Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Je li Danica Glavaš žrtva sukoba među emigrantima u Chicagu?

Oops...
Slider with alias none not found.

Izvještaj suradnika splitske UDBA-e Ivice Ercega iz Sinja, s restoranom u Stuttgartu, kodnog imena Andro, baca novo svjetlo na pokušaj atentata u kojem je žrtva bila Danica Glavaš. 

Krugovi bliski Boži Vukušiću šire glasine da smo Robert Zagajski i ja luđaci, jer da sumnjamo da Tihomir Orešković ima veze s ubojstvom Đure Zagajskog. Zbog toga on s nama ne surađuje. Bože i dalje vezano za to ubojstvom upire prstom u Stjepana Meseka. Ovime poručujem Boži Vukušiću, kojega je ovaj feljton strašno uzrujao, da istragu o ubojstvu Đure Zagajskog ne vodimo pokojnikov sin Robert i ja, tako da nikad nismo ni očekivali da s nama surađuje.  Ako nešto zna o ubojicama Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, neka se javi njemačkj policiji i tužiteljstvu i ponudi im suradnju kao u slučajevima Prates, Perković, Mustač. Koliko god Bože Vukušić sakrivao emigrantsku prošlost Tihomira Oreškovića, istražiteljima je ona sve bliža – dijelom zahvaljujući i tragovima koje je isti taj Vukušić ostavio.

Prema dosadašnjim saznanjima njemačkih istražitelja, Tihomir Oreškoviće je svoje minhensko gnijezdo, koje su mu savili njegovi Ličani Milan Štimac i Lucija Rukavina (supruga brata od UDBA-e ubijenog Mile Rukavine) napustio u jesen 1983-e otputivši se u Kanadu. Tamo je opet našao utočište opet po zavičanoj liniji, preko veza Ivice Hećimovića (Mile Markić), ustaškog poručnika iz Perušića, sudionika poratnih ustaških upada preko jugoslavenske granice, u Hamiltonu, kanadskom gradu teške industrije gdje je živjelo i radilo dosta Ličana. Sam Ivica Hećimović, kako se kasnije prozvao Mile Markić, prije toga je preslio kod Chicaga, ali kako god nije mogao primiti Oreškovića, jer je sjedio u zatvoru kao jedan od vođa HNO-ove (l) desetorke osuđene za reketarenje i bombaške napade na kanadske Hrvate.  Hećimoviću (Markiću) pripisivalo se nabavljanje eskploziva u Kanadi, rudniku gdje je nekad radio, za ekipu koja je postavljala bombe Hrvatima. To su oni Hrvati koji bi odbili od 5 do 20 000 dolara poslati u Paragvaj za pomoć hrvatskoj vojsci, koju je tamo, navodno organizirao Miro Barešić, a blagajnu držao Dinko Šakić.

Danica, Zvonka, Orešković, Ivić, Ivkošić, Vukušić, Buconjić, Sopta, Vujičević
Nekadašnji teroristi HNO-a (l), HDP-a i HRS-a obilno večeraju u siječnju 2017. S lijeva na desno: Milica Orešković, Franjo Ivić, Marijan Buconjić, Ivan Vujičević, Bože Vukušić, Marin Sopta i Stipe Ivkošić. Franjo Ivić, sjedi između Milice i Tihomira Oreškovića, objavio je u “Zatvoreniku” listu HDPZ-a intervju s Ivicom Hećemovićem alias Milom Markićem o njegovoj ulozi u Kavranovoj skupini.

Jedna od žrtava tog eksploziva bio je 1979 i Marijan Rudela, koji je prema presudi newyorškog suda i sam drugima postavljao bombe. On je brat Marka Rudela, kojeg je UDBA osamdesetih godina vodila kao šefa HDP-ovog ogranka u Los Angelesu. Mnogi od obitelji povezanih s ovim slučajem čude se kako je Ivica Hećimović osuđen na 30 godina 1982, a pušten na slobodu nakon pet i nešto. To je u slučajevima terorizma moguće samo ako je osuđenik bio pripadnik neke vladine sigurnosne agencije.

I Tihomir Orešković se iz Kanade preselio u Chicago. Vlado Glavaš, tamošnji urednik “Otpora” posvjedočio je na ovim stranicama da je u Chicagu Orešković uživao gostporimstvo Mate Milkovića, još jednog svog Perušićanina porijeklom. Tamo je, između ostalog, radio na radiju kojega je vodio agent FBI-a i UDBA-e Marko Lončar, zapisao je to i Bože Vukušić u svojoj knjizi Tajni rat UDBA-e protiv hrvatske emigracije iz BiH.

Danica, Ličani, Lončar, Zdravko Šego, Vlado Glavaš, Dinko Dedić, Ljubica Šego
Dinko Dedić i Ljubica Violet Šego sa članovima HDP-a Chicago u restoranu Zdravka Šege Mecca (prvi s desna) u Chicagu. Prvi s lijeva je Mate Milković iz Perušića, zemljak Tihomira Oreškovića. Treći s lijeva je Ivan Mišetić, otac odvjetnika Luke Mišetića.

U to se vrijeme, početkom 1986-e, dogodio i pokušaj ubojstva supruge Vlade Glavaša, Danice, jedne od urednica lista za iseljenice u SAD-u “Hrvatica”. O tome sam više pisao u tekstu “Lažna američka biografija Tihomira Oreškovića”. Danica je preživjela i posvjedočila:

“Uslijedili su ubodi nožem: najprije me pokušao ubosti u usta; kako sam se otrgla, zasjekao mi je jezik. Zatim me ubo u lice, pa je opet pokušao u usta. Opet sam se otrgla i on me je samo malo zasjekao iznad usne. Tada sam uspjela otvoriti vrata desnom rukom, a lijevom sam zaštitila srce. Treći ubod bio je gotovo smrtonosan ispod srca u trbuh. Nakon toga je napadač, kroz već otvorena vrata, istrčao munjevitom brzinom.”

Njen suprug zaključuje:

Kada smo nas dvoje, uz pomoć brojnih prijatelja i čikaške policije bili pri kraju razotkrivanja ovog zločina i udbaške mreže u Chicagu, pa i dalje, preko noći došla je naredba iz Washingtona i svi su papiri prebačeni u glavni ured FBI-a. Tog istog dana slučaj pokušaja ubojstva postao je stroga tajna, a s time i za nas završen slučaj.

Obzirom da je Vlado Glavaš od dolaska iz Chicaga u Hrvatsku 1991-e bio blizak suradnik Vice Vukojevića i Bože Vukušića, a koji su raspolagali arhivom UDBA-e, ostaje do danas nejasno, kako do danas nije uspio razriješiti pozadinu napada na svoju suprugu, a Danica se, kao i Marijan Rudela, vodi kao žrtva UDBA-e.

Danica, Bože Vukušić, Zdravko Šego, Jerko Vukas,
Bože Vukušić se u vrijeme tečaja u CIA-i, na koji ga je poslao šef SZUP-a Jerko Vukas 1991-e, našao i u Chicagu u kući HDP-ovaca Ljubice i Zdravka Šege. Zdravko ima brkove i nosi majicu s natpisom grada. Na tom je druženju bio, sasvim lijevo, i Mate Milković, HDP-ovac koji je u Chicagu ugostio Tihomira Oreškovića devedesetih. Ispada da Mate Milković u gostima kod obitelji Šego voli sjediti na rubu stola, lijevo.

Njemački istražitelji ubojstava Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, pregledavajući dokumente splitskog Centra UDBA-e, naletjeli su na jako zanimljivu priču. Ivica Erceg iz Sinja, vlasnik restorana u Stuttgartu i dopredsjednik tamošnjeg ogranka HDP-a, kao suradnik “Andro”, prema “Informaciji br. 216” izvijestio je operativca UDBA-e Josipa Gojuna na “ličnom kontaktu” u Italiji 28. travnja 1986-e o boravku Dinka Dedića trećeg čovjeka HDP-a u Chicagu u veljači, nakon pokušaja ubojstva u kojem je teško ranjena Danica Glavaš. Fotografija iz restorana Ljubice i Zdravka Šege, druga u ovom tekstu, snimljena je tom prigodom. Operativac Gojun je zabilježio:

[box type=”custom” color=”#a83c26″ bg=”#9eb0bf” border=”#353535″]Za putovanje Dedića u SAD u 2. mjesecu o.g. suradnik kaže da je bilo s ciljem rješavanja nesuglasica među istaknutim pripadnicima HNO (l), od kojih su neki pristupili HDP-u.

Naime, u Chicagu je došlo do sukoba emigranata Glavaša i Milkovića. U toku 12 mjeseca 1985-e, Milković je, dok je Dedić bio u Evropi, pisao jedno pismo u kojem je iznio da ga Glavaš, koji je ostao pripadnik HNO (l) napada zbog pristupanja HDP-u i iznio je neka svoja saznanja o Glavašu.

Obzirom da je to pismo dospjelo u ruke Serđa Marušića (mijenjao Dedića), koji je s Glavašem lični prijatelj, on je pismo poslao Glavašu. Nekoliko dana nakon što je Glavaš dobio to pismo, netko je s više uboda nožem teško ranio Glavaševu suprugu (Danica, op. ž.p), koja je i preminula (nije, op. ž.p.). Glavaš je za ovo ubistvo optužio Milkovića i HDP, što je izazvalo razmimoilaženja među pripadnicima HDP-a i HNO (l) u Chicagu.

Nakon što se Dedić vratio iz SAD-a, kazao je da je uspio izmiriti zavađene strane, a kao osobu koja bi mogla ujediniti emigrante u Chicagu i omasoviti HDP u SAD istakao je Markić Milu (Ivicu Hećimovića, op. ž.p.) kojeg je Štedulu predložio kao kontinetalnog zastupnika HDP za SAD.[/box]

U ovom izvještaju se, dakle spominju dvije osobe s kojima je povezan Tihomir Orešković, njegovi Perušićani: Mate Milković, kod kojega je bio smješten u to doba u Chicagu i Mile Markić, koji je pušten iz američkog zatvora kao suradnik njihovih službi, a čije su veze pomogle Tihomiru da napusti Njemačku i prebaci se u Kanadu koncem 1983.

Danas njemačke vlasti istražuju povezanost Tihomira Oreškovića s ubojstvima Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, a na suđenju Perkoviću i Mustaču, Bože Vukušić, kojega vidimo na drugoj  slici s Oreškovićevim čikaškim mecenom Matom Milkovićem, kao pohađača tečaja CIA-e, gurao je kao Đurekovićevog ubojicu Luku Sekulu, suradnike splitske UDBA-e, za kojeg Vinko Sindičić i danas tvrdi da je ubio Zagajskog i Đurekovića.

https://vimeo.com/264900856

Svjedočenje Vinka Sindičića u Münchenu uopće nije uzeto u obzir u prvostupanjskoj presudi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustalu za ubojstvo Stjepana Đurekovića, čemu se začudio i odvjetnik Ante Nobilo, koji je cijelog procesa gradio obranu na rušenju tog svjedočenja.

Dinko Dedić je sukob između Mate Milkovića i Vlade Glavaša riješio tako što je Tihomira Oreškovića uputio kod Marka Rudele u Los Angeles. Marko se nakon pogibije brata Marijana 1979-e, ozbiljnije angažirao u političkoj emigraciji. Dopisivao se i s Mirom Barešićem. Čak je kaže, platio avionsku kartu Miri Barešiću iz Paragvaja do Evrope kad se 1991-e vraćao u Hrvatsku. Barešića je iz Španjolske, preko Njemačke, punkta Milana Doriča, u Hrvatsku doveo Antonio Lekić. Rudela je financirao put i Jozi Damjanoviću, emigrantu koji je greškom u Južnoj Americi, umjesto jugoslavenskog diplomate ubio urugvajskog ambasadora. On o Oreškoviću ima samo riječi hvale.

Tihomira sam upoznao u Los Angelesu kao obrazovanog i jako inteligentnog. Bio je ispred svog vremena. To se pokazalo i devedesetih. Kasnije mi je pričao kako je zarobio generala Aksentijevića, a Tuđman mu je naredio da ga pusti. U SAD-u mu nisu odgovarali manuelni poslovi, a već je imao veliku obitelj, pa se selio po zemlji. Iz Los Angelesa je otišao u San Jose, ispričao mi je ovih dana Marko Rudela.

A iz San Hosea, Tihomir Orešković je preselio opet na sjever – u New York. Tamo je boravio kod Vladimira Dizdara, Joze Brekala and Marijana Buconjića. Njih trojica su 1978-e upali u zgradu UN-a, pa su završili u zatvoru zbog napada na misiju Jugoslavije.

Danica, Vlado, Glavaš, Babić, Buconjić
Prvi s desna Marijan Buconjić, od kojega je iz New Yorka Tihomir Orešković, preko Milana Doriča iz Njemačke, došao 1990-e u Jugoslaviju. U sredini Vlado Glavaš, suprug napadnute Danice. Prvi s lijeva Antun Babić, kandidat za predsjednika RH.

Prema Oreškovićevoj dobrohotnoj biografkinji, pokojnoj Jasni Babić, Tihomira je u New Yorku 1990-e u HDZ-e učlanio Ante Beljo.

“Dana 04. veljače 1990. u New Yorku bila je osnivačka skupština HDZ-a koju sjednicu je vodio gospodin Ante Beljo i tada on postaje član jedne stranke, stranke HDZ-a”, piše i danas u njegovom policijskom dosjeu.

Članovi HDP-a, u to doba također hrvatski emigranti u Americi, kažu da se u istom američkom gradu, nekako čak u isto vrijeme, Orešković bio učlanio i u njihovu organizaciju. Tvrde, usto, da nisu znali da je Orešković ujedno ispunio pristupnicu HDZ-u. Ako ta činjenica ima nekog značaja za današnju političku i povijesnu misiju donedavna perušićkog načelnika, onda je to nesumljivo još jedan simptom njegova odveć revnog i dugotrajnog političkog vaganja i procjenjivanja, njegove konspirativnosti i tajnovitosti, paranoičnog opreza da se ne prozru njegove namjere i planovi, kako je to svojestveno višegodišnjim emigrantima sklonim svakojakim mistifikacijama.

Nikola Džolan, kojega je UDBA zavela kao pripadnika HDP-a iz New Yorka, iako je on bio bliži Mati Meštroviću i HNV-u ispričao mi je da je Orešković u pismu Marku Veselici Vladu Glavaša, supruga napadnute Danice, nazvao udbašem.

Kada je početkom 1990-e napuštao New York, Orešković je navodno prijateljima Dizdaru, Brekalu i Buconjiću priznao da je svojedobno vrbovan od KOS-a, ali da sada odlazi u Hrvatsku kako bi se osvetio KOS-u.

Ponekad je stvarno teško razlikovati međusobni obračun emigracije od zločina koje su izvele jugoslavenske tajne službe.

nastavlja se

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: