Dok cijela Hrvatska zbunjeno i zabrinuto vrti glavom gledajući natmureno nebo na početku kolovoza, a večernji se izlazak ne preporučuje bez jakne ili deblje veste, HEP se priprema za zimsku berbu. I usput daruje svoja osnovna sredstva. Sve po zakonu. Pa jesu li na vlasti socijaldemokrati ili ne. Ali, razmisli, sjeti se: Ne vjeruj Danajcima ni kada darove nose.
Posljednjih dana na adresu Zagrepčana koji žive u obiteljskim kućama koje su priključeni na gradsku toplanu HEP-ove tvrtke HEP Toplinarstvo d.o.o. pristižu nacrti ugovora o opskrbi toplinskom energijom i jedno opširno pismo. Pristižu sasvim službeno, preporučenom poštom s povratnicom. Znate ono, kad te poštar ne nađe kući, ostavi žuti papirić, pa put pod noge u najbližu poštu, osobnu iskaznicu na sunce, pa potpis i voilà.
Što je to našu omiljenu toplanu natjeralo da nam piše u maniri suca za prekršaje ili najdraže nam porezne uprave? Zakon, dragi naši Zagrepčani, Zakon o tržištu toplinske energije (Zakon i Izmjena).
I mala, sasvim mala namjera da vam opet deru kožu. S leđa, dragi Zagrepčani.
Što su sad smislili
Pa kad ljudi pišu, red je i pročitati što vam to pišu, zar ne? Ako niste do sada otrčali na poštu ili ovo čitate na godišnjem odmoru ili ste jednostavno od onih koji s poštarom i Hrvatskom poštom općenito ne održavaju bilo kakve odnose, unesimo malo uzbuđenja u vaše dosadne živote.
Iza birokratski dosadnog početka koji citira onaj zakon čije linkove smo postavili gore, početka koji je ipak manje dosadan, pa čak i nešto razumljiviji, od katastrofalno dosadnog i nerazumljivog Zakona o opskrbi toplinskom energijom, ide boldana i podvučena rečenica koja, okrenuli ovako ili onako, sadrži vrlo jasnu prijetnju. Ili ćete potpisati juristički drek koji vam šaljemo ili ćemo se pobrinuti da vam se ove zime smrzne, da, prostite, guzica. Nema ugovora, nema grijanja. Splićani bi, kako to kaže, iza Miljenka Smoje, najveći novinar toga grada, Robi K. iz IIIa, rekli: Tupilo od nekuženja.
Mi dotepenci u hrvatsku prijestolnicu, stoljetnim pokušajima uljudbe i integracije usprkos, nikako nismo pametniji od Robija K., pak smo si pomislili, onako ufino: Kakav jebeni ugovor sad opet? Trideset godina se grijemo na toplanu, ugovor smo potpisali tako davno da ga se više ni ne sjećamo, računi dolaze svaki mjesec, plaćamo te račune, pa i kada fali love, prije svih drugih, topla guzica je topla guzica. A izbora i tako nemamo.
Naravno, tražimo kvaku. Mora tu biti neka kvaka. Palimo radar za birokraciju, skeniramo gomilu priglupo birokratskih rečenica. Te je naša kućica nazvana nekakvom zgradom/građevinom, pa nas toplana s ponosom podsjeća da niz godina radi to što radi (šalje sve veće račune), pa da to radi temeljem ugovora koji smo sklopili(?!), pa da sada, temeljem onog priglupog i nemuštog zakona koji niste čitali na linkovima koji su gore, dolazi do razdvajanja proizvodnje, distribucije i opskrbe (što se to nas tiče?), pa da je nužno (sad bi nam i u WC zavirili?) uspostavljanje novih ugovornih odnosa između KRAJNJEG KUPCA (to smo ponosni mi, u verzalu) s našim odabranim OSPKRBLJIVAČEM (to su ponosni oni, isto u verzalu).
Kada ste izgradili kuću ili, točnije, kada je to za vas učinio netko drugi, uvjet za priključak na toplanu bio je da izgradite i opremite (platite) za nekih pet, šest tisuća euro novaca i toplinsku stanice koju ste onda bili dužni bez naknade, besplatno prenijeti (darovati) svojoj najdražoj toplani. (ovoj zagrebačkoj na slici)
Izbora koga, čega nema (genitiv)
Ček, ček: Tko je njih ikad izabrao? Tko je nas išta o tom odabiru pitao? Što je alternativa? Izbor koga, čega (nema, genitiv)?
Čitamo dalje: Oni nas pozivaju da učinimo ono što je nužno, tj. da sklopimo novi ugovor. Pa stidljivo počinju: obračunavat će nam se fiksna mjesečna naknada za obavljanje opskrbe toplinskom energijom, ali “bitno je istaknuti” da “navedena naknada… neće utjecati na Vaše (naše) dosadašnje troškove” jer smo te troškove i do sada plaćali u cijeni grijanja. Ma, milina, sve je to isto samo malo birokracije.
Smrdi do neba. Svu energiju glavnog i rezervnog napajanja prebacujemo u radarski sustav i polako dižemo prednje štitove.
Bingo, tu smo. Ovu birokratsku svinjariju valja citirati u cijelosti:
Do značajnije promjene u odnosu na dosadašnji ugovorni odnos dolazi jedino kod onih KRAJNJIH KUPACA spojenih na zasebno mjerilo toplinske energije za koje HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. do sada održavalo toplinsku stanicu. Naime, u skladu s odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, toplinska stanica KRAJNJEG KUPCA koji je sam na obračunskom mjernom mjestu toplinske energije u njegovoj je nadležnosti i isti ju je dužan održavati.
Navedenim KRAJNJIM KUPCIMA HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. nudi mogućnost da i dalje za njih održava toplinsku podstanicu, međutim, ova usluga će se regulirati sklapanjem zasebnog ugovora o održavanju toplinske podstanice, nakon sklapanja Ugovora o opskrbi toplinskom energijom.
Piše još toga, ali kao i svaki dobar proizvod hrvatske birokracije, stvarni sadržaj ovog pisamca uvaljen je u prednje rečenice, u samo središte činovničkih pizdarija da biste što prije izgubili volju za čitanje.
No pasaran
Kratko i jasno: Ono što smo do sada plaćali u cijeni toplinske energije, od sada ćemo plaćati zasebno i, naravno, dodatno. Po ugovoru koji ćemo tek sklopiti nakon što sklopimo ovaj koji nam šalju. Po cijeni koju odredi naš OPSKRBLJIVAČ. A ne moramo. Možemo se i mrznuti. Sve po zakonu.
Za one koji ne znaju kako smo s vragom uopće počeli tikve saditi, evo podsjetnika:
Kada ste izgradili kuću ili, točnije, kada je to za vas učinio netko drugi, uvjet za priključak na toplanu bio je da izgradite i opremite (platite) za nekih pet, šest tisuća euro novaca i toplinsku stanice koju ste onda bili dužni bez naknade, besplatno prenijeti (darovati) svojoj najdražoj toplani. Onda je ta ista toplana preuzela obavezu da će tu istu toplinsku stanicu maziti i paziti (održavati, obnavljati pa čak i unapređivati u skladu s napretkom tehnologije) i taj posao naplaćivati kroz cijenu toplinske energije. I oni su to radili. Nekad bolje, nekad lošije, nekad brzo i efikasno, a nekad su se guzice i smrzle dok bi se dežurni radnik iz toplane pojavio. Birokratsko-računovodstveni naziv za opisano jest: Toplinska stanica, koju ste pošteno platili, vi, dragi Zagrepčani, pa i poneki dotepenec, postala je osnovno sredstvo te iste toplane. Njeno vlasništvo, njena imovina. Pa su je morali i održavati. Jer, kako to gordo zvuči, vlasništvo obvezuje.
O obnavljanju i unapređenju tehnologije ipak nikada nije bilo ni riječi. Ono što ste sagradili s vremenom se pretvorilo u krš cijevi, pumpi i prekidača koje na okupu održava veća ili manja umješnost montera koji je bio zadužen za kvart i kojem je zgrada/građevina, naime, vaša kuća.
A sad su se dosjetili. Ako naš dragi OPSKRBLJIVAČ taj krš vrati onome tko ga je napravio i platio i istovremeno cijenu ostavi takvu kakvu jest, zarada je na vidiku.
Nisu ni oni blesavi. Ako nam je banka nekada plaćala da držimo novce kod njih, a sada naplaćuje naknadu za svaki korak u krugu od sto metara od najbliže poslovnice, pa zašto bi toplana bila blesava i ne bi iskoristila priliku koju joj zakon (vidi linkove) ne daje. Ali tko još čita idiotske zakone. A da i čita, koliko glupih KRAJNJIH KORISNIKA (u verzalu ili bez verzala) je u stanju pročitati što tamo piše.
Čija je HEP krava muzara?
Dragi moji zagrebački sugrađani, ali i šire:
Vaš dragi monopolist nas opet hoće pljačkati. Mjesečno, redovito i trajno.
Sve te bljezgarije o novom zakonu i novom sustavu proizvodnje, distribucije i opskrbe samo su novi pokušaj pljačke koju se pokušava legalizirati birokratiziranim dopisima usred sezone godišnjih odmora i temeljem nemuštog zakona. Sve su ljepote novog zakona proveli, toplinsku stanicu, malo poderanu i u raspadu, pokušavaju vam vratiti (darovati), samo su cijenu zaboravili umanjiti za trošak održavanja sadržan u toj istoj cijeni. Pa bi još i dodatnu naknadu. Za održavanje tog istog njihovog krša. Kad krš rikne, kupite im novi. Da imaju što održavati. I naplaćivati.
Ima tu lijepih vijesti i za montere toplane koje povremeno viđate u svojoj zgradi/građevini. Ovo je prvi korak za popularni “autsorsing”. Ljepše rečeno: dragi naši monteri, čeka vas cesta. Pa u fušu održavajte taj isti krš od toplinskih stanica.
Neće ići. Ne, ovaj put stvarno neće ići.
