Ovaj portal promovira suočavanje s prošlošću, slobodu govora i sekularnost

Ateizam palanke: Kriva interpretacija znanosti, antiintelektualizam i ksenofobičnost u službi fundamentalističkih vjernika

Oops...
Slider with alias none not found.

Zbog iracionalnog stava ateizma palanke da nije potrebno ozbiljno proučiti materiju koju se napada, ateizam palanke će biti laka meta ne samo za Katoličku Crkvu, nego i razne religijske fundamentaliste jer u svoje fundamente ima ugrađen antiintelektualizam koji mu onemogućuje da racionalno i argumentirano vodi rasprave o izrazito filozofskim i teološkim temama.

Vjerojatno bi bilo teško naći intelektualca na području bivše Jugoslavije koji nije čitao ili barem čuo za Konstantinovićevu Filosofiju palanke – filozofiju sredine na granici između sela i grada, filozofiju statike i zatvorenosti. Ukratko, filozofiju ovih prostora. U poglavlju Ateizam kao načelo javnosti Konstantinović opisuje kako u palanačkom duhu religija biva preobražena u ateizam kao element u funkciji determinizma palanke:

Ako determinizam filosofije palanke mora nužno da pređe i u teizam, u učenju o “Bogu krvniku” kao vrhovnome nad-ja (u koje nas, inače, kao samo nad-ja posvećuje duh palanke, roditeljsko-rodbinski duh preživljavanja u koji se utapa pojedinac), taj teizam ostaje, gotovo redovno, u sferi doslednog racionalizma koja operiše pojmovima a odbija svaki intuicionizam. Bog je, takođe, jedna “norma”, jedna “vrednost” duha palanke kao duha ovog opšteg nad-ja; ma koliko se ovaj duh pozivao na boga kao na vrhovnu volju, dajući mu svako “prvenstvo”, on od boga stvara svoju funkciju time što ga zadržava u sferi racionalno – pojmovnoj. On je “prvi izvor”, “svevideći” i “sveznajući”, onaj koji zna a o kome se ništa ne može znati. On je nad nama, i u tom smislu iznad naših moćni znanja, a naše je da sledimo i izražavamo njegovu volju a ne da pokušamo da saznamo, da se pitamo o njemu, da opštimo s njim. Duh palanke je u sferi religijskog duh normativnog boga, i to pretežno u etičkom smislu, a znatno manje u smislu spekulativnom (najmanje u smislu mističkom), po onoj nužnosti po kojoj on moralni stav pretpostavlja i suprostavlja filozofskom duhu, ali i zato što, kao duh opštosti, on traži jednog opšteg, normativnog i normiranog boga, s kojim se ne može opštiti (zbog njegove uopštenosti), i sa kojim se “ne sme opštiti”, jer lično opštenje, kao mogućnost ličnog boga, znači otpadništvo od duha palanke. Misticizam, kao stvar ličnog opštenja, nespojiv je sa normativno – racionalističkim, zdravo – razumskim, “trezvenim” duhom palanke, pa je otud ovaj normativni teizam, daleko više etički nego spekulativno-metafizički (a najmanje mistički), skroz “pozitivan” i pozitivno (pozitivistički) dnevan, a u svojoj suštini jedan “ateizam”, i to ateizam kojim filosofija palanke potvrđuje da je bog za nju samo funkcija, stavljena u službu njenih normi, bog “socijalnog” života, bog Dana a ne bog Noći. U “svojoj zatvorenosti prema Noći, ona se okreće i protiv boga”. Bog je zatvoren u normu, on je kategorija; lišen ovako Noći, on je jedan paradoksalni “racionalistički” bog koga uništava dnevno svetlo empirizma, jedan nemogući “racionalizovan” bog nemogućeg (jer racionalizovanog) subjekta. [1]

Pa ako religija postaje suštinski ateizam u filozofiji palanke, pretvorivši se u religiju palanke, možemo se zapitati da li i ateizam, u takvoj okolini, postaje ateizam palanke – lišen onih stvarnih svojstava ateizma, pomiješan sa ortogonalnim svojstvima, negdje između vjerovanja i nevjerovanja, ali i dalje u okviru palanke?

Palanka je duh, mentalitet, te stoga nije vezan za određenu točku prostorvremena, naročito ne u doba masmedija i društvenih mreža, stoga palanka može primati razne forme, pa tako i elektronsku. Naša palanka su Ateisti i agnostici Hrvatske, a naše iskustvo će biti – palanačko. Ne implicirajući s time da su Ateisti i agnostici Hrvatske per se loša pojava, niti implicirajući da se dole izneseni elementi odnose na sve članove takvih grupa ili grupe (štoviše, određeni članovi zaslužuju poštovanje zbog svog aktivizma), već dijagnosticirajući negativne elemente, elemente ateizma palanke, kojih se ateizam u Hrvatskoj, pa tako i općenito, treba riješiti. Međutim pojam ateizam palanke je pojam širi od same grupe AAH, on je pojam za cjelokupnu grupu čiji se elementi ponašaju po pravilima definiranim ateizmom palanke. Stoga analizirajmo elemente koji će nam služiti kao markeri ateizma palanke

Radomir Konstatinovic
Radomira Konstatinovića nazivaju i guruom “druge Srbije”

Nova znanost

Ateizam palanke ne dopušta niti teorijsku mogućnost da su njene pretpostavke pogrešne, a baziran je na krivoj interpretaciji znanosti i teoloških učenja institucija koje napada. Stoga će svjetlonoša ateizma palanke inzistirati na tome da ideja Boga nije kompatibilna sa znanosti  i učestalo će naglašavati, iz razloga što sam taj kriterij nije dovoljno eksplicitan, da znanost zapravo isključiva Boga – pokazujući na taj način suštinsko nerazumijevanje znanosti  koja nikad i nigdje izrijekom ne negira Boga niti se Bogom bavi, upadajući tako u ironiju vlastitog svjetonazora u kojoj glavni temelj za vlastita uvjerenja (znanost) fundamentalno ne razumije i krivo koristi.

Premda će jedan od najvećih fizičara u povijesti, nobelovac, popularizator znanosti, skeptik, ateist i racionalist Richard P. Feynman u predavanju o znanosti i religiji, održanom na Caltechu 1956. godine, krenuti od teze „I do not believe that science can disprove the existence of God; I think that is impossible“ [2]  i premda će 40ak godina kasnije taj isti stav, ali eksplicitnije, iznijeti prestižna National Academy of Sciences (vidi citat u dolje), ateizam palanke će inzistirati na tome da znanost, per definitione, dokazuje da Boga nema ili bar da dokazuje da se ideja o Bogu ne može spojiti sa samom znanosti.

Kada ateizam palanke inzistira da znanost dokazuje ono s čim se znanost niti bavi niti ima potrebu baviti, on napada temelje na kojim smatra da je izgrađen – samu znanost. Stoga ateizam palanke koji inzistira da znanost bude dokaz njegovih uvjerenja, ironično, ne koristi samu znanost, nego znanost redefinira dodajući joj novi element i onda je kao takvu koristi

 

Evolucija u službi palanke

Richard Faynman
Richard P. Feynman, jedan od najvećih fizičara u povijesti, nobelovac, popularizator znanosti, skeptik, ateist i racionalist

Ateizmu palanke ideja Boga je nespojiva sa teorijom evolucije zbog mišljenja kojeg ima o znanosti. Zbog toga ateizam palanke s gnušanjem odbacuje podatak da je papa Ivan Pavao II, 1996. godine, u Ai partecipanti alla Plenaria della Pontificia Accademia delle Scienze prihvatio evoluciju kao teoriju. [3] Posljedično,  jedan od moderatora ateizma palanke će u svom čuvenom dokazu, koji pati od ozbiljnog nedostatka forme dokaza, ustvrditi da:

1) Vatikan priznaje teističku evoluciju (koja nije znanstvena teorija). 2) Vatikan ne priznaje znanstvenu teoriju pod nazivom teorija evolucije. QED.

Znanost, kao ni teorija evolucije, nigdje izrijekom ne niječe niti potvrđuju Boga – oni se jednostavno tim pitanjem ne bave. Stoga Katoličkoj Crkvi nije bilo teško prihvatiti teoriju evolucije. Ona prihvaća sve stavke teorije evolucije, kao znanstvene teorije i ukomponira je u svoj sustav vjerovanja – teističku evoluciju – tvrdeći da je Bog odgovoran za sve, pa tako i za teoriju evolucije. Teistička evolucija i teorija evolucije ne mogu biti u kontradikciji jer nemaju elemente oko kojih se spore (prva je filozofija, druga znanost), a tim više ne mogu biti u kontradikciji jer teistička evolucija kompletno prihvaća i implementira teoriju evolucije u svoje učenje.

Stoga će Eugenie C. Scott, poznata američka antropologinja, skeptik, borac protiv kreacionizma, borac za separaciju Crkve i Države, popularizatorica znanosti, ateistkinja nagrađena od Center for Inquiry za „neumorno branjenje znanstvene evolucije  i slobode edukacije“,nakon obraćanja pape Ivana Pavla II, u Quarterly Review of Biology objaviti komentar [4] osvrćući se na objavu i komentirati ovo što u tekstu nazivamo elementom ateizma palanke:

 Some prominent scientists do indeed confuse personal philosophy and science. Perhaps contemplating the erratic path and obvious contingencies of life through time may have stimulated G G Simpson (1967) to say, “Man is the result of a purposeless and natural process that did not have him in mind” (p 344), but this is a philosophical rather than a strictly scientific statement. After all, if an omnipotent being exists–which most Americans believe–then omnipotence would allow it to create in any way it chose, including via the zig-zag and contingent history we see unfolded in rocks and molecules. What we can say from our scientific data is that the record of the history of life shows a lack of obvious orthogenesis. We cannot say that there is no absolute or ultimate “plan or purpose” to life without stepping outside of what the empirical data can show us. To the degree that some scientists have been careless about promoting their personal philosophies as science, critics have a point.

Godinu dana poslije će prestižnoj National Academy of Sciencesupravo ova razdvojenost vjere i znanosti biti argument da se u kurikulum ne uvodi učenje o inteligentnom dizajnu, koji je opet nešto što ne spada pod Katoličku Crkvu, a koji je, opet, zbog palanačkog ateizma često izjednačen sa učenjem Katoličke Crkve:

Explanations employing nonnaturalistic or supernatural events, whether or not explicit reference is made to a supernatural being, are outside the realm of science and not part of a valid science curriculum. Evolutionary theory, indeed all of science, is necessarily silent on religion and neither refutes nor supports the existence of a deity or deities.[5]

Ovaj citat ne nudi ništa novo, već po tko zna koji put naglašava razliku između filozofije i znanosti. Naravno, to što znanost ne niječe niti potvrđuje Boga, ne znači da ne možemo tvrditi da je više vjerojatnija mogućnost da Bog ne postoji; štoviše, upravo zbog brojnih filozofskih argumenata možemo tvrditi da je vjerojatnije da Bog ne postoji – no tvrditi da znanost ili teorija evolucije dokazuju da Bog ne postoji ili pak ne mogu biti sjedinjene sa tvrdnjom da Bog postoji, kao što se to čini u okviru teističke evolucije, zahtjeva suštinsku redefiniciju pojmova znanosti i teorije evolucije jer ovo što trenutno imamo nema veze sa takvim tvrdnjama.

Napadajući tako učenje Katoličke Crkve tezama koje nemaju nikakve argumentirane temelje već su, štoviše, upravo školskih primjer nerazumijevanja osnovnih filozofskih pojmova i nepoznavanje forme dokaza, ateizam palanke stupa u područje iracionalnog i opet, ironijom sudbine, nesvjesno napada temelje discipline na kojoj se pokušava bazirati pilajući granu  na kojoj sjedi, ostavljajući prostor suprotnoj strani da takve teze vrlo lako pobije i napadne generalni kredibilitet ateizma palanke, s čime, opet ironijom sudbine, ateizam palanke zbog sebe samoga gubi vjerodostojnost i tamo gdje ima moralno čvrste temelje. Zbog tendencije da napadne ono što nije potrebno i možda nije moguće napadati, a u želji da ojača svoj status, ateizam palanke uništava temelje na kojem je trebao biti sagrađen

Kult neznanja kao korijen problema

No koji je glavni razlog zbog kojeg ateisti palanke imaju tendenciju vjerovati da Katolička Crkva negira evoluciju ili da Katolička Crkva smatra da je Zemlja stara 6000 godina ili pak da Katolička Crkva ima problema sa Big Bangom?

Primarni razlog je nepoznavanje stavova institucije koju napadaju, odnosno nepoznavanje stavova Katoličke Crkve. No palanki to nikada nije bio problem jer ona često tvrdi da se tu nema što znati. Stoga ćete među ateistima palanke često naići na popularno mišljenje da nije potrebno proučavati materiju koju napadaju (npr. Katekizam Katoličke Crkve) jer je ionako riječ o „glupostima“ koje ateizam palanke izjednačava sa „čitanjima knjiga o zmajevima i vilama“, pri tome ne razumijevajući da brkaju područje čiji stavovi mogu biti, per definitione, falsificirani znanstvenom metodom – koju ateizam palanke stavlja u svoje temelje – i područje koje je, opet po definiciji, van sfere znanosti; no čak ukoliko ignoriramo probleme neodrživosti takve usporedbe, neobičan je tako iracionalan stav da ne treba poznavati materiju koju se napada jer da je poznaju vidjeli bi da gore iznesene teze o evoluciji, Zemlji i Big Bangu nisu teze Katoličke Crkve.

Kada Richard Feynman započinje svoj članak [2] o vezi znanosti i religije on piše „In view of my very evident lack of knowledge and understanding of religion“. Kada eminentni članovi ateizma palanke započinju diskusiju, oni se stavljaju u položaj osobe koja izvanredno razumije teološka tumačenja, istovremeno napominjući da nisu čitali dokumente dotičnih institucije koje napadaju jer za to nema potrebe. Stoga je ateizam palanke vrhunac ljudskog intelekta u kojem pojedinci iz grupe posjeduju ogromna znanja samo zbog činjenice što su članovi ateizma palanke. Čitanje literature, a stoga i sama teologija, postaje bespotrebna za razumijevanje teologije o kojoj ateizam palanke priča, što zapravo postaje logička posljedica jer, u svom nerazumijevanju, ateizam palanke proizvodi sasvim nova tumačenja teoloških pojmova i sasvim novu interpretaciju Biblije, koja više nema veze sa onom interpretacijom i učenjem Katoličke Crkve, već postaje interpretacija ateizma palanke, koju zatim ateizam palanke napada, predstavljajući je kao interpretaciju Katoličke Crkve, paradoksalno ne shvaćajući da napada vlastitu interpretaciju.

 

 It ain’t like in the movies at all

 

Odakle im onda te teze? Tu dolazi sekundarni razlog – nesposobnost razumijevanja različitih grana kršćanstva. Takve teze svojstvene su određenim kršćanskim grupama, naročito među protestantima u Sjedinjenim Američkim Državama [6]. Zbog jakog kulturološkog utjecaja SAD-a, ateisti palanke često izjednačuju ono što vide na televiziji i internetu, a što je specificirano za određenu kršćansku grupaciju, sa stavom Katoličke Crkve. Ateizam palanke stavlja znak jednakosti jer takav matematički simbol odgovara palanačkim uvjerenjima.

No od tog problema ne pati samo ateizam palanke, nego je to generalni problem neinformiranosti – koji je u ateizmu palanke dosegao status temelja – stoga je određena pomutnja nastala i u američkim medijima, kada je došlo do objave da je papa Ivan Pavao II prihvatio evoluciju, koji su takvu vijest dočekali sa senzacijom, dok među intelektualnim krugovima to nije bilo ništa novo:

I recall telling a talk show host that this was a “dog bites man” story–there was no surprise here, because Catholic theology has long accommodated evolution. I said, “I have yet to meet a biology teacher at a Catholic school who does not teach evolution,” and the responses elicited from amazed journalists were “Wow! really?.” The long-standing official Catholic position on evolution has indeed been a candle kept under a bushel … NCSE members from around the country sent us clippings of “letters to the editor” that expressed surprise (and pleasure) that the Pope had finally caught up with modern science; their writers were apparently unaware of the long tradition of theistic evolution in both Catholicism and mainline Protestantism. On the whole, then, the Pope’s statement helped inform the general public that one can be religious and still accept the science of evolution.“[4]

Štoviše Edmund D. Pellegrino, akademik i bioetičar koji je obnašao dužnosti predsjednika Catholic University of America i President’s Council on Bioethics za vrijeme mandata George W. Busha, izraziti će isti stav po pitanju povijesti učenja teorije evolucije („John Paul II thus reaffirmed the position held by the Church for nearly a century: there is no intrinsic conflict between the idea of evolution and Church teaching.“) [7],  te će James Collins, profesor biomedicinskog inženjeringa, jedan od osnivača sintetičke biologije, poznat po fundamentalnim otkrićima u području antibiotika, u članku Vatican thinking evolves objavljenom u Time 1996. godine ustvrditi: „The statement is unlikely to influence the curriculum of Catholic schools, where evolution has been taught since the 1950s.“ [8]Premda je ateizmu palanke to i danas šok, učestalo tvrdeći da Katolička Crkva „prihvaća evoluciju sa figom u džepu“ (još jedna od predrasuda koje ja zasnovana na neinformiranosti), ljudima iz struke takav potez nije predstavljao ništa novog.

 

 Ateizam palanke i religija palanke

 

Na kraju članka Eugenie Scott upozorava i na štetnost pristupa ateizma palanke u edukaciji:

I suggest that one’s personal beliefs should be kept out of the classroom, whether one is a believer or nonbeliever. Using the classroom to indoctrinate students to any belief or nonbelief is, first of all, a violation of the First Amendment of the Constitution’s establishment clause; second, it will be misleading to students who will have difficulty separating science as a way of knowing from personal philosophy; and third, it is bad strategy for anyone concerned about the public understanding of evolution. [4]

Obe pretpostavke su neodržive, osim u okviru ateizma palanke. Da li ateizam palanke, vodeći se po primjeru Katoličke Crkve, postavlja u samu znanosti i teoriju evolucije dodatne elemente koji tako redefiniraju ta dva pojma i stavljaju ih u službu negiranja Boga? Nisu li, po tome, temelji ateizma palanke slični temeljima Katoličke Crkve jer oboje moraju imati dodatne elemente da potkrijepe svoje tvrdnje?

 

Razlika između Katoličke Crkve i kreacionista

 

Papa Ivan Pavao II piše da evolucija više nije hipoteza, već teorija – s čime radi jasnu filozofsku distinkciju između hipoteze i teorije, distinkcija koja je potrebna raznim kršćanskih pokretima van Katoličke Crkve koji odbacuju teoriju evolucije nazivajući je „samo teorijom“ s čime vidno ne razumiju značenje teorije.

Creationists and those Catholics who hold to a literal interpretation of the Bible will find little solace in John interpretation of the Bible will find little solace in John Paul’s reflections on evolution. They would insist that one cannot be a theist and believe in evolution. Human beings, they say, must be descended from one pair of ancestors, Adam and Eve, and each species must be created by God separately, in keeping with a literal interpretation of Genesis. For Creationists, therefore, humans could not have evolved from other species, or lower forms, even physically. Catholic teaching agrees that the human soul cannot evolve from matter, and that each human soul is created by God. But it does not require that each species be individually created. The human body could have evolved physically over time, so long as the soul was created by God. [7]

 

Stoga će učenja Katoličke Crkve po pitanju evolucije, zajedno sa ateizmom palanke, napasti i fundamentalni kršćani. Zanimljivo je da će ateizam palanke naći prirodnog saveznika u upravo onoj grupi koju istinski prezire.

Zbog iracionalnog stava ateizma palanke da nije potrebno ozbiljno proučiti materiju koju se napada, ateizam palanke će biti laka meta ne samo za Katoličku Crkvu, nego i razne religijske fundamentaliste jer u svoje fundamente ima ugrađen antiintelektualizam koji mu onemogućuje da racionalno i argumentirano vodi rasprave o izrazito filozofskim i teološkim temama. Takvim stavom ateizam palanke stavlja iracionalne elemente u svoje temelje, te otvara mogućnost da je bilo koji, imalo školovaniji i racionalniji katolik, sruši u temeljima i izjednači sa onim s čim ne bi smjela biti izjednačenja – pukim vjerovanjem. S time će se pažnja odmaknuti od činjenice da je ateizam neutralan stav s kojim pojedinac polazi i da je teret dokaza na suprotnoj strani, te da nisu svi modeli stvarnosti – premda mogući – jednako vjerojatni, a još gore, pažnja će se odmaknuti od negativnih elemenata koja organizirana religija ima pod društvo, što će u konačnici biti dobivena bitka – premda ne rat – od strane vjerskih institucija.

 

Paradoks u palanci

 

Ateizam palanke napada sve što mu se protivi osnovnim pretpostavkama, pa čak i kad je znanost u pitanju, stoga kada ne može argumentima može ad hominem, učestalo omalovažavajući vjernike i prozivajući njihovu inteligenciju. Ateizam palanke voli jednostavnost, a prezire kompleksnost – stoga će ateizam palanke preferirati jednostavne generalizacije kao to da su svećenici ili pedofili ili nekako poremećeni, a vjernici na neki način invalidi. Takvi tragovi ateizma palanke se mogu vidjeti u svakoj točki prostorvremena u kojem je ona raspoređena, te ih je gotovo nemoguće ne primijetiti – možda je to jedna od prvih osobina ateizma palanke koju promatrač uviđa. Nerijetko će napomenuti da je religioznost povezana sa inteligencijom, dok će vjernici biti per se glupi samo zato jer su vjernici. Kako inače da ateizam palanke, na jednostavan način – način koji jedino razumije, objasni postojanje vjere?

No kako će se ateizam palanke nositi kada se u njenoj okolini pojavi nešto što je u kontradikciji sa njenim pretpostavkama? Što ako se pak u toj zatvorenoj sredini pojavi informacija o neobičnom elementu vanjskog svijeta, svijeta koji je van granica palanke, koji dolazi u posjet palanci i predstavlja sve ono što palanka niječe? Ateizam palanke će je prihvatiti ksenofobno, kao prijetnju i reagirati kao svaka palanka – napadom na sve moguće načine, jer napad je najbolja obrana, a palanka mora biti obranjena. Tako se u palanci pojavio Tomislav Domazet – Lošo koji je katolik, što samo po sebi za palanku ne bi bio problem da isti nije također i izvrstan znanstvenik, pa je malo teško reći da je glup, premda ateizam palanke nalaže da bi trebao biti, a da nesreća bude još veća, producira znanstvene radove upravo u području evolucije.  Tada u palanci nastaje šok jer je u palanci znanost dokaz da Bog ne postoji, a ovdje se pojavio znanstvenik vjernik. Stoga će žitelji palanke početi postavljati pitanja kako je moguće da se vjernik bavi teorijom evolucije kada Katolička Crkva negira evoluciju. No kako ateizam palanke sprječava promjene, žiteljima palanke neće pasti na pamet da su možda njihovi stavovi po pitanju odnosa Katoličke Crkve i teorije evolucije pogrešni, već je zaključiti da je nešto pogrešno u samoj toj osobi – samom tom znanstveniku vjerniku. Slijedi javni linč – obrambeni mehanizam palanke reagira od konstatiranja da je osoba u kontradikciji sa samom sobom i ne razumije teoriju (evolucije) s kojom se profesionalno bavi, do konačnog zaključka ateizma palanke da je riječ o „invalidu, obogaljenom“  i „lažljivcu koji sam sebe laže“, zaključka koji će naići na odobravanje žitelja ateizma palanke kao konačne obrane od paradoksa i mogućnosti da u samim temeljima palanke nešto ne valja. No kako ateizam palanke mora biti ideal istine i jednostavnosti, „uvek linijom negacije onoga što jeste“, ad hominem postaje sredstvo koje opravdava očuvanje konačne istine.

S druge strane jedan drugi ateist, Richard Feynman, će zaključiti „If they are consistent with their science, I think that they say something like this to themselves: „I am almost certain there is a God. The doubt is very small.“ [2]Izgleda da za Feynmana znanstvenik vjernik nije invalid, niti je zbunjen, nego bi tek, zbog konzistencije sa znanstvenom metodom, trebao ipak imati malu sumnju u ono što vjeruje. Štoviše, za Feynmana je čak konzistentno istovremeno biti znanstvenik i vjerovati u Boga:

.. is not a belief in science and in a God – an ordinary God of religion – a consistent possibility? Yes, it is consistent. Despite the fact that I said that more than half of the scientist don’t believe in God, many scientist do believe in  both science and God in a perfectly consistent way. [2]

No Feynman nije bio svjestan beskonačne mudrosti ateizma palanke. Da se kojim slučajem pojavio u palanci, možda bi završio kao Lošo. A možda bi još i gore prošao da je spomenuo svoje ideje o svemiru, što nas vodi do sljedeće priče iz kronike ateizma palanke.

 

Probabilistička palanka

 

Ironični sukob sa znanosti toliko daleko ide da će jedan od moderatora ateizma palanke, smatrajući da determinizam nekako dovodi u upit poželjnu tezu da znanost negira Boga, napasti samu kraljicu znanosti – teorijsku fiziku:

Je, deterministička teorija svemira. Otprilike jednako vjerojatna kao i ona da je svemir nastao prije pet minuta. Dakle, bullshit koji ozbiljno uzima samo netko poput Mate Jagnjića.

Ako postoji istinska singularnost u našom svemiru, ona je dosegnuta u razini ignorancije citiranog komentara. Od kada je teorijske fizike traje otvorena debata o prirodi prirodnih zakona. Ni danas se ne može reći jesu li zakoni probabilističke ili determinističke prirode, a kvantna teorija, koja se često pogrešno citira kao dokaz probabilističke prirode, može biti formulirana na deterministički i probabilistički način. No pošto znanost u ateizmu palanke mora biti u službi ideje da negira, po definiciji, Boga i da dokaže da su znanstvene teorije nespojive sa učenjem Katoličke Crkve, sama znanost mora biti napadnuta od ateizma palanke i redefinirana da služi svrsi. Tako će pola teorijske fizike biti odbačeno, a ostat će samo dio koji se ideološki slaže sa ateizmom palanke.

Premda će istu stvar napraviti fundamentalni kršćani uzevši polovicu znanosti koja njima odgovara, svaka usporedba te dvije grupacije, pa čak i čisto teorijska, naletjet će na gnušanje i napade sa obje strane. Stoga moramo, kao u filmovima, naglasiti da je svaka sličnost slučajna. A kako ne bi bila kad živimo u slučajnom svemiru?  Ako ne svemiru, onda bar u državi.

 

Ne dirajte mi palanku

 

U palanci se svako toliko pojavi putnik i upusti u diskusiju. Ukoliko u palanci spomeneš znanstvene, filozofske i teološke radove (kao što su neki od gore citiranih) koji negiraju osnovne postavke palanke, palanka će vas izbaciti jer sve što je strano ne može biti dobro – ksenofobija je uvijek bila odlika takvih sredina. Pošto ne može da se bori sa argumentima, ona može da se bori na način da utiša argumente drugih jer cenzura je uvijek pratila antiintelektualizam. Neke knjige bi trebalo spaliti, a teologiju bi svakako trebalo ukinuti. Filozofija je također zlo, a nije ni znanost cijela krasna – potrebno je ostaviti dijelove koji podržavaju ateizam palanke.

 

pedofilija
Ateistički palančari se često umjesto argumentima služe uvredama – poput svojih tzv protivnika

 

Ukoliko ste u palanku zalutali da biste liječili frustracije, vrijeđajući sve što ima veze sa religijom i vjerom, postavljajući teze koje nemaju znanstvenih temelja ali koje su u svrhu propagiranja ideja ateizma palanke – ideala čiste jednostavnosti i statične istine – onda će vas palanka prigrliti. Tu i tamo, nakon što već deseti put otvorite izložbu karikatura u kojima dječica oralno zadovoljavaju svećenike, karikature koje će biti učestalo praćene sa velikim odobravanjem žitelja palanke, možda vas palanka upozori da se ponavljate ili pretjerujete, sa tapšanjem po ramenu, objašnjavajući vam da ste u pravu, ali ne valja pretjerivati u količini. Nadalje, ukoliko u palanci kažete da fizika dokazuje da Bog postoji, onda ste budala i uskoro ćete biti izbačeni iz palanke. Ukoliko pak kažete da fizika dokazuje da Bog ne postoji, onda ste upili mudrost palanke. Premda su obe izjave neutemeljene, u palanci postoje istine i sve što ide u prilog istinama mora biti istina.

Heretičke misli možda mogu egzistirati, ali one moraju egzistirati van područja palanke. Palanka ne trpi kompleksnost, nego jednostavnost i sve što je protivno jednostavnosti ne smije naći mjesto unutar granica palanke. Komplicirani filozofski pojmovi, debela teološka objašnjenja, kilometri teksta u svrhu interpretacije Biblije – sve je to protivno idealu čiste jednostavnosti. Stvari su jednostavne  i dovoljno je samo nekoliko minuta googlanja da se dođe do istine. Sve što je više dolazi van palanke i ne smije opstati unutar palanke.

Ne, ateizam palanke nije religija. Ateizam palanke je simptom koji ateizam pretvara u vjeru, kao što je „vjera palanke“ iz Konstantinovićeve knjige simptom koji vjeru pretvara u ateizam. On je, u suštini, deluzija koja živi sama od sebe, bazirana na krivoj interpretaciji znanosti i antiintelektualizmu, zaglavljen između ateizma i vjere na isti način kao što je palanka zaglavljena između sela i grada.

Ako je to jedini ateizam koji imamo u Hrvatskoj, onda nam je iskustvo uistinu palanačko.

 

Što ateizam palanke mora naučiti

 

Šteta nije ireverzibilna – osim ukoliko je moderator ateista palanke u pravu i ukoliko svemir mora biti fundamentalno probabilistički – te je moguća evolucija ateizma palanke u ateizam. Recept koji preporučam za evoluciju ateizma palanke:

(i)              Kada napadate određeno učenje/interpretaciju Katoličke Crkve ili bilo koje religije, onda je potrebno prvo pročitati što određena religija uistinu kaže o toj određenoj temi, a ne vlastite interpretacije izjednačavati sa interpretacijom npr. Katoličke Crkve, te onda napadati iste te interpretacije. Moja interpretacija određenog dijela Biblije nije nužno ekvivalentna interpretaciji Katoličke Crkve. Istina, ovakav način zahtjeva puno više truda, razumijevanja i čitanja, ali je u akademskom duhu i duhu traganja za istinom. Sve ostalo je neozbiljno.

(ii)            Postoje stručnjaci koji se bave određenim problemima, pa se tako etikom bave filozofi etike, fizikom fizičari, biologijom biolozi, a teologijom teolozi. Simple as that. Da imamo beskonačno vremena možda bismo svi mogli biti stručnjaci za sve, ali pošto nemamo morat ćemo racionalno pretpostaviti da čovjek koji je čitav život proveo istražujući određeni problem ima malo veću perspektivu o tom problemu od nas samih. Ukoliko smatrate da je, recimo, učenje Katoličke Crkve nespojivo sa teorijom evolucije onda nije zgorega otvoriti znanstvene baze podataka i potražiti članke koji se upravo bave s tim problemom ili pak sveučilišne udžbenike. Opet zahtjeva malo više vremena i truda, ali je u duhu traganja za istinom.

(iii)           Ne trebate se bojati to što teorija evolucije ne negira (niti potvrđuje) Boga i što Katolička Crkva može imat teoriju u kojoj istovremeno postoji Bog i teorija evolucije (teistička evolucija), to ne znači da su obe teorije jednako vjerojatne. Postoji gomila filozofskih argumenata u korist zaključka da je teistička evolucija jako malo vjerojatna i bespotrebna. Nema potrebe potezati za iracionalnim tvrdnjama da bi se opravdala vlastita uvjerenja – tako ponašanje samo ide u korist „suprotnoj strani“.

(iv)           Ukoliko smatrate da su određeni znanstveni zaključci netočni samo zato jer ne odgovaraju vašem svjetonazoru, onda se zapitajte koliko je vaš svjetonazor zasnovan na racionalnom, a koliko na iracionalnom. Znanost je po sebi objektivna (za sve praktične potrebe) i rezultati eksperimenta ne ovise o ideološkim pretpostavkama pojedinca.

(v)             Ukoliko tvrdite da je nemoguće istovremeno biti vjernik i znanstvenik dok istovremeno ispred vas stoji vrhunski znanstvenik i veliki vjernik, onda se zapitajte o točnosti vaših pretpostavki, umjesto da skočite na zaključak da je osoba vidno invalid ili u sukobu sa samim sobom.

(vi)           Naučite razlikovati prirodne znanosti i filozofiju.

(vii)          Teolog će vjerojatno znati puno više o teologiji od vas samih (osim ako i vi niste teolog). Znam da zvuči čudno i pomalo šokantno za ateiste palanke, ali to se može pokazati znanstvenom metodom.

(viii)        Postoji fundamentalna razlika između teologije i astrologije. Moguće da vas šokira, ali to vam može potvrdit teolog iz točke (vi) i svaka nasumično odabrana racionalna osoba. Riječ je o različitim područjima koji ne podliježu istom tipu testiranja i argumentiranja.

(ix)           Znanost, po sebi, ne mari za vaše životne probleme, moral, ideologiju i slično. Ukoliko tražite od znanosti da potvrdi vaše ideološke pretpostavke, morat ćete izmisliti neku novu znanost. Do tada, prestanite pogrešno koristit ovu jedinu koju imamo.

(x)             Religija nije kriva za sve zlo ovog svijeta. Sorry. I ja bi volio da je život tako jednostavan, ali nije.

 

Ateizam palanke se ne bazira na znanosti, već na krivoj interpretaciji znanosti i antiintelektualizmu i kao takav ima više sličnosti sa vjerskim grupacijama nego sa samim ateizmom. On je tip ateizma kojeg ste mogli imat u osnovnoj školi. Možda i u srednjoj školi. No sada ste odrasli i možete bolje. On može samo da živi u obližnjim krčmama i miljama daleko od argumentirane rasprave. No u svakoj ozbiljnoj raspravi teolozi i imalo educirani katolici će oprati pod sa ateistima palanke s čime će ateizam palanke u konačnici više služiti kao argument protiv, nego za ateizam, a ne treba naglašavati koliko je to tragično u situaciji kada je očito koliko negativnih aspekata ima organizirana religija po moderno društvo.

Pamet u glavu.

 

REFERENCE

[1] R. Konstantinović. Filosofija palanke. Ateizam kao načelo javnosti, str. 39 (Otkrovenje, Beograd, 2013).

[2] R. P.  Feynman, „The Relation of Science and Religion“ , transkript govora održanog na Caltech YMCA Lunch Forum, 2. svibnja 1956.

[3] http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/messages/pont_messages/1996/documents/hf_jp-ii_mes_19961022_evoluzione_it.html

[4] Eugenie C. Scott , Creationists and the Pope’s statement.(The Pope’s Message on Evolution and Four Commentaries). Quarterly Review of Biology, Dec 1997 v72 n4 p401(6).

[5] National Academy of Sciences (1998). Teaching about evolution and the nature of science, Appendix C. National Academies Press, USA.

[6] http://whyevolutionistrue.wordpress.com/2012/01/20/news-flash-american-protestant-ministers-overwhelmingly-reject-evolution-are-split-on-earths-age/

[7] Edmund D. Pellegrino, Theology and evolution in dialogue. Quarterly Review of Biology, Dec 1997 v72 n4 p385(5).

[8] James Collins, Vatican thinking evolves.(Pope John Paul II speaks in favor of evolution theory). Time, Nov 4, 1996 v148 n21 p85(1).

 

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.