dati suglasnost za izvođenjem radova, namjeravala posjeći preostali dio šume koji je držao obalu od klizanja, pa sam morao zvati policiju da to spriječim. Možda nabrojano objašnjava zašto ste vi stekli dojam da sam ja konfliktan. Samo sam poštivao demokratsku proceduru i komunicirao s vlasti od najniže razine prema gore”.

Kad sam završio, dogradonačelnik Delić se primirio, a u zapisnik je ušlo da mi je on preko Šafara poslao gore navedenu pruku, ali da mi je isti nije prenio.

Kako je i rekao početkom 2014-e za Radio Mrežnicu, temeljni ogranak HDZ-a kojem je on na čelu, uvijek dobiva sa 100 glasova posto izbore.Lista na čelu koje je bio Gojšićev kandidat Željko Šafar, osvojila je sva vjećnička mjesta u njihovu Mjesnom odboru Rečica

A ni šef rečičkog HDZ-a, Željko Gojšić, stranački nadređen Željku Šafaru, a preko supruge Renate, vlasnice karlovačke tvrtke “Ena”, povezan s pokojnim Vukelićem, također se nije oglasio o pokušaju ubojstva u mjestu gdje on “uvijek 100 posto dobiva izbore”. U vrijeme početka mog sukoba s gradskom vlasti oko klizišta on se sukobio s gradočelnikom Jelićem i odstupio s mjesta predsjednika Gradske skupštine, o čemu je početkom prošle godine ovako govorio za Radio Mrežnicu:

Zajedno smo rođendane slavili; Vukelić, Jelić i ja

RM: Sjećam se kad je g. Jelić postao gradonačelnik. Stekao se dojam da između vas dvojice sve “štima”. Mislim da je gospodin Jelić upravo vas navodio kao “mudraca” od kojeg puno uči. Kakav vam je odnos bio?

ŽG: Sjajan. Odličan. Gospodina Damira Jelića, profesora, doveo je u HDZ pokojni gospodin Branko Vukelić. Bilo je zamišljeno da bi se on kao mladi profesor trebao baviti mladeži. Pošto je Vukelić već bio ministar, dobio sam na neki način zadaću da g. Jelića uvedem u stranku, da se on inkorporira u taj korpus, da se snađe, vidi odnose. To sam zdušno radio. Ukazala se prilika da postane zamjenik gradonačelnika i to je postao. Sve 5, bez problema. Primao je savjete, dobro smo surađivali. Odlična atmosfera, evo da potkrijepim, zajedno smo slavili rođendane, pokojni gospodin Vukelić 9. ožujka, ja 10. ožujka i Jelić 13. ožujka. Tri Ribe na okupu, cijeli akvarij. Sve je bilo u redu, bez

Trzavice su počele kad je Jelić postao gradonačelnik

RM: Ali su trzavice počele. Kada?

ŽG: Kad je g. Jelić postao gradonačelnik i kad je počeo provoditi neku svoju politiku. Da se krivo ne shvati, to je bilo još sve dogovarano u jednom širokom krugu, na nivou predsjedništva Gradskog odbora..

RM: To je bilo vrijeme demokracije u HDZ?

ŽG: Molim vas, demokracija je u HDZ-u permanentan pojam (smijeh). Ma, gledajte, Jelić je imao tu neke svoje ideje kako bi nešto išlo, pa je tada Vukelić čak znao biti i malo žešći prema njemu, a ja sam bio taj koji je uvijek smirivao situaciju i branio ga.

RM: Znači, branili ste “sina”? Je li vam sada žao?

ŽG: Ma ne, tada je to bilo tako. Mislim da je Jelić dobio savjet od nekoga, da se mora odmaknuti i od Vukelića i od Gojšića. On, kao gradonačelnik, u redu, mora biti gradonačelnik svih građana, no politika se kreira unutar kruga stranke koja je dobila za to mandat. Tada je došlo do otklona, odnosno on je počeo bježati i pokušavao biti potpuno samostalan u promišljanjima i tako dalje.

…

Moguće je da me zbog ovog izbace iz HDZ-a, ali bilo bi nepravedno

RM: Možda vas izbaci iz HDZ-a? Ipak je Karamarkov potpredsjednik stranke?

ŽG: Sve je moguće.

RM: Bilo bi vam teško?

ŽG: Ne bi mi teško palo, ali mislim da bi bilo nepravedno da me izbace. Jer nemaju razloga. Ja sam još u HDZ-u, o stranci mislim dobro, mislim da ima mnogo problema koje treba riješiti, s mnogim sam stvarima razočaran.

RM: Čime ste razočarani?

ŽG: Imamo i taj lokalni i državni HDZ. O lokalnom smo rekli, o načinu ponašanja, o ljudima. Ne možemo prihvatiti da ti svoje stranačke ljude gaziš, da ih stavljaš na marginu, da ih nećeš osluhnuti. To nije dobro, da se stvaraju lomovi gdje ih ne treba.

…

U HDZ-u nema unutarstranačkog dijaloga važnog za higijenu stranke

RM: Jeste li zadovoljni s HDZ-om u samom Karlovcu?

ŽG: Nisam. Stranku bi trebalo ojačati. Ljudima. Hoćete jednu digresiju? Evo. Grijeh HDZ-a od smrti Tuđmana je kako god je došlo do neke lomljave, neki su se odvajali ili se u stranci događalo podmlađivanje, zajedno s revizijom članstva. A to je prisutno i u Karlovcu. “Moji naprijed, ostali stoj”. Sva ova izbacivanja, raspuštanja odbora, to je gubitak za stranačku supstanciju. Nije to dobro. Nema unutarstranačkog dijaloga, a to je bitno za higijenu stranke. Da ljudi razgovaraju. Ovo je autarhija. Ja se zatvorim, nas par mudrih glava će odlučiti, a vi narode to odlučite sprovesti do onog zadnjeg, eto Željka Gojšića u Rečici jer je on slučajno predsjednik temeljnog ogranka. Evo, sad ću se pohvaliti, striktno sam sve proveo, sve zapovijedi po vertikali i izbore smo ovdje dobivali s najvećim postotkom u županiji, a ovo je izborno mjesto, ambulanta Rečica, najbolje u županiji. Nismo mi bacili koplje u trnje, ali imam pravo reći da se ne radi dobro. Ljude treba skupljati, osokoliti, reći im što se hoće, kamo se ide. Čini se da se to ne radi.

RM: Nikako da vas pitam, je li moguće da Jelićem netko upravlja?

ŽG: Sve je moguće osim drvenog šporeta.

Kuća Stjepana Čunka na adresi Banija 20 slikana s terase kafića “AS” gdje sam 13. lipnja razgovarao sa stricem i prastricem osoba koje su me pokušale ubiti.

Stjepan Čunko za sebe kaže da je on osnivač karlovačkog HDZ-a, a da je “ratni zločinac i udbaš Boljkovac” pokušao osnovati karlovački HDZ preko njegova brata Vladimira, pripadnika “Tigar divizije” u NDH i preživjelog s Križnog puta, ali da je Štef preko nekih svojih veza prema Tuđmanu to spriječio.

– Ali Vi više niste u HDZ-u. Bili ste 2011-e na listi Saveza za Hrvatsku za VII izbornu jedinicu, pitao sam ga.

– Ne ja sam samo jedno vrijeme bio u stranci Jedino Hrvatska. Ali opet sam i danas u HDZ-u, rekao je Čunko.

Ponovio je da je on preko svoje Banije učvrstio HDZ i u Pokupskoj dolini (Husje, Donje Mekušje, Orlovac, Rečica, Pokupska Luka, Zamršje, Karasi, Blatnica, Koritinja i Šišljavić.

– To je moj kraj, a za njega kažu da je to utvrda “rečičkog klana” iz kojeg u karlovačkoj županijskoj i gradskoj vlasti još drmaju Gojšić i Šafari, primijetio sam.

– Haha. Ma Gojšić je nešto u svađi s našim gradonačelnikom Jelićem, ali Šafari i ja podržavamo Jelića. Moja sestra Dragica koja radi u županiji (Josip Šafar je dožupan op. ž.p.) prva me obavjestila što Vam se dogodilo i da ste vi svjedok u Muenchenu protiv Udbe, da je to strašno što su učinili naši rođaci Vama”, uvjeravao me Stjepan Čunko.

Kuća i lokal Biserke Čunko na Baniji, u kojoj uhićen njen suprug Vladimir (1950) nakon što me dva put pokušao ubiti.

Izrazio sam čuđenje da njegovi rođaci i Zihnija Grahović nisu pobjegli s mjesta događaja već su satima slavili Vladimir Čunko, mlađi i Zihnija Grahović u kafiću Dijamant, stotinjak metara udaljen od kuća Šafarovih i Gojšićeve, u kafiću gdje su spomenuti lokalni šefovi HDZ-a česti gosti, a gdje zalazi i šef karlovačke PP, Damir Brcković, s prebivalištem na Orlovcu gdje živi i Zihnija Grahović.

– Oni već deset godina ilegalno šljunčare na Kupi, a ja sam ih uvjeravao da moraju prijeći na neki legalan isplativ posao. Ali, oni nikog ne slušaju. Nećak Vladimir se nakon napada na Vas skrivao u kući, odnosno birtiji, svoje žene Biserke, tamo na uglu Banije gdje se skreće prema Vama U Pokupsku Luku. Ja ću dobro ispitati tko je njih nagovorio da Vas napadnu. Ništa Vi ne brinite! Vi ste važni za Hrvatsku. Mene je sram što sam s njima u rodu, bio je uporan Stjepan Čunko.

nastavlja se

Uključi se u raspravu